ZIROJEVIĆ

Socijaldemokrate su glasale da se na dnevni red uvrsti Rezolucija o očuvanju Aerodroma, saopštili su iz te partije i dodali da je valjda svima jasno da su Socijaldemokrate jedina partija koja se na ozbiljan, stručan i argumentovan način sve vrijeme od javne rasprave u avgustu 2018. godine bavila pitanjem potrebe daljeg unapređenja performansi aerodroma.

“To nijesmo radili kao što to neki sad rade zbog izbora u Tivtu, nego zato što tu priču zagovaramo još od aprila 2003. godine, od preuzimanja Aerodroma na upravljanje od strane države, kada su Aerodromi u Podgorici i Tivtu, nakon višegodišnjih pregovora, preuzeti od srbijanske kompanije JAT i postali vlasništvo Vlade Crne Gore”, piše u saopštenju koje potpisuje portarol SD-a, Nikola Zirojević.

Iz partije naglašavaju da ne vjeruju da postoji neko u Crnoj Gori ko ne zna da su ministri saobraćaja Brajović i Lompar, direktori Aerodroma Đuričković i Orlandić, poslanici Šehović i Mugoša, predsjednik tivatskog odbora Zdravko Mitrović, koji su vodili i vode priču svih ovih godina o neophodnosti da Aerodromima kao monopolskim i jednim od naših najuspješnijih preduzeća upravlja država, u Socijaldemokratama Crne Gore.

“Zato je prilično jeftino, providno a iznad svega nekorektno vrijeđati zdrav razum građana i manipulisati sa pričom oko očuvanja Aerodroma. Takođe, bez obzira što je ministar zdravlja iz naše partije, glasali smo i da se rasprava o rezultatima u sektoru zdravstva uvrsti u dnevni red jer bi to bila odlična prilika da na argumentovan način govorimo o onome što je postignuto u tom sektoru u posljednje tri i po godine. Bila bi to dobra prilika da odgovorimo zašto je na rang listi Evropskog zdravstvenog potrošačkog indeksa (ECHI), od 35 zemalja – Crna Gora sada na 23. mjestu, a prije tri godine je bila na pretposljednjem 34. mjestu”, piše u saopštenju Zirojevića.

Dodaju da bi važno bilo diskutovati i oko ulaganja u kapitalnu zdravstvenu opremu i to nakon deset godina, u iznosu od preko 10 miliona eura, oko višemilionskih rekonstrukcija brojnih zdravstvenih objekata.

“Naravno, razgovarali bi o skromnom, ali održivom povećanju zarada zdravstvenim radnicima, dogovorenom sa socijalnim partnerima, od 12 + 3%, ili o više stotina dodijeljenih specijalizacija i još mnogo toga. Željeli smo da otvoreno razgovaramo i o brojnim izazovima u sektoru zdravstva, koji su višedecenijski i koji moraju biti riješeni u što kraćem roku, a prvenstveno se tiču unapređenja kvaliteta zdravstvene zaštite i neophodnog daljeg poboljšanja socio-ekonomskog položaja zdravstvenih radnika i generalno njihovog statusa u crnogorskom društvu. Uostalom, i sami smo podržali inicijativu da se ministar iz naše partije sasluša u Skupštini i prilikom tog saslušanja činjenično, a ne uskopartijski i dnevnopolitički, ukazali na izazove ali i ponudili rješenja u pravcu poboljšanja stanja u crnogorskom zdravstvu. Naravno, htjeli smo podsjetiti i na to da su najglasniji u “borbi za ljekare” oni koji se tih ljekara nijesu sjetili niti jednog trenutka u 18 godina dok su bili u vlasti i dok su imali konkretne mehanizme da im pomognu”, piše u saopštenju.

Zaključuje se da Socijaldemokrate nijesu glasale protiv da se u dnevni red uvrsti tekst Zakona o PIO, koji su, kako navode, “plagirali” poslanici jedne opozicione partije, jer je to tekst koji je dogovoren na Socijalnom savjetu između Vlade i socijalnih partnera.

“Sa druge strane, upravo je poslanik naše partije jedan od potpisnika inicijative za održavanje kontrolnog saslušanja ministra rada i socijalnog staranja Kemala Purišića, povodom očekivanih izmjena i dopuna Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju sa fokusom na potrebu poboljšanja položaja penzionera u crnogorskom društvu, koja je prihvaćena na skupštinskom Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje”, navode iz SD-a.

Podsjećaju da su tu inicijativu prije sedam dana podržali i za nju glasali isti oni koji, kako navode, danas pokušavaju da ubijede javnost da samo oni žele da se o tome raspravlja.

“Toliko o istinitosti, a o principijelnosti i po ovom pitanju će biti više nego dobra prilika da razgovaramo na pomenutom saslušanju resornog ministra rada i socijalnog staranja”, zaključuju iz SD-a.

URA KOTOR

Nije davno bila Skupštine grada Kotora održana 6. novembra kada je Željko Aprcović uvjeravao da investiciji zvanoj “pothodnik”, nema premca po pitanju kvaliteta projektne dokumentacije i svih neophodnih istraživanja koja su prethodila izradi projekta, ističe Ljiljana Popović-Moškov, odbornica i predsjednica kotorske URE, koja je prilikom izglasavanja ove investicione odluke jedina glasala protiv njenog donošenja.

“Na toj sam sjednici lokalnog parlamenta diskutovajući po ovoj tački dnevnog reda, istakla dvije stvari. Prva je da se Odluka ne bi trebala usvojiti jer nije po zakonu obzirom da je ista sadržala odredbu po kojoj se u posao uvodi izvođač radova koji je izabran na tenderu od prije više od dvije godine i koji je Direkcija za uređenje i izgradnju Kotora raspisala u vrijednosti od 1,5 miliona eura i koja nije planirana budžetom. Druga stvar je bila sumnja da su izvršena sva potrebna tehnička i druga ispitivanja koja garantuju izvodljivost ove investicije”, ističe Popović-Moškov.

Aprcović je, kako ona kaže, održao gotovo polusatni monolog ističući neznanje, političku opstrukciju i prikupljanje jeftinih političkih poena svih onih koji se protive ovakvoj kapitalnoj investiciji, uvjeravajući da je projektna dokumentacija urađena perfektno i da nema nikakvih bojazni za uspješnu realizaciju ove investicije.

