PRODUKCIJA TVCG

Snimanje televizijske drame “Naod”, nastale po tekstu Gojka Kastratovića, urađene u produkciji naše kuće privedeno je kraju. Režiser Slobodan Šćepanović, ocijenio je da taj projekat spada u zahtjevnije, ističući pritom da su ljudi koji su ga realizovali u potpunosti dorasli zadatku, i da su spremni za druge, slične ovom, kojih će, kako se nada, u budućnosti biti više.

Priča Pješčana knjiga Horhe Luis Borhesa pripovijest je o knjizi bez početka i kraja, knjizi koju ne možemo dva puta da otvorimo na isto mjesto. Na taj način slavni argentinski pisac još jednom je uspostavio neraskidivu vezu između umjetnosti i života. To je na određeni način pokušao i režiser Slobodan Šćepanović, nudeći nam priču o laganom brisanju sjećanja na jednoj, i teškim životnim trenucima, na drugoj strani. Naod je priča o sopstvenim izborima sa čijim posljedicama se moramo suočiti kad tad, što je Ivoni Čović koja tumači glavnu ulogu omogućilo da, kako kaže, ukaže, i na sopstvenu glumačku zrelost.

Režiser Slobodan Šćepanović ovaj put glumačke role povjerio je članovima podgoričkog Gradskog pozorišta.

Kompletnu ekipu koja je realizovala projekat, na kako režiser kaže, vrhunski način, čine članovi RTCG.

Slobodan Šćepanović veoma je zadovoljan nakon okončanog posla.

Montaža i postprodukcija TV drame “Naod” trebalo bi da bude okončana do kraja juna.

Vanja Kovačević, TVCG

IZDANJE OKF

Knjiga „Cetinjski rukopis“ hrvatskog pisca Branka Čegeca, objavljena je u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja.

Za izdavača popisuje se Milorad Popović, a urednica izdanja je Dragana Tripković. Knjigu je likovno oprema Suzana Pajović.

„Što se može s poezijom koja u vlastitom sadržaju radi inverziju i izmještanje, koja premeće svoja velika i mala slova, ne bi li već u grafičkoj razlici iskušavala onoga koji je čita i koji se kreće njezinim prostorom, što je samo po sebi tautologija, knjiga je od naslova do naslova, od prvog do zadnjeg reda, od stiha do pjesme, ciklusa i cjeline, knjiga o prostoru, o prostoru koji govori o sebi svojim jezikom, a da on sam nije taj jezik… – jezik prostora. Sad bismo se mogli igrati, istraživati, jer jest riječ o igri sa sobom, o iskušavanju vlastitoga jezičnog ustroja, ako to upućuje na način gledanja, promatranja, kretanja i čitanja „teksta svijeta“ koji nam je nadomak. Privikavamo se na ono što nam je nepoznato, ali i rekonstruiramo ono što se pod drugim imenom, pod drugim znacima već dogodilo u drugom djetinjstvu, drugoj zemlji, drugom podneblju, iako, to nije do kraja jasno i ne donosi samo po sebi puno više od onoga što je dostupno u dnevniku, putopisu, kalendaru!”, napisao je o knjizi Miroslav Mićanović.

Branko Čegec (1957.) diplomirao je jugoslovenske jezike i književnosti i komparativnu književnost na filozofkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je petnaestak knjiga poezije, kritike, esejistike i proze. Knjige poezije objavljene su mu na slovenačkom, makedonskom, slovačkom i francuskom jeziku, a pjesme su mu uvrštene i u tridesetak antologija, izbora i pregleda u zemlji i inostranstvu. Autor je ili koautor panorama i antologija savremene hr-vatske književnosti strast razlike, tamni zvuk praznine (s Miroslavom Mićanovićem, 1995), Poza za proznu situaci¬ju (Poznañ, Poljska, 2005) i Surfacing (s Mariom Suškom, Brownsville, SAD, 2014.).

