SNP ZAHTJEVA

Socijalistička narodna partija (SNP CG) poziva nadležne državne službe da se dogovore oko pitanja izgradnje nove Infektivne klinike Kliničkog centra Crne Gore, da se provjeri gdje je novac koji je izdvojen za tu namjenu još 2018. godine uz podršku Evropske unije, da se konačno dâ precizan datum početka izgradnje Klinike.

Iz SNP-a napominju da je cjelokupna situacija u Crnoj Gori i prije početka pandemije korona virusa zahtijevala ozbiljno ulaganje u osavremenjavanje uslova u zdravstvenim ustanovama.

“Na nedavno održanom premijerskom satu predsjednik Vlade Duško Marković saopštio je da će sva sredstva od donacija sakupljenih tokom trajanja pandemije virusa korona biti iskorišćena za izgradnju nove Infektivne klinike. Jedna, reklo bi se, dobra i racionalna ideja, sadrži “mali” problem. Naime, o izgradnji infektivne klinike se govorilo mnogo posljednjih godina, a konačno sredstva za ovu namjenu izdvojena su 2018. godine, uz podršku Evropske unije. SNP  pita premijera da li je loše informisan ili je u pitanju pretenzija da se građani uvjere da vlast zaista brine o njihovom zdravlju i tako pokuša osvojiti još neki glas na predstojećim izborima?”, navodi se u saopštenju.

Iz SNP-a kažu da ostaje nejasno da li su i na šta utrošena sredstva iz budžeta i iz IPA fondova EU, “kada cijela crnogorska javnost zna da za novu Infektivnu kliniku nije postavljen ni kamen temeljac”.

BOGDANOVIĆ

Ministar kulture Aleksandar Bogdanović uputio je danas čestitku povodom 3. maja -Svjetskog dana slobode medija.

„Pandemija korona virusa iznova je, na globalnom nivou, aktuelizovala ulogu i značaj medija i njihovo djelovanje u javnom interesu. Pluralno, pravovremeno, na činjenicama i kredibilnim izvorima zasnovano javno informisanje u Crnoj Gori za vrijeme krize izazvane pandemijom, pokazalo je održivost vitalnog mehanizma i izvorne uloge medija u izvještavanju i edukovanju građana o svim bitnim pitanjima”, naveo je Bogdanović.

Sanirajući posljedice krize sa visokom odgovornošću i javnom sviješću o značaju održivosti pluralizma medijske scene, Vlada Crne Gore pružila je, kako podsjeća Bogdanović, finansijsku kao i druge institucionalne mehanizme podrške medijima u cilju kako unapređenja poslovnog ambijenta, tako i snaženja slobode medija kao temeljnog ljudskog prava.

Imajući u vidu pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, kao temeljno ljudsko pravo i osnov demokratije, ministar Bogdanović napomenuo je da je dužnost društva da na svim nivoima kontinuirano unapređuje, poštuje i ukazuje na važnost novinarske profesije, ali i objektivnog i profesionalnog izvještavanja, kao bazičnog principa evropskog sistema vrijednosti.

„U tom kontekstu, Crna Gora aktuelnom revizijom medijskih zakona nastavlja da unapređuje medijski ambijent, u skladu sa najvišim evropskim standardima o čemu svjedoče i završne pozitivne ocjene u ovom procesu višestruke monitoring analize eksperata Savjeta Evrope i Evropske komisije“, poručio je u čestitki ministar Bogdanović.

Svjetski dan slobode medija, kako je napomenuo, istovremeno je prilika i podsjetnik za sve subjekte društva – vladin i nevladin sektor, akademsku i medijsku zajednicu, da shodno civilizacijskim iskustvima i vrijednostima, afirmišemo i podstičemo slobodu i unapređujemo nezavisnost medija kao demokratsko dobro i najširi debatni forum svih pitanja bitnih za razvoj, stabilnost i evropsku perspektivu društva.

