JELUŠIĆ

Marko Carević ostaje na čelu Budve jer odbornici u Skupštini Opštine, nakon maratonske rasprave, nijesu glasali o njegovom razrješenju. Nastavak sjednice zakazan je za 29. jun. Lider budvanskog DPS Predrag Jelušić kazao je sinoć na pres konferenciji da je za tu partiju sjednica lokalnog parlamenta na čijem dnevnom redu je smjena Carevića – završena.

Odbornici, njih 17 napustili su sjednicu optuživši predsjednika Skupštine da inicijativu o smjeni nije želio da stavi na glasanje. Krsto Radović odbio je te optužbe, sve je kaže, radio po Statutu i zakonu.

Većinu rasprave obilježili su verbalni okršaji odbornika DF-a sa nezavisnim odbornikom Stevanom Džakovićem. Ispred šatora mir je obezbjeđivala policija.

Nastavak sjednice zakazan je za 29.jun.

Lider budvanskog DPS Predrag Jelušić kazao je sinoć na pres konferenciji da je za tu partiju sjednica lokalnog parlamenta na čijem dnevnom redu je smjena – završena.

“Rok od 30 dana je vrlo jasan po zakonu, u tom roku predsjednik lokalnog parlamenta imao je obavezu da sazove skupštinu, da organizuje raspravu i da u tom roku omogući izjašnjavanje odbornika po podnijetoj inicijativi. Taj rok je istekao u ponoć. I za nas je ta sjednica okoncana. Čuli smo neku drugu argumentaciju koja ne stoji, ali svakako će, u nekom trenutku, institucije sistema riješiti ovu dilemu, ako dileme uopšte ima”.

Na pitanje da li će biti podnijeta nova inicijativa za smjenu Carevića, Jelušić je kazao da će javnost o svim daljim koracima te partije biti obaviještena.

“Vjerujte da imamo dosta kondicije, dosta demokratskog kapaciteta da ispoštujemo sve što predviđa zakon ove države”, kazao je on.

“17 je, ipak, više od 16”, zaključio je Jelušić.

ČANAK

U Srbiji je na djelu iskrivljena politizacija realnosti, smatra predsjednik Odbora za evropske integracije Narodne skupštine Republike Srbije Nenad Čanak. Ocjenjuje da je zabrana slijetanja aviona Montenegro erlajnza pokušaj dodvoravanja dominantnoj velikosrpskoj svijesti da je sve što se uradi u Crnoj Gori usmjereno protiv Srbije.

Predsjednik Odbora za evropske integracije Narodne skupštine Republike Srbije kaže da sa velikim interesovanjem, pa čak i malo zavisti, gledaju na uspjehe Crne Gore u približavanju evropskim standardima, pitajući se zašto Srbija ne može da ide tom brzinom.

“To je razmišljanje onih koji su iskreni zagovornici evropske ideje. Oni koji su zagovornici ideje da je Crna Gora samo još jedna “odmetnuta srpska zemlja” njimaje naravno evropski put Crne Gore potpuno neprihvatljiv,” kaže Nenad Čanak, lider Lige socijaldemokrata u intervjuu Pobjedi.

ČANAK: Ne pravi Crna Gora problem Srbiji i ne može da ga pravi iz razloga što je Crna Gora istorijski i na svaki drugi način vjerovatno po svemu najbliža Srbiji. Problem se pravi u svijesti: Srbija ne može da se pomiri sa propasti velikosrpske ideje i ne može da se pomiri sa tim da Crna Gora, djelovi BiH, Kosovo i još neki djelovi Balkana nijesu u sastavu velike Srbije, tj. Srbije kako oni to vole da nazivaju. Nijesu to nikakve srpske zemlje nego su sada nezavisne države sa kojima se mora uspostaviti partnerski odnos kao što se u dobrosusjedskim odnosima i radi ako hoćete normalan život.

Dakle, ne bih to vezivao za Srbiju kao Srbiju nego za jednu propalu ideologiju koja je sebe nametnula kao mejnstrim srpskog patriotizma: otprilike ko nije za veliku Srbiju taj nije Srbin. To je pogreška u premisi zbog koje već decenijama Srbija ne može da se izvuče iz tog začaranog kruga, sa jedne strane bavljenja drugima kao krivima za sve što joj se događa, a sa druge strane bavljenjem sobom na pogrešan način.

Napadi na Crnu Goru traju još od referenduma maja 2006. godine, pojačali su se oktobra 2008. godine kada je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova. Svakodnevno se plasiraju vijesti da je crnogorski režim kriminalan, da im je predsjednik lopov, da izmišlja naciju, da izmišlja crkvu… Što Srbija dobija tim napadima i zabranama avioni Monenegro Airlinesa ne slijeću u Beograd?

ČANAK: U pitanju su zamjene teza. Nije poenta nikakve antisrpske kampanje u Crnoj Gori, nego je u pitanju higijenska i zdravstvena mjera koju je izazvala pandemija koronavirusa i to je sve. Uspostava reciprociteta je pokušaj dodvoravanja dominantnoj velikosrpskoj svijesti da sve što se uradi na tu temu od strane Crne Gore je usmjereno protv Srbije. To nije tačno.

Sa druge strane optužbe da etnički Srbi nijesu dovoljno zastupljeni u izvršnoj vlasti i državnim organima Crne Gore stalno se prepisuje nekakvoj segregaciji, a zaboravlja se da tu postoji i dobar dio odbijanja da se učestvuje u toj vlasti od strane onih koji sebe predstavljaju za predstavnike Srba u Crnoj Gori.

Dakle, to je jedna iskrivljena politizacija realnosti. Ja sam predsjednik Odbora za evropske integracije Narodne skupštine Republike Srbije i mi sa velikim interesovanjem, pa čak bih rekao i malo zavisti, gledamo na uspjehe Crne Gore u približavanju evropskim standardima pitajući se zašto mi ne možemo da idemo tom brzinom. To je razmišljanje onih koji su iskreni zagovornici evropske ideje. Oni koji su zagovornici ideje da je Crna Gora samo još jedna “odmetnuta srpska zemlja” njima je naravno evropski put Crne Gore potpuno neprihvatljiv.

Ko iza svega toga stoji potpuno će biti jasno ako spomenem izjavu ministra inostranih poslova Ruske federacije Sergeja Lavrova koji je rekao da Crna Gora vodi izdajničku politiku prema Rusiji kako može jedna suverena zemlja da vodi izdajničku politiku prema drugoj zemlji. Potpuno je jasno, ponovo ću citirati ruske zvaničnike, da je Balkan za njih njihovo zadnje dvorište u kome oni misle da imaju neka veća prava od samih ljudi koji žive na Balkanu. To je stvar sa kojom se niko pri zdravoj pameti ne može složiti.

U brutalnoj propagandi koju plasira SNS svi Srbi u regionu su žrtve država u kojima žive. Može li Srbija svoju brigu za njih iskazati na normalan način bez stalnog podsjećanja na zločine u kojima su samo Srbi žrtve?