Izbor i priprema: Č. Đurđić

Na današnji dan 1857. u Carigradu je ubijen crnogorski serdar, senator i pjesnik  Stevan Perović-Cuca, sin serdara i senatora Andrije Perovića. Osnovnu školu završio je na Cetinju, a potom, prema Njegoševoj preporuci, školovao se u Beogradu, gdje je završio gimnaziju, započeo  studije na Vojnoj akademiji, a potom kratko bio na školovanju i u Dubrovniku i Beču. Bio je žestoki protivnik politike knjaza Danila i oštro je kritikovao. Iz Crne Gore je otišao 1853. prvo u Trst, a potom u Beč, gdje je izvjesno vrijeme bio oficir u jednom od konjičkih pukova austrijske vojske, da bi u aprilu 1857. otputovao u Carigrad.  Njegovo ubistvo u Carigradu je prema mnogim pretpostavkama naručeno. Pored bavljenja politikom, pisao je i poeziju u kojoj se osjećao Njegošev uticaj.  Pjesme je objavljivao u „Srpskim novinama“, a do danas je ostalo sačuvano tek oko četrdesetak.

1868 – U Topčideru, u Beogradu, ubijen je knez Mihailo Obrenović. Atentatori su uhapšeni, odmah osuđeni i strijeljani na Karaburmi. Za učešće u zavjeri optužen je bivši knez Aleksandar Karađorđević.

1903 – U Beogradu  su ubijeni kralj Aleksandar Obrenović i njegova žena Draga Mašin. Ubistvo posljednjeg vladara iz dinastije Obrenovića izvršila je grupa oficira. Novi kralj Srbije postao je Petar I Karađorđević.

1910 –  Završena je reorganizacija Narodnog pozorišta Cetinjskog radničkog društva u državno pozorište, koje je u avgustu iste godine  dobilo naziv Kraljevsko crnogorsko narodno pozorište.

1994 – U izbjeglištvu u Čileu umro je Erih Honeker, komunistički lider i predsjednik Istočne Njemačke od 1976. do 1989. kada je, pod pritiskom masovnih antirežimskih protesta, bio primoran da napusti vlast. Pod njegovim nadzorom izgrađen je 1961. Berlinski zid, simbol “hladnog rata” između Istoka i  Zapada.

2006 – Visoki predstavnik Evropske unije Havijer Solana, na sastanku s crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem u Briselu, čestitao je crnogorskom narodu uspješan, pošten i slobodan referendum. “Pitanje referenduma je zaključeno”, rekao je tom prilikom Solana. Istoga dana evropski komesar za proširenje Oli Ren izjavio je na konferenciji za novinare da je prema evropskim i drugim međunarodnim posmatračima, referendum u Crnoj Gori sproveden na regularan način, što, kako je rekao, znači da ga treba smatrati legitimnim.

2007 – Šest hiljada birača dostavilo je Skupštini Crne Gore predlog da poništi odluke Podgoričke skupštine od 26. novembra 1918. U predlogu je izraženo uvjerenje da se poništenjem odluka Podgoričke skupštine, koja nije postojala u tadašnjem crnogorskom ustavu, ispravlja istorijska nepravda prema Crnoj Gori i njenom narodu.

2007 – Nakon insistiranja opozicije, članovi Odbora Skupštine Crne Gore za politički sistem, amandmanski su promijenili član 22 Predloga zakona o državnim nagradama, kojim se Njegoševa nagrada, svake četvrte godine, dodjeljuje autoru, umjesto za književno djelo napisano na crnogorskom, srpskom, hrvatskom ili bosanskom jeziku, za književna djela objavljena u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, Bosni, Sloveniji i Makedoniji. Uz Njegoševu, državne nagrade su Trinaestojulska, Petar Lubarda, Miroslavljevo jevanđelje i Oktoih.

2008 – Na sjednici crnogorske Vlade utvrđen je Nacrt zakona o sprečavanju sukoba interesa u vršenju javnih funkcija. Novim zakonom predviđene su novčane kazne i do 1.500 eura, ali ne i razrješenje s funkcije.

2011 – Srpski akademik i nekadašnji predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Dobrica Ćosić nazvao je, u intervjuu beogradskoj „Politici“, dukljansko crnogorstvo „posljednjim, kako je rekao, ideološkim ostatkom Staljinove Kominterne na Balkanu.“ Na pitanje kako gleda na fenomen potpune dezintegracije Titove Jugoslavije, Ćosić je kazao da je „etničko crnogorstvo – ideološko kopile Kominternine politike razbijanja Jugoslavije“. Prema Ćosićevim riječima crnogorskim državoborcima Srbija ne treba da osporava tu, kako je kazao, „Pirovu pobjedu, niti da izražava težnju za novim ujedinjenjem“.