„U tom duhu, znajući da prava podrazumijevaju i odgovornosti, i kao građani i kao društvo s razlogom očekujemo od medija poštovanje temeljnih principa profesije i etičkih standarda samoregulacije u javnom interesu.  U ime Ministarstva kulture i svoje ime, svim medijskim poslenicima upućujem iskrene čestitke povodom Svjetskog dana slobode medija“, navedeno je čestitki ministra Bogdanovića.

ISTRAŽIVANJE

Tokom krize izazvane koronavirusom, roditelji su u mnogo većem procentu podržavali medijsku pismenost djece kroz razgovor s djetetom o tome šta prati na televiziji i internetu i ograničavanje vremena koje dijete provodi uz medije, ali se nije značajno povećao broj roditelja koji ograničavaju medijske sadržaje koji im djeca prate.

To su rezultati posljednjeg istraživanja koje je Ipsos, uz podršku UNICEF-a, sproveo na nacionalno reprezentativnom uzorku roditelja djece uzrasta 4‒17 godina.

Prije krize je tek nešto više od jedne trećine roditelja (38%) razgovaralo s djecom o tome šta prate na TV-u i internetu, a sada to radi preko dvije trećine roditelja (70%).

„Naglo povećanje ove prakse tokom mjesec dana društvene distance ukazuje na to da je roditeljima u normalnim okolnostima vjerovatno glavni izazov da nađu vrijeme da razgovaraju s djecom o sadržajima koje prate u medijima. Na ovaj zaključak ukazuje i skok u broju roditelja koji ograničavaju vrijeme koje dijete provodi uz medije – sada to radi većina (62%), a prije krize je to radilo pola roditelja (49%)“, objašnjava direktor Ipsosa za Crnu Goru Vladimir Raičević.

Međutim, broj roditelja koji ograničava sadržaj koji im dijete prati u medijima nije se značajno povećao – nešto više od pola roditelja je to radilo prije krize kao i sada.

Samo je jedan manji procenat roditelja iskoristio to što su kulturne institucije obezbijedile besplatne sadržaje za djecu i mlade u medijima.

Tek nešto više od četvrtine roditelja (27%) kaže da je češće nego prije krize izazvane koronavirusom gledalo pozorišne predstave zahvaljujući njihovom emitovanju na televiziji.

Još manje roditelja, samo 15%, kaže da je s djecom sada više bilo u muzeju nego prije krize zahvaljujući virtuelnim posjetama preko interneta, koje su omogućene tokom ovog perioda.

„Ključna poruka naše kampanje medijske pismenosti je ’Birajmo šta gledamo, čitamo i slušamo’, jer uticaj medija, prije svega, zavisi od sadržaja koje pratimo. Kvalitetni medijski sadržaji mogu da podrže razvoj djece, kao i njihova analiza kroz razgovor s djecom. Stoga pozivamo roditelje da nastave da razgovaraju s djecom o medijima i da im ograničavaju ne samo vrijeme, već i sadržaje koje prate”, poručuje koordinatorka komunikacija u UNICEF-u u Crnoj Gori Jelena Perović.

Svaki drugi roditelj kaže da je tokom ovog perioda više nego ranije s djecom igrao društvene igre, fizički se rekreirao i spremao jela.

„Dobro je da su roditelji višak vremena s djecom iskoristili za oflajn aktivnosti i time doprinijeli uspostavljanju ravnoteže između vremena koje djeca provode ispred ekrana i onog koje je za druge aktivnosti”, ističe psihoterapeutkinja Darija Petović-Bambur.

Skoro svi roditelji (94%) su srećni jer su tokom ovog perioda imali priliku da provode mnogo više vremena s djecom. Tek svaki deseti roditelj kaže da se tokom ovog perioda dosađivao ili da nije znao kako da ispuni vrijeme s djecom.

Ovo je četvrto istraživanje koje je Ipsos sproveo, uz podršku UNICEF-a, tokom krize izazvane pandemijom COVID-a-19. Nacionalno reprezentativni uzorak za ovo istraživanje sastoji se od 804 roditelja djece uzrasta 4‒17 godina, u Crnoj Gori. Prikupljanje podataka obavljeno je kroz telefonsku anketu s upitnikom prosječne dužine od 15 min, u periodu od 25. do 29. aprila tekuće godine.

