NLB BANKA I LOVĆEN OSIGURANJE

NLB Banka A.D. Podgorica i Lovćen osiguranje A.D. Podgorica donirali su stacionarni Inkubator za bebe u vrijednosti oko 16.000 eura.

Inkubator je namijenjen Odjeljenju za terminsku novorođenčad Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Crne Gore (KCCG).

Svečana primopredaja biće održana u utorak, 3. marta 2020. godine.

BJELOPOLJSKO UDRUŽENJE

Udruženje “Niti” iz Bijelog Polja uspješno promoviše preradu vune i izradu brojnih proizvoda od tog prirodnog resursa, u čemu im stižu podrške iz naše zemlje i iz inostranstva.

I pored brojnih pozitivnih novina, ovo vrijeme je donijelo i neke promjene koje je, posebno starijima, zaista teško razumjeti. Jedan od upadljivih primjera svakako je naš odnos prema vuni. Praktično gotov resurs, nesporno vrijedan, umjesto direkno u finalizaciju, odlazi pravo u – smeće!

Još se dobro pamti vrijeme kad su naše majke i babe od vune prele i plele i tako oblačile ukućane od glave do pete, od kape do čarape. Istovremeno, bila je to svojevrsna brana stresu i drugim neuralgijama za koje tada nijesu ni znale da postoje. A sve to sa vunom bili su praktično uzgredni poslovi. Osim uz večernje sjedeljke, predenjem vune žene su se bavile čuvajući stoku, u pauzi težih poljskih ili kućnih poslova i obaveza.

Vrijeme takvog života kad su domaćinstva bez preslice i motovila bila gotovo nezamisliva, negdje sredinom prošlog vijeka, nekako brzo i stidljivo se povlačilo pred najezdom industrijske mode i vještačkih proizvoda.

Stavljena je tačka na mnogo čega lijepog što je krasilo život i rad na selu, a i u brojnim gradskim domaćinstvima. Vuna i proizvodi od nje gotovo da su zaboravljeni.

Da se to konačno desi i da vuna ode u zaborav, ne daju entuzijastkinje i zaljubljenice u taj resurs, okupljene u bjelopoljskom Udruženju “Niti”, tvrdeći da je vuna opet u modi.

One su tokom posljednjih šest godina uspijevale da izrade razne odjevne i ukrasne predmete od vune, kako se to na ovim prostorima radilo kroz vjekove. Kažu da je minulih godina interesovanje za tim proizvodima sve izraženije.

“U početku to je bio samo moj hobi, u slobodnom vremenu sam za ukućane plela džempere i šalove, da bi se kasnije ti moji radovi svidjeli mojim prijateljicama i tako se rodila ideja da oživimo taj stari zanat ručne izrade odjevnih predmeta od vune”, prisjeća se predsjednica Udruženja Mira Radović.

Radovićka je sa svojim prijateljicama osnovala “Niti”, gdje se našlo osam pletilja i još tridesetak saradnica sa terena.

“Pored igala koje su nam u početku bile jedino sredstvo za rad, nabavile smo ručni drveni razboj kojeg smo malo prilagodile korišćenju u domaćinstvu. Razlika između starog i novog je prvenstveno u dimenzijama. Inovirani razboj se aktivira ručicama koje se pokreću rukama, dok su starinski razboji bili viši i zauzimali znatno više prostora. Na njima su se najčešće tkali veliki upotrebni predmeti: irami, ćebad, ćilimi, platno za garderobu”, objašnjava Radović.

Svoj kućni razboj koji je u domaćinstvu koristila već desetak godina, prenijela je u Udruženje, da bi u međuvremenu nabavili još četiri takozvana mini-hobi razboja. Potom su kroz razne projekte sticale iskustva, znanja, prijatelje, širile prostor i došle do prvih donatora.

Ovih dana projekat “Stari zanati naša budućnost” podržala je američka ambasada koja već drugi put pomaže i podstiče rad ove organizacije.

“Posjedujemo pet velikih nožnih razboja, pet malih, kaiš razboje, tako da ono što poželimo možemo da napravimo”, sigurna je naša sagovrnica i dodaje da su sve članice Udruženja iz porodica u kojima se njegovala kultura starih zanata, kao vez, heklanje, pletenje, tako da im ručni rad nije bio stran.

“Sad kroz novu organizaciju, obuku i praksu, dopunjujemo i usavršavamo to što smo znale. Prenosimo ovo mlađim članovima porodice, a nastojimo da kroz Udruženje animiramo što veći broj mladih, kao bi prerada vune imala budućnost. Bitno nam je da vunu koja se posljednjih decenija bukvalno baca na razne otpade, otkupimo od vlasnika ovaca, te da je na pravi način valorizujemo. To je, ipak, za nas osam u Udruženju svakako nemoguće. Ovim bi trebalo da se bave i znatno jači subjekti, da se organizuje potpun otkup i prerada vune”, poručuje Radović.