2012 – Novoizabrani predsjednik Srbije Tomislav Nikolić kazao je u intervjuu za RTCG da je za njega nezavisnost Crne Gore završena priča i da želi bolje odnose između Beograda i Podgorice.

Na današnji dan dogodilo se i sljedeće:

1453 – Nakon duge opsade, Turci su osvojili Konstantinopolj – Carigrad i ubili cara Konstantina XI Paleologa.

1500 – Portugalski moreplovac Bartolomeo Dijas koji je otkrio Rt dobre nade, utopio se u brodolomu na olujnom moru.

1917 – Rođen je američki državnik Džon Fidžerald Kenedi, predsjednik SAD od januara 1961. do 22. novembra 1963. kada je ubijen u atentatu u Dalasu.

1953 – Novozelanđanin Edmund Hilari i Nepalac Tanzing Norgaj osvojili su prvi u svijetu Mont Everest, najviši planinski vrh na svijetu.

1990 – Boris Jeljcin je izabran za prvog predsjednika Ruske federacije. U decembru  1999. podnio je ostavku i imenovao premijera  Vladimira Putina za vršioca dužnosti. Putin je 26. marta 2000. izabran za novog predsjednika Rusije. Još jedan četvorogodišnji mandat u Kremlju Putin je osvojio 15. marta 2004.

2007 – Rusija je testirala nove interkontinentalne balističke rakete sa više bojevih glava, koje, ocijenjeno je u Moskvi, mogu probiti bilo koji raketni sistem odbrane, pa i štit koji su Sjedinjene Američke Države planirale da postave u Evropi.

2008 –  Jedna brazilska ekspedicija snimila je iz vazduha u šumama Amazona primitivnu grupu amazonskih Indijanaca iz jednog od posljednjih plemena. Fotografije pripadnika indijanskog plemena predstavljaju rijedak dokaz da takva grupa postoji. Od preko 100 plemena s kojima se širom svijeta nikad nije stupilo u kontakt, više od polovine živi ili u Brazilu ili u Peruu.

2010 – Nakon okončanja najgoreg političkog nasilja u modernoj istoriji Tajlanda, tajlandski premijer Abisit Vedžadživa poručio je da je spreman da nastavi plan pomirenja u toj zemlji. Vedžadživa je takođe izjavio da bi bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra, s obzirom da ima crnogorsko državljanstvo, trebalo da se odrekne tajlandskog. Šinavatra, rođeni Tajlanđanin, uzvratio je na to kontranagovorom da tako nešto treba da uradi Vedžadživa koji je rođen i školovao se u Engleskoj. 

2013 – Sabor srpske pravoslavne crkve usvojio je odluku Sinoda kojom je zvorničko-tuzlanski episkop Vasilije Kačavenda trajno razriješen te dužnosti. Sinod je krajem aprila usvojio njegovu ostavku zbog, kako je naveo, zdravstvenih razloga, a u javnosti su se istovremeno pojavile informacije i video snimci o njegovim seksualnim skandalima s mladićima.

CETINJE

Za vrijeme pandemije koronavirusa cetinjske institucije kulture uspjele su da nađu put do publike. Sada čekaju zeleno svjetlo nacionalnog koordinacionog tijela kako bi konačno otvorile vrata za posjetioce.

MOMČILO OTAŠEVIĆ

Crnogorski glumac Momčilo Otašević trenutno je u Zagrebu, a za Jutranji program TVCG kaže kako se nada skorom dolasku u Crnu Goru, jer čeka ga puno posla i dosta snimanja.

Najviše se raduje predstavi sa Jagušem Markovićem u Tivtu.

”Neću ništa da pričam dok se sve ne stavi na papir, a nadam se da će sve proći kako treba. Korona mi je sve planove okrenula naopačke, tako da se nadam da će ovog puta sve biti kako smo i isplanirali”, kazao je Otašević.

