NENEZIĆ

Kontraverze koje prate usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, bacile su u sjenku ne samo teme o pregovaračkom procesu Crne Gore sa Evropskom unijom (EU), već i druga važna pitanja, smatraju u Centru za monitoring i istraživanje (CeMI).

Izvršna direktorica CEMI-ja Ana Nenezić, kazala je da ne umanjujući i uvažavajući sva otvorena pitanja oko Zakona, smatra da drugim važnim temama treba posvetiti više pažnje.

“Temama poput, dodjele pomoći od 155 milion EUR Montenegro airlinesu, spornosti novog Zakona o radu i setu spornih izbornih zakona i brojnih drugih odluka koje su donijete u odabranom trenutku, a koje su prošle gotovo bez ikakve društvene reakcije, treba posvetiti više pažnje”, kazala je Nenezić agenciji MINA.

Govoreći o Crnoj Gori kao dijelu zajednice evropskih naroda, Nenezić smatra da je to pitanje koje treba da okupi crnogorski narod i koje nema alternativu.

Kako je kazala, ni Zakon o slobodi vjeroispovijeti, ali ni druga otvorena pitanja nijesu razlog i ne smiju biti iskorišćeni kao alibi i opravdanje za zastoj u pregovaračkom procesu.

“Činjenica je da su pregovori sa EU poslednjih 18 mjeseci u zastoju i da nijesmo otvorili, ali ni zatvorili ni jedno jedino pregovaračko poglavlje”, istakla je Nenezić.

Prema njenim riječima, formalno otvaranje i zatvaranje pregovaračkih poglavlja nijesu jedini indikator uspjeha na tom putu, ali se Crna Gora u tom slučaju, ne može pohvaliti ni postignutim rezultatima.

“Ukoliko smo spremni realno sagledati situaciju, dovoljno je pročitati poslednje izvještaje Evropske komisije i Savjeta Evrope, posebno u oblasti vladavine prava i reforme pravosuđa, i zaključiti da međunarodna zajednica jako dobro vidi naše “usjehe” ali i da dugo primjenjivana taktika simulacije reformi crnogorskih vlasti više ne prolazi”, pojasnila je Nenezić.

Ona je navela da crnogorsko društvo snažno podržava EU intergaciju i to bi trebao da bude znak vlastima, “da se treba jače usmjeriti ka tom pitanju, koje okuplja crnogorski narod i iskoristiti pozitivne signale koji dolaze iz Brisela”.

Nenezić je objasnila da novu metodologiju treba sagledati kao novi zamajac i odluku Evropske komisije koja podržava integraciju Crne Gore i drugih država Zapadnog Balkana.

“Nova metodologija po svojoj sadržini, nije od značaja za tehnički dio pregovaračkog procesa Crne Gore, jer se dominantno fokusira na strukturu pregovaračkih poglavlja, grupisanje i olakšano otvaranje, a mi smo otvorili gotovo sva pregovaračka poglavlja”, rekla je Nenezić.

U tom smislu, smatra ona, nova metodogogija je više odgovor EU na naučene lekcije iz pregovaračkog proces sa Crnom Gorom i Srbijom, koje, iako tehnički ispunjavaju postavljene uslove, ni nakon više godina pregovaračkog procesa nemaju mjerljive rezultate u ključnim oblastima.

“Iz tih iskustava uvidjelo se da Evropske komisija nema jasno postavljene mehanizme kojima može odgovoriti na takve situacije”, kazala je Nenezić.

Prema njenim riječima, cilj nove metodologije jeste da snažno stimuliše one koji posvećeno rade, ali isto tako da efikasno ukaže i “kazni” one koji se odluče na simulaciju reformi.

Novi pristup, kako je objasnila, pomaže da se ogoli odgovornost za nedostatak napretka ili sporost procesa, dok sa druge strane Brisel nudi više novca i jače investicije za uspešne reforme, i druge pogodnosti poput integrisanja države kandidata u pojedine oblasti EU prije samog pristupanja.

Nenezić je istakla da Crna Gora još uvijek nema jasnu poziciju u odnosu na ponudu Brisela da pregovore nastavi po novom modelu.

Ona smatra da je od pregovaračkog modela za Crnu Goru mnogo važnije pitanje političke volje i da je to ono na što treba staviti akcenat, jer bez jasno izražene političke volje nijedan model neće biti garancija mjerljivih rezultata.

“Iako smo u izbornoj godini koja pažnju svih političkih aktera skreće ka usko partijskim interesima, u cilju što boljeg izbornog rezulatata, pitanje EU integracija, kao ključni javni interes, posebno u postojećim političko društvenim okolnostima, mora biti prepoznato kao najvažnije, od strane svih političkih i društvenih aktera”, poručila je Nenezić.

KAZAZ

Srpska pravoslavna crkva (SPC), koja nije pravni subjekt u Crnoj Gori ponaša se kao neko ko je iznad države, kaže za Dnevnik profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Enver Kazaz. Primjećuje i da srpska crkva u Crnoj Gori sprovodi, kako kaže, krajnju destabilizaciju najboljeg multikuilturalnog društva na Balkanu i države koja je dostigla njviše standarde demokratije. Kazaz za TVCG kaže SPC vidi kao nekoga ko pokušava da sačuva ideju velike Srbije.