Prema njenim riječima ovce treba da budu šišane specijalizovanim makazama, tako da vuna ostane u jednom komadu. Onda se ta vuna pere, a potom suši. Nakon pranja i sušenja vuna se klasifikuje prema kvalitetu, pa savremenim mašinama raščupava i sprema za proizvodnju kvalitetnih vunenih predmeta.

“Lanoil koji se nalazi u vuni ne dozvoljava razvijanje virusa i bakterija, što je dovoljan motiv da se većina odjevnih predmeta pravi od vune, kao što su radili naši stari. Svjedoci smo da su sa nestankom vunenih proizvoda kod djece sve izraženije alergije i infekcije”, tvrde u Udruženju.

Naglašavaju i da vunenu pređu treba bojiti prirodnim bojama, u lukovini, trnovoj ili orahovoj kori.

“Zahvaljujući brojnim bazarima i sajmovima rukotvorina, postepeno se obnavlja i vještina pletenja i upotreba vune. Na njima javnosti predstavljamo i naše suvenire koje izrađujemo od sirove vune, odnosno od vlačene vune koja se tehnikom valjanja i sapuna pravi podloga, a zatim se specijalnom iglom bockaju odnosno prave ukrasi. Izrađujemo i igračke i neke predmete koji mogu da se koriste kao ortopedska pomagala”, ističe Radović.

Pletilje kažu da je specifičnost vune i u tome što održava toplotu tijela, ne izaziva znojenje, a dobro štiti i od vlage. Zato su se neki odjevni predmeti od vune nosili i tokom ljeta prilikom teških fizičkih radova.

“Kosci su često nosili vunene čarape, jer im se tako ne znoje stopala i osjećaju se udobnije. Poznata su i mnoga ljekovita svojstva vune, naročito kod reumatskih bolesti. Čak se i neoprana vuna u našim krajevima još uvijek koristi za liječenje još nekih koštanih tegoba”, priča predsjednica Udruženja “Niti”.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore

U SKUPŠTINI

Izložba Crna Gora i Bugarska na karti Evrope (IV – XX vijek) biće otvorena sjutra u crnogorskom parlamentu.

Odabranih 15 mapa iz državnih arhiva Crne Gore i Bugarske, biće izložene u holu parlamenta.

Izložbu će otvoriti predsjednik Skupštine Ivan Brajović i ambasadorka Bugarske u Crnoj Gori Meglena Plugčieva.

ISTRAŽIVANJE ZAŠTITNIKA

Istraživanje koje je sproveo Zaštitnik ljudskih prava i sloboda među 1.000 polaznika osnovnih i srednjih škola pokazalo je da čak 16 odsto učenika konzumira psihoaktivne supstance u školi, a 11 procenata puši marihuanu. Istraživanje pokazuje da je sve veći broj konzumenata kokaina, što je posljedica njegove velike dostupnosti i niske cijene.

Liječenje od narokomanije spada u veoma zahtjevne poduhvate, najveći broj zavisnika se na tretman odlučuje tek nakon više godina konzumiranja.

“Ja sam živio pakao na zemlji. Bio sam zavisnik devetnaest godina. Teško je opisati riječima taj osjećaj, ali ako bih mogao to opisati. Ja bih to opisao kao pakao od života. Jer svoj život ne možete zamisliti bez droge. Na kraju svaki zavisnik dođe do toga da ne može da živi ni sa drogom ni bez droge”, kazao je bivši zavisnik.

Posljednja istraživanja i iskustva NVO 4life pokazuju da sve veći broj zavisnika traži pomoć za odvikavanje od kokaina.

“Kokaina i marihuane je mnogo na tržištu, velike količine su u opticaju. Cijena je pala. Nekada je to bio slučaj da nije mogao svak sebi to da priušti, sad bilo koja mlada osoba može za pet-deset eura da uzme jednu liniju kokaina. Ona sebi može da priušti da svaki dan koristi kokain. I druga bitna stvar je da oni sebe uopšte ne doživljavaju zavisnicima. Smatraju da ako koriste kokain oni nisu pravi zavisnici”, kazao je direktor NVO 4Life Saša Mijović.

Psiholoskinja Dijana Milošević smatra da se u praksi susreće sa paralelnim zavisnicima, na jednoj strani kocka, a na drugoj kokain.

“Da bi kockari mogli da provedu određe sate, a to je najčešće deset-dvanaest sati u kockarnici. Oni moraju da imaju nivo budnosti, u tom momentu oni uzimaju kokain. Smatraju da će upotebom kokaina uspjeti da ostanu budni i završiti svoju prvobitnu želju, tj da završe kockarsku partiju. Istovremeno koliko se razvija zavisnost od kocke, razvija se i zavisnost od kokaina. Dolaze do tog trenutka da oni moraju da koriste kokain i u onim momentima kada nemaju potrebu za kocanjem”, kazala je psihološkinja JU “Kakaricka Gora Dijana Milošević.

