KAŠĆELAN ČESTITAO I PORUČIO

Gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Kašćelan čestitao je danas zaposlenima u Službi zaštite Međunarodni dan vatrogasaca, poručio da će lokalna uprava ove godine izdvojiti 70.000 eura za nabavku vatrogasnih odijela i baterijskog razvalnog aparata za intervenciju prilikom udesa.

“Danas slavimo vaš dan, zahvalni za brojne uspješne intervencije na gašenju požara, prilikom poplava i drugih elementarnih nepogoda, za brojne akcije spašavanja i podrške pri saobraćajnim udesima, dopremanja vode u bezvodna područja i podršku državi da se izbori sa pandemijom korona virusa. Vaš grad zahvalan vam je zbog požrtvovanosti, posvećenosti, humanosti, hrabrosti, zbog svakodnevnog zalaganja za zajednicu. Zahvalni smo što dostojanstveno predstavljate jednu tešku i izazovnu profesiju, nikada se ne štedeći”, ističe se u čestitki.

Kako se dodaje, lokalna uprava će i dalje biti pouzdan partner.

IZ AMERIKE

Više od 90 crnogorskih pomoraca, koji su se od izbijanja pandemije virusa korona nalazili na kruzerima usidrenim u američkim lukama, krenulo je nazad u Crnu Goru, saopšteno je Glasu Ameriku u crnogorskoj ambasadi u Vašingtonu koja je koordinisala njihov povratak.

Većina je prethodnih dana bila prebačena na Bahame odakle su brodovima krenuli ka evropskim lukama.

U nedjelju je, ka Dubrovniku, krenuo kruzer kompanije “Carnival Cruise Line” na kojem se nalazi 47 crnogorskih pomoraca.

Prethodna dva dana je ka evropskim lukama krenulo 30 crnogorskih državljana koji se nalaze na dva kruzera kompanije “Norwegian Cruise Line (NCL)”. Njima će iz Marseja i Sautemptona biti organizovan povratak u Crnu Goru.

Ka Evropi plovi i brod kompanije “Princess cruises”, na kojem se nalazi 10 crnogorskih državljana, a u evropske luke uskoro uplovljava još jedan brod kompanije NCL sa četvoro crnogorskih pomoraca.

Sedam crnogorskih pomoraca koji su se nalazili na kruzerima kompanije”Carnival” pogođenim koronavirusom krenuće čarter letovima naredne nedelje sa Barbadosa.

Kako je Glasu Amerike saopšteno u ambasadi, iz američkih luka se planira povratak još oko 150 pomoraca iz Crne Gore, koji rade za dvije kompanije – Royal Caribbean i MSC.

TIM LJEKARA U RISNU

U Specijalnoj bolnici za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju “Vaso Ćuković” u Risnu, prije 15 dana prvi put je urađena operacija tumora mozga kod osmogodišnje djevojčice. Operaciju koja je trajala oko četiri sata, daleko od očiju javnosti, u sjenci aktuelne situacije epidemije novog korona virusa, uradio je tim koji čine direktor bolnice, neurohirurg dr Vlado Popović i njegov kolega, neurohirurg dr Aleksandar Knežević u saradnji sa načelnikom anesteziološke službe, anesteziologom dr Dejanom Miloševićem i njegovim timom.

Izazov

U bolnici u Risnu, jedinoj te vrste u Crnoj Gori, u kojoj je prošle godine obilježen jubilej 50 godina postojanja neurohirurgije, urađen je ogroman broj zahvata, ali direktor te ustanove, kaže da su posebno ponosni na tu uspješno urađenu operaciju, jer je su je prvi put uradili samostalno neurohirurzi te bolnice.

– S ponosom ističem da je to operacija koju su uradili samostalno, prvi put, neurohirurzi naše bolnice. Ono što uspjeh sve čini još većim jeste podatak da se radi o djetetu, tj. djevojčici od osam godina, što je svakako nosilo dodatni veći teret, pažnju i brigu, kako sa našeg hirurškog pristupa, tako mnogo više i sa anesteziološkog, jer nije isto uvoditi anesteziju djetetu od osam godina i odraslom čovjeku. Riječ je o tumoru koji je zahvatio mali mozak i četvrtu moždanu komoru, regije koje zahtijevaju mnogo veće hirurško iskustvo i operacije koje se rade u mnogo većim zdravstvenim centrima u regionu, Beogradu, Zagrebu. Takvi pacijenti su do sada upućivani u zdravstvene centre van Crne Gore – ističe dr Popović.

On ističe da su se hrabro suočili sa izazovom.