Pobuna protiv građanske, multietničke, antifašističke i evroatlantske Crne Gore. Ovako sve ono što se dešava u našoj državi od trenutka usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, komentariše Enver Kazaz. Zakonom se ne oduzima imovina Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kaze Kazaz, od SPC se jedino traži da poštuje pravne norme države Crne Gore.

“SPC u Crnoj Gori je ne samo ideološka već i privatna institicija crkvenih elita, koje upravljajući SPC i mentalno okupirajući vjernike militarističkim diskursom pokušavaju priskrbiti enormnu ličnu moć. Govorim o tačno prepoznatljivim pojedincima koji vode tu crkvu i o onima koji su u ratovima 90-ih bili inspiratori ratnih zločina”, kazao je Kazaz.

Kazaza i oštrina retorike, i negiranje crnogorske države, podsjeća na devedesete. Srpsku pravoslavnu crkvu vidi kao nekoga ko pokušava da sačuva ideju velike Srbije, budući da je, kako ocjenjuje, velikosrpski ideološki i politički režim poražen. Izgubili su Kosovo, Crnu Goru i dio Hrvatske.

“SPC koja nije pravni subjekt u Crnoj Gori ponaša se kao neko ko je iznad države i takva SPC u Crnoj Gori provodi krajnju destabilizaciju najboljeg društva na Balkanu multikulturnog i države koja je dostigla njviše standarde demokratije”, kazao je Kazaz.

Rezim u Srbiji Crnu Goru posmatra kao neku vrstu svoje kolonije, kaže Kazaz, kao dio teritorije na koju polaze pravo i još uvijek se ne miri sa činjenicom nezavisne Crne Gore.

“Pogleda li se način vlasti u Srbiji vidjeće se da je Crna Gora model NATO i EU model koji pokazuje da je oslobođenje od autoritarne vlasti jedini put”, dodaje Kazaz.

Podrška koja SPC u Crnoj Gori dolazi iz Srbije i Republike Srpske, Kazaz vidi kao stigmatizaciju Crne Gore i crnogoraca, negiranje crnogorskog identiteta. Ta vrsta podrške, kaže Kazaz, pokazuje želju srpskih vlasti da se Crna Gora podčiniti Srbiji i ideji velikosrpstva.

“Siguran sam da takvo djelovanje neće proći jer Crna Gora ima institucionalne moći i njen će multikulturalizam poraziti ..i poraziće agresivne ideje i ideologije nešto što je van zamislive etike”, kazao je Kazaz.

Crna Gora je pokazala da je demokratizacijom i suočavanjem s prošlošću moguće stvoriti multikulturno i demokratsko društvo sa izrazito dobro postavljenim pravima manjina i demokratskim standardima.

Nevenka Jovović, TVCG

AMBASADOR SLOVENIJE

Međunarodna zajednica Crnu Goru vidi kao stabilnu zemlju koja razvija dobrosusjedske odnose, a dijalog koji je pokrenut nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti je za pohvalu, poručio je ambasador Slovenije Gregor Presker u intervjuu za Javni servis. Slovenija smatra da bi naša zemlja trebalo da razmotri novu metodologiju proširenja koju je predložila Evropska komisija, jer bi to, ocjenjuje Presker, bio pozitivan signal da je zvanična Podgorica posvećena reformama.

Za rješavanje spornih pitanja neophodan je dijalog. Zato, poručuju iz Ambasade Slovenije, razgovori koje je vlast u Crnoj Gori pokrenula sa Srpskom pravoslavnom crkvom, povodom usvojenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, zaslužuju pohvalu za obje strane.

“Vrlo je važno da se taj dijalog nastavi. Znamo da je Zakon bio primljen u parlamentu u skladu sa svim propisima i procedurama koje važe u demokratskoj zemlji. Tako da u Crnoj Gori, kao i u svim demokratskim zemljama, postoje procedure koje može pokrenuti onaj ko se ne slaže sa nekim zakonom”, kazao je Presker.

Evropske integracije, s druge strane, imaju veliku podršku javnosti. Crna Gora odmakla najviše u tom procesu od zemalja kandidata, a Presker smatra da nova istraživanja, prema kojima oko 66 odsto građana podržava učlanjenje u EU, daju Vladi dodatnu snagu da nastavi sa reformama.

“Dijalog koji je pokrenuo Duško Marković je jako bitan. Treba da svi razumiju šta znači ulazak u EU i da daju svoj doprinos, da su svi uključeni u taj proces i mogu dati predloge za sprovođenje reformi”, dodao je Presker.

Upravo je primjena reformi bitnija od datuma članstva, jer će se time razuvjeriti i one članice koje su skeptične prema procesu proširenja.

“Crna Gora se razvila iz najmanje razvijene republike bivše zajedničke države i od obnove nezavisnosti i od obnove nezavisnosti postala je najbrže rastuća ekonomija u regionu, čak i šire. To je postignuto zahvaljujući sprovedenim reformama. Ako nastavi te reforme tako će da daje i jasne signale da je spremna da prihvata standarde EU”, kazao ej Presker.