“Tako je odluka donesena, potpisan je ugovor vrijedan 1,4 miliona eura, prva plaćanja izvršena, ugovoren projektantski nadzor, građevinski nadzor i radovi su otpočeli 25. januara.Ugovereni rok za završetak radova je 130 dana, pa bi prolaz dug 50 a širok 6,5 metara sa dva para pokretnih stepenica trebao biti završen najkasnije do 1. juna”, ističe predsjednica kotorske URE.

Ona popjašnjava da su se obistinile špekulacije po kojima podzemne vode prave mnoge probleme izvođaču radova i da je ta potvrda stigla kroz dopis koji je izvođač radova od prije nekoliko dana, tačnije od 27. februara uputio lokalnoj upravi i u kojem ističe da su podzemne vode za njih nepremostiva prepreka i da ni pet crpnih pumpi ne pomažu, jer je priliv vode ogroman, te traže hitan sastanak sa nadležnima jer se radovi više ne mogu izvoditi po revidovanoj projektnoj investiciji.

“Ovo znači samo dvije stvari – ili će se odustati od investicije a troškovi su nastali, ili će se dati nekakvo tehničko riješenje koje će zahtjevati “dodatne radove”, pa ako ni ono ne bude dalo rezultate opet će se lutati u tehničkim riješenjima a prekoračenja u troškovima biti ogromna. Međutim, što god da lokalna vlast odluči, mi ćemo tražiti odgovornost predsjednika Aprcovića u čitavoj ovoj stvari, jer ovaj primjer neodgovornog pristupa izvođenju investicija i prosipanja budžetskih para ne smije proći nekažnjeno i to ne samo u političkom smislu”, ističe Popović-Moškov.

Ona zaključuje “da ako jedno od najvažnijih ispitivanja koje je trebalo ozbiljno i stručno uraditi, nije bilo ispitivanje podzemnih voda, onda se mi “laici” pitamo što su bili prioriteti u izradi projektno-tehničke dokumentacije a za ovakve propuste se mora odgovarati”.

ZACRTANO U MEMORANDUMU SANU

Da su trenutne političke krize na Balkanu, nedavno otvorene u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori te ona duža na Kosovu, na neki način povezane i da neko stoji iza njih moglo se čuti u javnosti otkako je počela blokada državnih institucija u Bosni i Hercegovini. Ovo je izjavio i akter te krize, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, koji je nedavno poručio da samo “naivni mogu da pomisle da su slučajno u isto vrijeme otvorene krize u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu”. Prema Dodiku, iza svega stoji međunarodna zajednica, koja pokušava “da razdvoji i degradira srpski narod”, piše Al Jazeera.

Sagovornici Al Jazeere tvrde da se uzroci pojava političkih kriza ogledaju u nedjelovanju Evropske unije i širenju ruskog uticaja te zbog nacionalističkih ideja koje nisu prestale postojati.

“Krize u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Kosovu, iako imaju potupno različite povode, čini mi se da imaju neke zajedničke uzroke. Jedan je odsustvo ozbiljne, zamišljene strategije Evropske unije, koja je dopustila da se u regionu Zapadnog Balkana povampire uticaji Rusije preko glavnog izvršioca, a to je preko Srbije. Evidentni su uticaji rusko-srpske politike i u Bosni i Hercegovini kroz aktivnosti Dodika, i u Crnoj Gori, kroz aktivnosti Srpske pravoslavne crkve, i na Kosovu, kroz odsustvo osjećaja za relanost i pregovore sa Kosovom”, mišljenja je Draško Đuranović, politički analitičar iz Podgorice.

Politika zacrtana u memorandumu SANU

Smatra da postoje i neki interni razlozi. Što se tiče Crne Gore, dodaje, SPC i litije, koje su možda najveće okupljanje naroda u posljednjih 20 godina, vrše veliki politički pritisak na crnogorsku vlasti te je za Đuranovića teško povjerovati da se radi o “odbrani, kako se navodi, svetinja na teritoriji Crne Gore”.

“Naprotiv, po Zakonu o slobodu vjeroispovijesti, Crna Gora upravo uvodi red u odnose između države i vjerske zajednice i jedina vjerska zajednica koja je protiv Zakona je upravo SPC. Ona se sada predstavlja kao posljednji i najjači bastion velikosrpske ideje, koja egzistira na Balkanu još od vremena ‘Načertanija’, odnosno ideje u kojoj gubitak Kosova može da se nadoknadi, uslovno rečeno, teritorijalnim dobitkom [entiteta] Republike Srpske u Bosni i Hercegovini i izlaskom na more preko Crne Gore, naravno, u političkom smislu. To su neki ostaci one iste politike zacrtane u memorandumu SANU-a [Srpska akademija nauka i umetnosti], koju sada, makar direktno, više ne sprovodi zvanični Beograd, iako to vrlo jasno podržava, nego u Crnoj Gori konkretno sprovodi SPC”, rekao je on.

S druge strane, Cvijetin Milivojević, politički analitičar iz Beograda, ima suprotno mišljenje. On smatra da je u Crnoj Gori više riječ o građanskom, a ne političkom pokretu, koji ima vjerski povod, te dodaje da ostale vjerske zajednice podržavaju ovaj stav SPC-a da se ne može nacionalizirati imovina koja ima titulara. Ne vidi da su krize u regiji povezane, a smatra da su priče da iza njih stoje zvanični Beograd, Moskva, Brisel ili Vašington više liče na teorije zavjere.

Takođe, ističe da je Crna Gora poseban slučaj. Srbija je, kaže Milivojević, bila među prvima koja je priznala njenu nezavisnost, ali nije sporno da u dijelu političke elite u Beogradu postoji nipodaštavanje crnogorske nacije.

“Ali, nije sporno ni nešto drugo, da kod samih Crnogoraca postoji dvojba identiteta; 30 odsto pravoslavaca u Crnoj Gori izjašnjavaju se kao Srbi, a 65 do 70 odsto kao Crnogorci. Što se tiče litija, tamo se, na svu sreću, još uvijek nisu uključili politički mešetari i ja sam potpuno siguran da, kada bi se uključili politički predstavnici srpskih stranaka iz Crne Gore, da bi ti protesti vrlo brzo pukli. Dok god se ovdje bavi temom imovine i ona se ne politizuje, ovi protesti imaju građanski prizvuk i oni ne bi smjeli u normalnoj zemlji da škode vlasti. Šta je način da se ugase protesti? Oni ne traže smjenu [predsjednika Crne Gore Mila] Đukanovića ili Vlade, traže da se ili ne primenjuje ili ukine zakon o imovini”, istaako je on.

