SLUCAJ VOJVODIC
Savjet Radio-televizije Crne Gore reagovao je na medijske navode povodom slucaja u vezi sa bivsim generalnim direktorom Radem Vojvodicem.
Saopstenje Savjeta prenosimo u cjelosti.
Savjet RTCG je u obavezi prema javnosti da reaguje na netacne, neprecizne i polovicne informacije u vezi sa “slucajem Vojvodic”. Naime, bivseg generalnog direktora RTCG smijenio je jedan od prethodnih Savjeta, na osnovu uvjerenja da je ukidanjem odredene emisije i ponistavanjem konkursa za izbor direktora Televizije nanio stetu RTCG. Sud je smjenu ocijenio kao nezakonitu. Indikativno je da, sada, saradnici inicijatora smjene gospodina Vojvodica problematizuju pokusaj ovog Savjeta da minimizira stetu. Istovremeno, indikativan je njihov stav da je ta smjena bila zastita RTCG, a ne (para) politicki pritisak. Sporna je i zamjena teza da ovaj Savjet neopravdano trosi novac poreskih obveznika zbog preporuke, sa svoje posljednje sjednice, da generalni direktor moze donijeti odluku u vezi sa isplatom zarade gospodinu Vojvodicu shodno zakonu i statutu. Posebno i zbog adresa sa koje stizu takve teze. Naravno, jos vise je sporna zloupotreba iste od strane politickih partija.
Uprkos svemu, vazno je navesti sta je ovaj Savjet uradio da smanji stetu koju je neko drugi nanio RTCG i poreskim obveznicima smjenom gospodina Vojvodica. Dosljednim, iscrpnim, bavljenjem ovim slucajem zakljuceno je da je odluka o isplati razlike zarada nadleznost generalnog direktora. Prije toga trazena su misljenja Pravne sluzbe RTCG, oba advokata koji zastupaju RTCG i Zastitnika-imovinsko pravnih odnosa Crne Gore.
Insistirano je i preporuceno da se napravi sporazum o mirnom rijesavanju spora sa gospodinom Vojvodicem koji bi obuhvatio sve elemente spora i sprijecio druge potencijalne sudske sporove. Takode, insistirano je i sugerisano da se pokusa postici dogovor da se umanje obaveze za iznose kamata. Sve navedeno je Savjet radio kako bi pokusao smanjiti stetu za RTCG po ovom osnovu, bez obzira na motive i pozadinu smjene gospodina Vojvodica. Nijesmo se u vezi sa ovim bavili politikom, vec smo nastojali da poslovno odgovorno reagujemo. Mozda je ovaj Savjet trebalo da “pritiska” javnost motivima i razlozima kako Vojvodica, tako i rada incijatora smjene. Ovaj saziv Savjeta se ponasao profesionalno odgovorno da bi smanjio nastalu stetu.
Stav Pravne sluzbe i advokata je bio da se zarade moraju isplatiti. Naravno, sto se kasnije isplate, veca je kamata jer se ista obracunava do dogovora odnosno pocetka isplate.
Ishod i smisao desavanja na posljednoj sjednici Savjeta su drugaciji u odnosu na medijske interpretacije. Politicke, posebno. Posljednja sjednica Savjeta se, ponovo, bavila “slucajem Vojvodic”. Cilj je bio da se zatvori dio procesa. Medijske interpretacije su zanemarile, ili ignorisale, nekoliko bitnih situacija. Prvo, identifikaciju svega sto je Savjet pokusao da uradi u ovom procesu, iako je hronoloski i taksativno sve predstavljano u uvodnom izlaganju. Drugo, potvrdu generalnog direktora da je sve navedeno tacno. Trece, stav da odluka o isplati 109.128,46 EUR nije nadleznost Savjeta, vec generalnog direktora, shodno Statutu. Cetvrto, da je iznos utvrden od strane nezavisnog vjestaka finansijske struke. Peto, da je gospodin Vojvodic sa advokatskim timom dva puta odbijao sporazum koji je Savjet sugerisao generalnom direktoru. Upravo to je javno, na sjednici Savjeta, potvrdio kao tacno i generalni direktor Sundic. Umjesto, da kamate na neisplacene zarade teku i da se iznos dalje uvecava. Sedmo, da se Savjet ne igra bilo kakvih igara i da ne “prebacuje loptice”, vec da se krece iskljucivo u okviru svojih nadleznosti, utvrdenih Zakonom i Statutom. Osmo, stav Pravne sluzbe i advokata o nespornosti isplate razlike u zaradama. Deveto, da Savjet nije donio odluku o isplati, vec da je zauzeo stav da generalni direktor moze donijeti tu odluku (na koju ima pravo, shodno Zakonu i Statutu), ukoliko on smatra da je to dobra poslovna odluka koja zaustavlja dalje troskove. Deseto, da Savjet ne zeli i nece razmatrati otpremninu, o cemu treba da odluci sud, niti eventualni povratak gospodina Vojvodica na rad u RTCG, uprkos neslaganju sa takvom mogucom idejom.
Od navedenih deset okolnosti i cinjenica mediji su morali prenijeti makar pet. Ipak, takva interpretacija zahtijeva i citanje i analizu propisa. U tom slucaju bi se precizno prenijelo i da nijedan od prethodnih saziva Savjeta nije smijenio gospodina Micunovica i gospodina Mirkovica. Zakon je jasan da to mogu uraditi samo generalni direktor, odnosno direktor Televizije CG, a ne Savjet.
Zar onda nema i odgovornosti generalnog direktora za nastale stete? Treba li Savjet sada da to problematizuje? Da li generalni direktor treba da podnese ostavku, jer je njegova sadasnja funkcija “proizvod” makar jedne od smjena? Ili je to nedovoljno moralno?
Savjet, ovim nesto sirim objasnjenjem, nema nikakvu drugu namjeru nego da utice na formiranje objektivnog stava javnosti o njegovom radu, konkretno, u vezi sa pomenutom konkretnom odlukom. Nije nam cilj bilo kakva zastita od odgovornosti, vec odbrana od tendecioznih ocjena i podvala, cak i sa onih medijskih i drugih adresa od kojih se to ne bi ocekivalo.
SAVJET RTCG