Nova metodologija proširenja koju je nedavno predložila Evropska komisija, smatra Presker, daje signal da je prijem novih članica jedan od prioriteta briselske administracije. Slovenija smatra da bi Crna Gora trebalo da prihvati nova pravila, zbog više razloga.

“Mislim da je to važno zbog dvije stvari. Dao bi se neki politički signal zemljama koje su uzdržane od tog procesa da ga i Crna Gora prihvaća i da će pratiti ono što te zemlje traže, a drugi signal bi bio da je Crna Gora opredijeljena za sprovođenje reformi”, kazao je Presker.

Crna Gora, zaključuje ambasador, može i dalje računati na podršku Slovenije i u evropskim integracijama, kao i u novim investicijama iz te zemlje.

Borislav Višnjić, TVCG

OMLADINA SD-A

Omladina Socijaldemokrata Crne Gore, na zajedničkom sastanku Glavnog odbora i Predsjedništva, dala je jedinstvenu podršku Ivanu Brajoviću za još jedan mandat na mjestu predsjednika, a Damiru Šehoviću i Miću Orlandiću za potpredsjednike partije.

U SD vjeruju da će ostvariti odličan rezultat na izborima u Tivtu, što je, kako su kazali, od posebne važnosti za otvaranje nove perspektive u tom gradu, koji bez obzira na napredak ostvaren prethodnih godina, mora bolje.

“Analizom aktuelne političke situacije, zaključili smo da se Crna Gora nalazi na političkoj raskrsnici, zbog čega ne smije napraviti pogrešan izbor. Između onih koji podrivaju suverenitet sopstvene države, koju bi da podijele po etničkom principu i da je kao takvu vrate u prošlost, i nas Socijaldemokrata za koje je njen građanski karakter najznačajnije ostvarenje na putu ka evropskoj budućnosti kojoj smo okrenuti, mislimo da izbor i nije tako težak za bilo kog mladog čovjeka koji na ozbiljan način promišlja o svojoj perspektivi”, konstatovano je na sjednici.

To što, kako je istaknuto na sastanku, sve više, posebno mladih ljudi, prilazi Socijaldemokratam Tivta je najbolji pokazatelj ne samo da će i ovoga puta SD postići sjajan rezultat, nego i da sve više Tivćana, u njima prepoznaje pristojne ljude koji rade i ostavruju zapažene rezultate u svojim resorima ali i potencijal za promjenu pojedinih loših odluka kojih je nažalost u prethodnom periodu bilo.

“Imajući u vidu dosadašnje veoma uspješno rukovođenje partijom, kao i podatak da smo jedini politički subjekt u Crnoj Gori čija podrška na svim izborima konstantno raste, dajemo jednoglasnu podršku za još jedan mandat Ivanu Brajoviću na mjestu predsjednika i Damiru Šehoviću i Miću Orlandiću za mjesto potpredsjednika partije”, zaključeno je na sjednici kojom je predsjedavao predsjednik OSD CG Emil Đokić.

Na sjednici je usvojena i listu kandidata za članove Glavnog odbora koji će se birati na predstojećem Kongresu, a posebno je istaknuta statutarna odredba kojom se propisuje da mladi ispod 30 godina moraju biti zastupljeni sa najmanje 20% predstavnika u tom najvišem partijskom organu.

SIMOVIĆ

Potpredsjednik Vlade Crne Gore Milutin Simović poručio je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću da ostavi Crnu Goru na miru da samostalno uredi odnose države i MCP na dobro svih pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori. Srbija, kaže, niti je gradila, ni oslobađala ni čuvala crkve u Crnoj Gori pa nema potrebe ni da sada priskače.

Podsjećamo, komentarišući to što je direktor Poreske uprave Crne Gore saopštio da je ta institucija pokrenula kontrolu zbog duga koji ima Mitropolija crnogorsko-primorska SPC i upozorio da će naplata, ako Mitroplija ne plati dug dobrovoljno, biti prinudna, Vučić je rekao da će Srbija platiti sve što treba za SPC u Crnoj Gori.

Simović ocjenjuje da je stiglo neuobičajeno i brzo reagovanje predsjednika druge države, na izjavu direktora poreske uprave Crne Gore.

To je, ističe, samo još jedna potvrda direktnog miješanja u unutrašnje stvari Crne Gore i to od predsjednika Srbije Vučića i, dodaje, ne po prvi put.

“On ‘velikodušno’ nudi plaćanje dugova SPC, kako kaže ‘da nam ne bi oduzimali svetinje’. O kojim svetinjama govori predsjednik Vučić?”, kazao je Simović.

Potpredsjednik Vlade napominje da je direktor Poreske uprave jasno saopštio da bi se u slučaju neizmirivanja dug MCP eventualno naplatio sredstvima sa računa ili od njene imovine. Naravno, dodaje, ne od vjerskih objekata, već od nekretnina kojima raspolaže na atraktivnim lokacijama.