– Mogu sa ponosom reći da je kompletan tim na vrhunski način obavio zadatak. Sretni smo ishodom jer je patohistološki nalaz pokazao da se radi o dobroćudnoj promjeni, tako da je faktički djevojčica izliječena. Kontrolni snimci urađeni u srijedu su uredni, potpuno urednog neurološkog nalaza, i sa ponosom ističemo da smo uradili pilocitični astrocitom malog mozga i četvrte moždane komore potpuno uspješno, na isti način kako bi se to radilo u mnogo većim neurohirurškim centrima u regionu – kaže zadovoljno dr Popović.

Veliku zahvalnost upućuje Ambasadi SAD jer su, kaže, sa njima realizovali projekat nabavke operativnog mikroskopa koji im je omogućio da obavljaju najzahtjevnije operacije. Dr Popović, ukazuje da je slične operacije i najveće neurohirurške zahvate radio dr Miloje Joksimović sa Neurohirurške klinike u Beogradu, dugogodišnji konsultant risanske bolnice, ali i čovjek od kojeg su učili on i njegove kolege.

– Svi mi gravitiramo Neurohirurškoj klinici u Beogradu, čiji smo đaci, kao i svi naši prethodnici koji su neurohirurgiju izučavali tamo. Sve zahvate koji su rađeni tamo, dr Joksimović je znanje i iskustva prenosio ovdje nama. I danas, nakon ovog zahvata, možemo s ponosom reći da smo dosta usvojili i naučili, da smo stekli sigurnost, znanje i vještinu da takve operacije uradimo samostalno – kaže dr Popović.

Korona

Odlukom Nacionalnog koordinacionog tijela, bolnica u Risnu je zadužena za zbrinjavanje svih neurohirurških i ortopedskih pacijenata sa teritorije Crne Gore koji su negativni na kovid-19. U toj zdravstvenoj ustanovi, otkad je nastupila epidemija korona virusa, urađeno je 88 je ortopedskih i 28 neurohirurških operacija, od čega su 22 tumora mozga. Dnevno se uradi pet do osam operacija, od čega jedna-dvije neurohirurške koje obavljaju direktor bolnice dr Popović i neurohirurg dr Aleksandar Knežević i četiri do šest ortopedskih. Dr Popović ističe da bi većina tih pacijenata u drugačijim okolnostima bila upućivana na liječenje u druge zdravstvene centre van Crne Gore.

– Tako da možemo biti ponosni da smo u potpunosti odgovorili izazovu koji je pred nas postavio NKT. U našoj bolnici je zbrinuta kompletna ortopedska trauma sa teritorije Crne Gore i ono što svemu daje značaj je to da su u pitanju pacijenti starije životne dobi koji imaju niz pridruženih oboljenja, teško su pokretni i zahtijevaju dvadest četvoročasovnu kontinuiranu brigu i njegu. Zato odajem priznanje i našem srednjem medicinskom kadru koji je nosilac tog posla. Naš hirurški rad apsolutno ima potvrdu urađenog, jedino kada se sve to nadomjesti njegom i radom medicinskih sestara, tako da su one odradile i odrađuju ogroman posao – ističe Popović.

Do sada su samo dva pacijenta ipak morali uputiti na dalje liječenje na Neurohiruršku kliniku u Beogradu, u konsultaciji sa tamošnjim ljekarima, jer se kako objašnjava, radilo o ,,osobama mlađeg uzrasta sa tumorima mozga u dubokoj lokalizaciji i gdje je bilo za očekivati postoperativno i teži deficit“. STATISTIKA Trenutno je u bolnici u Risnu 79 pacijenata, svi su operisani ili se pripremaju za operaciju koja će se uraditi ove sedmice. Na neurohirurgiji je planirano da se uradi šest operacija, od čega su pet tumori mozga. – Nastavljamo nesmanjenim intenzitetom i u potpunosti smo spremni da odgovorimo svim izazovima – poručuje dr Popović.

On ističe da su sve operacije koje obavljaju uglavnom hitne, od kojih je veliki broj urađen noću, u danima vikenda i praznika, te da je kada se sve uzme u obzir jako ponosan na kompletan kadar zdravstvene ustanove na čijem je čelu. Statistika pokazuje da je u Specijalnoj bolnici ,,Vaso Ćuković“ lani urađeno 1.200 operacija, što je u odnosu na prethodni period 117 više. – Uvođenjem novih procedura u oblast ortopedije i neurohirurgije, cilj je da se svake godine broj operacija povećava – kaže Popović.

Fali srednji medicinski kadar
Specijalna bolnica za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju ,,Vaso Ćuković“ u Risnu ima 26 ljekara, sedam specijalista na ortopediji i dva specijalizanta, dva neurohirurga i jednog specijalizanta, dva fizijatra, dva neurologa plus dva specijalizanta, četiri anesteziologa uz jednog specijalizanta, jednog radiologa i jednog specijalizanta, ukupno18 specijalista i sedam specijilazanata, i jedno specijalistu epidemiologije.