ČANAK: Vaše pitanje je donekle tačno jer u sebi nosi određene zaključke koji prenebregavaju činjenicu da je ovog trenutka Srbija u izbornoj kampanji. Ciljajući na što širu podršku Srpska napredna stranka (SNS) koristi se temama, (i ne samo SNS), za koje misle da će pridobiti veliki broj onih koji su zaista osjetili strahote progona iz Hrvatske, sa Kosova.

Međutim, to je samo jedan dio istine, a pola istine je cijela laž kako kaže poslovica. Parcijalnim posmatranjem svega toga od djelova istine stvaraju se laži koje se predstavljaju kao cijela istina, a onda se od toga truju odnosi na dugi rok. Sa tim se mora prekinuti i ja se nadam da će izbori, koji će biti za par nedjelja, uspjeti da unekoliko spuste tu zapaljivu retoriku i da se poslije toga pristupi racionalnom rješavanju eventualnih problema koji postoje.

Zašto se u Srbiji slave osuđeni ratni zločinci, njihova mišljenja su postala veoma važna, gostuju po televizijama, oni pozivaju da se oslobode ubice Zorana Đinđića? Namjerno se stvara haotična atmosfera u kojoj su svi neprijatelji ko ne podržava režim. Kuda nas to vodi bez obzira štoje predizborna kampanja?

ČANAK: To je posljedica jednostavne činjenice da nije bilo lustracije poslije izbora 24. septembra 2000. godine i odbrane izbornih rezultata 5. oktobra. Tada se moralo pristupiti zabrani stranaka: Socijalističke partije Srbije (SPS), Srpske radikalne stranke (SRS), Jugoslovenske levice (JUL) i Stranke srpskog jedinstva (SSJ). Njihovim rukovodstvima je trebalo zabraniti dalje bavljenje politikom i krenuti iznova jer bez suočavanja sa onim što se zaista dogodilo 90-ih godina nemoguće je stvoriti logičnu i normalnu sliku onoga što se događa i što treba da se događa krajem prve četvrtine 21. vijeka.

To je jedna šteta i pogrešna politika koja nažalost nije rezervisana samo za Srbiju. Taj uzlet tog romantičnog nacionalizma koji uvijek ima usta puna rodoljubivih pjesama ali su mu zato ruke “krvave do lakata” ima primjera zemalja koje su već u EU, a od takvog narativa ne odustaju. O ostalima da i ne govorim. Klizanje u totalitarizam početkom 21. vijeka je planetarno zastrašujuća pojava i toga moramo biti svjesni.

Srbija je stala uz SPC bez realnog sagledavanja mjesta crkve u društvu, preko crkve se priželjkuju neredi u Crnoj Gori i ostvaruje veza sa Rusijom. Da li SPC koristi političare ili je obrnuto? Dokle će SPC biti iznad zakona?

ČANAK: Dokle će biti iznad zakona SPC, ja postavljam stalno to pitanje: zato što su mantija i navijački šal postali panciri pred zakonom u ovoj zemlji?

To je ono što je nedopustivo, međutim, korijeni svega toga su mnogo dublji. Srbija je formalno sekularna država, a suštinski se stalno na mala vrata uvodi crkva u sve državne organe to neće na dobro izaći jer će u jednom trenutku izazvati gnijev prema crkvi jer crkva ovoga trenutka više djeluje na tome da dijeli ljude nego da ih spaja.

Neću da ulazim u crkvene stvari, ali ako je aktima Vlade kralja Aleksandara Prvog formirana Ujedinjena SPC u čiji sastav su ušle određene Mitropolije koje su do tada bile pod ingerencijama carigradskog patrijarha kao i autokefalne crnogorska i karlovačka pravoslavna crkva sasvim je jasno da promjenom državnih odnosa, tj nestankom države u kojoj je to trebalo ujediniti da se stanje stvari vrati u realitet današnjih državnih odnosa.

Logično reuspostavljanje CPC

“Ako je prestankom crnogorske državnosti nestala autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva onda je logično da se reuspostavljanjem državnosti reuspostavi autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva po jednostavnom principu, jer je u pravoslavlju praksa da u jednoj državi može biti jedna pravoslavna crkva. Drugim riječima insistiranje na nemogućnosti ponovnog organizovanja CPC je insitiranje na tome da Crna Gora nije suverena država i da je jednostavno to u ovom trenutku odmetnuta srpska zemlja koja će se kad-tad vratiti pod okrilje matice”, objašnjava Čanak.

Tolerišemo i nastupe ratnih zločinaca

“Tolerisanje nastupa ljudi koji su bili osuđeni za ratne zločine na medijima pod izgovorom oni su svoje odslužili i sad su slobodni građani bilo bi tačno kada bi se odnosilo na sve. Ali ima zločina poslije kojih jednostavno i kada se odsluži kazna ostaju određene posljedice: ne možete dobiti posao u državnoj službi ako ste krivično osuđivani. Kako bi bilo da je neko ko je odslužio kaznu za pedofiliju konkurisao u dječju ustanovu za vaspitača? To su stvari koje su nespojive, a tako mora biti i nespojivo angažovanje na javnim poslovima i javno nastupanje lica koja su osuđivana za ratne zločine. To, nažalost, nigdje nije urađeno”, kaže Čanak.

SO BUDVA

Odbornici Demokratske partije socijalista (DPS), Socijaldemokrata (SD) i Crnogorske i nezavisni odbornik Stevan Džaković napustili su sjednicu Skupštine opštine Budva nakon što do ponoći nije održano glasanje o povjerenju predsjedniku Opštine Marku Careviću.

Odbornica DPS-a Snežana Kuč je istakla da je prekršen Statut po kojem je večeras trebalo održati glasanje, odnosno 30 dana od podnošenja incijative. Ona je saopštila da će DPS uskoro razmotriti i javnost obavijestiti o daljim koracima.

Predsjednik SO Budva Krsto Radović je istakao da ne postoji zakonska sankcija ako se rok probije. On se pozvao na Zakon o lokalnoj samoupravi.

“Oni koji su mislili da ćemo tek tako da dopuštimo prekrajanje volje građana su se prevarili”, poručio je  Radović.                                                          Nastavak sjednice zakazao je za 29. jun.

Umalo fizički obračun

Sjednicu SO Budva, na kojoj se raspravljalo o smjeni predsjednika Opštine, obilježili su novi incidenti. Nakon uvreda izrečenih na račun nezavisnog odbornika Stevana Džakovića od strane predsjednika Opštine Marka Carevića i odbornika vladajuće koalicije, u nastavku sjednice umalo je došlo i do fizičkog obračuna.

Funkcioner DF-a Vladislav Mitrović fizički je nasrnuo na Džakovića, ali su ostali odbornici spriječili veći incident.

Prethodno, odbornici vladajuće koalicije u Budvi ponovo su vrijeđali nezavisnog odbornika Stevana Džakovića kada im se obratio sa govornice.