DEMOKRATE

Demokrate Crne Gore poručuju da su zaprepašćeni informacijom da Ministarstvo ekonomije razmatra ukidanje neradne nedjelje i dodaju da za takav potez nem opravdanja.

“Nedostatak osjećaja za potrebe zaposlenih u trgovinama zaista je prešao sve granice. Pored odsustva bilo kakave zaštitie države u odnosu na njihova prava iz radnog odnosa, sada se želi ukinuti i taj jedan dan za odmor”, navodi u izjavi za medije, potpredsjednica Demokrata Zdenka Popović.

U demokratskim društvima, kako ističe Popović, neradna nedjelja u trgovinama je odavno uvedena, a u Crnoj Gori izborena nakon višemjesečne borbe.

“Ako je u nekom sektoru vidljiv neprekidan rad zaposlenih, onda je to u marketima, pa se taj jedan slobodan dan koji je zakonski utemeljen ne bi smio ni po koju cijenu dovoditi u pitanje. Takođe, dominantna radna snaga u trgovinama su žene koje inače nisu zaštićene od neprekidnog procesa rada i nerazumijevanja poslodavaca, pa je neradna nedjelje neophodna i opravdana”, kaže Popović.

Ona navodi i da su izgovori za ukidanje neradne nedjelje zbog gubitaka trgovinskih lanaca neopravdani.

“O tome svjedoče gužve u svim marketima i povećan promet ostalim danima, tako da neradna nedjelja ne može uticati na visinu prihoda. Drugo, građani Crne Gore su stekli navike, pokazali razumijevanje i prihvatili neradnu nedjelju. Takođe, država mora prevashodno da vodi računa o pravima zaposlenih i njihovom zdravlju, pa se te vrijednosti ne smiju žrtvovati zbog profita”, navela je Popović.

Crna Gora, kako ističe Popović, treba da bude ponosna na radnice u marketima, apotekama i svim trgovinama koje su bile prve na udaru pandemije.

“Upravo su one pokazale hrabrost, solidarnost i požrtvovanje izlažući sebe i svoje porodice visokom stepenu rizika od zaraze. Umjesto zahvalnosti, Vlada Crne Gore sada želi da pogazi tu činjenicu i kazni hrabre radnice uvođenjem radne nedjelje. To je nedopustivo, neodgovorno i ponižavajuće”, zaključila je Popović.

BORO KONTIĆ

Kada su ga novija balkanska historija i karijera doveli u Švajcarsku, moj se brat osjećao pomalo kao junak jedne pjesme francuskog lirika Žaka Prevera. U pariškom telefonskom imeniku, koji mu se iznenada nađe u rukama, uočava da nema njegovog prezimena. Niti jednog Dicona u Parizu, konstatira Preverov Dicon, navodi novinar Boro Kontić u autorskom tekstu, koji prenosi Pobjeda.

Piše: Boro Kontić

Sve do jednom. U bratovom inboxu osvanula je poruka iz Bazela, na njemačkom jeziku. Potpisana francuskim imenom ali crnogorskim prezimenom. Nabasao je na podatke mog brata u jednom ljekarskom priručniku i pita: Jesmo li rod?

Najstariji, poznati mu, predak došao je u Bazel sredinom 19. vijeka, iz Istre, tačnije grada Buzeta. Stigao je kao Italijan i drugog jezika, osim italijanskog, nije znao. Danas, poslije nekoliko generacija, njegov potomak nosi isto, naše prezime i živi na istom mjestu, tromeđi Švajcarske, Francuske i Njemačke.

