POVEZANI PROBLEMI

Ostecenja mozga desavaju se prije nego sto i primijetite promjenu povezanu sa gubitkom sluha, ukazuje nedavno istrazivanje.

Znacajni dokazi posljednjih godina upucuju na jasnu vezu izmedu gubitka sluha i pada kognitivnih funkcija. Ali sada su istrazivaci upozorili da cak i najranije faze gluvoce, kada jos mozete da cujete sapat, mogu takode da naruse rad mozga.

Kada se napinjete da cujete, to vec predstavlja znak da mozak radi drugacije, smatra se da tada dolazi do promjene strukture samog organa. Gluve osobe takode imaju tendenciju da se izoluju, sto dovodi do toga da im je mozak manje stimulisan.

Uzrok demencije i dalje ostaje nepoznat, ali se povecavaju dokazi da se pamce na neki nacin brise iz mozga. Ucenje novih stvari, kao i drustvena interakcija, stvaraju kognitivne rezerve i samim tim otpor ostecenju mozga.

Istrazivaci sa Univerziteta Kolumbija pregledali su 6.450 odraslih osoba cija je prosjecna starost bila 60 godina.

Ucesnicima su bili testirani sluh i kognitivne funkcije. Naucnici su otkrili da na svakih 10 decibela dolazi do znacajnog pada kognitivne sposobnosti. Najvece smanjenje kognitivne sposobnosti bilo je kod onih ciji je sluh tek poceo da slabi.

Studija se nije bavila time da li gubitak sluha direktno prouzrokuje kognitivno ostecenje. Moguce je da su slabljenje sluha i kognitivnih performansi povezani sa uobicajenim procesima vezanim za starenje, istakli su istrazivaci.

Ali naucnici kazu da je moguce da kada kod osobe dode do gubitka sluha, ona se tada povlaci iz drustvenih aktivnosti.

“Ljekari na ovom polju su koristili 25 decibela, za glasnost saputanja, da bi odredili granicu izmedu normalnog sluha i blagog gubitka sluha kod odraslih, ali ovaj nivo je proizvoljan. Pretpostavlja se da kognitivno ostecenje nece poceti sve dok osoba ne prede ovaj prag”, rekao je dr Dzastin Golub, otorinolaringolog sa Univerziteta Kolumbija.

Gubitak sluha nije benigan. Povezana je sa socijalnom izolacijom, depresijom, padom kognitivne finkcije i demencijom. Gubitak sluha treba lijeciti sto pre je moguce.

Sprecavanje ili lijecenje gubitka sluha moglo bi umanjiti ucestalost demencije, smatraju strucnjaci i isticu da je za sada jedina opcija slusni aparat.

DIJABETES

Fizicka aktivnost i pravilna ishrana najvazniji su u prevenciji dijabetesa. U Crnoj Gori, prema procjenama, izmedu 50 i 55 hiljada ljudi boluje od te bolesti, a pretpostavka je da je taj broj veci, jer mnogi imaju dijabetes, ali to ne znaju.

To je kazao direktor Interne klinike Klinickog centra Crne Gore (KCCG), internista endokrinolog, Sreten Kavaric, u Poliklinici KCCG-a gdje su, povodom 14. novembra Svjetskog dan borbe protiv dijabetesa, organizovane zdravstveno-promotivne aktivnosti mjerenja nivoa secera u krvi i krvnog pritiska.

Kavaric je podsjetio da su preporuke 150 minuta fizicke aktivnosti tokom sedmice i setnje srednje-brzim hodom.

“Drugi vazan parametar je prevencija gojaznosti. Zdrav nacin ishrane je obicno ugraden u sve dijete. Radi se o velikom broju obroka, tri glavna i dvije uzine. Radi se o mjeri u kolicini hrane. Veoma je znacajno da gradani znaju da namirnice koje konzumiramo nose odredenu sposobnost da povecaju nivo secera u krvi”, pojasnio je Kavaric.

Pozeljno je, kako je rekao, da se u ishrani nadu namirnice sa srednjim ili nizim glikemijskim indeksom.

“Jednako vazi i za voce. Kivi, pomorandze, mandarine, jagode, maline, jabuke su pozeljan izbor. Voce bi moglo biti dobar izbor umjesto slatkisa. Vrlo jednostavan princip izmjene zivotnog stila moze dovesti do prevencije gojaznosti, a samim tim i dijabetesa, koji je u visokom procentu udrzen sa prethodnim viskom kilograma”, rekao je Kavaric.

On je kazao da se crvena mesa sve manje preporucuju u svakodnevnoj ishrani.

“Akcenat se stavlja na izvor proteina iz voca i povrca. Malo se zna da ljesnici i bademi mogu biti izvor proteina. Takode, kuvano bjelance moze biti izbor proteina. Zdravi stilovi zivota nisu fantazija, nego proizvod dugogodisnjih studija i preporuka”, objasnio je Kavaric.

Prema njegovim rijecima, danas ima mnogo ketogenih dijata u kojima postoji monotonost u primjeni odredenih namirnica i insistiranje na samo jednoj vrsti namirnica.

Prema posljednjem zvanicnom podatku iz Registra Instituta za javno zdravlje iz 2013. godine, kako je rekao, u Crnoj Gori ima oko 33.500 dijabeticara.

Glavna sestra Interne klinike KCCG-a Sanja Minic, smatra da je pravilna ishrana temelj za lijecenje i pacijentima se savjetuje vise obroka tokom dana, kao i da budu rasporedeni ravnomjerno.

“Moraju da vode racuna o kolicini i vrsti hrane. Osim pravilne ishrane za lijecenje dijabetesa bitna je i fizicka aktivnost. Pacijentima savjetujemo da ona bude sat vremena nakon uzimanja terapije. To je lagana setnja, voznja bicikla, plivanje, umjereni sport. Ako se bavi fizickom aktivnoscu koja zahtjeva veci napor, onda pacijentu savjetujemo da uzme jaci obrok da ne bi doslo do hipoglikemije”, objasnila je Minic.

Za lijecenje dijabetesa, kako je pojasnila, bitno je i pravilno uzimanje terapije, odnosno pravilna aplikacija insulina i mjerenje glikemije.

“Glikemija se mjeri prije dorucka i dva sata nakon obroka u toku dana. A ne kao sto se cesto radi, odmah nakon obroka i onda vrijednosti nisu pouzdane i tacne”, kazala je Minic.

Ona je rekla da je napravljen edukativni materijal u kojem se govori o riziku za nastanak depresije i o tome moze li depresija biti izazvana dijabetesom.

Svjetski dan borbe protiv dijabetesa obiljezava se od 1991. godine, a utemeljile su ga Medunarodna federacija dijabeticara (IDF) i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO).

Za Dan borbe protiv dijabetesa, odreden je dan rodenja Fredericka Bantinga, medicinskog naucnika koji je bio jedan od pronalazaca inzulina i prvi koji je primijenio lijek na ljudima.