“Poštovani građani, ako kojem slučaju budete pripadali DF-u i ako budete razmišljali svojojm glavom, desiće se da budete maltretirani kao ja, da vam se porodica maltretira, da predsjednik Opštine poziva na vaš linč”, rekao je Džaković.

On je poručio da su krizu vlasti u Budvi izazvali DF i Demokrate jer nijesu ispunili predizborna obećanja.

“Krizu vlasti su izazvali Andrija Mandić i Aleksa Bečić, jer nijesu sproveli ono što su obećali – otvorene izborne liste”, kazao je Džaković.

O smjeni Carevića da se odluči do ponoći

Ranije na sjednici, Demokratska partija socijalista i Crnogorska pozvali su predsjedavajućeg da ispoštuje Statut opštine i da večeras do ponoći, kada po Statutu ističe rok u kojem Skupština opštine Budva mora donijeti odluku o predlogu za razriješenje predsjednika opštine, stavi pomenuti prijedlog na glasanje i to javnom prozivkom.

Predsjednik SO Budva Krsto Radović je na to odgovorio kako je na kolegijumu predsjednika odlučeno da će zasijedanje trajati do pola sata nakon ponoći.

Odbornik DPS-a Gojko Ljubanović je, uz podsjećanje da nije potpisao inicijativu za razrješenje Carevića, kazao da je u pitanju samo njegova smjena, ne bih glasao za to.

“Rekao sam da neću glasati za Carevićevu smjenu dok se ne sastanu organi moje partije i ne vidimo o čemu se radi. Kompletan Izvršni odbor i Klub odbornika prihvatili su – ako se smjenjuje vlast, da se smjenjuje cijela vlast”, naveo je Ljubanović i dodao da smatra da vlast u Budvi nije dobro radila svoj posao.

Ivanović: Više razloga za smjenu; Carević: Imamo političku korupciju

Predsjednik Opštine Marko Carević saopštio je na sjednici na kojoj se raspravlja o inicijativi za njegovu smjenu, da mu je mizerno da odgovara na prozivke Crnogorske, i dodajući da je politička korupcija i rušenje Ustava na djelu. Odbornica Crnogorske Anđela Ivanović, obrazlažući inicijativu za smjenu Carevića rekla je kako za to imaju više razloga koji su političke i pravne prirode.

Sjednica SO Budva drugi put je prekinuta. Prvi put jer su odbornici tražili obezbjeđivanje bezbjednosti, a sada zbog Kolegijuma SO.

I današnje zasijedanje počelo je tenzijama i verbalnim napadima na nezavisnog odbornika Stevana Džakovića, čiji je glas odlučujući za smijenu Carevića. 

Na inicijativu Carevića, tokom sjednice SO, minutom ćutanja odata je pošta nastradalim osobama u saobraćajnim nesrećama u Tivtu i Bogetićima.

Odbornica Crnogorske Anđela Ivanović, saopštila je kako za smjenu Carevića imaju više razloga koji su političke i pravne prirode.

“Nažalost, sada shvatamo koliko je naša odluka, da 2016. godine spriječimo ponavljanje izbora bila loša. Umorna sam od toga da na čelu opštine uvijek budu ljudi koji su osumnjičeni za razna krivična djela”, rekla je Ivanović.

Odgovarajući na njene navode Carević je tekao kako mu je mizerno da se za bilo šta pravda. Istakao je i da je javnost svjedok da je izborna volja građana prekrojena i u Nikšiću i u Kotoru, a izgleda da će biti i u Budvi.

“Svjedoci smo pokušaja rušenja Ustava Crne Gore i prekrajanja izborne volje građana. Mi danas ovdje imamo političku korupciju koja se predstavlja kao moralni čin”, rekao je Carević.

Saopštio je i da između fotelje i crkve ipak bira SPC.

“Pripadam grupaciji koja nije prodala vjeru za večeru. Ovo je moja država Crna Gora, ne postoji niko ko bi me mogao posvađati sa mojim Crnogorcima,” rekao je Carević.

On je istakao da će na narednim izborima “do nogu potući one koji ih na ovakav način smjenjuju”.

“Otimanjem izborne volje potpisali ste svoju političku smrt”, rekao je Carević.

Carević se uvredljivim riječima obratio nezavisnom poslaniku Stevanu Džakoviću, nazivajući ga između ostalog licemjerom i “političkom prostitutkom”.

Podsjetimo, na početku sjednice predsjednik SO Budva Krsto Radović, saopštio je da firma koja se bavi obezbjeđenjem zgrade Opštine neće vršiti obezbjeđivanje sjednice.

“Definitvno da ću dati pauzu od sat i po vremena dok pokušam da omogućim pojačano obezbjeđenje ovoj sjednici”, kazao je predsjednik SO Budva Krsto Radović.

Tvrdili da je Džaković bio otet i drogiran

Na početku sjednice predsjednik Kluba odbornika Demokrata Mijomir Pejović istakao je da ne postoje uslovi za održavanje, jer se, kako je rekao, okolina i zgrada Opštine nalaze pod policijskom blokadom. 

“Ono što je danas ovdje priređeno nije mislim još nikad nigdje viđeno. Sinoć i juče je UP zajedno sa drugim licima izvršila otmicu odbornika Stevana Džakovića i držala ga u zatvorenom hotelu “Blue Star”. Tražimo da prekinete ovu sjednicu, mi nismo za nastavak dok se snage policije ne raziđu iz okoline”, poručio je Pejović.

Proceduralno se javila Anđela Ivanović iz Crnogorske.

“Ako imate dokaze da je bilo ko od nas izvršio krivično djelo, ja ću doći sa vama i potpisati krivičnu prijavu. Prije nekog vremena je jedna odbornica takođe prešla iz jedne partije u drugu. Ovakvom linču nije bila izložena”, odgovorila je Ivanović.

Nezavisni odbornik u Skupštini opštine Budva, Stevan Džaković, kazao je na konferenciji za novinare da on podržava inicijativu Crnogorske, te kazao da niti je bio otet ili drogiran.

Džaković je na presu kazao da ljudi koji su skandirali ovih dana i ispred njegove kuće to nijesu činili ispred kuće Rajka Kuljače, Svetozara Marovića, Miloša Marovića i Lazara Rađenovića.

Pred sam početak današnjeg zasijedanja došlo je do tenzija ispred Opštine zato što je policija kazala okupljenima da se raziđu. Tada je gradski menadžer Milo Božović rekao svima da uđu u zgradu Opštine, a da se policija raziđe. Došlo je do guranja i provokacija.

Podsjetimo, 17 odbornika (DPS, Crnogorska, SD i nezavisni odbornik Stevan Džaković) tražilo od policije da im obezbijedi normalne uslove za rad.

DPS DANILOVGRAD

Način na koji smo prevazilazili sve izazove u prethodnom periodu, pokazao je da Crna Gora ima stručne i odgovorne ljude, kao i institucije, ocijenjeno je na sjednici Opštinskog odbora DPS Danilovgrad.