Direktor dr Vlado Popović ima riječi hvale za kadrovsku politiku koju je vodio njegov prethodnik, te je stoga u bolnici znatno podmlađen kadar.

– Nastavili smo istu politiku, imamo po jednog ljekara na specijalizaciji iz ortopedije, neurohirurgije i anestezije, dva ljekara na specijalizaciji iz neurologije i specijalizanta iz radiologije. U ovoj godini planiramo prijem još ljekara na specijalizaciji na ortopediji i anesteziji. Što se tiče broja ljekara, zadovoljni smo. Međutim problem je srednji medicinski kadar, tj. odlasci na porodiljska odsustva i u penziju. Tako da imamo deficit 10 do 15 medicinskih sestara, što posebno predstavlja problem u ovim uslovima povećanog obima posla, gdje je potrebna dodatna njega, gdje imate odjeljenja za izolaciju. Tako da ćemo se u narednom periodu obratiti nadležnim institucijama za prijem medicinskih sestara – kazao je Popović.

Nema kovida-19 među pacijentima i osobljem

– Imali smo veliku sreću da je neposredno pred izbijanje epidemije korona virusa specijalizaciju epidemiologije završila doktorka Slađa Zgradić, koja je u ovoj situaciji ponijela veliki teret u organizaciji posla, s obzirom na to da smo mi određeni kao tzv. čista bolnica. Trebalo je sprovesti sve moguće mjere zaštite, kako same bolnice tako i osoblja. Rezultat njenog rada i njene službe je da nemamo nijednog zaraženog pacijenta i što je mnogo bitnije nemamo ni zaraženo medicinsko osoblje – ističe Popović.

40 GODINA OD TITOVE SMRTI

Na današnji dan prije 40 godina, u Ljubljani, u 88. godini umro je Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ i SKJ, čovjek čije su odluke 35 godina presudno uticale na Balkan, Jugoslaviju i Crnu Goru. Bio je to čovjek koga su jednako uvažavali lideri sva tri tadašnja bloka – istočni, zapadni i nesvrstani.

Piše: Zoran Darmanović

„Danas, 4. maja 1980. godine u 15.05 časova u Ljubljani prestalo je da kuca veliko srce predsjednika naše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i predsjednika Predsjedništva SFRJ, predsjednika Saveza komunista Jugoslavije, maršala Jugoslavije i vrhovnog komandanta oružanih snaga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita“, objavila je Pobjeda u vanrednom izdanju štampanom u večernjim satima u nedjelju, 4. maja.

Građane Jugoslavije te majske nedjelje 1980. iznenadio je neobičan prekid TV programa (na prvom programu bila je zabavna emisija „Nedjeljno popodne“, a na drugom prenos fudbalskog derbija sa splitskog „Poljuda“ Hajduka i Crvene zvezde). Nakon stanke od 30 sekundi, tačno u 18 i 50 spiker TV Beograda Miodrag Zdravković je saopštio: „Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Umro je drug Tito.“

Iako je Tito još od januara zbog ozbiljno narušenog zdravlja bio u Kliničkom centru u Ljubljani, gdje mu je krajem februara amputirana lijeva noga, vijest o njegovoj smrti bila je pravi šok. Gotovo cijela Jugoslavija bila je tada u suzama. (Ko ne vjeruje neka pogleda snimke na Youtubeu). Život u SFRJ je stao.

CKSK Jugoslavije i Predsjedništvo SFRJ proglasom se obratilo jugoslovenskoj javnosti u kojem se, između ostalog, kaže: „Teški bol i duboka tuga potresa radničku klasu, narode i narodnosti naše zemlje, svakog našeg čovjeka, radnika, vojnika i ratnog druga, seljaka, intelektualca, pionira i omladinca, djevojku i majku“.

Savezno izvršno vijeće proglasilo je sedmodnevnu opštenarodnu žalost. Na svim državnim i javnim zgradama istaknute su zastave na pola koplja…

U skladu sa Ustavom SFRJ, funkciju predsjednika Predsjedništva SFRJ preuzeo je Lazar Koliševski, a funkciju potpredsjednika Cvijetin Mijatović. U skladu sa Statutom SKJ, Stevan Doronjski preuzeo je funkciju predsjednika Predsjedništva CK SKJ.

Sahrana

Plavim vozom iz Ljubljane 5. maja, kovčeg sa Titovim posmrtnim ostacima prebačen je u Beograd. Na zagrebačkom Glavnom kolodvoru plavi voz dočekalo je oko 300.000 uplakanih ljudi. U auli Skupštine Jugoslavije u Beogradu državni funkcioneri i građani naredna tri dana u mimohodima, strpljivo čekajući i po desetak sati, odavali su Titu počast naredna tri dana.

