SAVJET ZA KONTROLU POLICIJE

Savjet za građansku kontrolu rada policije preporučio Upravi policije da se u budućim aktivnostima, koje uključuju pretres prostorija u kojem se nalaze i djeca, pokaže veći stepen senzibiliteta i tako izbjegnu posljedice kao u slučaju porodice Knežević.

Savjet je, kako je saopšteno, danas održao sjednicu posvećenu razmatranju aktuelnih policijskih aktivnosti, kojoj su prisustvovali načelnik Centra bezbjednosti (CB) Podgorica Milovan Pavićević i načelnik Odjeljenja bezbjednosti policije u tom CB, Darko Knežević.

„Savjetu su pruženi detaljni odgovori i dostavljena službena dokumentacija koja uključuje naredbu Osnovnog suda u Podgorici o pretresu, zapisnik o pretresanju stana i drugih prostorija, službenu zabilješku policijskih službenika koji su postupali prema građanki R.K. i zahtjev za vođenje prekršajnog postupka protiv nje“, kaže se u saopštenju.

Navodi se da su predstanici CB Podgorica predstavili činjenično stanje i informisali Savjet da će nastaviti sa tužilačko-policijskim aktivnostima vezanih za događaj od 29. decembra.

Savjet je, u vezi sa tim, preporučio da se u nastavku aktivnosti, posebno onih koje uključuju pretres i hapšenja, pristupi njihovom dokumentovanju, odnosno audio-vizuelnom snimanju, čime će se onemogućiti razližite interpretacije.

„Kada je riječ o zapisniku o pretresanju stana i drugih prostorija, policija je informisala Savjet da na isti prigovor nijesu imala lica koja su prisustvovala pretresu – dva svjedoka i držalac stana“, kaže se u saopštenju.

Savjet je, kako se navodi, od policije informisan da je držalac stana poučen o pravu na prisustvo advokata, što je ona odbila, kao i na mogućnost da sama pozove dva svoja svjedoka koja će prisustvovati pretresu stana, što je takođe odbijeno.

Iz Savjeta su kazali da im se pritužbom obratila građanka M.R. koja je ukazala na nedostatak senzibiliteta policijskih službenika u postupanju prema djeci.

Kako su naveli, član Savjeta Vladimir Dobričanin je u petak obišao troje djece porodice Knežević u Kliničkom centru Crne Gore, a podnositeljka pritužbe, njihova ujna, dostavila je medicinsku dokumentaciju.

„Savjet je preporučio Upravi policije da se u budućim aktivnostima, koje uključuju i pretres prostorija u kojem se nalaze i djeca, pokaže veći stepen senzibiliteta i tako izbjegnu posljedice kao u slučaju porodice Knežević“, zaključuje se u saopštenju.

KAMEN PO KAMEN

Prije pola vijeka, 1970, počelo je prenošenje manastira Piva sa izvorišta rijeke Sinjac na današnju lokaciju, kako ovaj vrijedni spomenik kulture ne bi bio potopljen akumulacijom Pivskog jezera. Tokom prenošenja manastira, kamen po kamen, stručnjaci Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture uz pomoć kolega iz ostalih jugoslovenskih republika i inostranstva, demontirali su i ponovo sazidali istovjetnu građevinu. Prebacivanje 1.260 kvadratnih metara fresaka poduhvat je koji niko prije toga nije uspio da ostvari.

Prve analize Međunarodnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Rimu o mogućnosti prenošenja manastira na novu lokaciju nijesu bile optimistične. Nestabilno tlo već je pričinilo štetu u vidu pukotina, a prebacivanje 1300 kvadrata živopisa na malteru, starog skoro četiri vijeka izgledalo je kao nemoguća misija. Ne i za stručnjake Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture.

“Da bi kvalitet posla bio zadovoljen, angažovani su vrhunski stručnjaci, kao konsultanti, iz Jugoslavije, iz UNESCO-a, iz instituta Centralle di restauro u Rimu, tako da, iako je sam čin skidanja fresaka, tehnološki relčativno jednostavno, makar za struku, problemi se uvijek multipliciraju sa brojem fresaka”, kazao je slikar i konzervator Zdravko Gagović.

Skidanje fresaka trajalo je pune dvije godine, a konzervatorska ekipa, suočena sa do tada, zbog obima posla, u struci nepoznatim izazovom, razvila je i nove specifične tehnike i alate. Nakon što su freske skinute, cijela građevina je, kamen po kamen prenešena na novu lokaciju i ponovo sklopljena, a freske su vraćene tamo gdje su se nalazile.

“To je bio jedinstven poduhvat u tom trenutku u svijetu. Ni kasnije on nije nadmašen”, dodao je Gagović.

Septembra 1982. preuzimajući ključeve obnovljenog manastira mitropolit crnogorsko-primorski Danilo Dajković je kazao “malo je bilo onih koji su vjerovali da će danas vidjeti manastir u potpunom obliku u svojem sjaju i sa svijem onijem prinadležnostima koje je imao prije nego se pristupilo prenosu. Ja sam ovom prilikom blagodaran našoj društvenoj zajednici, koja je podnijela troškove i izdatke oko prenosa a koji nijesu mali i koja je cijelo vrijem, bez velikih procedura, omogućila izvođenje radova”

Prenošenje i restauracija Pivskog manastira koje je trajalo trinaest godina, isto onoliko koliko je bilo potrebno da se sagradi, najveći je restauratorsko-konzervatorski poduhvat u Crnoj Gori kojim je sačuvan jedan izuzetan kulturno istorijski spomenik.

Siniša Adamović, TVCG