Saopšteno je da je sjednica održana uz poštovanje mjera NKT-a

“Na sjednici kojom je predsjedavao predsjednik Opštinskog odbora DPS Danilovgrad, Vukota Stanišić, iskazano je zadovoljstvo načinom na koji se prethodnih mjeseci lokalna uprava Danilovgrada odnosila prema situaciji izazvanoj pojavom COVID-19. Takođe, pohvaljenje su mjere i preporuke koje su Vlada i lokalna uprava donijeli u cilju prevazilaženja posledica izazvanih pojaviom pandemije”, saopštio je DPS.

Kako se navoidi, istaknuta je veoma dobra saradnja lokalne uprave sa NKT-om, kao i Institutom za javno zdravlje.

“Najveća zahvalnost upućena je članovima NKT-a, ali i građanima koji su iskazali odgovornost i koji su poštovanjem donešenih mjera doprinijeli trenutnom statusu naše države kao CORONA-FREE destinacije. Način na koji smo prevazilazili sve izazove u prethodnom periodu, pokazao je da Crna Gora ima stručne i odgovorne ljude, kao i institucije”, poručuje se u saopštenju.

Takođe, saopšteno je da je predsjenik OO DPS Danilovgrad informisao prisutne o svim aktivnostima koje je odbor realizovao u prethodnom periodu, sa naglaskom da će intezitet tih aktivnosti u narednim nedeljama biti još jači.

“Opštinski odbor dao je punu podršku realizaciji izbornog programa DPS, za koju su građani Danilovgrada 2018. dali većinsku podršku. Nastavak realizacije projekata definisanih našim izbornim programom garant su naše pobjede na predstojećim parlamentarnim izborima. U radu sjednice, aktivno su učestvovali koordinator ispred Predsjedništva DPS za Danilovgrad Vlastimir Golubović i koordinator Izvršnog odbora DPS CG za Danilovgrad Bojan Đakonović”, navodi se u saopštenju danilovgradskog DPS-a.

META CRNA GORA

Crna Gora postala je središnje mjesto izborne kampanje Aleksandra Vučića, njegova meta i možda posljednji bezumni juriš na vjetrenjače koje se odavno vrte u suprotnom smjeru.

Piše: Vlado Vurušić, Jutarnji hr

Izbori su za manje od mjesec dana, 21. juna, a provučićevski mediji i politički trabanti su u anticrnogorskoj ekstazi, kao dežavu 90-ih, briše se teška patina s izlizanih tekstova o položaju Srba u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, samo s crnogorskim prijetećim predznakom.

Kampanja protiv Crne Gore orkestrirana je i projektirana u zajedničkoj operaciji Vučića, Dodika, vrha SPC-a i prosrpsko-proruskih stranaka u samoj Crnoj Gori, uz potiho sufliranje Moskve. Vučić je potpuno opsjednut Crnom Gorom i nije umio smisliti ništa originalnije od usporedbe današnje Crne Gore s ustaškom NDH, u čemu su mu se priključili vrh SPC-a i režimski mediji koji histeričnim naslovima otvoreno negiraju crnogorsku nacionalnu i svaku drugu posebnost, šire strah i prijetnje te dodatno personaliziraju crnogorsku neovisnost samo s likom predsjednika Mila Đukanovića. Pristalice crnogorske zasebnosti i državnosti nazivaju izmišljenim i za njih pogrdnim imenom “milovci”, čime se sugerira politička izvještačenost crnogorske nacije, a njegovim odstranjenjem ili porazom na izborima, prema njihovu mišljenju, prestaje i bauk crnogorske samostalnosti i zasebnog identiteta te bi se odmetnuta bludna Crna Gora vratila u zagrljaj (majke) Srbije.

Nedavna godišnjica nezavisnosti Crne Gore u vučićevskim je medijima predstavljena kao “dan otcjepljenja od Srbije”, pa stoga dominiraju užasavajući naslovi kao što je “Milovci spremaju pokolj Srba”, što, pak, otvara igru u kojoj je sve dopušteno. Stavljanjem Crne Gore, odnosno ugroženosti Srba u Crnoj Gori u meritum svoje kampanje, Vučić skreće Srbima pozornost s problema. Po već oprobanom, ali gubitničkom modelu ugroženosti – i nema puno manevarskog prostora – mijenja Crnom Gorom temu Kosova gdje ne stoji sjajno, recesija samo što nije pokucala na vrata, u Briselu ga sve više nazivaju “epigonom Viktora Orbána” i gube živce s njim, koketira s Kinom, što i u Rusiji izaziva negodovanje, a u priču o liderstvu u regiji valjda više ne vjeruje ni on sam. Ostaje, dakle, samo labava nada – Crna Gora.

Poređenje Rusije i Ukrajine

No Vučićev “crnogorski” ulog može biti riskantni, samoubilački hod po rubu. Naime, destabilizacija Crne Gore mogla bi mu biti još jedan izgledni poraz, a i igra se s mogućim izbijanjem sukoba u toj zemlji, o čemu javno govore njegovi megafoni Ivica Dačić i Aleksandar Vulin. Vučić prema Crnoj Gori vodi neracionalnu politiku, sličnu ruskoj prema Ukrajini. Moskva je narod koji je sebe doživljavao kao napola Ruse pretvorio svojom bezumnom politikom u neprijatelje za dugo vremena, kao i Vučić koji pretvara jedan bliski narod, kojemu odriče samobitnost, u svog neprijatelja, a još k tome argumente kojima mu osporava samostalnost i zasebnost uzima kao potvrdu njihova antisrpstva. Naime, u obrani svog nacionalnog identiteta Crna Gora je u fazi desrbizacije. Odnosi dviju zemalja vrlo su napeti, na rubu opasnih incidenata – Crna Gora nakon epidemije koronavirusa ne otvara granicu jedino sa Srbijom i BiH, odnosno RS-om, pravdajući to epidemiološkim razlozima, a očito je više riječ o onemogućavanju litijskih “vikend-prosvjednika”, a Beograd, pak, zabranjuje letove tamošnje aviokompanije i poziva Srbe da ne idu na ljetovanje u Crnu Goru.

Srbijanski književnik Filip David smatra kako se još ne zna, niti se može naslutiti što će se sve događati u Crnoj Gori. Kaže kako bi Đukanovićev eventualni poraz na sljedećim izborima doveo do nove i vrlo opasne nestabilnosti u ovom dijelu Europe, pogotovo jačanja ruskog utjecaja na Balkanu te vjerojatno i do tragičnih unutarnjih sukoba u Crnoj Gori. “Ako bi prevladale prosrpske snage, to ne bi oslabilo, nego ojačalo Vučićevu poziciju i u Sjevernoj Makedoniji i u Dodikovoj Republici Srpskoj, pojačalo tenzije u Albaniji i na Kosovu, i mogućnost šireg vojnog sukoba ako bi to bilo u interesu neke od velikih sila, smatra David. Prema njegovu mišljenju, još je rano govoriti o nekom Vučićevu porazu.