“Ako pogledamo na primjeru Buljarice, MCP je tražila i dobila prenamjenu za 55.000m2 zemljišta za turističko-apartmanske namjene, a samo 737m2 za crkvu. Dakle 1,3% za vjerske namjene, a 98,7% za biznis”, ističe Simović.

On je kaže saglasan sa dijelom izjave predsjednika Vučića da je “srpski nacionalizam pravio najviše štete i najviše problema srpskom narodu”.

“Na trenutak je to djelovalo kao naučena lekcija, da nije ubrzo za tim ponovio stare pokušaje falsifikovanja istorije koji podstiču velikosrpski nacionalizam – u posljednje vrijeme ponovo posebno usmjeren prema Crnoj Gori”, kazao je Potpredsjednik Vlade Crne Gore.

Simović je poručio Vučiću da ostavi Crnu Goru na miru da samostalno uredi odnose države i MCP na dobro svih pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori.

“Mi ćemo te odnose urediti kako i pripada jednoj suverenoj i demokratskoj državi. A što se tiče crkava u Crnoj Gori: niti ste ih gradili, niti ste ih oslobađali, niti ste ih čuvali, pa nema potrebe ni da sada priskačete. A kako ste ‘priskakali i uskakali’ u druge zemlje, najbolje svjedoče prazni manastiri u njima, i sveštenici koji tamo ne služe svom narodu, već sada unose nemir i neslogu i u Crnu Goru”, zaključio je Simović.

POLITIKON MREŽA

Nova metodologija pregovaranja sa Evropskom unijom (EU) odgovara Crnoj Gori, ali od napretka u oblasti vladavine prava zavisi njen uspjeh na putu ka Uniji, ocijenjeno je iz Politikon mreže.

Izvršna direktorka Politikon mreže, Jovana Marović, smatra da je važno da Crna Gora poruči da je spremna da prihvati nove, pooštrene uslove pregovora.

“Važno je da pošaljemo poruku da smo spremni da pregovaramo po pooštrenim kriterijuma i da smo odlučili da neke stvari iskorijenimo, posebno nedemokratske prakse. Važna je poručiti da smo spremni da se ozbiljnije uhvatimo u koštac sa prolemima”, kazala je Marović agenciji MINA.

To je, kako je rekla, jedna strana priče.

“Mislim da bi sa tog aspekta trebalo pokazati spremnost da se pregovara po novim uslovima. Sa druge strane, mislim da bi ipak trebalo malo sačekati sa tom odlukom da vidimo šta će se destiti sa novim instrumentima”, kazala je Marović.

Ona je poručila da treba vidjeti kako će oni izgledati u praksi.

“Podsjetiću da smo bili zadovoljni Strategijom iz 2018. godine pa je dobar dio tih instrumenata ostao samo mrtvo slovo na papiru”, kazala je Marović.

Ona je mišljenja da, u smislu principa, nema ničeg spornog u novoj metodologiji.

“Mislim da su neke stvari bitne za Crnu Goru, u smislu intenzivnijeg praćenja reformi od država članica u EU, podsticanja reformi, učešća država Zapadnog Balkana u raznim programima, kao i sankcionisanja i nagrađivanja ukoliko postoje rezultati, a najviše u oblasti vladavine prava”, rekla je Marović.

Ona je kazala da nova metodologija odgovara Crnoj Gori, u smislu da joj je nakon osam godina potreban neki podstrek, koji bi mogao da dođe u vidu toga.

“Najviše bi odgovarao politički dijalog na najvišem nivou, samiti koji će biti regularni za zapadni Balkan i posebni samiti za države članice, potom mape puta za funkcionisanje vladavine prava, demokratskih institucija i jačanje ekonomije. Sve su to stvari koje bi odgovarale Crnoj Gori”, navela je Marović.

Ona smatra da je način na koji će Evropska komisija vrednovati osmogodišnji put prema EU, “u smislu kako će se to računati u odnosu na nove tematske cjeline i novih šest klastera”, ono što potencijalno ne bi odgovaralo Crnoj Gori.

“Mislim da bi, u odnosu na to šta je Crna Gora do sada postigla, trebalo da smo do sada otvorili svih tih šest tematskih poglavlja ili klastera, eventualno bi onaj gdje je poglavlje 8 mogao da bude još zatvoren”, smatra Marović.

Upitana da li nova metodologija može da utiče na brzinu pregovora, ona je odgovorila da ne vidi bitnu razliku u tome da li će se pregovarati o oblastima koje su svrstane u šest klastera ili 35 poglavlja.

“Da li je šest klastera, ili je 33 poglavlja ili 35, ukoliko ne postoji neki odlučan iskorak država, posebno u slučaju Crne Gore, koja toliko dugo pregovara i ne vidi se negdje dinamika procesa u tom smislu”, obrazložila je Marović.

Ona je mišljenja da je bitnije kakvi će biti rezultati, nego koliki je broj poglavlja u novom pristupu.

“Od napretka vladavine prava naravno zavisi sve”, zaključila je Marović.

SRBIJA DA PLATI DUG SPC

Demokratski front (DF) pozdravio je odluku predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da će Srbija platiti sve što treba za Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) u Crnoj Gori.

