IGRA SVJETLOSTI
Prica o aurori pocinje na Suncu. Ono se ponasa kao ogromna elektrana, pri cemu se energija stvara duboko u njegovom jezgru, u kojem se temperatura penje na vise od 14 miliona stepeni Celzijusovih, pise Nacionalna geografija.
Pritisak je toliki da atomi hidrogena zajedno stvaraju drugi element – helijum.
Ova nuklearna aktivnost otpusta energiju, a svjetlost iz samog jezgra isijava napolje. U spoljasnjim slojevima se toplina otpusta napolje, a ova elektricna strujanja gasa stvaraju magnetna polja unutar Sunca.
Sjeverni pol se pomjera velikom brzinom – da li je to slucaj i sa polarnom svjetloscu?
U nekim slucajevima snazna magnetna polja uspiju da se probiju kroz povrsinu, koja se zatim ohladi, pa se pojave tamne sunceve pjege. Elektricni nabijeni gas – plazma, povlaci magnetno polje jos vise napolje, pa se ono istegne i izokrene, poput gumice, da bi na kraju puklo.
Nekoliko milijardi tona talasa plazme odvoji se od Sunca, sto se zove Suncevim vjetrom. Ovaj vjetar moze da postigne brzinu od osam miliona km/h, i nakon sest sati projuri pored Merkura, a 12 sati poslije i Venere. Nakon 18 sati dospijeva do Zemlje, gdje se dogada nesto cudno.
Nevidljivi stit – zemljino magnetno polje, odbija Suncev vjetar. Magnetna polja zbijaju se zajedno i stvoraju zbrku, pa gas ulazi kroz dnevne strane magnetnog polja i nastaje dnevna aurora.
Magnetna polja se zatim izvijaju unazad i spojaju, ali se magnetne ‘gumice’ lome, pa gas Suncevog vjetra prostruji nazad prema polovima Zemlje koji zatim stvaraju nocnu auroru.