I crnogorski književnik Andrej Nikolaidis smatra kako Vučić računa da bi Crna Gora mogla biti njegova najveća pobjeda. Nikolaidis kaže kako Vučić čini sve što može da svoje satelitske partije, okupljene oko Demokratskog fronta, dovede na vlast u Crnoj Gori.

“Ta operacija ima dalekosežne ciljeve: potpuni reset svih vanjskopolitičkih prioriteta Crne Gore, dakle njezino odvraćanje od Zapada i zaokret ka Rusiji, ovaj put pod njezinom čvrstom kontrolom, rekao bih čak čvršćom i direktnijom od kontrole koju Rusi imaju nad Dodikom i Republikom Srpskom. Istodobno za cilj ima i formatiranje Crne Gore najprije kao druge srpske države, a potom njezino spajanje s “maticom” Srbijom. Time bi zatrli svaki trag independističke, prozapadne politike i misli u Crnoj Gori”, ističe Nikolaidis.

“Stoga je Crna Gora i za njega i za Rusiju mnogo više od predizbornog aduta. Ona je i dalje potencijalni plijen. Nema zapadne ambasade i vlade kojoj nije jasno da Vučić sistematski, preko Dodika i prosrpske opozicije u Podgorici, destabilizira BiH i Crnu Goru”, dodaje. Srbija je za Nikolaidisa izvoznik nestabilnosti u regiji. Smatra da je ona zajednički nazivnik svih sukoba i tenzija na Balkanu, ali isto tako postavlja pitanje zašto SAD i EU Vučiću to toleriraju. I hoće li to tolerirati i nakon što potpiše ili ne potpiše sporazum s Kosovom?

Podsjetimo da je prije oko mjesec dana iz Moskve zapuhao vjetar u leđa Vučićevim crnogorskim ambicijama kada je Putinov prvi diplomat Sergej Lavrov izjavio da će dobri odnosi između Rusije i Crne Gore biti ponovno obnovljeni jer “će osjećaji velike većine Crnogoraca na kraju prevladati”, a “oni koji privremeno provode rusofobnu politiku će otići”, očito aludirajući na Đukanovića i procrnogorske snage.

Crna Gora predstavlja adut za Vučića koji se ne može otarasiti miloševićevskog naslijeđa na čijoj uzaludnoj nostalgiji stalno titra nacionalističke resantimane o mogućoj ako ne velikoj, a onda barem proširenoj Srbiji. Naime, dok god ima šanse da bi se “srpska Sparta” mogla vratiti u naručje Srbije, Vučićeva nada tinja jer, kako kaže Nikolaidis, svako jačanje Crne Gore slabi ideju Velike Srbije. Crna Gora kao neka zamjena za Kosovo, čime bi, misli valjda, Vučić zadovoljio apetite frustriranog i istraumatiziranog (većeg!?) dijela srpskog društva zbog niza ratnih i drugih poraza u posljednjih 30 godina.

“Vučić doista ima velik problem: Donald Trump od njega očekuje da potpiše sporazum s Kosovom. To je zamišljeno kao dio Trumpova izbornog “vanjskopolitičkog uspjeha”. Njemu Rusi prijete preko njegove Politike jer ne žele sporazum Srbije s Kosovom, nego permanentnu krizu koja osigurava njihov utjecaj”, objašnjava Nikolaidis. Dodaje da je Vučićeva situacija sljedeća: ako ne potpiše, suočit će se s Trumpovim bijesom, a ako potpiše – s Putinovim. “Mislim da se on Putina boji više nego Trumpa. Pri svemu tome njegove akcije u EU su bitno pale, najočitije u Njemačkoj, gdje vodeći mediji više ne biraju riječi opisujući njegovu psihotičnu autoritarnu vladavinu”, nastavlja Nikolaidis.

Ne priznaju izborne poraze

Filip David kaže kako prema rezultatima svih anketa i procjenama Vučić uvjerljivo dobiva izbore, pogotovo u okolnostima kada ih dobar dio opozicije bojkotira. “Ne vjerujem da će Vučićeva izborna pobjeda nešto posebno promijeniti, osim što će kontrola nad medijima postati još bezobzirnija, a vlast netolerantnija. Srpska politika i dalje će ovisiti o financijskoj i ekonomskoj pomoći EU pa će se vlast deklarativno zalagati za pristup Uniji. Jačanje veza s Rusijom i Kinom pored svega ostalog treba da EU ovakvu kakva jest, dobrim dijelom dezorijentiranu i birokratiziranu, ucjenjivački opominje – ako nas vi nećete, prepustili ste nas onima koji nas hoće”.

Nikolaidis napominje kako prosrpske stranke nisu priznale niti jedan izborni poraz, čak ni rezultat referenduma o neovisnosti. On je uvjeren da će izgubiti i predstojeće skore izbore. Nakon toga nastavit će s litijama ili nekom drugim vrstom prosvjeda i eventualno pojačati intenzitet onoga što već ima oblike pobune Srba u Crnoj Gori. Vučić će ići onoliko daleko koliko ga Zapad pusti. To što Zapad toleriše njegove akcije u Crnoj Gori već je odavno skandalozno. Njegovi mediji mjesecima tvrde da 350 tisuća Crnogoraca sprema etničko čišćenje deset miliona Srba, njegov karikaturalni ministar vojske prijeti da će “Srbija zaštititi Srbe”, a njegov raspjevani ministar vanjskih poslova najavljuje “građanski rat” u Crnoj Gori. S time se ne treba igrati, ističe Nikolaidis.

Zbog pritiska kojemu je izložena, u Crnoj Gori nemoguć je razvoj demokratskog društva te od nje radi zemlju-slučaj i permanentne nestabilnosti, kako je to već viđeno u BiH, jer se sve svodi na etničko-politički sukob. U pitanju je opstojnost crnogorske države, nacije i etniciteta, a s jačanjem političko-etničke ostrašćenosti dovodi u pitanje stabilnost ne samo Crne Gore i Srbije, nego i šire regije. Naime, eventualni sukob ili promjena vlasti u Crnoj Gori – koja teško može biti na legalnim izborima, nego samo nasilna – stubokom bi preokrenuli cjelokupni geostrateški odnos i ravnotežu na Balkanu i Jadranu te užarili ovdašnju političku klimu, ponovno vratili na scenu memorandumske sentimente i obnovili “toplomorske” ambicije Rusije. To bi ove prostore ponovno učinilo nestabilnima, pa i dovelo možda do ruba sukoba, udaljavajući regiju od euroatlantskih integracija i stvarajući od nje neželjeno dijete Evrope.

URA POZIVA

Budvanski odbor Građanskog pokreta URA opet je pozvao nezavisnog odbornika Stevana Džakovića da promijeni najavljenu odluku i ne dozvoli da se na vlast vrati Demokratska partija socijalista (DPS).