U životu zavisnika prva misao pri buđenju i posljednja je droga. U začarani krug se lako ulazi, al iz njega se teško izlazi, poručuje naš sagovornik.

“Toliko puta sam legao u krevet da spavam sa mislju da se makar neću probuditi. A imao sam droge za naredna dva dana. Ali sam lijegao sa mišlju da makar umrem da ovo ne proživljavam. Jer žovjek izgubi svaku volju za životom. Ja sam otac imam ćerkicu, ali nijesam mogao da nađem smisao života. Poruka bi bila da tamo stvarno nema ništa lijepo, tamo vas čekaju samo jad i patnja i ništa drugo”, kazao je biviši zavisnik.

Aleksandra Popović, TVCG

U CG

Evolutivna psihologija i kulturološka uslovljenost dovode do toga da je svega 44 posto crnogorskih očeva uključeno u odgovornu brigu za svoju djecu, ocjenjuje psihoterapeutkinja Darija Petović Bambur.

Ona, međutim, smatra da su takvi procenti „daleko od rezultata koje želimo da vidimo u našem društvu i kakve se nadamo da nećemo imati u naskorijoj budućnosti“,

Podatak koji pokazuje da je većina očeva isključena iz ovih važnih procesa odgoja djece rezultat je istraživanja ,,MICS“ koje je Monstat sproveo 2018. godine.

Funkcije

Petović Bambur smatra da se uzroci za manje uključivanje očeva u aktivnosti koje se tiču ranog razvoja, dijelom mogu tražiti u evolutivnoj psihologiji i činjenici da majka jeste evolutivno predisponirana da bude primarni staratelj.

“To ne znači da je otac u bilo kom smislu manje važan roditelj, već da je funkcija koju u porodici obavlja evolutivno bila drugačija”, kaže Petović Bambur.

Dodatno, navodi, razlog koji uslovljava pomenutu statistiku je kulturološka uslovljenost. Iz različitih istorijskih i drugih razloga, objašnjava, u ovom dijelu svijeta su muškarci oduvijek bili vaspitavani da budu jaki, snažni, te je samim tim pokazivanje emocija i nježnosti smatrano slabošću i tumačeno kao nedostatak muškosti.

“Tragove toga i danas možemo primijetiti kada čujemo roditelje koji sinovima govore stvari poput ,Nemoj da plačes kao djevojčica’. Dakle, muškarci su stotinama godina na ovim prostorima obeshrabrivani u osjećanju i izražavanju emocija i te vrste brige o kojoj danas govorimo. Sa druge strane, žene su vaspitavane da ugađaju”, navodi Petović Bambur.

Odgovarajući na pitanje na koji način se ovakav odgoj djece odražava na njihov razvoj i u krajnjem odnos koji, kroz razvoj, ostvaruju sa očevima, Petović Bambur napominje da je za dijete bolje da što ranije razvije odnos privrženosti sa što više odraslih osoba, uključujući i bake, djedove i ostale članove šire porodice. Budući da dijete, kako kaže, u prvoj godini najprije razvija odnos povezanosti sa majkom, ,,očeva uloga je prije svega da brine o potrebama majke, kako bi ona mogla da brine o potrebama djeteta”.

“To ne znači da otac ne treba da bude uključen u svakodnevne aktivnosti koje se tiču brige o djetetu, već se samo želi naglasiti da jednako učešće u odgajanju djece ne znači nužno jednaku podjelu svih aktivnosti sve vrijeme”, smatra psihoterapeutkinja.

Bitna faza

Očeva uloga u ranom razvoju je, kako kaže, naročito značajna od treće do sedme godine, u skladu sa razvojnim fazama koje dijete prolazi.

“Brojna istraživanja su pokazala da veća uključenost očeva u vaspitanje generalno rezultira manje problematičnim ponašenjem u adolescenciji, naročito kada su u pitanju muška djeca”, navodi Petović Bambur.

Ona ističe da su savremena organizacija društva i ekonomski pritisak, suštinski problem, zapravo fenomenomen koji prije svega utiče na nepovoljan položaj roditelja u današnjem društvu, pa “generalno roditelji ne provode dovoljno vremena sa djecom”.

“Druga strana medalje je da mnogi savremeni parovi ne žele da priznaju činjenicu da rađanje djece podrazumijeva privremeno zanemarivanje sopstvenih potreba, i nastoje da nakon rađanja djeteta nastave život kao i do tada, vraćanjem svojim poslovnim obavezama i potrebama, što u krajnjem ide na štetu djeteta. Nemoguće je graditi karijeru i podizati djecu istovremeno, a da niti jedna strana ne trpi. Moramo razumjeti da je važno da razmislimo koji su nam prioriteti u ovom trenutku u životu i u skladu sa tim organizujemo život”, ističe naša sagovornica.