Na društvenim mrežama veliki broj pozitivnih komentara izazvao je video u kojem crnogorski glumac Momčilo Otašević govori stihove pjesme napisane jednog aprilskog dana, pod imenom ”Ima jedno mjesto”, autora Momčila Zekovića Zeka. Otašević kaže da je za sve zaslužan Zeković i da je uživao sarađujući sa takvim profesionalcem. Nada se da će uskoro doći u Crnu Goru i nastaviti sa radom, jer su u planu brojna snimanja i predstave.

Snimci kamere i iz drona, u najvećoj mjeri nastali su u danima karantinske izolacije, djelo su Novaka Nola Abramovića iz cetinjskog Siriusa, dok montažu i rediteljski zadatak potpisuje rediteljka Dušanka Belada, aranžman je priredio Aleksandar Saša Gajić. Snimatelj vokala je bio Milan Čekić iz Zagreba.

”Sve je nastalo iz jednog mail-a, Zeko je poslao mail da bih ja pročitao pjesmu koju je napisao i da mu onda kažem šta mislim. Onda smo se složili da bi to bilo lijepo da ja to izgovorim. Zatim je Zeko dodao muziku, pa smo odlučili da ubacimo i video. Tako sasvim slučajno desilo se da napravimo ovako nešto, najviše zahvaljujući Momu Zekoviću”, kaže crnogorski glumac Momčilo Otašević.

U 72. GODINI

Crnogorski književnik Momir Marković preminuo je u 72. godini u Podgorici. Marković će ostati upamćen kao posvećenik u traganju za istorijskim temama i to onim segmentima nacionalne istorije koji su proizveli podjele tokom cijelog XX i početom XXI vijeka.

U zvaničnoj biografiji stoji da je Momir M. Marković rođen 1948. godine u Trebinju. Školovao se u Danilovgradu, Titogradu i Beogradu. U bogatome Markovićevu opusu najveći dio čini poezija, zatim pripovjedna i dokumentarna proza, drame, romani. Pjesme su mu prevođene na slovenački, makedonski, rumunski, ruski, jermenski, francuski, italijanski, engleski, turski, albanski i galjego jezik. Bio je pokretač i urednik časopisa Doclea te član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.

“Pripadao je onim rijetkim intelektualcima koji su 1990-ih stameno branili pravo na slobodu mišljenja, pravo na multikulturno bogatstvo Crne Gore; dizao je glas protiv ratova u ondašnjoj Jugoslaviji, osuđivao zločine, a pogotovo se na svakome mjestu suprotstavljao permanentnome slavljenju ratnih zločinaca”, napisao je Novica Vujović.

Ponosno je zatemeljivao ideju nezavisne Crne Gore, afirmisao njenu kulturnu baštinu i suživot.

“Njegova je riječ uvijek bila jasna, nekad i prijeka spram gorštačkoga karaktera Gornjozagarčanina, ali vazda pravedna i temeljna”, naveo je on.

U značajnija Markovićeva djela spadaju: Došljak u ranama (poezija, 1974), Rukopis (poezija, 1979), Pribor za vatru (poezija, 1979), Knjiga o Vukašinu (dokumentarna proza, 1981), Idi svojimputem (price, 1985), Doktor Marković (drama, 1988), Šapat groma (poezija, 1989), Bilijar upustinji (drama, 1990), Crnogorski rat (ogled o četiristogodišnjem crnogorskom ratu, 1992. te još pet izdanja), Sjećanje na Laokona (poezija, 1994), Pogibija (drama, 1996. i 1998), Šapat groma (izbor poezije, 1999), Zemlja duhova (tri drame, 2002) i mnoge druge knjige.

Njegov je iznenadni odlazak crnogorsku kulturu ostavio bez uzornoga stvaraoca.

“Momo Marković bio je iskreni prijatelj Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Do posljednjega dana zemaljskoga života bio je odani poštovalac djela i misije Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. S uvažavanjem i zahvalnošću opraštamo se od njega”, napisao je Vujović.

Izbor i priprema: Č. Đurđić

Na današnji dan 1860. na molbu crnogorskog knjaza Danila Petrovića, ruska vlada uputila je u Crnu Goru iskusnog inžinjera, kapetana Barminskog čiji je zadatak bio projektovanje i gradnja puteva u Crnoj Gori.