Rusija više utiče na Dodika od Vučića

S druge strane, Milivojević smatra da postoji “toplo-hladno igra” koju predsjednik Srbije Aleksandar Vučić igra u Bosni i Hercegovini, budući da, kaže, ima opsesiju da on treba biti garant stabilnosti i neka vrsta regionalnog lidera zemalja koje nisu ušle u Evropsku uniju.

“On, u zvaničnoj i nezvaničnoj komunikaciji sa predstavnicima RS-a, a pogotovo sa Dodikom, zapravo, igra ulogu ‘dobrog momka’. Ako Dodik povuče neki radikalniji potez, isihtren i nediplomatski, onda je tu Vučić da kaže da se ne slaže sa tim. Ne sumnjam da on nagovora Dodika da povuče određene poteze, ali u svakom slučaju, on je taj koji na neki način može da svojim autoritetom, iz pozicije predsjednika Srbije, izvrši neku vrstu pritiska na Dodika. Međutim, mislim da u ovom trenutnku on nema dominantan uticaj na Dodika, nego da dominantan uticaj ima Rusija. Ako se sa nekim konsultovao, vjerujem da se Dodik konslutovao sa Rusima, ali takođe, ne zaboravite da već tri godine, kako su naglo uspostavljeni dobri odnosi između Turske i Rusije, postoji jedna vrsta džentlmenske podjele interesnih sfera. Potpuno je jasno da dominantan uticaj na lidere bošnjačke političke elite ima [predsjednik Turske Redžep Tajip] Erdogan, kao što je jasno da uticaj na Dodika ima Kremlj”, smatra Milivojević.

Što se tiče Kosova, Milivojević kaže da je tu uveden presedan na način raspada Jugoslavije, koji je propisala Banditerova komisija, te se od pravila o šest država, bivših republika, odstupilo priznavanjem Kosova od nekoliko najjačih zapadnih zemalja. Drugi problem, po njemu, je što je od početka pravljena jedna vrsta porođenja bh. entiteta Republika Srpska i Kosova.

Krize i stara ideja o ‘velikoj Srbiji’

Problem između Beograda i Prištine, kako se to u Srbiji kaže, konstantan je i ne samo ova vlast Vučićeva, nego i neka buduća vlast, neće tek tako priznati nezavisnost Kosova, a to jeste uslov da bi Kosovo ušlo u Ujedinjene nacije. To će ostati zamrznut konflikt vrlo verovatno, ali to ne znači da taj problem mora da otvara ratno žarište. Ako postoje stalni pregovori, kao što postoje, ljudi mogu normalno da žive.

Agron Bajrami, urednik prištinskih dnevnih novina Koha Ditore, ne slaže se s ovim stavom. Kako kaže, glavni faktor svih ovih kriza je “stara nacionalistička ideja o ‘velikoj Srbiji’, po kojoj dijelovi svih tih zemalja trebaju pripasti srpskom narodu, a koja još uvijek nažalost ima dominantnu ulogu zvaničnog Beograda”.

“Imate RS, koja je produkt tih politika 90-tih, koje još uvijek jesu politike vlasti u Beogradu, i imate problem u Crnoj Gori, koji se povezuje, ne samo s crkvom, nego i politikom srpskog naroda, i koji smatra Crnu Goru svojom teritorijom, koja je na, neki način, otuđena od jednog dijela Crnogoraca, te imate našu situaciju na Kosovu, gdje već 20 godina od završetka rata imamo isti problem. Nije samo Aleksandar Vučić tu glavni akter, nego tu postoje cijele institucije, vlast i jedan ogroman dio opozicije. Svi oni stoje na tim starim nacionalističkim pozicijama i smatraju da ono što se izgubilo 90-tih može dobiti na neki drugi način danas”, napominje on.

Mladen Mirosavljević, politički analitičar iz Banja Luke, smatra da situacija u ovim zemljama sada više liči na zonu predratnog konflikta, u kojem je svako svakom “neprijatelj”, s kojim su ostali neraščišćeni računi. U isto vrijeme, kaže, Evropska unija je zbunjena i neodlučna da li, i koje, države regije primiti u članstvo.

Kao zona predratnog konflikta

“Amerika vodi svoju politiku ‘štapa i šargarepe’. Globalni sukob interesa i svrstavanje ko je uz Ameriku, a ko uz Rusiju i Kinu ima svoje reperkusije itekako u zemljama regije, koje funkcionišu po sistemu spojenih posuda. To bi mogao biti globalni uzrok krize u regiji, ali tu su i drugi, mnogo važniji uzroci. Imamo situaciju da je čitava regija i dalje izuzetno opterećena ratnim naslijeđem. Od devedesetih godina pa naovamo nije izgrađeno nikakvo demokratsko iskustvo, ni politička kultura. Situacija u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori više liči na onu iz devedesetih godina i sve ono što se istovremeno događa u njima nije nimalo slučajno”, kaže on.

Ključni uzrok kriza, mišljenja je Mirosavljević, je to što se ništa u tim državama nije dogodilo pozitivno od tih ratnih devedesetih, vlast je skoncentrirana u vladajućim političkim elitama, kojima rukovodi osoba koja ima apsolutnu vlast, više nema nikakvog dijaloga, čak ni onog kakav je postojao unazad deset godina, niti je on više i moguć, a opozicija postoji tek u obrisima.

“Više ne postoji nikakva ideologija, osim ideologije interesnih grupa i ličnih interesa, i to isključivo finansijskih ličnih interesa”, zaključuje Mirosavljević.

LJUBODRAG STOJADINOVIĆ

Najistrošenija parola svakako je ona koja je stvorena korišćenjem kardiovaskularnog patriotskog agitpropa: Kosovo je srce Srbije; ili srce izvan Srbije, izreka koja simbolički ostavlja jednu državu bez vitalne funkcije. Teza da Srbija bez Kosova ne postoji jeste suicidni kontekst, koji se u atmosferi epskih zabluda čini spasonosnim.

Piše: Ljubodrag Stojadinović

Oni koji sebe smatraju realistima u srpskoj politici, ne veruju da je problem Kosova rešiv. To nije pesimizam koji se može pojmiti kao razumevanje jedne neugasive krize, nego samo kao simptom srpskog paradoksa: taj nerešiv problem mora biti rešen!