Uloga društva

U svemu tome, kaže, dodatno odmaže činjenica da proces većeg uključivanja očeva sporo ide, ,,međutim to nije uzrok danjašnjeg položaja žena, to je samo posljedica sistema koji ne ide na ruku porodici”.

Na pitanje, da li se i na koji način može uticati na promjenu ovakve identifikovane prakse Petović Bambur, pojašnjava da se nekim od rješenja u razvijenom svijetu nastoji pomoći porodici da se njeni članovi povežu od prvog dana na pravi način, ,,tako što se očevi dodatno stimulišu različitim pogodnostima da nakon obaveznog perioda porodiljskog odsustva njihovih partnerki, oni budu sa djecom u prvim godinama života”.

“I ne samo do prvog rođendana. Mi smo počeli da mijenjamo zakonsku regulativu, ali ima još prostora u tom dijelu. Valjalo bi malo i ohrabrivati očeve i govoriti o njihovom doprinosu porodici, a ne samo jednu stranu veličati. Toga nam, čini se, nedostaje, a nije da nema puno očeva koji se sigurno loše osjećaju kada tako nešto čuju ili vide”, kaže Petović Bambur.

Kao voditeljka Programa roditeljstva za cjeloživotno zdravlje u okviru Udruženja “Roditelji”, psihoterapeutkinja napominje da se kroz ovaj program sve veći broj očeva aktivno uključuje u vaspitanje i brigu o djeci.

“Taj broj još nije broj kome težimo, ali primjetan je pozitivan trend”, kaže Petović Bambur.

Kritika

Ona upozorava da se “često iz potrebe da zaštitimo majke i pružimo djeci najbolje, ulazimo u poziciju kritizera očeva bez jasnih strategija kako da im pomognemo da se oni uključe”.

“Očevi koji pohađaju naše programe prijavljuju da osjećaju da je ovakav stav nepravedan. Gotovo uvijek se iznova dotičemo činjenice da su očevi i majke sa razlogom različiti i da očevi mogu djeci ponuditi puno toga što majke ne mogu i ne znaju, pa ih uvijek usmjeravamo u tome da nađu svoj način. Kao što žene, da bi bile jake i uspješne, ne moraju i ne bi trebalo da rade stvari na muški način, tako ni očevi ne bi trebalo da roditeljuju na način na koje to majke rade”, zaključuje Petović Bambur.

Uključenost očeva “opada”

Iz Uprave za statistiku su nam potvrdili i da je MICS 5 rundom istraživanja, koja je realizovana 2013. godine, mjerena uključenost roditelja u ranu simulaciju i odgovornu brigu za svoju djecu.

“Tada je procenat očeva koji su uključeni u 4 ili više aktivnosti iznosio 45 posto”, rečeno je iz MONSTAT-a.

Polazište istraživanja

Tokom istraživanja Monstata iz 2018. godine koji pokazuje uključenost roditelja u odgoj djece, prikupljene su informacije o nizu aktivnosti koje podržavaju rano učenje.

To, objašnjavaju iz Monstata uključuje i angažovanost odraslih članova domaćinstva (majka, otac i/ili drugi član domaćinstva) u sljedećim aktivnostima s djecom: čitanje knjiga, pričanje priča ili pjevanje djetetu; izvođenje djeteta u šetnju; igranje s djetetom; imenovanje predmeta, prebrojavanje ili crtanje s djetetom.

“MICS istraživanjem anketirano je 3826 domaćinstava, a ciljna populacija su bila djeca mlađa od 5 godina, djeca starosti od 5 do 17, kao i žene i muškarci starosti od 15 do 49 godina”, precizirali su iz Uprave za statistiku.

ŠARANOVIĆ

Katastar nepokretnosti nije samo list nepokretnosti i kopija ažurnog katastarskog plana, nego je to i elaborat i zbirka isprava. Samo se namjerno može desiti da neko sakrije neku dokumentaciju. Zloupotrebe su moguće, ali će sve izaći na vidjelo, kaže pravni zastupnik države ispred Uprave za imovinu Luka Globarević.

Danilovgradska, nikšićka i gusinjska filijala Uprave za nekretnine dostavile su Upravi za imovinu listove nepokretnosti za vjerske objekte, potvrđeno je Pobjedi.

Kako je za naše novine kazao direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović, još ne znaju jesu li im dostavljeni upisi za svaki vjerski objekat na teritoriji ovih gradova, a to će se utvrditi u procedurama koje slijede.