Drug Tito sahranjen je 8. maja 1980. godine u Beogradu, po sopstvenoj želji u zimskoj bašti rezidencije na Dedinju koja je nazvana „Kuća cvijeća“. Posljednju poštu drugu Titu na ulicama Beograda, kuda je prolazila pogrebna povorka, odalo je toga dana preko milion građana Jugoslavije. Bila je to najposjećenija sahrana nekog državnika u istoriji. Njoj je, kako je pisala Pobjeda, prisustvovalo 208 delegacija iz 126 zemalja: 121 državna delegacija, 68 delegacija partija, četiri delegacije oslobodilačkih pokreta, devet delegacija međunarodnih organizacija i šest ostalih delegacija. Bilo je 38 šefova država, pet prinčeva, sedam potpredsjednika republika, šest šefova nacionalnih parlamenata, deset predsjednika vlada, tri potpredsjednika vlada, 11 ministara inostranih poslova, 20 članova vlada i 21 državni funkcioner. Na sahrani su bili generalni sekretar UN Kurt Valdhajm, britanska premijerka Margaret Tačer u društvu kraljičina muža, princa Filipa, njemački kancelar Vili Brant, francuski predsjednik Fransoa Miteran, generalni sekretar CK KPSS Leonid Brežnjev i Andrej Gromiko iz SSSR-a, potpredsjednik SAD Volter Mondejl i predsjednikova majka Lilijan Karter, premijerka Indije Indira Gandi, predsjednik Italije Sandro Pertini, Kim Il-sung, Sadam Husein, Muamer Gadafi, Jaser Arafat, Erih Honeker, Robert Mugabe…

Događaj je direktno prenošen preko televizije u Jugoslaviji i još 16 zemalja svijeta. Evrovizija Titovu sahranu proglasila je za drugi najgledaniji događaj u 20. vijeku, odmah poslije slijetanja misije „Apolo 11“ na Mjesec, jula 1969. godine.

„Kuću cvijeća“ je od sahrane do danas posjetilo preko 18 miliona ljudi.

Ko je bio drug Tito 

Josip Broz Tito rođen je u maju 1892. godine, u Kumrovcu (Hrvatska). Tokom revolucionarnog rada služio se lažnim dokumentima, pa je tako i u jednom vojničkom dokumentu austro-ugarske vojske zabilježeno da je rođen 25. maja. A upravo na taj dan 1944. izvršen je i desant na Drvar. Tito nije želio da se taj datum mijenja kad ga je narod već prihvatio pa je 25. maja obilježavan njegov rođendan SFRJ kao Dan mladosti. Omladina, radni ljudi i građani nosili su štafetu i uz prigodan slet na stadionu JNA u Beogradu predavali je kao rođendanski poklon „najvećem sinu“.

Kao austrougarski vojni obveznik u Prvom svjetskom ratu ranjen je i zarobljen u Galiciji, na ruskom frontu 1915. godine. U jesen 1920. vraća se u Zagreb i stupa u KPJ. Iste godine partija je zabranjena. Godine 1937. postao je generalni sekretar KPJ. Radio je i školovao se, 1936. i 1937, u Kominterni u Moskvi u vrijeme najoštrijih čistki unutar sovjetske nomenklature i komunističke internacionale.

Okupacija Jugoslavije 1941. godine Tita je zatekla u Zagrebu. Na njegovu inicijativu, tada je upućen proglas CK KPJ narodima i radnom narodu Jugoslavije, u kojemu se ističe odlučnost partije da u oslobodilačkom ratu ustraje u prvim redovima i poziva radnike, seljake, omladinu, građane i sve rodoljube da se ujedine u borbi za nacionalnu nezavisnost.

Politbiro CK KPJ je pod Titovim vođstvom zatim počinje oružani ustanak protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača. Formiran je Glavni štab Narodnooslobodilačkih i partizanskih odreda Jugoslavije (NOPOJ), a Tito je postao vrhovni komandant.

Uporedo sa uspjesima protiv okupatora i domaćih izdajnika Tito radi na stvaranju nove Jugoslavije. U Bihaću je 27. novembra 1942. održano prvo zasijedanje AVNOJ-a kao alternativa izbjegličkoj vladi u Londonu. Na drugom zasijedanju AVNOJ-a 29. i 30. novembra 1943. u Jajcu donešene su istorijske odluke o budućem uređenju Jugoslavije kao federativne države ravnopravnih naroda i narodnosti Jugoslavije. Tito je dobio čin maršala. Bio je jedini vrhovni komandant u Drugom svjetskom ratu koji je u bitkama lično predvodio svoje borce, pa je 19. novembra 1944. proglašen za narodnog heroja. Ranjen je u Bici na Sutjesci u junu 1943. godine. Ratne operacije su završile 15. maja 1945.

Tito 7. marta 1945. godine formira vladu Demokratske Federativne Jugoslavije.

