ISTRAZIVANJE YIHR-A

Crna Gora izgradila je relativno dobar zakonodavni i institucionalni okvir za zastitu manjinskih jezika, standardi su najvise primijenjeni za albanski jezik, a najmanje za romski, pokazalo je Istrazivanje Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR).

Istrazivanje o uskladenosti zakonskih odredbi i prakse po pitanju koriscenja jezika manjinskih naroda na nacionalnom i lokalnom nivou uradeno je u Podgorici/Tuzima, Ulcinju, Kotoru i Pljevljima, anketiranjem, analizom dokumenata i koriscenjem Zakona o slobodnom pristupu informacijama.

U Izvjestaju “Jezici manjinskih naroda u javnoj upravi – izmedu zakona i prakse”, navodi se da je YIHR nastojala da utvrdi stepen uskladenosti prakse na drzavnom i lokalnom nivou po pitanju upotrebe jezika manjinskih naroda sa crnogorskim zakonodavstvom i medunarodnim standardima.

Ukazuje se da je Istrazivanje pokazalo da se u Ulcinju uglavnom koristi albanski jezik, ali i da vecina stanovnistva razumije i govori crnogorski jezik.

“Medutim, kada je u pitanju obrazovanje, primijetili smo da ne postoji interakcija medu grupama djece koja prate nastavu na albanskom i crnogorskom jeziku i da je potrebno da se ova praksa promijeni i da se uvedu aktivnosti koje bi vodile interkulturalnosti”, kaze se Izvjestaju.

Istice se da se u pojedinim gradovima koji su bili u fokusu istrazivanja, kao na primjer u Ulcinju, postuje praksa isticanja naziva ulica, trgova i institucija na dva jezika.

“Neophodno je da Javni servis Radio Televizija Crne Gore (RTCG) poveca broj sadrzaja o identitetu i kulturi manjinskih naroda, kao i broj informativnih emisija na jezicima manjina. RTCG treba da obezbijedi titlovanje programskih sadrzaja na albanskom jeziku na crnogorski jezik, kako bi se vecina upoznala o istoriji, kulturi i tradiciji albanskog naroda. Dobra praksa bi bila da Javni servis RTCG realizuje istrazivanje o potrebama pripadnika manjinskih naroda i drugih nacionalnih zajednica, te u skladu sa tim osmisli programe za i o manjinskim narodima i drugim nacionalnim
zajednicama”, navodi se u Istrazivanju.

Kako se dodaje, predstavnici manjinskih naroda smatraju da je emisija posvecenih kulturi i tradiciji malo i nijesu zadovoljni nacinom na koji se obraduju sadrzaji.

Navodi se i da Zakon propisuje da predstavnici manjina “imaju prava na skolovanje na svom jeziku i na odgovarajucu zastupljenost svog jezika u opstem i strucnom obrazovanju”.

Adrijan Vuksanovic iz Hrvatske gradanske inicijative, rekao je da u Kotoru i Tivtu vec 15 godina djeluje, u fakultatitvnoj formi, nastava hrvatskog jezika i kulture, sto smatra da je od velike vaznosti za Hrvate u Crnoj Gori.

On je, ipak, ukazao da u redovnom obrazovanju gotovo i da nema sadrzaja na hrvatskom jeziku.

Izvrni direktor NVO “Koracajte sa nama – Phiren Amenca”, Elvis Berisa ukazao je da romska djeca nemaju mogucnost da uce na – maternjem jeziku.

On smatra da drzava nije spremna da preduzme odredene korake kako bi se romski jezik sacuvao od izumiranja, a romskoj djeci olaksalo obrazovanje.

Iz Bosnjackog vijeca istakli su da u Crnoj Gori nije prisutan mehanizam obrazovanja na bosanskom jeziku, niti postoji mogucnost izucavanja istog, osim u jednoj specijalizovanoj srednjoj skoli. U svim ostalim, nastava se izvodi na crnogorskom-srpskom, bosanskom, hrvatskom jeziku prema gramatici i pravopisu crnogorskog jezika.

Izvjestaj je dio projekta koji je podrzalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.