Podastrto je porodično stablo. Jedina mogućnost odgovora, vidljiva u porodičnoj hronici, nudila se u podatku da je svo preživjelo bratstvo početkom 18. vijeka, nakon pohare paše Ćuprilića, napustilo Katunsku nahiju i stiglo u Grbalj koji je tada bio pod jurisdikcijom Mletačke republike. Nakon dvadeset godina su se, ali ne svi, vratili u Pješivce. U međuvremenu, kazuju dokumenti, neki su nastavili svoje zapadno putešestvije, preko Dalmacije, Like do Istre. I evo, moguće, do Švajcarske?

FAŽANA

U pozno ljeto prošle godine bio sam u istarskoj Fažani na medijskom festivalu. U lijepom gradiću preko puta Brijunskog arhipelaga sjetio sam se priče o nesuđenom bazelskom bratstveniku. Pauze između festivalskih sesija svojski sam utrošio pokušavajući pronaći tragove koji bi doprinijeli njenom odgonetanju.

Samo par kilometara od Fažane je selo Peroj koje se bilježi kao mjesto gdje Crnogorci žive duže od trista godina. Nikola Škoko, jedan od onih koji ljubomorno čuvaju dokumente, precizirao mi je ponosno: 362 godine!

Bilo je zanimljivo slušati ga kako sažima stoljeća. Od sredine 16. do sredine 17. vijeka, između 1527. i 1631. godine, Istrom ali i velikim dijelom današnje Italije harale su kuga i kolera. Prepolovile su stanovništvo.

U Istri je preostala trećina stanovnika. U Puli tek pedesetak ljudi. A Peroj kao i brojna sela Istre doslovno su se ispraznili. U isto vrijeme druga vrsta nevolje natjerala je Crnogorce da tražeći bolju sreću stignu u ove krajeve. Jula 1657. mletačka vlast izdaje odobrenje za nekoliko tih porodica koje stižu u pusti Peroj. Iz tog vremena datira Perojska povelja koju je sročio i potpisao Girolamo Priuli, ondašnji providur. U povelji se „Michu Brajkovichu i popu Michielu Lubosini (Ljubotin, očigledno po imenu kraja iz kojeg su došli) sa pet porodica dodjeljuje zemlja u Peroju“.

Peroj je po nečemu historijski izuzetak. Naime, sve dozvole za nastanjivanje Mletačke republike bile su uslovljene prihvatanjem katoličanstva. Grupa iz Peroja istrajala je u zavičajnoj vjeri. Sačuvali su govor i pismo. Sto i više godina nakon dolaska u Peroj izgradili su pravoslavnu crkvu. U međuvremenu su istim tragom pristizale nove crnogorske porodice. Taj put se protezao zaleđem Jadranskog mora ka zapadu. Sve dok se, evo, ne ispostavi da je krećući iz Povije preko Boke, Dalmacije, Istarskog Buzeta, granajući se, stigao i do Bazela.

LITIJA

O kugi i koleri koje su, sa prekidima, trajale više od sto godina i koje su gotovo uništile Italiju i Istru, pokušao sam se obavijestiti tragajući po starim dokumentima. Uz opasku starog hroničara da je: „opšti pojam neodređen i dosta zbrkan jer je sastavljen više od mišljenja nego od događaja“.

Hronike, primjerice, kazuju da se strahujući od karantina nisu prijavljivali zaraženi. Da se za novac moglo izdejstvovati lažno uvjerenje. Ljekari su, zbog njihovih naloga o spaljivanju odjeće, zatvaranju kuća i odvođenja zaraženih u lazaret, bili izloženi pogrdama a ponekad i kamenovanju.

Nerijetko su imenovani neprijateljima otadžbine. Najumjereniji su ljekare korili zbog tvrdoglavosti a oni ostali su ih proglašavali varalicama i spletkarima koji bi da profitiraju na masovnom strahu. Kad se više nije moglo poricati širenje zaraze, uzrok se tražio izvan zdravog razuma. Naročito su na cijeni bile priče o trovačima ponaosob strancima. Spoljni su znaci kao nošnja i narječje bili kobni za mnoge putnike. Naravno kuga je imala katastrofalne ekonomske posljedice. Prazna je blagajna natjerala vijećnike da zatraže obustavu poreza i državnu potporu u novcu. Namjesnik im je, uz sažaljenje za situaciju, odgovorio da će se o njihovim zahtjevima: ,,postarati na najbolji način koji mu vrijeme i sadašnje prilike budu dopustili“.