“Mi smo, pošto je Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica stupio na snagu 8. januara, shodno našim obavezama, 27. januara uputili dopis Upravi za nekretnine da dostave dokumentaciju o upisima svih vjerskih zajednica. Smatram da bi po našem zahtjevu trebalo postupiti u najkraćem roku, ali su za sada jedino reagovale područne jedinice Danilovgrad, Nikšić i Gusinje”, kaže Šaranović.

Hronologija upisa

On očekuje da će narednih dana dobiti podatke i iz ostalih gradova.

“U Upravi za imovinu formirali smo centralnu popisnu komisiju koja će neposrednim uvidom uraditi kontrolu te dokumentacije. Komisija je podijeljena na tri regije – sjever, centralni i južni dio. Za svaki upis za koji se nesporno, na osnovu dokumentacije koju dobijemo, utvrdi da je riječ o državnoj imovini podnijećemo zahtjev da se u skladu sa Zakonom knjiži na državu. Uprava za nekretnine je dužna da donese takvo rješenje i odluku po našem zahtjevu”, objašnjava Šaranović.

Direktor Poreske uprave Miomir Mugoša saopštio je prije desetak dana da Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve ima više privrednih društava čiji je osnivač, više otvorenih žiro-računa u poslovnim bankama preko kojih je u proteklih nekoliko godina prometovano više desetina miliona eura, te da je poreski dug za prijavljenih 38 sveštenika premašio 300.000 eura.

Istakao je i da je procjena da je ukupni dug višemilionski. Najavio je i da će dug biti naplaćen, ako bude neophodno prinudno, „ne od vjerskih objekata već od nekretnina kojima MCP raspolaže na atraktivnim lokacijama“.

Saopšteno je i da Mitropolija crnogorsko-primorska predstavlja najveću vjersku organizaciju u Crnoj Gori, kako po broju objekata koje koristi, tako i po imovini kojom raspolaže, iznosu prihoda koje ostvaruje, te broju računa otvorenih u komercijalnim bankama i broju privrednih društava u kojima je osnivač.

Mugoša je kazao i da je Mitropolija crnogorsko- primorska imala „promet sredstava u iznosu od više desetina miliona eura preko žiro-računa“. Uprava za imovinu, kako kaže Šaranović, nema ni približan podatak kojom imovinom raspolažu vjerske zajednice.

Nije im jasno ni kako se moglo desiti da skoro sva crkvena imovina u našoj zemlji, među kojom i kulturna baština, budu prepisane na Srpsku pravoslavnu crkvu, bez obzira što, kako kažu, u skladu sa Ustavom, Zakonaom o državnoj imovini i Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima ti objekti su isključivo u svojini Crne Gore.

“To je i nama velika nepoznanica. Kako i na osnovu čega je to neko uradio i što je to motivisalo pojedine katastre da mogu upisivati imovinu na SPC”, kazao je Šaranović.

Kategoričan je da će, kada dobiju dokumentaciju i vide hronologiju upisa, sve biti jasno.

“Na osnovu hronologije upisa znaćemo ko je, kada i kako uknjižio državnu imovinu. Ono što bude državna imovina, što je neregularno upisano, pokrenućemo postupak za ispravku tog upisa, bez obzira o kojoj se vjerskoj zajednici radilo”, naglasio je Šaranović.

Službenici koji su nezakonito uknjižili imovinu na neku vjersku zajednicu biće, kaže naš sagovornik, sigurno procesuirani.

“Svak ko je radio nezakonito odgovaraće. Državni organi moraće da ih procesuiraju po službenoj dužnosti”, uvjeren je Šaranović.

Uprava za imovinu ima rok od godinu od stupanja na snagu Zakona o slobodi vjeroispovijesti da „utvrdi vjerske objekte i zemljište koji su u smislu člana 62 ovog zakona državna svojina, izvrši njihov popis i podnese zahtjev za upis prava državne svojine na tim nepokretnostima u katastar nepokretnosti.

Organ uprave nadležan za poslove katastra dužan je da upis zahtjeva iz stava 1 ovog člana izvrši u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, o čemu, bez odlaganja, obavještava vjersku zajednicu koja koristi objekte i zemljište iz stava 1 ovog člana“.

Šaranović je uvjeren da će Uprava kojom rukovodi u propisanom roku ispuniti svoje obaveze.

Pravni zastupnik države isped Uprave za imovinu u ovom procesu je Luka Globarević koji ističe da Zakon o državnoj imovini precizno definiše da su dobra u opštoj upotrebi i kulturno-istorijski spomenici koji ne mogu biti predmet privatne svojine.

Globarović je siguran da će država lako dokazati vlasništvo nad nepokretnostima koje su nezakonito prepisane na SPC.