Prema riječima jednog od lider DF-a Andrije Mandića, u tom savez su znali da Srbija nikada neće ostaviti eparhije SPC u Crnoj Gori bez podrške.

“Naša pomjesna SPC postoji na čitavom zemljinom šaru ali je samo tako grubo ugrožena u malenoj Crnoj Gori. Ovdje režim izmišlja njene poreske i finansijske dugove i želi da navodne dugove naplaćuje tako što će otimati njenu imovinu”, naveo je Mandić.

On je rekao da je Srpskoj kući, koju je država Srbija finansirala i darivala srpskom narodu u Crnoj Gori, nezakonito spriječen povraćaj PDV a istovremeno su firme bliske režimu na osnovu lažnih faktura, koje nikada nisu realizovane, dobijale povraćaj PDV-a.

Vučić smatra da je stoga javna podrška Vučića, najbolji odgovor onima koji su mislili da finansijski unište našu Crkvu.

“Jednaku zahvalnost dugujemo i za informaciju da je Srbija iz centara odlučivanja u Beogradu udaljila stranu agenturu koja je prvenstveno radila protiv srpskog naroda i SPC u Crnoj Gori”, kazao je Mandić.

On je rekao da je srpska solidarnost koja se pokazuje na svakom mjestu i u svakoj prilici je najbolja i najsnažnija podrška njihovim legitimnim zahtjevima da odbrane “sopstveno pravo na opstanak na prostoru koji su svojom žrtvom obilježili i očuvali naši preci”.

ŽENEVA

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović otputovaće danas u Ženevu gdje će sjutra, 24. februara, govoriti na segmentu na visokom nivou 43. sesije Savjeta za ljudska prava Ujedinjenih nacija koja se održava u Palati nacija.

Na otvaranju sesije govoriće predsjednica Savjeta za ljudska prava Elizabet Tiči-Fislberger, predsjednik Generalne skupštine Tijani Muhamed-Bande, generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš, visoka komesarka UN-a za ljudska prava Mišel Bačelet i član Savezne vlade i ministar vanjskih poslova Švajcarske Ignacio Kasis.

Đukanović će tokom boravka u Ženevi imati bilateralne susrete sa Visokom komesarkom za ljudska prava Mišel Bačelet i predsjednicom Savjeta za ljudska prava Elizabet Tiči-Fislberger.

Biće i visoki gost na ručku koji u čast Generalnog sekretara UN-a i Predsjednika Generalne skupštine priređuje predsjednica Savjeta za ljudska prava, stalna predstavnica Austrije.

Savjet će održati trodnevni segment na visokom nivou, na kojem će visoki zvaničnici iz više od 90 zemalja i međunarodnih i regionalnih ogranizacija ukazati na pitanja ljudskih prava koja su od nacionalnog i međunarodnog interesa i koja izazivaju zabrinutost, nakon čega će početi redovan dio martovskog zasijedanja Savjeta. Visoka komesarka UN-a za ljudska prava 27. februara će izvijesti Savjet o stanju ljudskih prava u svijetu.

DAMJANOVIĆ VARHELJIJU

Evropska unija (EU) treba da se aktivnije uključi u rješavanje političke krize u Crnoj Gori, onako kako je posredovala u rješavanju krize u Sjevernoj Makedoniji, ocijenio je nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović.

Damjanović je u pismu komesaru za proširenje EU Oliveru Varheljiju ocijenio da je njegova nedavna posjeta Crnoj Gori bila vrlo značajna, posebno imajući u vidu da je nedavno postavljen na veoma odgovorno mjesto evropskog komesara za susjedstvo i proširenje.

“Vjerujem da je vaša posjeta pokazala da ste vrlo dobro upoznati sa ozbiljnošću političke situacije u Crnoj Gori, ili, slobodno mogu reći, političkom krizom u mojoj zemlji, koja je duboko u procesu pregovora za članstvo u EU”, naveo je Damjanović u pismu.

Damjanović je ocijenio da usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti ugrožava prava kanonske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, odnosno stotine hiljada vjernika u Crnoj Gori.

On je ukazao i da još nije izabran dio članova Sudskog savjeta, da nije izabran Vrhovni državni tužilac, predsjednici Državna izborne komisije, Ustavnog suda i Agencije za sprečavanje korupcije.

Damjanović je rekao da iako je ovo izborna godina, a da nije usvojen novi izborni zakon u skladu sa preporukama OEBS-a.

On je naveo da sva ta pitanja sa kojima se Crna Gora trenutno suočava, usporavaju pregovarački proces sa EU.

Damjanović je kazao da poštuje sve obaveze i odgovornosti koje Varhelji ima, ali da smatra da je neohodno da evropski komesar nastavi da prati događaje koji se dešavaju u Crnoj Gori.

“Neophodno je i aktivnije učešće EU u prevazilaženju ove političke krize u Crnoj Gori, na način na koji je Unija posredovala u rješavanju krize u Sjevernoj Makedoniji”, kazao je Damjanović.