UPOTREBA MOŠTIJU

Kuca se i na nebeska vrata. Zahtijevala se litija koja bi prošla kroz Milano sa moštima sv. Karla. Tadašnji kardinal je, kaže hronika, odbio to iz više razloga. Smatrao je to proizvoljnim sredstvom. Upozoravao je da će se: „ako dejstvo ne odgovori uzdanju, litija pretvoriti u sablazan“. Zdrav razum pastira nije odvratio vijećnike od agresivnog nauma. Svjetina je to, piše hroničar: „s grajom zahtijevala“. Te letargično zaključuje: „To je sve što je pamet jednoga čovjeka mogla protiv sile svog vremena i protiv navaljivanja množine“. I tako, litija je krenula.

Opis litije u Milanu je srednjovjekovna slika. Naprijed su žene s koprenom na licu, najčešće obučene u kostrijet. Potom esnafi sa barjacima. Slijede bratstva, fratri i sveštenstvo. U središtu su četiri kanonika koji nose svečev ćivot. Hroničar slikovito bilježi: ,,kroza stakla vidjelo se svečevo tijelo, u sjajnoj episkopskoj odeždi s mitrom na glavi; na smežuranom licu još su se mogli prepoznati tragovi njegovoga lika za života kao što ga predstavljaju na slikama“. Iza je kardinal a za njim sveštenstvo, državni dostojanstvenici, vlastela i, napokon, nepregledna povorka svakovrsnog građanstva. Litija je prošla kroz sve gradske četvrti očekujući čudo.

I? Bi li, da parafraziram naslov slavnog De Sikinog filma, čuda u Milanu? Sjutradan je pomor kuge porastao u svim redovima građanstva, po svim gradskim četvrtima, tako strahovitim skokom da nije bilo čovjeka koji nije uviđao da je tome uzrok litija.

Ali, navodi hroničar: „Čudna li je i bijedna li je snaga opšte predrasude“. Naime, većina je bila sklona da ishod pripiše već pomenutim trovačima koji su se „ubacili“ u litiju i tako onemogućili čudotvorno djelovanje svečevog ćivota. Broj mrtvih se iz dana u dan povećavao četvorocifrenim brojevima. Računa se da je kuga ovaj put od 200 hiljada stanovnika Milana pokosila 140 hiljada. Pojava komete u godini kuge rasplamsala je već ionako raspojasano bezumlje. Uzrok pomora sada je bio dvostruko prepoznat. Uvijek se, na sreću, makar i usamljen, oglasi trezven glas. Te jedan takav hroničar zaključuje: „Uoči smrtne bolesti vide se čudesa“.

EPILOG

Povremeni izlet u stare hronike je poželjan jer shvatiš da „ništa novo pod kapom nebeskom“. Priču nesuđenog bazelskog bratstvenika nisam do tančina odgonetnuo. Ali, mi se u svjetlu prošlih događaja još jasnije predstavila slika današnjice koju je aktivirao kovid-19.Virus doduše jeste nov ali je ostalo poznato. Nedorasla politika, agresivni „ribari ljudskih duša“ i podatna svjetina.

MARKOVIĆ

Predsjednik Vlade Crne Gore Duško Marković čestitao je 3. maj – Svjetski dan slobode medija, uz ocjenu da su crnogorski poslenici javne riječi, u kompleksnom vremenu krize izazvane pandemijom koronavirusa, pokazali da profesionalizam i društvena odgovornost treba da budu temeljni pricipi medijskog djelovanja.