1910 – U Pragu je zaključen ugovor između Odsjeka pošta i telegrafa Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore i Akcionarskog društva “Laurin i Klement” iz Češke. Ugovorom je bio predviđen prevoz poštanskih pošiljki i putnika na linijama Cetinje-Kotor, Cetinje- Podgorica, Podgorica-Nikšić i Podgorica-Plavnica. Za prevoz poštanskih pošiljki i putnika na tim linijama bilo je angažovano deset automobila koji su se kretali brzinom do 30 km na sat.

1937 – Umro je austrijski psiholog Alfred Adler, jedan od Frojdovih sljedbenika. Od Frojda se odvojio 1912. osnivanjem pravca individualne psihologije.  Po Adleru, proces formiranja ličnosti (karaktera) i bolesna psihička stanja proizilaze iz unutrašnjeg otpora protiv „osjećanja manje vrijednosti“, dok pokretačku snagu psihičkog života svakog pojedinca čini „težnja za moći“. Poznata Adlerova djela: Praksa i teorija individualne psihologije, “Poznavanje čovjeka”, “O nervoznom karakteru”.

1976 – Puštena je u redovan saobraćaj željeznička pruga Beograd-Bar, koja je s prekidima građena 24 godine. Dužina pruge iznosi 476 kilometara, a najviša tačka je u Kolašinu 1.032 metra. Najveći uspon je na dionici Podgorica- Bijelo Polje 25 promila. Pruga ima 254 tunela, od kojih je najduži Sozina između Virpazara i Sutomora – 6.170 metara. Na pruzi postoje i 234 mosta, među kojima i  most na Maloj rijeci, visine 200 metara, najviši željeznički most u Evropi.

1999 – Nakon pojačanja napada NATO avijacije na SR Jugoslaviju, jugoslovenski predsjednik Slobodan Milošević prihvatio je poslije razgovora s ruskim ministrom inostranih poslova Černomirdinom, uslove zapadnih zemalja za prekid bombardovanja.

2002 – U vojnoj bazi Pratika di Mare, južno od Rima, lideri NATO-a i Rusije osnovali su Savjet za saradnju u oblasti bezbjednosti. Novim Savjetom NATO-Rusija, završeno je hladnoratovsko neprijateljstvo, a Moskva je dobila ravnopravan glas u ključnim bezbjednosnim pitanjima.

2006 – Papa Benedikt XVI posjetio je Aušvic, kako je ocijenjeno, kao „sin Njemačke“. Papina posjeta logoru smrti, u kome je stradalo milion i po ljudi, oživjela je kompleksne teme katoličko-jevrejskih i poljsko-njemačkih odnosa, posebno i zbog činjenice da je Benedikt bio prisilno učlanjen u organizaciju „Hitlerova omladina“, a krajem Drugog svjetskog rata regrutovan u anti-vazdušnu jedinicu.

2007 – Predsjedniku i potpredsjedniku DPS-a Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću uručena su u elitnom budvanskom hotelu Splendid priznanja Internacionalne lige humanista sa sjedištem u Sarajevu. Đukanoviću je uručena Povelja mira za doprinos mirnom rješavanju državnog pitanja, a Svetozaru Maroviću zvanje “počasnog ambasadora mira”. Protiv dodjeljivanja humanističkih priznanja Đukanoviću i Maroviću javno je protestovalo devetnaest crnogorskih intelektualaca, kao i predstavnici dvadesetak crnogorskih nevladinih organizacija, zbog, kako je istaknuto, savezništva ta dva političara sa Slobodanom Miloševićem ratnih devedesetih. Naredna dva dana u Splendidu je održana Prva međunarodna konferencija Internacionalne lige humanista “Jugoistočna Evropa i Evropska unija”, sa koje su predsjednici Crne Gore, Makedonije, Albanije, Hrvatske, Bugarske i predsjedavajući Predsjedništva BIH – Vujanović, Crvenkovski, Mojsiju, Mesić, Parvanov i Radmanović poslali zajedničku poruku Briselu, da region Zapadnog Balkana treba da bude dio Evropske unije.

2008 – Direktor Generalnog direktorata za proširenje u Evropskoj komisiji za zemlje Zapadnog Balkana Pjer Mirel uručio je ministru inostranih poslova Crne Gore Milanu Roćenu tekst Mape puta za ukidanje viza crnogorskim građanima za zemlje Evropske unije. Mirel je tom prilikom kazao da će progres u okviru dijaloga o eliminaciji viza zavisiti od brzine ispunjavanja zahtjeva preciziranih u Mapi puta i podsjetio da je Mapa puta važan korak ka integraciji Crne Gore u Evropsku uniju.