BISERKO OCJENJUJE

Predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji Sonja Biserk smatra da bi za Evropsku uniju konsolidacija Balkana bila dokaz da još ima potencijala za integraciju. Podjela regiona na različite interesne sfere bila bi pogubna, jer bi to generisalo stalne tenzije između različitih interesa, smatra ona. S obzirom na pretenzije EU da postane globalni igrač Zapadni Balkan će biti prvi test da li je za to spremna.

Biserko to navodi u autorskom tekstu u okviru serijala Pobjede Balkanska raskršća u kom intelektualci iz regiona pišu kako vide budućnost Zapadnog Balkana. Tekst prenosimo u cjelosti.

Prijedlog francuskog predsjednika Emanuela Makrona o novoj strategiji prema Zapadnom Balkanu bio je, kako se pokazalo, novi podsticaj raspravi, kako u EU, tako i u regionu. Prvi put se otvoreno govorilo o nedostacima aktuelne procedure i kako je prevladati.

Odbacivanje prijedloga da se Sjevernoj Makedoniji i Albaniji odobri kandidatura protumačena je kao strateška greška koja može imati pogubne posljedice ne samo za Balkan, nego i za EU. Upravo je rasprava tim povodom otvorila i pitanje geostrateškog značaja Zapadnog Balkana za EU, ali i iznedrila i novu metodologiju Evropske komisije koja između ostalog podrazumeva i veće angažovanje Komisije i članica EU u implementaciji strategije.

Najava plana

Najavljen je i investicioni plan za Balkan, što se može tumačiti kao povratak EU u reformske procese na Balkanu. Veće ekonomsko prisustvo EU suštinski će vezati Zapadni Balkan za EU, a uticaće i na suzbijanje drugih aktera čije prisustvo EU smatra zabrinjavajućim.

Mada Zapadni Balkan formalno teži evroatlantskim integracijama, region u suštini nema unutrašnji ljudski potencijal za reforme koje su neophodne za članstvo u EU.

Region je u tom smislu bio mnogo spremniji za taj proces pre devedesetih nego sada. Ratovi, poništavanje prethodnih dostignuća u ime „novih vrijednosti“, neuspješna tranzicija, ali i rješenja koja su uslijedila nakon ratova (Dejtonski sporazum, status Kosova) – sve to je blokiralo balkanska društva i održalo u životu teritorijalne aspiracije pojedinih lokalnih aktera. Zapadna međunarodna zajednica je potcijenila snagu tih aspiracija i ostavila Balkan kao „unfinished business“.

Srbija je najveća opstrukcija za njene susede zbog kontinuirane ambicije da njima dominira. Politike Beograda otežavaju demokratsku konsolidaciju susjeda, produkltivnu saradnju u regionu i napredak ka EU i NATO.

Dvije decenije su dovoljno dug period koji iziskuje i realno sagledavanje potencijala ne samo regiona kao cjeline, već i svake pojedinačne zemlje. Zato, jer su i u prethodnom jugoslovenskom projektu imale različit nivo razvoja, ali i koncept preuređenja Jugoslavije – centralizam versus konfederacija. Sukob dvaju koncepata doveo je do brutalnog raspada. I poslije tri decenije od raspada zajedničke zemlje te razlike se još očituju, pre svega u pogledu vizije budućnosti, ali i regionalnih odnosa.

Srbija i realnost

U tom smislu, Srbija se izdvaja kao zemlja koja nije spremna prihvatiti novu realnost u regionu, odnosno priznati postojanje novih država i tretirati ih kao ravnopravne partnere. To se ogleda u njenom svakodnevnom odnosu prema susjedima koje nije prihvatila kao nezavisne države i na čije teritorije još uvek ima pretenzije. To se pre svega odnosi na Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo, pa i na Makedoniju. Umjesto normalizacije odnosa, Beograd svojom politikom „zaštite srpskog naroda“ i sprečavanjem njihove integracije u matične zemlje, u suštini podstiče tenzije kroz govor mržnje i demonizacijom svih susjednih naroda.

Kao zemlja koja ima centralno mjesto na Balkanu, Srbija pokušava da maksimalno iskoristiti politički i ekonomski kontekst za koji smatra da je po nju povoljan. U tom smislu, Beograd pokazuje samouvjerenost i smatra da može napredovati u diversifikaciji odnosa i sa Rusijom i sa Kinom. Istovremeno, podilazeći odnos Zapada prema Srbiji kao lideru regiona i faktoru stabilnosti doprinio je uvjerenju srpskih elita da su njihore pretenzije ostvarljive.

Međutim, pokazalo se da je Srbija ključni faktor destabilizacije u regionu i to će ostati sve dok ne odustane od velikodržavnog nacionalizma. Srpska nacionalna elita je priželjkavala međunarodne okolnosti koje će joj, uz pomoć Rusije, omogućiti zaokruživanje nacionalnog projekta. Rusija u stvaranju te iluzije igra važnu ulogu, jer je veoma duboko ušla u srpsko javno mnjenje s tezom da „Srbi treba da budu veoma srećni što nisu u EU“. Za Rusiju zadržavanje Zapadnog Balkana izvan EU i raspirivanje lokalnih sporova podriva evropsko jedinstvo i vjerodostojnost same EU.