„Svjet je kroz istoriju prolazio kroz različite izazove i krize, ali potreba građana da pravovremeno i tačno budu informisani, uvijek je opstajala kao temeljna demokratska vrijednost. Mediji u Crnoj Gori bili su važan činilac u borbi institucija protiv koronavirusa, a profesionalan odnos i otpornost, izuzev u izolovanim slučajevima, imali su i prema izuzetno opasnoj pojavi lažnih vijesti“, navodi se u čestitki predsjednika Vlade.

Zbog svega navedenog, premijer Marković je iskazao zahvalnost i poštovanje svim medijskim poslenicima u Crnoj Gori, uz poruku da Vlada nastavlja da bude posvećena slobodi i zaštiti novinara i medija, i unapređenju uslova za njihov bolji položaj i održivost.

ULOŽENO 18 HILJADA

Prijestonica Cetinje postavila je ogradu na sjeveroistočnom dijelu Njegoševog parka u okviru projekta revitalizacije i uređenja gradskih parkovskih površina koje su zaštićene i vode se kao spomenici prirode.

“Ograda je napravljena od kovanog gvožđa, visine je 180 centimetara i dužine 55 metara. Koštala je 18.000 eura, a cijenom su obuhvaćeni građevinski radovi, izrada armiranih betonskih stubova, kao i izrada i montaža ograde od kovanog gvožđa. Novac je obezbijeđen iz budžeta Prijestonice Cetinje i iz Programa razvoja za 2020. godinu”, navodi s eu saopštenju Prijestonice.

U nastavku investicije, kako su kazali, planirana je izgradnja ograde od kapije Njegoševog parka do Plavog dvorca, odnosno granicom urbanističke parcele na kojoj se nalazi zgrada Engleskog poslanstva – sadašnja Muzička akademija.

“Projekat predviđa izradu betonsko-metalne ograda, a prema modelu postojeće koja se nalazi sa prednje i bočne strane tog objekta”, navodi se u saopštenju.

Iz Prijestonice podsjećaju da su da su sa Univerzitetom Crne Gore, uz donaciju kompanije Bombeton, prošle godine obnovili, cijelom dužinom parcele, ogradu s desne strane Engleskog poslanstva.

“Prijestonica u saradnji sa Ministarstvom kulture radi i na konzervtorskom projektu tri parkovske kapije, vrijednom 18.000 eura. Projekat pripremaju stručnjaci Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore”, navodi se u saopštenju.

Podsjećaju i da su krajem prošle godine sa Agencijom za zaštitu prirode i životne sredine zaključili ugovor o izradi studije zaštite parkova, odnosno zaštite njihove „autohtone i alohtone dendroflore“. Za izradu Studije, kako su kazali, potrebno je godinu dana, jer obuhvata posmatranje biljaka u toku sva četiri godišnja doba.

“Nakon završetka Studije, biće moguće cjelovitije hortikulturno i arhitektonsko uređenje parkova, njihovo adekvatno održavanje, kao i osmišljavanje sadržaja koji neće narušavati status zaštite koji uživaju”, kazali su iz Prijestonice.

Podsjećaju još i da je izrada projekata rekonstrukcije Njegoševog parka i Parka 13. jul pokrenuta 2013. godine, uz finansijsku podršku UNDP.

“Tadašnjim DUP – UP ‘Istorijsko jezgro’ parkovske površine bile su šturo obrađene i nije bilo dovoljno elemenata – uslova da se projekti završe”, navodi se u saopštenju.

Oba parka, ističu oni, nalaze se u zahvatu “Istorijskog jezgra“, koje je kao cjelina zaštićeno kulturno dobro. Njegošev park i Park 13. jul zaštićeni su 1968. godine Rješenjem o zaštiti objekata prirode kao hortikulturni objekti. U skladu sa važećom kategorizacijom prirodnih dobara, danas se vode kao spomenici prirode.

“U periodu između 1891-1894. godine, na Cetinju su uređena dva gradska parka, koji predstavljaju najznačajnije objekte pejzažne arhitekture. Njegošev park nekada bio Dvorski park i bio je urađen u francuskom maniru, dok se Park 13. jul nekada nazivao Gradski park, i bio je uređen u engleskom maniru. Imali su površinu od sedam hektara, a
razdvojila ih je Njegoševa ulica”, podsjećaju iz Prijestonice.