Nova država je 29. novembra 1945. promijenila ime u Federativna Narodna Republika Jugoslavija. Postala je dio Istočnog bloka, sa komunizmom kao službenom ideologijom. Zabranjen je rad svih stranaka osim KPJ.

Sukob sa Staljinom

Sukobio se sa Staljinom 1948. pošto je odbacio Rezoluciju Informbiroa komunističkih partija. Tito i jugoslovenski komunisti smatrali su da imaju pravo da sami određuju budući razvoj svoje države jer ih na vlast nije dovela Crvena armija već su se za nju sami izborili.

Uslijedio je oštar obračun sa Staljinovim pristašama u KPJ.

Jugoslavija je nastavila da se razvija kao socijalistička zemlja i potpuno je raskinula sa dogmatskim marksizmom sovjetskog tipa. Do izražaja je došla Titova državnička sposobnost. Vješto je iskoristio hladni rat i nagli prestanak sovjetske, nadoknadio je američkom pomoći. Godinama je vješto balansirao između istočnog i zapadnog bloka, a za Jugoslaviju je izabrao „treći put“, kao jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih u koji su se uključile novostvorene države Trećeg svijeta. Ugled Jugoslavije u svijetu bio je iz godine u godinu sve veći.

Prvi put je Tito izabran za predsjednika Republike 14. januara 1953. godine.

Životni standard stanovništva rastao je iz godine u godinu. Sa crvenim pasošem moglo se putovati svugdje po svijetu. Jugoslovenski građani koji su u tada imali priliku da posjete zemlje istočnog bloka, uvjerili su se u kakvim stegama i neimaštini žive stanovnici država koje su ostale pod „čizmom velikog brata sa istoka“.

Poruke koje nismo čuli

Tito je bez sumnje istorijska ličnost, veliki državnik i revolucionar, pobjednik u Drugom svjetskom ratu, lider Komunističke partije i antifašističkog oslobodilačkog pokreta.

– Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda. E nećemo nikome dozvoliti da nas dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo – upozoravao je Tito.

Znao je da Jugoslavija može opstati samo kao država šest ravnopravnih republika i dvije pokrajine, pa se sa svim pokušajima raspirivanja nacionalizma obračunavao beskompromisno i nemilosrdno. Neki su to smatrali čistkama i obračunom sa neistomišljenicima i smatrali su ga diktatorom.

Kako je vrijeme od njegove smrti prolazilo, njegova poruka „Čuvajmo bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga“, sve je više padala u zaborav.

Neke lokalne vođe, deset godina nakon Titove smrti, poželjele su da u jugoslovenskoj zajednici budu ravnopravniji od drugih. Uslijedio je krvavi raspad zajedničke države, čije posljedice i danas osjećamo.

Tito i Crna Gora
U državi koja je pod vođstvom Josipa Broza Tita stvorena 1945. vraćeno je ime Crnoj Gori, nakon što je 1918. godine na brutalan način prisajedinjena Srbiji. Glavni grad Crne Gore sve do ludila devedesetih nosio je ime Titograd, ali smo se razračunavali sa „retrogradnom prošlošću“ pa je Titograd postao Podgorica, a Titovi spomenici, biste i slike su uklanjani.

Tito se, ipak, 19. decembra ponovo vratio u glavni grad Crne Gore. Otkriven je spomenik Titu na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog na Dan oslobođenja glavnog grada.

Crna Gora se napokon sjetiila da je Tito, kako piše u obrazloženju inicijative za podizanje spomenika, „uradio sve da se nacionalna prava Crnogoraca poštuju jednako kao nacionalna prava ostalih naroda, a crnogorskoj kulturi pruži ravnopravan odnos sa svima ostalima“.

Tito se zadesio u svojoj vili u Igalu kada je Crnogorsko primorje pogodio veliki zemljotres 1979. godine. Na njegov poziv uslijedila je do tada nezabilježena pomoć Crnoj Gori iz cijelog svijeta, kao i solidarnost svih bivših jugoslovenskih republika.

„Druže Tito mi ti se kunemo“ orilo se na Poljudu
Na Poljudu igrao se 43. minut fudbalske utakmice Hajduka i Crvene zvezde, koja je vodila 1:0.

Sudija Nusref Muharemagić na vijest o Titovoj smrti prekinuo je utakmicu. Igrači su se okupili na centru, većina ih je plakala. Oko 50.000 gledalaca na tribinama i igrači nakon minuta ćutanja otpjevali su pjesmu i himnu „Hej Sloveni“.

RADULOVIĆ U PRITVORU

Direktor Barske plovidbe Tihomir Mirković saopštio je sinoć u izjavi za Dan da brod “Budva”, na kojem je u Njemačkoj pronađeno 500 kilograma kokaina, nije dobio dozvolu za isplovljavanje, ali da očekuje da će se to desiti danas. Njemačka policija zadržala je samo crnogorskog državljanina Mladena Radulovića, za koga se vjeruje da je švercovao kokain na brodu.