Državna politka Srbije nije se promijenila u odnosu na region nakon odlaska Slobodana Miloševića. Nacionalni stratezi Miloševiću pripisuju velike zasluge, jer je ratom uspio da markira teritorije koje će nove vlasti ,,demokratskim putem“ i ,,gandijevskim otporom“ vremenom konsolidovati kao srpske etničke teritorije.

Sada se primjenjuju druga sredstva i u velikoj mjeri se ona stavljaju u kontekst aktuelnih zbivanja na relaciji Zapad – islamski svijet, posebno kada je riječ o Bosni i Kosovu. Još kao i prije 30 godina iz krugova nacionalnih ideologa izroni ponuda o rekomponovanju Balkana po etničkim granicama.

Umjesto normalizacije odnosa, Beograd svojom politikom „zaštite srpskog naroda“ i sprečavanjem njihove integracije u matične zemlje, u suštini podstiče tenzije kroz govor mržnje i demonizacijom svih susjednih naroda.

Strategija

Beograd nije zatvorio srpsko pitanje i rješava ga protiv interesa srpskog naroda u susjednim zemljama.

O tome svjedoče i zvanični dokumenti koji precizno definišu politiku prema regionu. To je prije svega Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu (2011) i Povelja o srpskom kulturnom prostoru (2019). Srpska pravoslavna crkva je u oba slučaja glavna institucija za sprovođenje tih strategija, jer je jedina prekogranična legitimna institucija.

Nije zato čudno što Beograd pojačava podršku srpskim zajednicama u susedstvu, ali i pritisak na državne organe u vezi sa statusom i pravima srpske zajednice. Posebnu ulogu u tome ima i Napredni klub koji svojim izveštajima podupire tezu da su Srbi u svim susjednim zemljama ugroženi.

Da bi se razumjelo ponašanje Srbije treba uzeti u obzir i njene geostrateške interese kako ih definišu srpske elite. Ti interesi su državni i sporedno je koja je opcija trenutno na vlasti. One se razlikuju samo po metodu, ali suština je ista. Aktuelna vlast je do kraja ogolila tu strategiju i na neki način otvorila oči svima, kako susjedima tako i Zapadu. Međunarodni veoma fluidni kontekst ohrabrio je aktuelnu vlast na grublje poteze, direktniju retoriku i bezobzirnije ponašanje kako na unutrašnjem, tako i na regionalnom i međunarodnom planu.

Geopolitički interes Srbije u Bosni i Hercegovini je očuvanje RS i njeno pripajanje Srbiji. RS se smatra jedinom srpskom pobjedom devedestih i zato se treitra kao spoljnopolitički prioritet Srbije, što je navedeno i u strategiji bezbjednosti koju je Aleksandar Vulin prezentirao Skupštini Srbije. Ona je geopolitički važna za Srbiju zbog povezivanja sa Jadranom, te geoplitičkog pritiska na Crnu Goru (što je više nego očito tokom poslednja dva meseca), sprečavanja neosmanskog projekta, zaposijedanja druge obale Drine i pomjeranja „civilizacijske granice“ ka zapadu, što povećava srpski uticaj. Ostvarivanje ciljeva drugim sredstvima u mirnodopskim uslovima podrazumijeva prihvatanje Dejtonskog sporazuma kao optimalno rješenje u datim okolnostima.

Zvanični dokumenti Beograda precizno definišu politiku prema regionu. To je prije svega – Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu (2011) i Povelja o srpskom kulturnom prostoru (2019). Srpska pravoslavna crkva je u oba slučaja glavna institucija za sprovođenje tih strategija, jer je jedina prekogranična legitimna institucija

Crna Gora i Makedonija

Crna Gora se u geopolitičkom razmatranju Srbije posmatra kao „unutrašnje pitanje“ i pridaje joj se ,,nemjerljiv geopolitički značaj“. Crna Gora nikada nije prihvaćena kao nezavisna država i tertira se samo kao teritorija, odnosno kao još jedna srpska zemlja.

Osporava se crnogorstvo i jezik, a crnogorski identitet se posmatra kao hibridni. U skladu sa time, jača se pozicija srpskog naroda, dok Srpska pravoslavna crkva već ima status države u državi. Interes Srbije je da na čelu Crne Gore bude „državni politički lider“ koji će respektovati srpske geopolitičke interese, stalno vršiti pritisak kroz razne inicijative.

Zato se Milo Đukanović percipira kao glavna prepreka ostvarenju srpskih intersa. Krajnji cilj Srbije je formiranje državne zajednice, jer samo tako i Srbija i Crna Gora dobijaju na geostrateškom značaju.

Srpski stratezi su uvek tretirali makedonsko pitanje kao centralno geopolitičko pitanje na Balkanu. Milorad Ekmečić je više puta naglašavao ,,ko kontroliše Vardarsku dolinu je hegemon Balkana“.