Pored visoke estetske vrijednosti, kako dodaju, oba parka u savremenom Cetinju imaju izraženu kulturnu funkciju i zajedno sa Vladičinom baštom, Ljetnjom pozornicom, starim stadionom i padinama Orlovog krša, predstavljaju značajan kulturni predio i integralni dio “Istorijskog jezgra“.

MOR

Međunarodni praznik rada je prava prilika da se bolje sagleda stvarnost i pokuša učiniti boljom, pogotovo za one koji imaju premalo sredstava za život, poručio je generalni direktor Međunarodne organizacije rada (MOR), Gaj Rajder.

„Prvi maj je prava prilika da pomnije sagledamo novu stvarnost i krenemo na zadatak da je učinimo boljom, ne toliko za one koji već imaju sredstva za život, koliko za one koji ih imaju premalo“, naveo je Rajder u autorskom tekstu.

On je kazao da je pandemija koronavirusa na najokrutniji način sručila na svijet rada izuzetnu neizvjesnost i nepravdu. Smanjenje dostupnosti osnovnih sredstava za život u neformalnoj ekonomiji, u kojoj radi šest od deset zaposlenih, pokrenulo je, prema riječima Rydera, talas upozorenja iz Svjetskog programa za hranu UN-a, o nadolazećoj pandemiji gladi.

„Zjapeće pukotine u sistemima socijalne zaštite, čak i najbogatijih zemalja, ostavile su milione ljudi lišenim osnovnih sredstava za život. Neuspjeh u garantovanju bezbjednosti radnog mjesta osudio je skoro tri miliona ljudi svake godine na smrt zbog posla koji obavljaju“, saopštio je Rajder.

On je dodao da se radi o nekontrolisanoj dinamici rastuće nejednakosti, što znači da ako, medicinski gledano, virus ne diskriminiše žrtve u kontekstu socijalnog i ekonomskog uticaja, onda brutalno diskriminiše najsiromašnije i najslabije.

„Jedino što bi nas u svemu ovome trebalo iznenaditi je da smo, ipak, uspjeli biti zatečeni. Prije pandemije, nedostaci u domenu dostojanstvenog rada uglavnom su se manifestovali i odigravali kroz pojedinačne slučajeve života u tihoj patnji“, naveo je Rajder.

On smatra da je bilo potrebno da ih koronavirus objedini u svojevrsnu kolektivnu društvenu kataklizmu s kojom se svijet suočava.

„Ipak, oduvjek smo znali jedno – izabrali smo put zatvaranja očiju pred problemom. Uopšteno, izbori mjera i politika koje (ni)jesu do sada primjenivane, više su zapravo naglašavali, a manje ublažavali i rješavali problem“, rekao je Rajder.

On je podsjetio da je Martin Luther King prije 52 godine, u govoru radnicima u štrajku, uoči atentata u kojem je stradao, podsjetio svijet da u radu i naporima postoji nešto što se zove dostojanstvo.

„Danas je virus na sličan način istakao uvijek značajnu i aktuelnu, a ponekad i herojsku ulogu zaposlenih junaka ove pandemije. Radi se o ljudima koji su obično nevidljivi, iz sijenke, često zanemareni, potcijenjeni. U pitanju su zdravstveni radnici, zaposleni na poslovima održavanja čistoće, blagajnice i blagajnici supermarketa i prevoznici – često svrstani u red radno siromašnih društvenih slojeva neizvjesne budućnosti“, kazao je Rajder.

On smatra da danas negiranje dostojanstva za te slojeve, kao i za milione drugih, predstavlja simbol neuspjeha prošlih politika, ali i budućih odgovornosti.

Ryder je saopštio da u vremenu pandemije veliki izazov za većinu predstavlja način na koji da zaštite sebe i svoje porodice, a u isto vrijeme zadrže poslove. Za kreatore politika to se pretvara u zadatak – kako pobijediti pandemiju, a da se pritom ne nanese nepovratna šteta ekonomiji.