“Jer su maniri DPS-a svima poznati, a itekako je poznato i zašto sada preuzimaju vlast. To sigurno nije zarad postizanja efikasnije uprave i unaprijeđenja života građana, već zbog dobro oprobane matematike – kupovine glasova i ličnih karata, zloupotrebe socijalnih davanja, pustošenja opštinskih resursa i korišćenja svih onih mehanizama, pomoću kojih bi sebe približili pobjedi na narednim izborima. Znamo da je i gospodin Džaković svjestan svih ovih stvari, ali i ogromne hipoteke DPS-a, pa ga pozivamo da zarad poštovanja nesumnjive izborne volje građana i date riječi ne podrži povratak tih struktura na vlast u Budvi”, saopštila je budvanska URA.

URA već nedjeljama ističe da neće podržati smjenu predsjednika Opštine Budva i predsjednika SO, jer se za Građanski pokret URA “data riječ, potpis i obećanje moraju poštovati, bez obzira na brojne nesuglasice sa opozicionim partnerima”.

“Da nam javni dug nije 80 odsto BDP-a i da građani nijesu u panici kako će izgurati godinu pred nama, mogli bi pomisliti da smo juče dotakli dno. Svaki građanin Budve morao je osjećati sramotu zbog svega čemu svjedočio juče, a čemu je korijen u posljednjih barem 15 godina. Izigravanje izborne volje građana, politička korupcija, nezadovoljstvo vršenjem vlasti, neslaganje koalicionih partera, blokada opštinskih računa od strane države, osmrtnice živih ljudi, necivilizovano parlamentarno zasijedanje praćeno psihičkim i fizičkim maltretiranjem i na kraju napadi na koalicionog pratnera koji nije izdao volju građana iako je i više nego nezadovoljan načinom vršenja vlasti, slike su zemlje sa hibridnim režimom koja je jedino uspješna u porastu volje za emigracijom. Međutim, sve to ne smije i ne može biti opravdanje da se na vlast vrate najbolji učenici pravosnažno osuđenog Svetozara Marovića i da im se dozvoli novo pustošenje resursa naše Budve”, ukazala je budvanska URA.

URA poziva nezavisnog odbornika Stevana Džakovića da se ne igra sa izbornom voljom građana, ali osuđuje i cirkus koji se juče dešavao na sjednici SO.

“Neubjedljive argumente Crnogorske za smjenu predsjednika Opštine i Skupštine, potire istovremeno odluka da to urade sa DPS-om. Istinski patriota ne može zamisliti bolje uslove za život u saradnji sa ovakvim DPS-om, jer su oni direktni krivci izvitoperenih odnosa i degradiranog sistema vrijednosti u kojem je u redu da se ćuti o nepočinstvima “viših”. Ako je argument Crnogorske da se ne ćuti o lošim pojavama u ovoj vlasti, kako je vrijednosni obrazac DPS-a ujedno i odgovarajući?”, navodi budvanska URA.

URA ukazuje da je prostor za jučerašnja dešavanja otvoren i lošim koalicionim odnosima na vlasti, koji nisu takvi zbog nedostatka prostora za dogovor, koliko zbog kalkulisanja partija i želje da apsolutno vladaju nakon narednih izbora.

Budvanska URA podsjetila je i da je opozicija napravila brojne greške, na koje je godinama ukazivala.

“Posebno je nekolegijalno bilo napadati odbornicu Građanskog pokreta URA i praviti najbesmislenije paralele, kada je URA primjer pridržavanja koalicionig sporazuma – uprkos brojnim neslaganjima sa predstavnicima vlasti. Takvi postupci neka njima služe na čast, a URA će se uvijek pridržavati date riječi i interesa građana i građanki Budve”, poručila je URA.

U DNP-U ISTIČU

Demokratska narodna partija pozdravlja odluku sudije Mevlide Muratović da pokrene postupak za inicijativu ocjene ustavnosti odluke NKT-a, da objavi spisak crnogorskih državljana koji su bili u samoizolaciji, ali i postavljaju pitanje zbog čega se ovoliko dugo čekalo kako bi smisao pokretanja postupka za ocjenu ustavnosti i neustavna odluka NKT-a potpuno izgubile na značaju.

“Jedino su građani čiji su lični podaci bili objavljeni pretrpjeli nenadoknadivu štetu zbog neustvanog djelovanja NKT-a. Interesuje nas kada sudije Ustavnog suda imaju namjeru da odlučuju po ustavnoj žalbi Milana Kneževića, koja im je dostavljena još 3. aprila. Gotovo da zvuči nevjerovatno da sudije Ustavnog suda još nijesu našle za shodno da održe sjednicu tzv. malog vijeća i odluče po žalbama Kneževićeve odbrane”, ističe se u saopštenju DNP-u.

Kako dodaju, očigledna je taktika da kao i u slučaju neustavnih mjera NKT-a, Milan Knežević prvo odsluži kaznu, a da sudije Ustavnog suda tek tad počnu odlučivati po njegovoj žalbi.

“Podsjećamo da je Kneževićeva žalba sudu u Strazburu zbog presude na četiri mjeseca zatvora koje je odslužio 2018. godine već prošla faze izjašnjenja države i da smo uvjereni da će biti usvojena kao potvrda politički vođenog procesa protiv njega. I u ovom slučaju kućnog pritvora nemamo dilemu kakva će biti odluka sudija Ustavnog suda, i biće prava senzacija ako sudije budu sudile po slovu zakona, ali smo ovim reagovanjem samo željeli da ukažemo na namjernu sporost onih koji bi trebalo da štite Ustav, ljudska prava i slobode. U svakom slučaju, ostaće zabilježeno da je presudom Milanu Kneževiću ustavna kategorija Skupštine još jednom dovedena u pitanje na način što je poslaniku onemogućeno da u punom kapacitetu obavlja svoju funkciju na koju je izabran voljom građana, a da Ustavni sud gotovo dva mjeseca ne odlučuje po njegovoj žalbi”, navodi se u saopštenju DNP-u.

MINISTARSTVO ZDRAVLJA

Iz Ministarstva zdravlja su kazali da je postalo degutantno svako malo reagovati na neistine koje plasira Socijaldemokratska partija (SDP), a sve u pokušaju nanošenja štete resoru zdravstva. Hvalisanje potpredsjednika ove partije, Adnana Strikovića nije prvi put da, zasipajući javnost klasičnim obmanama, pokušava steći jeftine političke poene, poručuju u reagovanju Ministarstva na izjave Strikovića.

“Apsolutna je neistina da je Vlada intervenisala da se specijalizantima isplati naknada za odvojeni život, a još veća da je to učinjeno nakon intervencije SDP-a. Jedina istina je da su sredstva za plaćanje odvojenog života specijalizantima planirana i opredijeljena budžetom za ovu godinu, a isplata navedenih naknada definisana je kolektivnim ugovorom za zdravstvo. Dakle, ništa novo, niti senzacionalno, nikakvu toplu vodu gospodin Striković nije otkrio. U pitanju je redovna procedura Ministarstva i Fonda za zdravstveno osiguranje. Radi se o politici koju sprovodi resorni ministar Kenan Hrapović, bez potrebe za bilo kakvim intervencijama. Pogotovo ako one dolaze od nekoga ko konstantno, zlonamjerno obmanjuje javnost”, poručuju u Ministarstvu zdravlja.