“Još nije završen ukrcaj tereta. To bi trebalo da se desi danas do podne, kada očekujemo i da će brod isploviti. Od pomoraca niko više nije uhapšen i svi slobodno rade na ukrcaju”, pojasnio je Mirković.

Ovaj incident mogao je Crnu Goru skupo da košta s obzirom da stanje garancija koje je država dala za nabavku i remont brodova za kompaniju Barska plovidba, u čijem je vlasništvu brod “Budva”, na dan 31. decembar 2019. godine iznosi 37,32 milona eura, objavio je “Fideliti konsalting” na instagram profilu.

“Na dan potpisivanja ugovora, 29. januara 2013. godine, garancije su iznosile 41,47 miliona eura, što znači da smo tek na početku otplate ovog kredita. Postavlja se pitanje ako brod “Budva” bude zaplijenjen, da li će se aktivirati garancije, zbog čega bi država morala da plati ukupan iznos od 37 miliona eura”, navodi “Fideliti konsalting”.

Dan saznaje da brod “Budva” ima 23 člana posade i da su svi crnogorski državljani. Osim Radulovića, zasad nije uhapšen niko od ostalih članova posade, ali im je njemačka policija naredila da ne napuštaju brod.

Prema podacima Marinetraffica, brod se trenutno nalazi u luci Hamburg, gdje uplovio poslije 12 dana putovanja, nakon što je 19. aprila napustio Kazablanku.

HRA

Akcija za ljudska prava (HRA) na Svjetski dan slobode medija još jednom podsjeća da su slobodni i objektivni mediji i novinari, koji ne bježe od kritike vlasti, temelj svakog demokratskog društva, navodu se u njihovom saopštenju. Odluka Vlade da pomogne medije u doba krize je za pohvalu, kažu iz HRA, ali je neophodno obezbijediti dugoročne fer i održive uslove za opstanak svih medija.

Ove godine Svjetski dan medija pada u doba nezapamćene svjetske zdravstvene i finansijske krize, u kojoj je do punog izražaja došao značaj pravovremenog i istinitog informisanja.

“Crna Gora i dalje ne obezbijeđuje dovoljne uslove za razvoj slobodnog i kritičkog novinarstva. Još uvijek nema uvjerljivog napretka u rasvjetljavanju i kažnjavanju najtežih slučajeva nasilja prema novinarima i medijima. Praksa hapšenja novinara s početka godine zbog krivičnog djela Izazivanje panike i nereda doprinijela je atmosferi zastrašivanja”, navodi se u saopštenju.

Kako su kazali iz HRA, javne rasprave o zakonu o medijima i RTCG nisu bile dovoljno transparentne, a predloge tih zakona treba dodatno precizirati da bi obezbijedili primjenu međunarodnih standarda slobode izražavanja u Crnoj Gori.

“Država još uvijek nije obezbijedila djelotvorni pravni lijek protiv nezakonitog razrješenja predstavnika NVO iz savjeta RTCG, a u Predlogu zakona o izmjenama i dopunama zakona o RTCG takva zaštita opet nije obezbijeđena. Nepovoljnim uslovima za javno informisanje znatno doprinose loše ekonomske prilike za opstanak medija i razvoj istraživačkog novinarstva na malom tržištu Crne Gore”, navodi se u saopštenju.

Odluka Vlade da pomogne medije u doba krize je za pohvalu, ali je neophodno obezbijediti dugoročne fer i održive uslove za opstanak svih medija.

“Nadamo se da će novinarke i novinari u Crnoj Gori i u ovakvom ambijentu nastaviti da nalaze motiv i da istrajavaju na etičnom i istraživačkom radu, i da angažovanjem u profesionalnim udruženjima unaprijede uslove za rad i dostojanstvo svoje profesije”, kazali su iz HRA.

PREMIJER O “BUDVI”

Premijer Duško Marković je, komentarišući zapljenu kokaina na crnogorskom brodu “Budva” u Njemačkoj, rekao da tim brodom nikada nije upravaljala crnogorska kompanija, već ga je odmah dala u zakup jednoj londonskoj kompaniji.

“To je dokaz da crnogorska policija i tužilaštvo, bez obzira na pandemiju, rade svoj posao i realizuju najkompleksnije operacije sa partnerima na čitavom kontinentu”, rekao je premijer i dodao da je policija dobila čestitke partnera za učešće u toj akciji.

“Nažalost i u ovoj situaciji se dešavaju manipulacije, pojedini opozicionari karikiraju sa tim i stavljaju to na teret državi. To bi bilo isto kao da oni nekome izdaju stan a da se kod zakupca nađe droga, pa onda bi zakupodavac odgovarao za ono šta radi zakupac”, kazao je Marković za televiziju Nova M.