Ovde je razumevanje stvarnosti na samoj oštroj granici između mitskog tumačenja istorije i imperativa koji je rezultat silovitog pritiska. A njemu izgleda nije moguće odoleti. Odlučnost sažeta u apstraktnoj rodoljubivoj paroli „Nikada nećemo dati Kosovo“, svodi se na kozmetičko doterivanje navedenog mentalnog grafita: ne možeš, naime, dati niti sačuvati ono što (više) ne poseduješ.

Najistrošenija parola uz navedenu, svakako je ona koja je stvorena korišćenjem kardiovaskularnog patriotskog agitpropa: Kosovo je srce Srbije; ili srce izvan Srbije, izreka koja simbolički ostavlja jednu državu bez vitalne funkcije. Teza da Srbija bez Kosova ne postoji jeste suicidni kontekst, koji se u atmosferi epskih zabluda čini spasonosnim.

Epika puka
U nastojanju da očuva moć i sve što ona donosi, srpski režim pokušava da kosovsku epiku prilagodi ušima puka, a da problem rešava tako što će ga odlagati sve dok može, pa makar to odlaganje bilo beskonačno. Ali, izgleda da je stvar već došla do zida koji je otporan na rušenje i preskakanje, pa je priklješteni Aleksandar Vučić prisiljen da svoj iskreni nacionalšovinistički radikalizam svede na liberalni pragmatizam. Bez pristajanja na sve što ne zavisi od njega nema mu opstanka, mada opstanak nije garantovan ni ako pristane.

Živeći u parapolitičkim aforizmima i kreativnoj nemoći, i režimi pre Vučića pokušali su da kosovsku krizu definišu lapidarnim no besmislenim izrekama, koje su i po formi i suštini politički oksimoroni. Recimo: više od autonomije, manje od nezavisnosti; ili: i Kosovo i EU (u suštini, ni jedno ni drugo).

Vučić je preuzeo sve na sebe: pregovore, prekide pregovora, planove, odluke, ispade, prenemaganja. Ulogu žrtve, borca koji ne spava, ili u Briselu spava na patosu, odlučnog Srbina koji će se za celovitu Srbiju boriti svim sredstvima, brižnog domaćina koji neće dopustiti još jedan rat; vrhovnog komandanta koji sprema najjaču silu u regionu zlu ne trebalo; nezgodnog, nervoznog, plašljivog suseda koji živi od svađe sa komšijama, uz pokazivanje snage koja ne postoji. Egzibicionistu sklonog da često raskopča mantil, ali tamo nema šta da se vidi.

Poniznost i agresija
Javnost u Srbiji ne zna kako su tekli pregovori i oko čega su vođeni. Šta je bilo na stolu a šta ispod njega, ko su bili vodeći moderatori i kakvi pritisci su padali na njegova moćna pleća. „Kažem ja Angeli, kaže ona meni…Kažem Makronu, slušaj, bre, ti mene, Emanuele…“

Svoju skrušenu poniznost pred velikim liderima, Vučić je po povratku u Beograd realizovao kao agresivnu verbalnu ekspanziju prema svima i svakome, očekujući divljenje povodom naknadnog neukusnog šepurenja.

Na severu Kosova formirao je svoje stranačke političke odrede koje vodi Srpska lista, sve protivnike nasilja koje je ta paravojna grupacija činila nad Srbima – proglašavao je neprijateljima Srbije. Pre svih Olivera Ivanovića, koji je ubijen posle strašne kampanje, a Vučić ga odmah proglasio najvećim posmrtnim prijateljem. Nedavno je vesela udovica Olivera Ivanovića postala član SNS-a, tvrdeći da su krvni neprijatelji njenog muža ustvari njeni dobrotvori.

Izgledalo je kako Vučić čuva iluziju o Kosovu samo zbog njegovog severa, i tamošnje mafije sa atestom matične države. Čovek osumnjičen za ubistvo Ivanovića, Milan Radojičić, njegov je lični štićenik i nedostupan organima.

Razgraničenje sa pameću
Predsednik Srbije je neprekidno govorio da ima plan za Kosovo i da ga danonoćno dorađuje. Ne spava nikada, stalno radi, pre svega na tom planu od suštinskog značaja za opstanak. Ali niko i nikada nije saznao šta tamo piše i koga se tiče.

Ustvari, negde sredinom prošle godine, Vučić je izašao u javnost sa idejom koja se nije mogla smatrati racionalnom. Predložio je razgraničenje po zamišljenoj etničkoj liniji (izgleda da je tu liniju lično iscrtao), uz moguću razmenu teritorija.

Taj apsolutno maloumni projekat odmah je podržao Vulin, ističući da je krajnje vreme da se „jednom za svagda razgraničimo sa Šiptarima!“
Ta ideja je navodno podržana u nekim „centrima moći“, ali je zbog svoje nesprovodivosti ubrzo odbačena kao opasna i zapaljiva. U svim slučajevima gde su pokušani takvi surovi opiti sa narodima i prostorom na kome žive, okončavani su velikim tragedijama. Etnička razgraničenja nisu moguća bez transfera stanovništva i masovnih otpora, što je dramatična socijalna trauma bez presedana.

Pregovori čiji rezultati osim njihove sterilnosti nisu poznati, možda će biti nastavljeni kad Priština ukine takse na srpsku robu. Nezavisno od toga, Vučić je smislio novu lozinku za ishod koji nije moguć, ali je neizbežan: biće nam ponuđeno rešenje koje ne možemo da prihvatimo, ali ne smemo da ga odbijemo!

Šta praktično znači ovaj vučićevski paralogizam? Recimo, ne može se ono što se mora, dakle mora se, mada nije moguće. Ne smemo da pristanemo na to, ali još manje smemo da odbijemo!

Formula za Kosovo
Ova rečenica, sačinjena od svih neupotrebljivih restlova novoradikalske mudrosti, ima smisla u grčevitom pokušaju da se obrazloži neizbežno. Dakle, najveći i najhrabriji borac za očuvanje onoga što je najvrednije, pristaće na ono što ne sme da odbije, da bi sačuvao sebe. A to je za njega, alave dvorske sluge i koloniju parazita na njemu važnije od bilo čega.