Ukoliko, kako su dodali, Striković misli i vjeruje da su u protekla tri mjeseca prioritet bili skrining programi, bez obzira na njihov veliki značaj i važnost, samo ne želimo nikad da vidimo kako bi zdravstveni sistem Crne Gore izgledao da se on u njemu nešto pita.

“Ono što je posebno štetno je što on, kao doktor, pokušava praviti ostale doktore i zaposlene u zdravstvu neznavenima, kao da oni ne znaju da se godinama unazad na osnovu granskog kolektivnog ugovora i planiranih budžeta isplaćuju sredstva za odvojeni život stotinama naših ljekara koji su bili ili su trenutno i dalje na specijalističkim usavršavanjima. Izgleda, za gospodina Strikovića i subjekt koji predstavlja, najbolnije je to što su u zdravstvenom sistemu, ove godine povećane zarade za 12 odsto, a iduće godine će biti dodatno povećane tri odsto”, naglašavaju u reagovanju.

U Ministarstvu su se još jednom zahvalimo svim zdravstvenim radnicima koji su se do maksimuma nesebično dali u ovoj situaciji, a posebno svim mladim doktorima koji su na poziv države došli da se uključe u borbu protiv epidemije novog koronavirusa.

DPS, SD, CRNOGORSKA I DŽAKOVIĆ

Sedamnaest odbornka lokalnog parlamenta u Budvi (DPS, Crnogorska, SD i nezavisni odbornik Stevan Džaković), predalo je zahtjev Centru bezbjednosti Budva tražeći da preduzme zakonom predviđene mjere kako bi se zaštitila bezbjednost građana, a nakon jučerašnjih dešavanja vezanih za sjednicu lokalnog parlamenta.

Oni su podsjetili na jučerašnju atmosferu visokog bezbjednosnog rizika tokom održavanja sjednice Skupštine opštine Budva i apelovali da se svim odbornicima u lokalnom parlamentu, omogući nesmetan dolazak na njihova radna mjesta, tačnije u improvizovani šatorski objekat na javnoj površini, kao i odlazak.

“Poštovani, zbog niza incidenata koji su obilježili održavanje sjednice SO BD u petak 29. maja 2020. godine, za koje vjerujemo da ćr dobiti sudski epilog, te imajući u vidu činjenicu da je nastavak iste zakazan za subotu 30. maja 2020, obraćamoVam se ovim aktom radi preduzimanja mjera i radnji iz Vaše nadležnosti u skladu sa zakonom, kako bi se zaštitila bezbjednost građana i Ustavom utvrđena sloboda i prava, sprijecčlo vršenje krivičnih djela i prekršaja, i održao javni red i mir prilikom nastavka pomenute sjednice. Posebno zbog činjenice da su pojedini odbornici lokalnog parlamenta u toku dana dobili više direktnih prijetnji, te da su prije, za vrijeme, i nakon prethodno održane sjednice, bili izloženi raznim oblicima torture, odnosno psihičke patnje u cilju zastrašivanja i vršenja pritiska iz političkih i drugih pobuda. Tim povodom više lica, podnijelo je krivične prijave nadležnom tužiocu, i očekujemo brzu i efikasnu istragu”, navodi se u dopisu.

DESPOTOVIĆ

Svako u Srbiji, i van nje, zna da ima, ali sudeći po frekvenciji negativne upotrebe imena Crna Gora u govorima srpskih političara i u srpskim medijima, reklo bi se da je zemlja “nebeskog naroda” riješila sve ovozemaljske probleme i da joj je jedina nevolja “otcepljena”, “neposlušna”, “izdajnička” Crna Gora.

Piše Ilija Despotović

Ni još nesavladana epidemija korona virusa, ni “oteto” Kosovo, ni demografska devastacija Srbije, ni posustala ekonomija, ni raširena korupcija, ni pusta srpska sela, ništa od toga, da više ne nabrajamo, ne brine ni vlast, ali ni srpsku opoziciju, a osobito ne zaokuplja beogradske medije, koliko Crna Gora. Svi su u jednom frontu, sa jednim zadatkom, da se Crna Gora baci na koljena, a, bogami, i na leđa, da joj se stane nogom za vrat i, jednom zauvijek, da se Srbi otarase “ovih dole”, izađu na more, i tako da zadovolje bar jednu od sopstvenih velikodržavnih frustracija. Nikad Srbija nije bila jedinstvenija u odnosu na bilo šta, kao što je sada, i kao što je u odnosu prema Crnoj Gori.

Pitanje iz naslova je, svakako, banalno, ali mora se postaviti. Jer, evo sada, u vrijeme predizborne kampanje, drugih tema u političkim debatama gotovo i nema. Tako je od kraja prošle godine, od donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori. Čak i dok je epidemija virusa korona bila u jeku, beogradski mediji su Crnu Goru držali na naslovnim stranama, ne samo lažnim vijestima, nego izlivima najpakosnije mržnje, u prvom redu, prema šefu crnogorske države. Tek što se epidemija smirila, a u Srbiji, nažalost, još nije, grunula je nova medijska kanonada iz beogradskih redakcija, ali i kabineta zvaničnika vlasti, pa i opozicije.

Grubi incident sa pjesmom Marka Perkovića Tompsona u Jutarnjem programu Radio-televizije Crne Gore, upravo na Dan pobjede, kao i odluka našeg Nezavisnog koordinacionog tijela za borbu protiv epidemije da granica sa Srbijom ostane zatvorena dok u toj zemlji rizik od epidemije ne padne na nivo, dozvoljen kriterijumima Svjetske zdravstvene organizacije, poslužili su beogradskoj političkoj i medijskoj čaršiji da se, takoreći, ostrvi na Crnu Goru. Žestina napada, kleveta i mržnje, štaviše, sada je jača, s obzirom na novu frustraciju u Srbiji, činjenicu da ta zemlja nije postigla uspjeh sa korona virusom kao što je Crna Gora. Jer, u Beogradu se, prije dva -tri mjeseca, spekulisalo- Crna Gora će pasti pred epidemijom, pa će, vjerovatno se to priželjkivalo, morati za pomoć da se obrati Srbiji. A neki mediji su na naslovnim stranama poručivali da Đukanoviću “umjesto brašna treba poslati mišomor”.

Sad, kad je Crna Gora uspješno savladala prvi nalet korona virusa, kad je u Francuskoj nabavila pšenicu za nekoliko mjeseci, beogradskim pretendentima na crnogorsku državnu samostalnost, po svemu sudeći, bilo bi najslađe da je baš sada savladaju.Da relativizuju njene najnovije uspjehe i “dokažu” da je suverena Crna Gora neodrživa , odnosno, održiva samo kao jedna od “srpskih zemalja”.