Strateški gledano, Makedonija je uvek u paketu sa Kosovom što u velikoj meri objašnjava i NATO intervenciju jer, smatralo se, da Milošević svojom politikom ugrožava bezbjednost čitavog južnog krila NATO. Zato je već u decembru 1992. godine Milošević dobio tzv. ,,Božićno upozorenje“, a 1993. godine Savet bezbjednosti UN donio je odluku o raspoređivanju UN trupa u Makedoniji kao opomena Beograda ukoliko dirne u Kosovo. Beograd je umiješan u makedonska događanja od njene nezavisnosti. Posebno je zamereno skopskim vlastima na priznanju Kosova, ali je u unutrašnjim previranjima podržavao Nikolu Gruevskog koji je flertovao i sa Moskvom.

Beograd je uvek računao na makedonske-albanske odnose kao primjer ,,latentnog konflikta“. Međutim, zapadna međunarodna zajednica upravo zbog fragilnosti Makedonije i njenog strateškog značaja svojevremno je zaustavila sukobe, ishodovala ,,Ohridski sporazum“, zatim otvorila mogućnost za njeno brzo uključenje u NATO.

Srpski stratezi ipak smatraju da Beograd ima potencijal da utiče na makedonsko stanovništvo prije svega ekonomski i preko kulture i time geostrateški veže Sjevernu Makedoniju za Srbiju. Paralelno se pojačava i pritisak na makedonsku državu u vezi sa statusom srpske zajednice, koja je veoma aktivno učestvovala u zbivanjima vezanim za posljednje izbore kada je djelovala zajedno sa beogradskim i ruskim tajnim službama.

Kosovski čvor

Mada je srpska država proterana sa Kosova 1999. godine, Srbija i dalje percipira Kosovo kao važan geopolitički prostor. Smatra se da Albanci nisu državotvoran narod i da je to mafijaška država koja bez spoljnog faktora, pre svega, NATO i SAD, ne bi bila održiva.

Beograd je svjestan da su kosovski Albanci važan saveznik za Zapad i da je stanovništvo dinamično i orijentisano ka evroatlanskim integracijama, što u suštini umanjuje srpski uticaj. Zbog toga je Beograd pokušao da izdejstvuje razdvajanje Srba i Albanaca, odnosno podijeli Kosovo u čemu nije uspio mada je u jednom momentu imao podršku i Hašima Tačija i, što je još važnije, Edija Rame.

Srpski stratezi smatraju da je ,,Kosovo nakon intervencije postalo vanredno važan i geografski predisponirani centralni geopolitički položaj“, što Srbiji nalaže, kako se smatra, da se ,,kontinuirano bavi pitanjem Kosova kroz direktno mešanje u političke procese na Kosovu“. Srpska lista je zato važan instrument u realizaciji srpskih aspiracija prema Kosovu.

Tako ambiciozna predstava o vlastitom značaju ne uzima u obzir interese drugih u regionu, i posebno, ne interese nekih spoljnih aktera. Srbija se suviše oslanja na Rusiju čiji interesi nisu identični sa njenim.

Ruski uticaj

Aktuelna dinamika u regionu i posebno sinhronizacija događaja u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini jasno ukazuje da je na djelu pokušaj stvaranja nove realnosti (izvikivanje referenduma u RS i događanje litija u Crnoj Gori) koja bi destabilizirala čitav region. Srbija sprovodi identičnu politiku u regionu poput one koju Rusija sprovodi u svom bliskom okruženju (Ukrajini, Gruziji, Moldaviji).

Ponašanje Rusije na Balkanu ima za cilj da kompromituje EU i NATO tako što preko Srbije destabilizuje cio region. Međutim, može se reći da EU, i pored brojnih unutrašnjih izazova, po prvi put reaguje racionalno, odnosno u aktuelnim zbivanjima stala je na stranu Crne Gore i Bosne, upozoravajući Srbiju da ne dolazi u obzir promjena granica.

Čak je i ambasador Ričard Grenel u svom tvitu u vezi najnovije inicijative SAD na Balkanu izjavio da razmjena teritorija ne dolazi u obzir.

Aktuelna vlast i njen ključni čovjek Aleksandar Vučić imao je šansu da uđe u istoriju kao neko ko je uspeo promijeniti uhodanu orijentaciju Srbije. No, očigledno nije sposoban za to, bilo zbog ličnih ograničenja, bilo zbog pritiska unutar i van zemlje (Rusija). Upisaće se u istoriju kao lider koji je do kraja ogolio srpski projekat i koji je natjerao EU, uprkos nepovoljnim okolnostima, da najzad uzme u odbranu region.

Zato je važna regionalna konsolidacija i regionalna solidarnost što bi region učinilo subjektom, a ne objektom međunarodnih odnosa. Regionalna saradnja je važan element evropske perspektive Zapadnog Balkana.

Za EU bi konsolidacija Balkana bila dokaz da još uvek ima potencijal za integraciju. Podjela regiona na različite interesne sfere bila bi pogubna, jer bi to generisalo stalne tenzije između različitih interesa. Novi komesar za spoljnu politiku Žosep Borel je na konferenciji za bezbednost u Minhenu izjavio: ,,Ako nismo sposobni da odigramo najznačajniju ulogu u neposrednom susedstvu, zaboravite na ulogu Evrope u geopolitici“. S obzirom na pretenzije EU da postane globalni igrač Zapadni Balkan će biti prvi test da li je za to spremna.