2008 – Svjetska banka saopštila je da je Crnoj Gori i Albaniji odobrila 4,5 miliona dolara pomoći za projekat Integralnog upravljanja eko- sistemom Skadarskog jezera. Crnoj Gori je od tog iznosa pripalo 2,5 miliona dolara, a novac će, kako je precizirano, dvjema državama omogućiti da efikasnije urede jezersko područje, na način koji podrazumijeva viši stepen očuvanja životne sredine i promovisanje održivog razvoja.

2011 – U intervjuu dnevnom listu „Vijesti“, beogradska istoričarka Latinka Perović ocijenila je da Crna Gora, pet godina od sticanja nezavisnosti, nije napravila ni jednu ozbiljnu političku grešku u odnosima sa Srbijom. „Čini mi se, kazala je Latinka Perović, da je to politika sa dosta takta. Prvenstveno mislim da crnogorski političari to rade zbog interesa same Crne Gore jer su shvatili da je njihov interes stabilna zemlja. Veliko je pitanje koliko je Srbija prihvatila realnost da je Crna Gora nezavisna zemlja imajući u vidu raznorazne strategije koje vode politiku da je Srbija staratelj nad srpskim narodom ne samo u Crnoj Gori nego i u drugim zemljama“, ocijenila je Perović.

2011 – U Bijelom Polju je, u 67. godini, umro istaknuti humanista, društveni i kulturni radnik i privrednik, doktor Sabro Šabanović. Šabanović je bio jedan od utemeljivača i organizatora tradicionalnog bjelopoljskog Festivala tamburaških orkestara i Međunarodnog kajakaškog kupa „Lim“.

2012 – Četiri najveće grčke banke primile su 18 milijardi eura u okviru prve rate dokapitalizacionog plana iz drugog paketa pomoći dogovorenog s Evropskom unijom i Međunarodnim monetarnim fondom.

2013 – Skupština Crne Gore usvojila je izmjene zakona o teritorijalnoj organizaciji kojim se Petnjici vraća status opštine. Za odluku je glasalo pedeset poslanika, dok je uzdržano bilo osam poslanika SNP-a, zbog odbijanja njihovih amandmana, kojima je traženo da se precizira razgraničenje s Beranama, kao i da se, osim u Petnjici, organizuju novi lokalni izbori u Beranama. Petnjica, nova, 22. opština u Crnoj Gori, prva je opština formirana na osnovu novog zakona o teritorijalnoj organizaciji.

2013 – U Portugalu je, u 88. godini, umro kontroverzni austrijski slikar Oto Mil, jedan od osnivača pokreta bečki akcionizam i ultraljevičarske komune Fridvihshof.

2013 – Crnogorski atletičar Danijel Furtula i Slađana Perunović osvojili su zlatne medalje na Igrama malih zemalja Evrope u Luksemburgu. Furtula je bio najbolji u bacanju kugle, s novim crnogorskim rekordom: 18m i 43cm, dok je Perunovićeva bila najbrža na 10 hiljada metara s vremenom 35minuta i 21 sekund. 

Na današnji dan dogodilo se i sljedeće:

1834 –  U Kneževini Srbiji uveden je srpski jezik kao službeni u prepisci s turskim vlastima, koja je dotad vođena isključivo na turskom jeziku.

1884 –  Rođen je češki državnik Eduard Beneš, osnivač moderne čehoslovačke države 1918. i njen predsjednik od 1936. do 1938. kada je pred njemačkom okupacijom izbjegao u London. Poslije Drugog svjetskog rata ponovo je bio šef države do dolaska komunista na vlast 1948. godine.

1961 – Ukinut je “Orijent-ekspres”, voz koji je 78 godina saobraćao na liniji Pariz – Istanbul.

1993 – U Crnogorskom narodnom pozorištu premijerno je izvedena scenska balada “Maj nejm iz Mitar”, tekst Vide Ognjenović, u režiji Božidara Đurovića. Uloge su tumačili Branislav Vuković, Zef -Bato Dedivanović, Čedo Vukanović, Budimir Sekulović,  Nataša Ivančević i drugi.