Verovatno je taj model u čitavoj fauni poznat kao instinkt opstanka. Naravno, pod uslovom da važi formula iz nedokazive teorije zavere, po kojoj će Zapad čuvati Vučića dok potpiše, a odmah zatim dozvoliti njegovim oponentima u Srbiji da puste vodu.

U Vučićevoj političkoj filozofiji, koja inače ne postoji, no se svodi na tehniku dnevnog opstanka u apsolutnoj vlasti, pristajanje na ono što se ne sme nije kraj. Ali ako ne pristane, kraj bi mogao da bude jako bolan.

Ideja o mogućem raspletu dolazi od relativne građanske rezistencije za problem Kosova. Ljudi veruju da Srbija ima mnogo većih problema: kvalitet života, ljudske i medijske slobode, nepodnošljivi puzajući teror vlasti nad svojim protivnicima, otvoreni prezir i mržnja Vladaoca prema građanima, rastuća beda i siromaštvo.

Ništa od toga Zapad ne želi da vidi, Moskva vidi sve i pozdravlja autoritarizam začinjen neplodnom i neukusnom rusofilijom. U srpskoj tabloidnoj javnosti, Moskva i Vladimir Putin se pojavljuju kao sila koja će vratiti Kosovo u naručje Srbije, što je još jedan sofizam u razumevanju Vučićeve praktične politike. A ona je u pogledu na spoljni svet potpuno šizofrena: moramo se prikloniti pritiscima Zapada koji nam pomaže da preživimo. Od njih će nas braniti Putin kao jedini pravi oslonac, ali nas ne može odbraniti.

Porazi kao trijumfi
Slutimo da je pristajanje na stolicu Kosova u UN ono što Vučić ne može da prihvati, ali ne sme da odbije. Praktično, to je priznanje svega što ne želi da prizna, da bi sačuvao ono što želi.

Da li će on priznati i okolnost da se konačno razišao sa svojom endemskom nacionalšovinističkm prirodom?

Naravno da neće. Ionako je svaki svoj poraz proglasio za trijumf. I svaki preobražaj dokazom da je ostao isti. I tako dolazimo do najkrupnijeg vladajućeg apsurda moderne Srbije: vođa, koji će potpisati nešto tako presudno što mora a ne bi smeo, postaće junak svojih epigona, mudrac koji je rešio nerešivo, ono što niko nije uspeo pre.

Uz njega će biti i srpska desnica, udovica Olivera Ivanovića, Srpska lista i Milan Radojičić.

(Autor je kolumnista Peščanika)

BILČIK

Svjestan sam tenzija i polarizacija u društvu koje su se pojavile zbog niza pitanja. Vidjeli smo to i kroz neuspjeli pokušaj izbornih reformi, kroz rad odbora koji je bio kreiran u tu svrhu u Skupštini, vidjeli smo to i kroz reakciju javnosti na usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Tako da je moja glavna poruka – treba vam dijalog, rekao je predsjedavajući Parlamentarnog odbora EU i Crne Gore za stabilizaciju i pridruživanje (POSP) i izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Vladimir Bilčik.

Crna Gora, kao jedan od predvodnika evropskih integracija, mora da pokaže više napretka, reformi i posvećenosti kada je u pitanju zatvaranje poglavlja sa EU, jer – dozvolite mi da kažem veoma jasno – naporan rad na proširenju u Crnoj Gori još nije počeo. Moramo da vidimo naporan rad ako želimo da proširenje bude završeno, rekao je Bilčik u razgovoru za Pobjedu.

Bilčik, koji je prošle nedelje boravio u prvoj zvaničnoj posjeti Crnoj Gori, od stupanja na dužnost predsjedavajućeg POSP, kazao je da je sa predstavnicima vlasti i opozicije razgovarao o tenzijama u Crnoj Gori, ali i pitanjima koja su izazvala polarizaciju u društvu.

Nije zadovoljan, kaže, zbog neuspjelog pokušaja izbornih reformi kroz rad privremenog skupštinskog odbora koji je bio kreiran u tu svrhu. Zato poziva vlast i opoziciju na dijalog.

“Svjestan sam tenzija i polarizacija u društvu, koje su se pojavile zbog niza pitanja. Vidjeli smo to i kroz neuspjeli pokušaj izbornih reformi, kroz rad odbora koji je bio kreiran u tu svrhu u Skupštini, vidjeli smo to i kroz reakciju javnosti na usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovjesti. Tako da je moja glavna poruka – treba vam dijalog”, rekao je Bilčik.

Bilčik dodaje da problemi sa kojima se Crna Gora suočava nijesu jedinstveni samo za našu zemlju. Slični problemi, kaže on, postoje i u drugim evropskim zemljama.

“Ono što je važno je da se nađe rješenje koje bi zadovoljilo interese glavnih aktera u procesu i što bi dovelo i do toga da se u dijalog uključe sve političke snage. Bojkot nije način da radite u parlamentu, nije način da djelujete kada su u pitanju izbori. Ovo je bila i moja glavna poruka na sastancima sa opozicijom i sa vlašću”, istakao je Bilčik.

Bilčik je kazao i da je tokom posjete Crnoj Gori, razgovarao i sa predstavnicima SPC o nedavno usvojenom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti.

Nastavak dijaloga
“Da, sreli smo sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve. Važno je da smo razgovarali otvoreno i sa njima, i sa članovima parlamenta i sa premijerom Duškom Markovićem. Ovo je pitanje koje i izaziva zabrinutost u Crnoj Gori, a rješenje za to pitanje mora biti pronađeno u Crnoj Gori. Želim da kažem da, pozitivan signal koji smo dobili na sastanku sa SPC, ali i od Vlade je da oni žele da nastave i da će nastaviti dijalog koji je započet i pokušati da nađu rješenje za ova izuzetno važna pitanja. Možemo samo da podržimo to”, rekao je Bilčik.

Na pitanje šta znači da „Brisel neće nametati rješenja, ali da je spreman da pomogne“, Bilčik kaže da je zadovoljan što imaju priliku da budu više angažovani „na terenu“.

“Želimo da budemo više politički angažovani na terenu. Proširenje nije tehnički proces, već uspješno proširenje treba da bude uspješan politički poduhvat, što znači da glavne političke snage u zemlji treba da budu u tom procesu. Postoje važne odluke koje moraju da budu donešene, kako bi se situacija na terenu poboljšala, posebno kada se radi o vladavini prava, medijskoj sceni, o radu institucija kao što je parlament, ali i kada se radi o izbornom procesu. Za ova pitanja mora da postoji široki konsenzus”, naveo je slovenački diplomata.