“Slučaj Tompson”, na našoj državnoj Televiziji, iako grub propust, poslužio je u Srbiji, gle čuda, da dokazuju da su oni antifašistička zemlja, a Crna Gora da samo fingira antifašizam. Srbija, u kojoj podižu spomenike četničkom komandantu Dragoljubu Mihailoviću, u kojoj su i on, i još neki srpski kvislinzi iz Drugog svjetskog rata rehabilitovani, da drži lekciju iz antifašizma Crnoj Gori, u kojoj nema ni govora o izjednačavanju uloge partizana i četnika, a ni pomirenja, u smislu da se zaboravi šta su bili jedni, a šta drugi, za šta su se, i sa kime, borile dvije strane u ratu!

Incident sa Tompsonom poslužio je, doduše, ne samo u Srbiji, već i u dijelu opozicije u Crnoj Gori, za generalizaciju tog programskog prekršaja, pa, može se reći, i skandala, za ocjenu o ukupnoj ulozi same RTCG, pa i Crne Gore. Bez imalo zadrške i stida, bezobzirno, sipane su tvrdnje da je, maltene, RTCG “ustaška”. A to je u Srbiji, i u dijelu opozicije u Crnoj Gori, sinonim za “antisrpstvo”. Jedna od opozicionih partija je, štaviše, saopštila svoju tvrdnju da je i Savjet RTCG “napunjen” ljudima, sa zadatkom da podupru “antisrpsku ulogu” RTCG.

Savjet RTCG je istog dana, kada se incident dogodio, reagovao ocjenom da je puštanje Tompsonove pjesme težak profesionalni propust, ali je trebalo i posebnim saopštenjem da se ogradi, da osudi, krajnje neprimjerene ocjene-da je RTCG zbog ovoga dotakla “dno neprofesionalnosti”, da je njena “jedina uloga antirpstvo i antipravoslavlje”. Nijesu se, doduše, u reakcijama na neviđenu politizaciju slučaja Tompson , pretrgli ni drugi u Crnoj Gori. Ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović je samo rekao da je to predizborna retorika u Srbiji i da Crna Gora neće dozvoliti miješanje Beograda u unutrašnje stvari Crne Gore. Koliko je poznato, tako diplomatski meko reaguje se na bezazlene ispade strane diplomatije, a ne na pakosti, laži, podvale, prijetnje, kakvi se rijetko mogu čuti u diplomatskoj komunikacji među suverenim zemljama. Crnogorski ambasador u Beogradu Tarzan Milošević, na svu harangu tamošnjih medija prema Crnoj Gori, samo se požalio da mu nije lako biti ambasador u Srbiji, kad svako jutro pročita naslove o Crnoj Gori. Uloga diplomate, ambasadora, nije da se žali, niti da mu bude lako.

Pravo je pitanje šta Crna Gora, odnosno, njena diplomatija, pa i sam gospodin ambasador čine, da međunarodnu javnost upoznaju sa pravim stanjem stvari, da je Crna Gora, ruku na srce, objektivno, pod stalnom agresijom susjedne zemlje. Da li, i šta, uopšte rade crnogorski ambsadori u vezi sa tim pitanjem. Iz Beograda se otvoreno prijeti nestankom Crne Gore. A takva retorika među zemljama, koliko je poznato, ako Ujedinjene nacije još nešto znače, u nekom ranijem periodu, bogami, došla bi i na agendu Generalne skupštine , ili Savjeta bezbjednosti, u Njujorku.

Opet o “slučaju Tompson”. Tvrdnje izrečene tim povodom, nijesu ništa drugo, suštinski, do izraz nemirenja sa institucijama u Crnoj Gori, sa nezavisnom Crnom Gorom. Antifašizam u Crnoj Gori je ovim povodom, u Srbiji, takoreći, ismijavan. Indirektno, i veličanstveni Trinaestojulski ustanak 1941. godine. I vjerovatno apsolutno nije slučajno da je baš ovih dana, maljem razbijena spomen ploča na Ravnom Lazu, mjestu gdje je donesena odluka o najmasovnijem antifašističkom ustanku u Evropi u čitavom Drugom svjetskom ratu. Što se tiče tog slučaja, jedino su tačne one ocjene koje kažu da je razbijanje pomenute spomen ploče udar u temelje Crne Gore. To je više nego jasan znak nastojanja, želje, planova, da se Crna Gora sruši kao država. Nemojmo se zavaravati- ni Spomenik Partizanu borcu na Gorici više nije siguran.

Zanimljivo, “slučaj Tompson” žestoko su napale i partije u Crnoj Gori, koje do antifašizma ne drže koliko do lanjskog snijega. Naravno, nema u tome ništa neobjašnjivo. Te partije, i ne samo one u Crnoj Gori, kao i “savremena”, postkomunistička Srbija, nemaju isti pogled na sve vidove fašizma. Jedne napadaju samo zato što njihovi ideolozi i pristalice imaju drugi nacionalni predznak, a ne zato što je svaki vid fašizma, sam po sebi, opasan. Ideološki, politički, naravno, između ustaštva i četništva nema nikakve razlike. Koliko je koja od tih strana počinila zločina, i na koji način, možda u tome ima nekih nijansi, ili i nema, kako za koga, ali između te dvije ideologije može se apsolutno staviti znak jednakosti.

Da je kojim slučajem na RTCG iskrsla neka četnička pjesma (uzgred rečeno, Tompsonova pjesma koja je puštena, tekstom i interpretacijom, nije sporna), sasvim sigurno, ne bi bilo nikakve ljutnje od strane onih koji su onako ostrašćeno reagovali, u Crnoj Gori i Srbiji. To što se neke beogradske estradne zvijezde i bendovi , nerijetko, na svojim koncertima, sprdaju na račun Crne Gore i Crnogoraca, što “Beogradski sindikat” na primjer, svoj nastup na beogradskim litijama, završava pokličom “Dogodine na Cetinju”, to je kao bezazleno. Ma nemojte.

Za nas u Crnoj Gori, za većinu, nadamo se, fašizam je jedan , i jedinstven, ideološki i politički pogled, pokret i strategija, bez obzira na njegove nacionalne izdanke , u prošlosti i danas, u raznim dijelovma Evrope i svijeta, kao i na različita imena pod kojima se ta pogubna ideologija javlja, pa , nažalost, i obnavlja.

Povodom “slučaja Tompson”, u Crnoj Gori se propustilo da se reaguje na krajnje uvredljive komentare i na grubi atak na RTCG, da se izađe sa stavom da je nedopustiva generalna satanizacija Javnog medijskog servisa. Takođe, da se kaže svima , u zemlji i vani, da je fašizam , u ustaškoj, četničkoj, ili bilo kojoj odježdi, i izdanju, kao društveno i civilizacijsko zlo,kao opasnost, jednako neprihvatljiv . I da mu nema mjesta ne samo u programskoj šemi Radio-Televizije Crne Gore, nego i u nastavnim programima, pa ni u političkom djelovanju. Ustaša Tompson , zato što je Hrvat, nije opasniji od nekog “srpskog Tompsona”. Ustaše i četnici,- hrvatski, srpski, crnogorski – ideološka su braća. To je jasno kao dan.