„Sa preko tri miliona registrovanih slučajeva koronavirusa, oko 217 hiljada žrtava širom svijeta i očekivanim gubitkom od 305 miliona radnih mjesta do sredine godine, ulozi nikada nijesu bili veći“, naveo je Rajder.

Prema njegovim riječima, vlade i dalje „prate posljednju riječ nauke“ u potrazi za najboljim rješenjima, istovremeno se prepuštajući očiglednim prednostima međunarodne saradnje u kreiranju neophodnog globalnog odgovora na globalni izazov.

„I dok se na pobjedu u ratu protiv koronavirusa još čeka, svakidašnjom je postala pomisao da će ono što nas očekuje nakon tog rata postaviti standarde za „novu svakodnevicu“, odnosno nove standarde u načinu življenja, društvene i organizacije poslovanja“, kazao je Rajder i dodao da je to nešto što teško može djelovati umirujuće.

On smatra da je razlog za nemir u činjenici da teško iko može predvidjeti kako će “nova svakodnevica” izgledati.

„Razlog je i poruka koja se sve češće čuje, a to je da će novu svakodnevicu diktirati novi limiti koje je postavila pandemija, a ne naši izbori i odluke. Razlog za nemir je i to što smo sve ovo već jednom negdje čuli“, rekao je Rajder.

On je podsjetio na mantru iz 2008-2009, koja je trebalo da uljuljka ljude u atmosferi svjetskog finansijskog kraha, a glasila je da će, jednom kada se razvije vakcina protiv virusa finansijske „anomalije“, globalna ekonomija biti sigurnija, pravednija i održivija.

„Međutim, to se nije dogodilo. Staru stvarnost zamijenila je nova, osvetoljubiva i teška, a oni koji su bili na nižim nivoima tržišta rada obreli su se na još većem dnu“, naveo je Rajder.

On je poručio da ostaje nada da će 1. maja sledeće godine koronavirus biti daleko iza.

„S druge strane, mi ćemo sve vrijeme imati pred sobom zadatak stvaranja budućnosti svijeta rada koja se aktivno bavi nepravdama koje je naglasila pandemija, zajedno sa radom na stalnim i neodložnim izazovima koje donose klimatske promjene, digitalna i demografska tranzicija“, rekao je Rajder.

To je, prema njegovim riječima, ono što definiše bolju “novu svakodnevicu”, novu stvarnost koja će postati trajno naslijeđe globalne zdravstvene krize ove godine.

NEOBIČAN ZADATAK

Zaposleni u Službi zaštite i spašavanja Tivat danas su imali neobičnu intervenciju, kojom su jednoj trudnici olakšali odlazak na porođaj.

Naime, iz hitne medicinske pomoći zamolili su ih da trudnici uklone prsten koji nije mogla da skine jer su joj otekli prsti.

“Intervencija je uspješno završena, a mi smo budućoj majci poželjeli svu sreću”, objavili su iz tivatske Službe zaštite na zvaničnoj stranici na Facebook-u.

U NIKŠIĆU

Službenici Komunalne policije spriječili su paljenje veće količine automobilskih guma koje su bile dopremljene u dvorište Gimnazije “Stojan Cerović” u Nikšiću, saopšteno je iz te opštinske službe.

Iz Komunalne policije kazali su da su sa lokalnom službom Mašinski prsten uklonili gume i da će, na osnovu video nadzora, pokušati da utvrde počinioce koji su formirali deponiju.

U prethodnom periodu, kako je navedeno, Komunalna policija osujetila je više puta namjeru paljenja guma na nelegalno formiranim deponijama.

“Apelujemo na sugrađane da to ne čine, jer zagađuju okolinu, a postoji i mogućnost širenja požara i nastanka veće materijalne štete. Kazna za fizička lica je 500 EUR, za pravna 1,5 hiljada, dok je za odgovorne u pravnom licu 500 EUR”, upozorila je Komunalna policija.