1995 – Na Filmskom festivalu u Kanu, jugoslovenski reditelj Emir Kusturica  dobio je “Zlatnu palmu” za film “Podzemlje – bila jednom jedna zemlja”.

2003 – Na finalnoj utakmici protiv Juventusa, AC Milan osvojio je u Mančesteru Ligu šampiona. Milan je titulu osvojio golom Ševčenka iz penala, nakon što je utakmica završena u regularnom roku 0:0. Meč je ušao u istoriju kao prvo finale LŠ u kome su igrala dva italijanska kluba.

2006 – Na 59. Filmskom festivalu u Kanu, Zlatnu palmu dobio je britanski reditelj Ken Louč za film „Vjetar koji njiše ječam“, dramu o irskoj borbi za nezavisnost dvadesetih godina prošlog vijeka.

2007 – Rumunski reditelj Kristian Mungiu, dobio je na 60. Filmskom festivalu u Kanu “Zlatnu palmu” za film “Četiri mjeseca, tri nedjelje i dva dana”.

2010 – Na redovnim parlamentarnim izborima u Češkoj, najviše glasova osvojila je Češka socijaldemokratska stranka, ali pravo da sastave vladu pripalo je strankama desnice koje su, u poslaničkom domu od dvjesta poslanika, zajedno osvojile 117 mandata.

“STARA GARDA”

Holivudska glumica Šarliz Teron u posljednje vrijeme uspješno balansira između uloga u dramama i akcionim filmovima. Nakon odlične uloge u prošlogodišnjem hitu One su bombe (Bombshell), Šarliz će se u 2020. godini okušati u superherojskom filmu Stara garda (The Old Guard) koji će od 10. jula biti dostupan na Netflix-u.

Kako piše Coming Soon riječ je o adaptaciji istoimenog stripa Grega Ruka o grupi vojnika koje vodi žena imena Endi, a koju glumi Šarliz Teron. Oni su inače besmrtni i vijekovima su radili za druge kao plaćenici, a u 21. vijeku, međutim, otkrivaju da nisu jedini koju posjeduju tu moć.

U isto vrijeme im prijeti nova opasnost od nepoznate organizacije koja je kamerom zabilježila njihovo “ustajanje iz mrtvih”.

Film “Stara garda” režira Đina Prins-Blajtvud, glavna uloga je pripala oskarovki Šarliz Teron, a osim nje, glume još i Marvan Kenzari, Kiki Lejn, Matijas Šenerc, Luka Marineli, Hari Meling, Čivetel Eđiofor i Veronica Engo.

U IZDAVAŠTVU OKF-A

Nova knjiga crnogorskog književnika, antologičara i estetičara Bogića Rakočevića “Crnogorke poetese” izašla je u izdanju Otvorenog kulturnog foruma, i ukazala na postojanje autentičnog (identitetskog) ženskog stvaralaštva u Crnoj Gori.

“Izuzetan broj poetskih ostvarenja pjesnikinja različite dobi istoriografije Crne Gore započinje sa Jelenom Stracimirović-Balšić (1370-1443) obavezuje nas da se to ne samo istakne, nego i da se na jednom mjestu prikaže. Ovaj izbor ženske poezije motivisan je potrebom za revalorizovanjem mjesta, uloge i značaja ženske poezije u okviru naše savremene (crnogorske) književnosti i popularne kulture i potrebom da se književno stvaralaštvo žena promoviše na kompletan način i iz pera jednog od najboljih crnogorskih antologičara koji je ovaj izbor napravio vrlo brižno”, ističe Božidar Proročić.

Samo proučavanje Rakočevića ženske poezije u crnogorskoj kulturi, kako naglašava, jeste da su pjesnikinje na određeni način bile zapostavljenje zbog dominacije pjesnika koji su uvijek težili da budu u sferi svih aktuelnih kulturnih perioda.

