BIJELO POLJE

Uz stihove pjesme “Kako mi nedostaješ” danas je na gradskom groblju u Bijelom Polju sahranjen poznati sportista i sportski radnik Veselin–Bukalo Vojinović, od kojeg se oprostio nekadašnji klubski drug iz KK Jedinstvo, Zoran Puletić.

Tokom komemorativne sjednice, koja je danas održana u sali Skupštine opštine, o njegovom životu i radu govorio je Uglješa Rakočević – poznati bjelopoljski sportski radnik.

“Afirmisao je košarkaški sport i to kao vrsni sportista, trener i organizator brojnih manifestacija fizičke kulture, a dao je veliki doprinos organizaciji MOSI, kao učesnik i kao rukovodilac ekipe Bijelog Polja. Ostaće upamćen ne samo kao vrhunski sportista i sportski radnik, već ćemo ga se sjećati i po poštenju, dobročinstvu i dobrotorstvu, vrlinama neprolaznih vrijednosti”, istakao je Rakočević.

Vojinović je bio izuzetan košarkaš, više od deset godina igrao je za KK Jedinstvo, a prvotimac je postao sa samo 14 godina.

“U njegovoj generaciji igrali su Mišo i Svetislav Bakić, braća Ivanović, Duško i Nebojša, Tarzan Milošević, Milovan Novović, Velibor-Pirto Korać. Bila je to jedna od najboljih generacija u kojoj je tada mladi Veselin stekao punu afirmaciju”, kazao je Rakočević.

Vojinović nastupao i za tim Vojvodine, a u Bijelom Polju je bio uzor mladim košarkašima i trenerima, dok je u svojoj sredini bio cijenjen i kao visokoobrazovani trener i pedagog.

Veselin – Bukalo Vojinović preminuo je juče iznenada u 66. godini.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore

ČUKIĆ

Izjavom da dijalog o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti crnogorska vlast treba da vodi sa SPC sa sjedištem u Beogradu, a ne sa Mitropolijom crnogorko-primorskom u Crnoj Gori, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić samo je potvrdio želju Srbije da se miješa u unutrašnja pitanja Crne Gore, kaže za Dnevnik publicista Slobodan Čukić.

Težnja za kontrolom nezakonito stečene imovine je, kako je saopštio, više nego očigledna. Dijalog o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti vlasti Crne Gore moraju da vode sa Srpskom pravoslavnom crkvom sa sjedištem u Beogradu, a ne sa predstavnicima Mitropolije crnogorsko-primorske, kazao je juče predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Povodom ove Vučićeve izjave iz Mitropolije su kazali za TVCG da se neće oglašavati.

Publicista Slobodan Čukić smatra da je riječ o pokušaju miješanja Srbije u unutrašanja crnogorska pitanja.

“Vučić je samog sebe precizno definisao kao čuvara velikosrpskog nasljeđa i hegemonije koju je prije 102 godine uspostavio njegov imenjak Aleksandar Karađorđević. Suština izjave je težnja da očuva rezultate okupacije Crne Gore od strane Karađorđevića. Vučić je propustio istorijsku priliku da se izvini crnogorskom narodu za sve što je počinila karađorđevska vlast, ali očigledno je da on nema taj kapacitet niti personalni, niti politički”, navodi Čukić.

Aktuelnu situaciju u vezi sa zakonom pomno prate i istoričari mlađe generacije. Radomir Đurišić dešavanja tumači na još jedan način.

“Očigledno je da u ovom trenutku ne postoji slaganje unutar SPC kako u njihovom sjedištu u Beogradu tako i u MCP”, ističe u izjavi za TVCG istoričar Radomir Đurišić.

Na osnovu kontinuiranih izjava zvaničnog Beograda očigledna je težnja za daljom kontrolom nad imovinom Srpske pravoslavne crkve, smatraju sagovornici TVCG.

“Vjerujem da će Vlada naći zajednički jezik sa Mitropolijom u Crnoj Gori, jer je to svima u korist. Ali treba imati na umu da SPC napokon prizna da postoji Crna Gora kao država i nacija i da je pravoslavna crkva u Crnoj Gori do 1918. bila autokefalna”, navodi Đurišić.

Publicista Čukić kaže i da za nezakonito stečenu imovinu SPC ne može da podnese dokaze.

Iz Vlade su ranije iskazali spremnost da bez odgađanja započnu dijalog o primjeni Zakona sa “svim vjerskim zajednicama”, kao i da sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom razgovaraju i o uslovima pod kojima bi mogao da bude zaključen temeljni ugovor.

Nataša Mitrović, TVCG

OSJETILI SE I U CG

U razmaku od samo par minuta na sjeveru Kosova večeras u 17 sati 32 minuta osjetila su se dva zemljotresa magnitude 4,8 stepeni po Rihterovoj skali čiji je epicentar bio u regionu jezera Gazivode. Osjetili se i u Crnoj Gori.

Potres se osjetio u svim sredinama na sjeveru Kosova i uznemirio stanovništvo.

Na tom području često se dešavaju podrhtavanja tla, a zemljotresi su se osjetili i u Crnoj Gori, Srbiji i Albaniji.

U JUTARNJEM

U Jutarnjem programu govorimo o energetskom podmorskom kablu između Crne Gore i Italije. Gost Jutarnjeg biće izvršni rukovodilac Direkcije za upravljanje energijom Elektroprivrede Crne Gore Darko Krivokapić.