Objašnjava da će uvidom u hronoligiju upisa sve biti lako dokazivo. Do danas neidentifikovani službenici Uprave za nekretnine su u posljednjih nekoliko decenija nezakonito na Srpsku crkvu upisali skoro svu crkvenu imovnu u našoj zemlji – od manastira i crkava, do livada, pašnjaka, šuma…

Listovi nepokretnosti

Ti službenici, vjerovatno su i danas angažovani u katastru tako da je moguće da ponovo pokušaju da zloupotrijebe podatke, ali Globarević vjeruje da im sada to neće ići tako lako.

“Katastar nepokretnosti nije samo list nepokretnosti i kopija ažurnog katastarskog plana, nego je to i elaborat i zbirka isprava. Samo se namjerno može desiti da neko sakrije neku dokumentaciju. Zloupotrebe su moguće, ali će sve izaći na vidjelo”, izričit je Globarević.

Osnov utvrđivana prava na zemljitu je, objašnjava Globarević, član 63 Zakona o državnom premjeru i katastru koji kaže: „prilikom utvrđivanja prava na zemljište izvršiće se upoređivanje prethodne evidecije sa novoformiranim elaboratom i drugi dokazi“…

“To znači da se ne bi moglo desiti ako ste bili upisani u prethodnoj evidenciji da vas neko eliminiše iz te evidencije”, kategoričan je Globarević.

Ko je, kada, kako i zašto nezakonito upisivao državnu kao vjersku imovinu utvrđivaće se na osnovu važećeg katastarskog operata.

“U listu nepokretnosti jasno piše osnov sticanja imovine, tačno se zna ko je obrađivač predmeta, a isto tako mora da postoji trag i u situacijama gdje je upisivana Mitropolija crnogorsko-primorska bez pravnog osnova, unošenjem matičnog broja, bez sprovedenog upravnog postupka. Postojala je mogućnost da se uđe u elektronsku bazu podataka, tako da je neko unosio matični broj Mitropolije kao vlasnika. Ali, ostao je trag ko je to radio i svi mogu biti identifikovani”, objašnjava Globarević, koji je veliki dio radnog vijeka proveo na rukovodećim pozicijama u katastru.

Država će za svaki upis koji smatra nezakonitim inicirati postupak – Uprava za imovinu u okviru svojih nadležnosti pred upravnim organima, dok će zaštitnik imovinskopravnih intresa Crne Gore zastupati državu u sudskim postupcima, shodno članu 53 Zakona o državoj imovini.

“U članu 10 Zakona o državnom premjeru i katastru nepokretnosti se kaže da se podaci upisani u katastru nepokretnosti smatraju tačnim i da niko ne može da trpi štetne posljedice u bilo kojem pravnom poslu. I član 124a istog zakona kaže da ako neko smatra da je lišen prava svojine može kod nadležnog suda pokrenuti postupak za povraćaj u pređašnje stanje. Taj postupak će se zabilježiti u G listu u Upravi za nekretnine, a postupak se pokreće u roku od tri godine od dana saznanja za taj upis u katastru nepokretnosti”, objašnjava Globarević.

Da bi katastar nepokretnosti bio u pravnom prometu neizostavno je da se usaglase grafička i numerička baza podataka – list nepokretnosti i kopija katastarskog plana, gdje površine oraju biti istovjetne.

On očekuje da će Uprava za nekretnine u narednom periodu brže i ažurnije dostavljati podatke Upravi za imovinu, kako bi bili poštovani zakonom definisani rokovi i zaključuje da će državna imovina biti vraćena državi Crnoj Gori.

Upisano bez upravnog postupka

Mitropolija crnogorsko-primorska SPC je shodno Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica 1977. godine imala status privrednog subjekta, kaže Luka Globarević, na osnovu čega je, objašnjava on, imala i svoj matični broj.

“Otuda se pojavljuju toliki nezakoniti upisi na Mitropoliju. Neko je to radio namjerno. Upisivao je u katastru matični broj Mitroplije i automatski se ona kroz bazu podataka upisivala u B listu – nosilac prava na zemljištu i V listu – vlasništvo nad objektima. Sve je to rađeno samo na osnovu matičnog broja, bez sprovedenog upravnog postupka, a samim tim nije utvrđen osnov sticanja i takvi listovi nepokretnosti nijesu valjani”, navodi Globarević.

Zahtjev

U zahtjevu Uprave za imovinu dostavljenom 27. januara Upravi za nekretnine navodi se da na osnovu Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, zahtijevaju izdavanje listova nepokretnosti i posjedovnih listova.

“U okviru već navedenih nadležnosti zahtijevamo da nam dostavite sve listove nepokretnosti i posjedovne listove u svim političkim opštinama u Crnoj Gori, za sve nepokretnosti koje su upisane na sve vjerske zajednice kao i na vjerske objekte koji predstavljaju kultutno istorijske spomenike i shodno pozitivnim zakonskim propisima su upisani kao svojina Crne Gore, sa subjektom raspolaganja Vlada Crne Gore ili lokalna samouprava”, piše, pored ostalog, u zahtjevu.