UCG

Univerzitet Crne Gore dodijeliće Plaketu studentu Ekonomskog fakulteta Milanu Raičeviću nagrada za završene studije sa najboljim uspjehom iz oblasti društvenih nauka.

To je odlučeno na sjednici Senata  Univerziteta Crne Gore, na prijedlog vijeća Ekonomskog fakulteta.

“Biti proglašen za najboljeg studenta za oblast društvenih nauka, za mene, predstavlja veliki uspjeh. Dodijeljena Plaketa je izvjesna potvrda mojeg dosadašnjeg uloženog truda i, ujedno, motivacija da nastavim ovom putanjom svojeg profesionalnog i ličnog razvoja”, rekao je Raičević koji ima prosjek 9.97.

On kaže da svaki uspjeh krije određenu dozu odricanja, pa i iza njegovog uspjeha stoji ogroman uloženi trud, napor i posvećenost.

“Kao što je Sofokle rekao: “Uspjeh zavisi od truda”. Često kažem i da je ključ postignutog uspjeha, u mom slučaju, dobra organizacija života i visok nivo fleksibilnosti u različitim situacijama”, navodi Raičević.

I pored svih obaveza, ima vremena za druženje, zabavu i vannastavne aktivnosti. Posebno ističe učešće u Sportsko-rekreativnom društvu studenata ekonomije i menadžmenta – EKOMEN koje, kako kaže, značajno doprinose obogaćivanju društvenog života studenata.

Bio je učesnik i brojnih seminara, konferencija, tribina, takmičenja studenata u rješavanju studija slučaja, koji su mi omogućili da proširi stečeno znanje i upozna se sa funkcionisanjem privrednog života Crne Gore.

Prema njegovim riječima, ove aktivnosti, bilo da su stručnog ili nenastavnog karaktera, su mu pomogle da proširi listu svojih kontakata, stekne određena formalna i neformalna znanja i vještine, što će mu omogućiti kvalitetniji profesionalni i lični razvoj.

Glavna motivacija mu je, kako navodi, bila želja da uči i radi ono što voli.

“Predavanja svojih profesora, gostujućih predavača, ljudi iz poslovnog svijeta, su me uvijek motivisala da nastavim da ulažem u sebe i svoje obrazovanje, kako bih postigao zacrtane ciljeve. Takođe, vrednovanje ostvarenih rezultata u vidu raznih nagrada, priznanja, stipendija su, svakako, bila dodatna motivacija”, kaže Raičević

Kada je riječ o domenu profesionalnog usavršavanja Raičević kaže da trenutno vrijeme posvećuje izradi magistarske teze iz oblasti aktuarstva.

“Svoj prvi poslovni angažman sam ostvario u sektoru računovodstva, te se moji budući ciljevi se odnose na profesionalno usavršavanje iz oblasti finansija i osiguranja. Ali želim da se posvetim i naučnim istraživanjima, kako bih svojim radovima mogao dati određeni doprinos akademskoj zajednici”, kaže Raičević.

Ima poruku I za svoje buduć kolege i koleginice.

“ Na Ekonomskom fakultetu ćete steći znanje i iskustvo koje će biti vaš najdragocjeniji resurs, čije unapređenje dovodi do vašeg samoostvarenja. Prema tome, budite među najboljima”, poručio je on.

“KORONA! OSTANI DOMA!”

A da je Javni servis bio na visini zadatka govore i podaci dnevnog istraživanja IPSOS-a i Telekoma, prema kojima TVCG već četvrti mjesec bilježi rast gledanosti, a 10 dana u aprilu bila je najgledanija televizija. Najgledaniji sadržaji su Dnevnik, Jutarnji program, emisije u prajm tajmu, kao i emisija “Korona! Ostani doma!” koju uređuje i vodi Nebojša Šofranac. Dnevno je gleda i do 53 hiljada građana.

Svako u Crnoj Gori zna gdje je sportski novinar Nebojša Šofranac svakog dana u 18:30. U studiju nacionalnog javnog servisa odakle od 16. marta izvještava o situaciji sa korona virusom kod nas, u regionu i svijetu.

Bez slobodnog dana nižu se emisije, a u susret sjutrašnjoj jubilarnoj 50. Nebojša kaže da mu je cilj da pruži brojne, opširne informacije. 

“Osim egzaktnih informacija koje bi dao savko treba dati još. Ovo je emisija koja ide malo dublje da tretira teme, i da anticipira, a da se pazi da se ne ode u nešto što je teorija zavjere, ali mislim da smo teorije koje smo plasirali kroz emisiju izvanredne – upravo ta priča o Vuhanu, izvorištu, odnosu između zemalja. Druga stavr kojom sam zadovoljan su gledaoci, ljudi koji su učestvovali – imali smo političare prvog ranga na viskom spratovima Vašingtona ili Rima, glumce, pjevača, sportiste, naše ljude koji se nalaze po svijetu za koje se nije mnogo znalo u Los Anđelesu, Rimu. Djevojke koje predstavljaju našu zemlju i veoma smo ponosni na to”, rekao je Šofranac.