“U samom prezentovanju poetesa Crne Gore, Rakočević u ovoj panorami započinje svoje istraživanje već od XIV vijeka pokazujući konstantnu aplitudu rasta crnogorskih poetesa do današnjih dana. Osobenost stvaralaštva ovih pjesnikinja predstavlja njihov istančani osjećaj da one budu istaknute kao svojevrsni reprezenti moderne, urbane, humanističke misli rasterećene od bilo kog oblika patrijahalizma kakarkterističnog za druge kulture. U panorami hronološkim redom ističu se autorke: Jelena Stracimirović-Balšić, Ana Marija Marović, Olga Jovanović, Nevenka Bajković, Milijana Komatina, Ružica Orešković, Bosiljka Pušić, Vjera Vukšić-Vitošević, Stanka Brajović, Slavka Daković, Branka Bojanić, Darinka Jevrić, Nevenka Radunović, Vjera Vujović, Jovanka Vukanović, Vera Primožić, Jasna Č. Vuković, Nada Pavićević, Vjera Bojanić, Čedomila Vujošević-Đurđić, Branka Radusinović- Milošević, Ružica Živaljević, Milica Kralj, Lidija Vukčević, Borka Smolović, Dubravka Velašević, Lidija Radenović, Višnja Kosović, Dubravka Jovanović, Slavka Klikovac, Mira Popović, Vesna Raonić-Simunović, Olivera Doklesić, Smiljana Radusinović, Sonja Živaljević, Mirsada Bibić-Šabotić, Nataša Žurić, Ljiljana Čejović-Pavićević, Suzana Lola, Isidora Damjanović, Lena Ruth Stefanović, Jelena Nelević, Mara Radović, Stanka Rađenović, Dragana Mrkić, Sanja Martinović, Jovanka Uljarević, Svetlana Kalezić-Radonjić, Lala Bahović, Tanja Bakić, Dragana Tripković, Rebeka Čilović, Anđela Radovanović, Šejla Hoti, Fljutur Mustafa, Dijana Tiganj, Amina Kuč, navodi se u osvrtu Proročića.

U CENTRU SAVREMENE UMJETNOSTI

Izložba umjetnika Mihaila Jovićevića “2020. godina”, biće otvorena od danas do 27. juna u galeriji Centra savremene umjetnosti.

Kako ističe istoričarka umjetnosti Milica Bezmarević, Mihailo Jovićević oduvijek je u svom slikarstvu bio zaokupljen sakralnim temama, odnosom čovjeka, boga, kosmosa i univerzuma.

“Porijeklo njegovih takvih misaonih i likovnih preokupacija može se tražiti u arhetipskim predjelima crnogorskog prostora u kom je ponikao, kao i u ratnim traumama koje je kao dječak preživio u albanskom logoru. No, ipak, takvi siloviti utisci ratnog djetinjstva i krševitog pejzaža kojim je vazda bio okružen nijesu izrodili neku stravu ili košmarne vizije stradanja i propadanja, već jedno slikarstvo u načelu posvećeno nečemu pozitivnom i duhovnom, visoko uzvišenom u čovjeku, onome što pripada suštini hrišćanske ideologije, uzdizanju i stremljenju ka božanskoj pravdi i milosti kao jedinom putu spasenja i nade. Naziv izložbe ‘2020 godina’, na kojoj su uglavnom zastupljeni radovi nastali u proteklih nekoliko godina, gotovo da ima neki proročanski prizvuk u smislu nekog davnog umjetničkog predskazanja. Sve one velike biblijske teme, predstave svetaca, dominantni hrišćanski simboli poput krsta, ribe, oka i drugih, koji su decenijama bili glavni ikonografski motiv Jovićevićevog slikarstva, sada gotovo da su apstrahovani u jednu cjelinu specifične narativnosti”, ističe Bezmarević.

Mihailo Jovićević je rođen 1939. godine. Završio je Srednju umjetničku školu u Herceg Novom, Akademiju likovnih umjetnosti i poslijediplomske studije u Beogradu. Slikarstvo je studirao kod Mila Milunovića, a konzervaciju kod Milorada Medića.

Bio je profesor u cetinjskoj Gimnaziji, kustos i muzejski savjetnik u ustanovi “Muzeji Cetinje”, profesor na Kulturološkom fakultetu i Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Bio je gostujući profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju i profesor na Fakultetu vizuelnih umjetnosti u Podgorici (Univerzitet Mediteran).
Učestvovao je na brojnim izložbama u zemlji i inostranstvu.

Dobitnik je više nagrada među kojima i Trinaestojulske nagrade. Ima status istaknutog kulturnog stvaraoca.