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

Predstavnici Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja počeće od danas info kampanju po crnogorskim opštinama, kako bi predstavili mogućnosti dobijanja bespovratne podrške kroz novi IPARD javni poziv.

Iz Ministarstva je saopšteno da će se prve radionice održati za poljoprivredne proizvođače iz Bijelog Polja u sali Centra za kulturu u deset sati, dok će se prezentacija u opštini Berane održati u skupštinskoj sali Opštine u 14 sati.

Predstavnici Ministarstva će kroz neposrednu komunikaciju sa domaćinima, preduzetnicima, ali i lokalnim zajednicama predstavili mogućnosti dobijanja bespovratne podrške kroz drugi po redu IPARD javni poziv za podršku investicijama u primarnu poljoprivrednu proizvodnju.

Javni poziv je objavljen 24. februara i traje do 19. maja. Kroz taj poziv poljoprivrednicima je na raspolaganju novih 12,3 miliona EUR bespovratne podrške, iz EU fondova i nacionalnog budžeta.

Info kampanja će se nastaviti narednih dana u ostalim opštinama.

“Pozivamo zainteresovane proizvođače da prisustvuju prezentacijama, a predstavnike medija da najavljene događaje isprate, kako bi se što veći broj potencijalnih korisnika pravovremeno informisao o mogućnostima podrške i prilikama da značajno unaprijede svoju proizvodnju”, navodi se u saopštenju Ministarstva.

Iskustva iz prethodnih javnih poziva za podršku pokazala su da su za uspješno iskorištavanje raspoložive podrške ključni pravovremeno informisanje, dobra komunikacija i saradnja korisnika sa predstavnicima Ministarstva.

“Predstojeće terenske info–radionice, u tom smislu imaće i kvalitet više, jer je objava poziva poljoprivrednicima najavljena prije dva mjeseca. Poljoprivrednici su imali vremena da počnu da pripremaju dokumentaciju, te će na prezentacijama poziva biti u mogućnosti da postave konkretna pitanja i dobiju odgovore, kako bi na vrijeme kompletirali neophodnu dokumentaciju i usješno aplicirali za podršku”, zaključili su iz Ministarstva.

U SKUPŠTINI

Izložba Crna Gora i Bugarska na karti Evrope (IV – XX vijek) biće otvorena sjutra u crnogorskom parlamentu.

Odabranih 15 mapa iz državnih arhiva Crne Gore i Bugarske, biće izložene u holu parlamenta.

Izložbu će otvoriti predsjednik Skupštine Ivan Brajović i ambasadorka Bugarske u Crnoj Gori Meglena Plugčieva.

U LUKSEMBURGU

U Luksemburgu je 37.put organizovan tradicionalni festival dijaspore. Među brojnim štandovima, svoje gastronomske specijalitete i kluturno bogatstvo predstavila su i dva crnogorska udruženja. Na toj manifestaciji, koju organizuje država Lukemburg, svake godine ucestvuju predstavnici mnogih zemalja, a posjeti je na hilajde gostiju.

Država Luksemburg, koja broji oko 600 hiljada stanovnika, dom je za brojne nacionalnosti. Raznolikost kultura, nacija, jezika, običaja, predstavlja dodatno bogatstvo zemlje, koja je među najrazvijenijim u Evropi. Tradiciju i nasljeđe Crne Gore, već deceniju na Festivalu dijaspore predstvljanju dva crnogorska udruženja – Zavičajni kub Bihor i Udruženje Luksemburg – Montenegro..

“Danas ovdje imate prisutnih preko 150 različitih nacija, iz razlicitih zemalja, država, svih kultura svijeta. Luksemburg je zemlja koja gaji multikulturalnost, građanski opredijeljena. Različitosti su te koje spajaju ljude. Za nas iz Zavičajnog kluba Bihor i iz dijaspore Crne Gore, ovo je vrlo važan festival. Mi svo ovdje u kontinuitetu već jedanaesta godina, želja nam je da pokažemo Crnu Goru, našu kluturu, naš identitet, našu emociju, ljubav i poštovanje koje gajimo prema Crnoj Gori. Naša dijaspora ovdje je ostvarila sebe i željeli smo da posaljemo poruku luksemburškom društvu i zajednici i i svima ovdje da je Crna Gora snažno prisutna u Luksemburgu, i da je mi, na ovakav način promovišemo, cijenimo i poštujemo”, kaže za TVCG Esko Halilović, predsjednik ZK Bihor.

Među brojnim tradicionalnim kostimima, mogla se vidjeti i crnogorska nošnja, koju je ponosno nosio stasiti Omar Muhović.