Poziv vlasti
Dodaje da će ukoliko od crnogorske vlade, dobiju poziv da se uključe u dijalog, rado to učiniti.

“Bio sam uključen u interparlamentarni dijalog vlasti i opozicije u Srbiji, imali smo format dijaloga „Žan Mone“ u Sjevernoj Makedoniji, tako da smo srećni da i ovdje pomognemo, ali želim da naglasim da to mora da bude urađeno sa punim saglasjem svih strana i na zahtjev crnogorskih vlasti. Tako da ćemo nastaviti sa dijalogom koji imamo sada i ako bude postojao bilo kakav zahtjev u koji možemo da budemo uključeni bićemo srećni da učestvujemo”, objasnio je Bilčik.

Upitan da prokomentariše činjenicu da Crna Gora, kao predvodnik integracija, već godinu dana nije otvorila, niti zatvorila poglavlje u pregovorima sa EU, Bilčik kaže da postoji mnogo posla koji mora da bude urađen na terenu.

“Moja opšta slika je da je Crna Gora jedan od predvodnika procesa ka EU sa velikim potencijalom da bude uspješna kada je u pitanju evropska perspektiva, ali postoji još mnogo posla koji mora da bude urađen na terenu i nadam se da ćemo u narednim godinama, vidjeti posvećenost da se to postigne, jer postoje neki teški zadaci koji moraju biti obavljeni”, rekao je Bilčik.

Reforme
Govoreći o poglavlju 8, posljednjem neotvorenom poglavlju u pregovorima sa EU i očekivanjima vlasti da će ono biti otvoreno do kraja godine, Bilčik kaže da postoje mjerila Evropske komisije koja moraju biti zadovoljena da bi se poglavlje otvorilo.

“Mislim da Brisel nije tih po ovom pitanju. Mislim da je jasno naglašeno da je ovo važno pitanje kada se radi o konkurenciji. Postoji važno pitanje koje mora biti riješeno, pitanje koje se tiče državne pomoći Montenegro erlajnzu i naravno kriterijumi moraju biti zadovoljeni da bi se otvorilo poglavlje. Postoje određena mjerila i nadam se da će rješenja za njih biti uskoro pronađena”, navodi Bilčik.

On je dodao da i od EU i od Crne Gore očekuje veću posvećenost kada je u pitanju ovo poglavlje.

“Nadam se da ćemo vidjeti više angažovanja i posvećenosti od strane EU, ali i više posvećenosti od strane Crne Gore kada se radi o poglavlju 8. Predvodnik integracija treba da trči, i trčanje mora da počne kada je u pitanju zatvaranje poglavlja. To je ono gdje treba da vidimo više napretka, više reformi, više posvećenosti i to je nešto na šta stalno upozoravamo naše partnere u Crnoj Gori da moraju da urade. Jer dozvolite mi da kažem veoma jasno – naporan rad na proširenju još nije počeo. Moramo da vidimo naporan rad ako želimo da proširenje bude završeno”, zaključio je Bilčik.

Subvencije Montenegro erlajnzu jedno od pitanja
Na pitanje da li kašnjenje sa otvaranjem poglavlja 8 ima veze sa državnom pomoći Montenegro erlajnzu, Bilčik kaže da se „neotvaranje poglavlja 8 tiče mjerila koja je zadala Evropska komisija i zemlje članice“.

“Subvencija je jedno od tih pitanja, ali to je u rukama zemalja članica i Evropske komisije, ali dok ova mjerila ne budu zadovoljena, poglavlje neće biti otvoreno. Mi smo bliski partneri, Brisel i Podgorica, i partneri koji žele da uspiju a uspjeh znači da zahtjevi i uslovi moraju biti ispunjeni”, ocijenio je Bilčik.

Upitan što bi preporučio crnogorskim vlastima kada je u pitanju nova metodologija pregovaranja sa EU, Bilčik kaže da je na državi da odluči kojom metodologijom će nastaviti pregovore.

“Ja sam evropski političar i mogu samo da ih posavjetujem da preuzmu onu odluku koja će učiniti najbolje za njihove interese a to je da napreduju u zatvaranju poglavlja. To bi moglo da znači i da bi razmatranje nove metodologije pomoglo”, zaključio je Bilčik.

PAŽIN U VAŠINGTONU

Američki zvaničnici uputili su danas riječi ohrabrenja i podrške za istrajavanje Crne Gore na njenom evroatlantskom i evropskom putu, saopštio je potpredsjednik Vlade Zoran Pažin, nakon sastanka sa pomoćnikom američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju Filipom Rikerom danas u Vašingtonu.

Potpredsjednik Vlade je naglasio da Sjedinjene Američke države posebno podržavaju afirmaciju vitalnih demokratskih vrijednosti u Crnoj Gori, poput vladavine prava, zaštite ljudskih sloboda i prava, kao temelja istinske demokratije.

Pažin i pomoćnik državnog sekretara Riker razgovarali su o bezbjednosnim i političkim prilikama u regionu i Crnoj Gori, sa posebnim osvrtom na donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, navode iz Kabineta potpredsjednika vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku.

“Složili smo se da je sloboda vjeroispovijesti od temeljnog značaja za demokratiju i da ovo pravo pripada svakom građaninu, bez obzira na nacionalnu pripadnost ili neko drugo lično svojstvo i zaista smatram da je, zbog toga upravo, neprihvatljivo i nelegitimno manipulisati, na bilo koji način, sa ovim pravom,“ rekao je potpredsjednik.

Pažin je, kako se navodi u saopštenju, ocijenio da je posebno neprihvatljivo manipulisati slobodom vjeroispovijesti po obrascu koji je bio prisutan devedesetih godina.

“Svi pamtimo da je taj period ostao zabilježen po velikim razaranjima i stradanjima u regionu. Siguran sam da smo svi zajedno mnogo naučili od toga perioda i da imamo demokratske zrelosti u samom regionu da nešto tako više ne dozvolimo”, naveo je Pažin.

U razgovoru sa američkim zvaničnikom, Pažin je ponovio spremnost crnogorske vlade da vodi otvoreni i argumentovani dijalog o svim pitanjima, posebno onim koja su rezultat nerazumijevanja ili neke vrste nedostatka povjerenja.