U nastavku:

– Ugostićemo crnogorskog pronalazača Milana Bojovića koji se nedavno vratio iz Afrike sa 8 zlatnih medalja
– Gost Jutarnjeg programa biće Petar Kapisoda, predsjednik Rukometnog saveza Crne Gore
– Najavićemo zimsku scenu “Barskog ljetopisa”. Manifestacija počinje 16. januara predstavom “Prah” crnogorskog reditelja Veljka Mićunovića
– U muzičkom dijelu emisije gost Jutarnjeg programa biće Mirko Đuretić
– Marija Radanović javiće se uživo sa terena. Pored servisnih informacija teme kojima će se baviti su: od sjutra zatvoreni bazen SC Morača biće otvoren za kupače, sistem za prodaju voznih karata u ŽPCG pao je pa službenici putnicima pišu karte i za lokalni i za međunarodni saobraćaj, a u toku je priprema terena za predstojeće mečeve na gradskom stadionu.
– Tu su i brojne priče naših reportera, kao i standardne rubrike pg servis i kulturni vodič.

Urednici i voditelji emisije: Dejan Bijelić i Andrea Lekić
Urednica Jutarnjeg programa: Milica Babić
e-mail: [email protected]

AFP

Marginalizovan i nepopularan poslije neplodnog boravka na čelu Rusije, bivši premijer Dmitrij Medvedev koji je danas napustio tu funkciju, nikada nije pokušavao da izađe iz sjenke svog mentora Vladimira Putina.

Dmitrij Medvedev (54) postepeno se povlačio sa političke scene tokom svojih osam godina na čelu Vlade.

Smatran jednim od vođa “liberalnog” krila, bio je marginalizovan usponom rivalskog klana “silovika” (vojne i bezbjednosne službe) i zauzimao položaj ograničen na tehnička pitanja.

Već nekoliko mjeseci podrška javnosti mu je opadala na ispod 30 odsto. Tokom 2017. godine, istraga opozicionara Alekseja Navaljnog o njegovom navodnom carstvu nekretnina čak je bila povod za demonstracije neočekivanih razmjera one opozicije koja je u njemu nekada vidjela “vektora promjene vlasti”.

Njegove mnoge verbalne greške donijele su mu odbojnost među Rusima. “Nema novca, ali čekajte”, rekao je, na primjer, 2016. penzionerima koji su se žalili na pad životnog standarda.

Politička karijera Dmitrija Medvedeva započela je kada je potisnut ka vrhu na mjesto predsjednika 2008. godine. Na početku, nasmiješen i mlad, nije se ustručavao da pokaže ukus za rok muziku, želio je da se prikaže kao savremen, vrlo različit od Putina.

Sljedbenik novih tehnologija, postavio je kao svoj lajtmotiv “modernizaciju Rusije”.

Njegova druga tema bila je korupcija, koja je krajnje endemska. Advokat po školovanju, Dmitrij Medvedev smijenio je nekoliko generala i visokih zvaničnika. On je 2011. priznao da je to “mali uspjeh”, rekavši to na kraju svog tadašnjeg mandata, dok ruska privreda nije uspijevala da se oslobodi svojih strukturnih problema.

Jedna od rijetkih prilika kada je odstupio od linije svog prethodnika, bila je 2011. godine, kada se uzdržao od ruskog veta na rezoluciju UN što je omogućilo NATO-u da sprovede vojnu intervenciju u Libiji. Ta odluka je kasnije široko kritikovana.

U kriznim vremenima, kao što je bio rat u avgustu 2008. godine protiv Gruzije ili kada je javno opominjao svoje podređene, Medvedev je nastavio da oponaša stil svog mentora, s promjenljivim uspjehom. Opozicija pod njegovim predsjedništvom više nije imala pravo govora, a televizija je ostala portparol vlasti.

Za mnoge je razočaranje bilo potpuno kada se dogovorio 2012. da se neće kandidovati za drugi mandat u Kremlju i zamijeniti svoje mjesto s Putinom, po unaprijed utvrđenom scenariju.

Rođen 1965. godine u Lenjingradu (sada Sankt Peterburgu) u porodici učitelja, Dmitrij Medvedev je odrastao u radničkom kvartu nekadašnje imperijalne prijestonice. Studirao je pravo prije no što je ušao u Odbor Opštine za spoljne odnose, na čijem čelu je tada bio javnosti nepoznati Vladimir Putin.

Njegova karijera izgrađena je pošto ga je taj bivši oficir KGB prebacio u Moskvu 1999. godine. Izabran za predsjednika 2000. godine, Vladimir Putin ga je ubrzo imenovao za šefa predsjedničke administracije.

Tokom 2005. godine iznenada je postao potpredsjednik Vlade, a smatralo se da je cilj te promocije bio da ga podigne u prvi plan prije no što bude upućen u Kremlj.

Dok je bio predsjednik, njegova popularnost nikada nije premašila popularnost premijera Vladimira Putina koji je preuzeo odgovornost za sve velike unutrašnje krize i nije oklijevao da govori o međunarodnoj politici.

Po povratku na mjesto premijera, Dmitrij Medvedev je nekoliko puta najavljivao odlazak, ali je ipak ostajao na svojoj funkciji, sve do danas. Uprkos tome trebalo bi da i dalje bude u najvišim krugovima vlasti gdje će, kako je najavljeno, biti potpredsjednik Ruskog savjeta bezbjednosti, što je mjesto formirano za njega.