“Meni je baš drago i čast da ovdje budem sa drugovima, prijateljima, sa familijom i predstavljam našu finu Crnu Goru, u našim odijelima i to mi baš puno znači”, kaže Muhović.

Posjetioci su imali priliku da probaju i bogatu gastrnomsku ponudu vrijednih domaćica iz bihorskog kraja.

“To su tradicionalni specijaliteti iz naše domovine, iz Crne Gore. Od slatkiša tu su tufahije, urmašice, tulumbe, baklave… Trudimo se da u najboljem svjetlu predstavimo našu državu i posjetioci su jako zainteresovani. Vizuelno im je primamljivo, ai kad probaju zadovoljni su, vraćaju se”, kaže jedna od domaćica.

Gradonačelnik Lusemburga, Moris Bauer ponosan je na kosmopolitiski duh koji nudi njegov grad i država.

“Izazov je da na istom prosturu imamo 170 različitih nacija, koji ne žive u jednom kvartu ili jednoj opštini, već se nalaze u cijeloj zemlji. Na nama je da iskristimo adute koje naša zemlja može da ponudi svim našim građanima – Luksemburg je kosmopolitska zemlja, po mjeri čovjeka. Kulturno bogatstvo, otvorenost ka svijetu nudi svim ljudima koji dolaze iz drugih zemalja mogućnost da se osjećaju ugodno u novoj sredini”, kaže Moris Bauer, gradonačelnik Luksemburga.

Festival dijaspore održava se 37. godinu zaredom i svake ogodine okuplja više hiljada posjetilaca.

ANA VUKOTIĆ

U Zakonu o slobodi vjeroispovijesti nema ništa sporno. Došlo je vrijeme da se crkva bavi vjerom, a država politikom, kaže za Dnevnik TVCG Ana Vukotić, rediteljka i predsjednica Savjeta za potpisivanje peticije “Amanet”, koja je inicirala donošenje Zakona. Iznenađuje je činjenica da, u građanskom društvu, u 21. vijeku raste broj vjernika.

Molebani, litije, procesije, srednjovjekovna poetika i pravoslavna mobilizacija, pojave su koje građansku Crnu Goru, suštinski ne treba da dotiču, smatra rediteljka Ana Vukotić.

“Kada govorimo o litijama i molebanima i tom masovnom okupljanju građana, zasigurno ne govorimo o intelektualcima. Intelektualci su ljudi koji su spremni da svojim imenom i prezimenom stanu ispred svog stava, a ne da su dio jedne mase, koja se, zapravo, iza krinke i priče o Bogu i vjeri, krije“, kaže Vukotić.

A kriju se iza ikonografije koju prepoznajemo iz devedesetih i velikosrpske politike, koja na ulicama Crne Gore upravo mutira, misli rediteljka vukotić i ne prihvata da u građanskom društvu naglo raste broj vjernika.

“Nijesam sigurna da je ovdje u pitanju porast vjernika. Mislim da je ovo porast velikosprskog nacionalizma. Ne mogu da prihvatim da 2020. godine u građanskom društvu raste broj vjernika. Dakle, nije to to, nego veliskosrpka politika, a crkva je u funkciji manipulacija. Prosto, ovdje nije tema Bog, ovdje je tema kapital. I to su stvari koje su potpuno čiste”, smatra Vukotić.

Ne vidi Ana Vukotić ni jedan problem u Zakonu o slobodi o vjeroispovijesti. crnogorske crkve i manastire gradili su naši preci, kaže rediteljka.

“Vjera je intimna stvar, Boga nam niko ne može uzeti. I mi smo, kao Crnogorci, takođe vjerujući svih ovih godina bili bez tih crkvenih objekata, pa nam vjeru niko nije uzeo. Ovdje to nijesu teme, nego u kontinuitetu potreba SPC da vodi državu. Teško je zaboraviti devedesete, teško je zaboraviti da je Cetinjski manastir čuvao Arkan i Arkanovi vojnici, naoružani do zuba i to, čuvali su ga od Crnogoraca. Mi samo želimo da ostvarujemo pravo koje nam pripada po Ustavu, a ne bilo koga da uskraćujemo za bilo koje pravo”, navodi Vukotić.

Rješenje za situaciju u kojoj se država nalazi, Ana Vukotić vidi u primjeni Zakona.

“Koliko god je tzv. vjernika na ulicama, puno je više Crnogoraca koji su nezadovoljni i prosto ne bih voljela da dođemo u situaciju da i sa jedne i sa druge strane pravimo proteste pa da se prebrojavamo. Smatram da je taj broj ljudi koji tvrde da su Srbi, da su to sve Crnogorci koji se osjećaju inferiorno, a inferiornost je uvijek posljedica neznanja. To su Crnogorci kojima je malo da budu Crnogorci, pa bi željeli da budu i Srbi”, zaključuje Vukotić.