Dodaje se da je izrazio je uvjerenje da Crna Gora i sagovornici na obje strane imaju stručnog kapaciteta, strpljenja i tolerancije da kroz dijalog dođu do obostrano prihvatljivog rješenja koje će značiti relaksaciju, čemu će se, kako je rekao, sigurno radovati svi dobronamjerni građani.

“Ja vjerujem da imamo za to kapacitet i optimista sam da ćemo kroz dijalog doći do rješenja koje će nas približiti u sada dosta različitim stavovima, a siguran sam da tome ne doprinosti bilo koja vrsta isključivosti ili ekskluziviteta u isticanju samo jedne strane, a zanemarujući ono što su prava drugih,“ naveo je potpredsjednik Vlade.

Rekao je da američki partneri razumiju demokratsku potrebu Crne Gore da ima jedan savremen i moderan zakon, kakav Zakon o slobodi vjeroispovijesti i jeste, naglašavajući takođe značaj dijaloga o ovom pitanju.

“A mi smo za takav dijalog spremni i vjerujem da ćemo vrlo brzo da nastavimo sa dijalogom sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve na ekspertskom nivou. Naši sagovornici smatraju da je to unutrašnje pitanje Crne Gore, oni pružaju podršku demokratskom dijalogu i ohrabruju i jednu i drugu stranu da daju svoj doprinos tome,“ zaključio je Pažin.

URA SA ZELENIMA

URA nikada nije imala jasniji pravac i politiku – građanska Crna Gora u kojoj neće biti mjesta za mafiju na vlasti, a u narednom periodu bićemo i zvanično partija zelene profilacije u Crnoj Gori, to je kazao lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović na sjednici budvanskog odbora te partije kojoj su prisustvovali i predstavnici Zelenih Evrope.

Iz URE podsjećaju da evropski Zeleni u Crnoj Gori borave u radnu posjetu radi obavljanja završnog skrininga radi pristupanja URE toj stranačkoj internacionali.

Predsjednik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović kazao je da mu je veliko zadovoljstvo što je u prilici da sa Građanskim pokretom URA promoviše jedan novi koncept politike na ovim prostorima koji je drugačiji, progresivniji i nadasve evropski što, kako je kazao, pokazuje i često prisustvo evropskih Zelenih URI i Crnoj Gori.

„U nametnute, cirkusne teme koje Crnu Goru drže zarobljenu u prošlosti nećemo učestvovati, imamo svoj put a on se bazira na 5 tačaka. To su vladavina prava i borba protiv korupcije, temeljna reforma ekonomskog sistema, temeljna reforma zdravstvenog sistema, temeljna reforma obrazovnog sistema i zaštita životne sredine. To su temelji na kojima treba graditi buduću građansku Crnu Goru iskreno i pošteno“, poručio je Abazović.

On je kazao i da je prioritet Crne Gore demokratska smjena vlasti a nakon toga otvaranje dijaloga sa svim stranama u Crnoj Gori bez bilo kakve diskriminacije.

„Sve je to zajedno Crna Gora i ona ne može da krene naprijed dok se ne nađe dovoljno zajedničkog da ne opterećuje ono u čemu se, logično, moramo razlikovati. Prestanimo sa svađalačkom politikom, sa poštovanjem ljuskih prava nema rasprave, ona su prioritet. Ne gledajmo da li njih treba da ostvari neko ko je crnogorske, srpske, bošnjačke, hrvatske, albanske nacionalnosti ili neko ko je pravoslavac, musliman, katolik ili ateista. Ako su nečija ljudska prava ugrožena URA će uvijek stati u njihovu odbranu“, poručio je Abazović.

Tomas Vajs, kopredsjednik evropskih Zelenih koji boravi u radnoj posjeti URI kazao je da sa zadovoljstvom dolazi u Crnu Goru da bi podržao svaku inicijativu koja se bavi zaštitom životne sredine a da je pravi razlog ove posjete skrining aplikacije koje je URA ponudila na Kongresu evropskih Zelenih.

„Crna Gora na papiru ima oko 70% zakonskih rješenja koja su usklađena sa evropskim zakonodavstvom, pa čak i u oblasti zaštite životne sredine. Ono što mi ovdje primjećujemo jeste da postoji zastoj u implementaciji zakonskih načela i da vi kao građani to ne vidite i ne osjećate. Ono što takođe vidimo jeste da su u vašoj zemlji prirodna dobra privatizovana“, poručio je Tomas Vajs.

On je kazao da evropski Zeleni neće nikada zastupati države koje svoje građane dijele po nacionalnim i vjerskim pripadnostima već samo one države koje sve svoje građane posmatraju kao svoje sa jednakim pravima, a sve ostalo je privatna stvar.

„Tu nabrajam i ono za šta se Evropski zeleni zalažu a to je princip rodne ravnopravnosti. Borba za ravnopravnost i primjena mirovnih politika je ono što treba da nas sve ujedinuje i okuplja“, kazao je Vajs.

On je poručio da Crna Gora treba da vodi brigu o zaštiti životne sredine i napravi balans između toga i ekonomskog razvoja zemlje i da građani koji žive u Crnoj Gori moraju imati benefite od razvoja države na održivim osnovama.

„Prvi put kada smo bili u posjeti vašoj zemlji vlast nije htjela ni da pričamo o zaštiti životne sredine a pošto ste ušli u proces integracije u EU mi smo ih uslovili da bez konkretnih mjera i rada na poglavlju 27 neće biti ulaska Crne Gore u EU. No, uspjeli smo da ovdje nađemo saveznike u URI, NVO, ambasadama zemalja članica EU i izdejstvovali očuvanje nekih prirodnih blaga zemlje (kao npr. Solane)“, ukazao je Vajs.

Predsjednica budvanskog odbora URA Božena Jelušić kazala je da Zeleni „borave u gradu koji je najbolji primjer onoga protiv čega stranke zelenih u evropi nastupaju“.

„Budva je grad koji je još 1992. u ratnim godinama imao organizacije građana koje su se bavile očuvanjem arhitektonskih i ambijentalnih cjelina, za zaštitu prirode i održivog razvoja. Budva je primjer kako se u 30 godina može devstirati jedan grad, kako se njegovi građani mogu dovesti u poziciju da sa početnom velikom vrijednošću prirodnih resursa dođu u situaciji da ne mogu više podsticati privredni rast“, poručila je ona.