Novinar kojeg kvalitet brani, kaže da je Javni servis imao odgovornost da takvu emisiju ponudi građanima. Kako se situacija sa virusom mijenja iz časa u čas, dešava se, kaže, da mora da mijenja priloge u posljednjem trenutku. Da sve bude –  koliko može lakše, podršku mu pruža brojna ekipa sa kojom, kaže, ima fantastičnu saradnju. 

“Mnogo trke, pogotovo posljednja dva sata treba trčati od nultnog do 4. sprata, kako se jedna završi emisija odmah kreirati drugu. Puno ljudi je u opticaju, 24 sata se radi na tome, odnosi dosta energije, ali je isto interesantno. I kako vrijeme ide privuklo je ljude i gledaoce i inspirisalo ih da učestvuju. U ovom trenutku imam jedno 30 ljudi ili tema u rezervi tako da traje ko zna koliko ne bi prifalilo. Nadam se da pokrivamo sve. Ni jedan dan nije bio zaposatvljen, svaki novi dan je najvažniji”, dodao je Šofranac.

Podrška javnosti ne izostaje pa emisiju “Korona ostani doma”, prema istraživanju IPSOS-a i Telekoma, dnevno gleda i do 53 hiljada građana. Generalno, gledanost Javnog servisa raste. Prema istraživanju, tokom aprila ove godine, Prvi program 10 dana bio je najgledaniji program u Crnoj Gori. Već četvrti mjesec bilježi rast gledanosti i to za 50 odsto u odnosu na decembar prošle godine. Prosječni šer Prvog programa tokom aprila iznosio je 15,3 odsto. Drugi Dnevnik je 3. aprila, u  prosjeku gledalo 85.000 građana, a u pojedinim momentima i preko 136.000 gledalaca bilo je uz našu informativnu emisiju. Kultnu seriju “Đekna još nije umrla, a kad će ne znamo” pogledalo je preko 110.000 ljudi. U vrhu gledanosti na Prvom program su i Jutarnji program i emisije u prajm tajmu. Udio Drugog programa u ukupnoj gledanosti tokom aprila je 2,36 odsto, a najveća gledanost bilježi se u periodu između 10 i 13 sati. 

Nataša Mitrović, TVCG

RAFTING NA TARI

U Pivi se spremaju za najgori scenario kada je predstojeća turistička sezona u pitanju.

Rezervacije se otkazuju iz dana u dan, a rafting kao glavna turistička atrakcija do daljeg je pod znakom pitanja.

Nadu u spas sezone donekle vide u skorijem otvaranju granica, ili u povećanoj posjeti domaćih turista.

Šćepan Polje i dobro poznata rafting zona. Restorani zatvoreni, kampovi pusti. Tišinu razbija suza Evrope.

Svoj kamp ovih dana povremeno obilazi i Slavko Blagojević. Rafting oprema i čamci pod ključem, uredno složeni, skupljaju prašinu.

“Otvaranje rafting sezone kreće oko 1. maja, danas bi trebalo da je sve puno, a vidite da je sve zatvoreno. Nema nikog”, kaže Slavko za TVCG.

Korona virus je, navodi Slavko, sve stopirao pa i rafting sezonu.

“Tek možda jul i avgust nije otkazano, a ovo što je trebalo da bude maj i jun, to je sve otkazano”, ističe Slavko.

Granice su zatvorene, a i kada se otvore dilema je mnogo ističe on.

“Dosta ljudi je ostalo bez posla, tako da ne znamo ništa koliko će ko biti platežno sposoban da putuje, da ide, i ako se otvore granice jednostavno nećemo ni mi primiti goste ako nijesmo sigurni da je epidemija stala”, ističe Slavko.

Pivu je prošle godine posjetilo oko 33.000 turista, uglavnom stranaca. Jasno je da će ova sezona podbaciti, pa se u Parku prirode Piva okreću domaćem tržištu.

“Radimo na tome da ono što nude park i Opština Plužine promovišemo na jednom većem nivou da bi pridobili pažnju domaćih turista od kojih očekujemo da će koristit svoje slobodno vrijeme i vikende da dođu”, navodi Petar Ćalasan iz Parka prirode Piva.

Gubici koje će pretrpjeti, kaže Slavko, veliki su. Pitanje je koliko će Vladini paketi pomoći saniranju nastale štete. 

“Sigurno možemo da preživimo, ali da imamo neku dobit sigurno ne, jednostavno se sada radi o preživljavanju dok ne oživi tržište turizma”, zaključio je Slavko.

Darko Bulatović, TVCG