Sastanku budvanskog odbora URE prisustvovale su i NVO organizacije sa primorja koje se bave očuvanjem životne sredine, ali i ostatak delegacije zelenih Evrope koju pord Tomasa Vajsa čine Mar Garsija – generalna sekretarka, Melani Vogel – članica Glavnog odbora i savjetnica u Evropskom parlamentu za konstitutivna pitanja i Vesna Jusup – šefica Odsjeka za politiku, strategiju i razvoj kapaciteta.

ASK

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) obavjestila je političke subjekte koji planiraju da učestvuju na izborima u Tivtu da su obavezni da tom organu podnesu izvještaje propisane Zakonom o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja.

Kako su dodali izvještaj o prilozima pravnih i fizičkih lica podnosi se petnaestodnevno u toku izborne kampanje, koji se objavljuje na internet stranici ASK-a sedam dana od dana prijema.

Navodi se da je prvi rok za dostavljanje tih izvještaja sjutra.

“Izvještaj o medijskom oglašavanju u izbornoj kampanji treba podnijeti sedam dana prije održavanja izbora, dok privremeni izvještaj o troškovima izborne kampanje, pet dana prije održavanja izbora, koji se objavljuje na internet stranici ASK-a 24 sata od prijema”, precizirali sui z ASK-a.

Iz ASK-a su obavijestili da izvještaj o porijeklu, visini i strukturi prikupljenih i utrošenih sredstava iz javnih i privatnih izvora za izbornu kampanju, sa pratećom dokumentacijom treba da podnesu u roku od mjesec od dana održavanja izbora.

“Izvještaj o porijeklu, visini i strukturi prikupljenih i utrošenih sredstava iz javnih i privatnih izvora objavljuje se na internet stranici ASK u roku od sedam dana od dana prijema”, rekli su iz ASK-a.

Oni su podsjetili da se izvještaji dostavljaju u elektronskoj i štampanoj formi na obrascima koje je utvrdio taj organ.

Zakonski obveznici su, kako su naveli dužni da popunjene obrasce izvještaja dostave ASK-u u elektronskoj formi, u sekciji “Korisnički servisi/Slanje obrazaca”.

Iz ASK-a su objasnili da nakon što informacioni sistem to korisniku vrati obrazac sa bar kodom, korisnik je dužan da taj obrazac odštampa, potpiše i dostavi Agenciji.

Obrasci dostavljeni bez bar koda nijesu validni.

“Dostavljanjem izvještaja se unaprjeđuje transparentnost prikupljenih i utrošenih sredstava političkih subjekata u izbornoj kampanji, praćenje, evidentiranje i analiza aktivnosti i kontrola izvještaja političkih subjekata u kampanji, te promovisanje rezultata i saradnja sa obveznicima zakona i zainteresovanom javnosti”, kaže se u saopštenju.

Kako su naveli nedostavljanje izvještaja i prateće dokumentacije, u rokovima i na način koji je propisala ASK povlači prekršajnu odgovornost političkog subjekta i odgovornog lica, u skladu sa odredbama Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja.

NUHODŽIĆ

Ministar unutrašnjih poslova, Mevludin Nuhodžić, vjeruje da je dijalog između Vlade i Mitropolije crnogorsko primorske put koji će voditi kompromisnom rješenju, što je, kako je kazao, u interesu i vjernika i države.

“Ja vjerujem da će započeti dijalog između Vlade i Mitropolije crnogorsko primorske i poruka spremnosti i jedne i druge strane da se kroz dijalog dođe do kompromisnih rješenja u intereu i vjernika i građana i države Crne Gore. vjerujem da svi dijelimo to mišljenje i da je to stav sviju nas”, kazao je Nuhodžić na današnjem skupštinskom zasijedanju na Cetinju.

Na poziv predsjednika Vlade Crne Gore Duška Markovića 14. februara je obavljen razgovor o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica između Vlade Crne Gore i Mitropolije crnogorsko-primorske i ostalih eparhija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

“Crkva ostaje pri stavu da Zakon o slobodi vjeroispovijesti nije u skladu sa Ustavom ni međunarodnim standardima. Vlada smatra da se kroz dijalog, izgradnju povjerenja i davanje dodatnih garancija Zakon može primjenjivati kao moderan i usaglašen sa Ustavom i evropskim standardima”, saopšteno je nakon tog sastanka. 

Neće biti masovnih migracija

Crna Gora je spremna da odgovori na bilo koji izazov kada je riječ o migracijama, poručio je Nuhodžić danas u Skupštini.

Masovnih migracija, prema procjenama, kako je kazao, neće biti. 

VUČINOVIĆ – RAJNKE

Sve vjerske zajedince u Crnoj Gori moraju imati izjednačena prava, svojstveno svim uređenim demokratijama, izjavila je ministarka bez portfelja Marija Vučinović tokom susreta sa ambasadorkom SAD-a Džudi Rajzing Rajnke.

Kako je saopšteno iz Vlade, Vučinović i Rajnke razgovarale su o aktuelnim društveno političkim temama u zemlji, o ostvarenim rezultatima kao i ispunjavanju daljih obaveza Crne Gore na putu ka EU.

Tokom susreta, razgovarano je i o Zakonu o slobodi vjeroispovjesti i aktuelnim protestima u organizaciji SPC u Crnoj Gori.

“Svakako da u demokratskoj državi Crnoj Gori, svaki građanin ili grupa građana imaju legitimno pravo da svoje nezadovoljstvo izraze protestom, ali na način da time ne ugrožavaju ili narušavaju prava i slobode drugih građana. Poruke koje se šalju sa protesta nijesu dobar put u rješavanju problema”, naglasila je Vučinović i dodala da sva pitanja treba rješavati dijalogom u okviru instutucija sistema.

Vučinović je ukazala i na značaj SAD-a koje svojom odgovornom i partnerskom politikom daju snažan doprinos i podršku Crnoj Gori kroz članstvo u NATO, ali i u procesu priključenja EU.

Takođe, ministarka je upoznala ambasadorku Rajnke sa svim aktivnostima koje sprovodi Kabinet bez portfelja.

Ambasadorka Rajnke je naglasila da će Kabinet kojim rukovodi ministarka Vučinović i Vlada Crne Gore imati u SAD pouzdanog partnera za podršku i saradnju.

U tom pravcu sagovornice su saglasne da će dvije zemlje i ubuduće raditi na dodatnom jačanju bilateralne saradnje, navodi se u saopštenju.