NIJE BILO KVORUMA

Vanredna sjednica Skupštine opštine (SO) Plužina na čijem dnevnom redu je bio Predlog deklaracije za poništenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, prekinuta je zbog nedostatka kvoruma i zakazana za 12. mart.

Incijativu za sazivanje vanredne sjednice Skupštine Plužina, u ime 130 mještana, podnio je Bojan Knežević početkom februara, ali je zahtjev odbio predsjednik SO, Petar Mitrić.

Lokalna Skupština, kako je tada obrazložio Mitrić, nije nadležna da utvrđuje da li je neki akt u suprotnosti sa Ustavom Crne Gore, ali su podnosioci iskoristili zakonsko pravo i zakazali sjednicu.

Oni su to uradili uprkos i zaključku opštinskog Odbora za statut i propise da predložena Deklaracija nije u skladu sa Ustavom, zakonima i propisima Crne Gore.

Sjednici Skupštine je na početku prisustvovalo 17 odbornika, ali je dio odbornika Socijalističke narodne partije (SNP), koji čine većinu, napustio zasjedanje, zbog čega nije bilo neophodnog kvoruma za odlučivanje.

Skupštini nijesu prisustvovali odbornici Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije.

Predsjednik Kluba SNP Petar Ćalasan, rekao je da podržavaju poruku predloga Deklaracije da ne daju svetinje, ali i ukazao da smatraju da predloženim pojedine političke strukture manipulišu narodom.

Ćalasan je vanrednu sjednicu nazvao narodnom skupštinom i zborom i obrazložio da su odbornici SNP bili došli na zasijedanje, jer su uvijek uz svoj narod.

U ime podnosilaca Inicijative Bojan Knežević je kazao, da ne pripada ni jednoj političkoj partiji i da je dovoljno obrazovan i samosvjestan da ne dozvoli da bilo ko utiče na njega kada su u pitanju vjera i Crkva.

Građani su u predlogu Deklaracije zatražili od plužinske Skupštine da konstatuje da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti u suprotnosti sa Ustavom Crne Gore i međunarodnim ugovorima i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava.

U Predlogu je od Opštine Plužine zatraženo da pokrene inicijativu za izmjene i dopune Zakona, kako bi se na “ravnopravan, demokratski i civilizacijski način regulisali odnosi između države i vjerskih zajednica, poštujući norme i standarde međunarodnog prava, kao i najviše civilizacijske vrijednosti savremenog društva, uvažavajući specifičnost položaja Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhija Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori”.

DELEGACIJA U CG

Građanskom pokretu URA u trodnevnoj zvaničnoj posjeti je delegacija Evropskih zelenih (European Greens) koja će obaviti završni “skrining” radi zvaničnog pristupanja URE porodici zelenih stranaka, saopštili su danas iz ove partije.

Oni podsjećaju da su u novembru prethodne godine u gradu Tampere u Finskoj, na kongresu zelenih stranaka Evrope predali aplikaciju za članstvo i da je ona tada prihvaćena.

Ranije, u avgustu 2019. godine u Crnoj Gori je takođe boravila delegacija Zelenih Evrope na poziv Građanskog pokreta URA i tom prilikom se upoznala sa stanjem životne sredine na terenu u raznim mjestima.

Povodom završnog “skrininga” juče je održan radni sastanak na kojem je u ime URE prisustvovao predsjednik Dritan Abazović, potpredsjednica Suada Zoronjić, izvršni direktor Zoran Mikić, generalni sekretar Mileta Radovanić i potpredsjednica Foruma mladih Ljiljana Jokić.

Delegaciju Evropskih zelenih koja je u radnoj posjeti URI čine Tomas Vajs, kopredsjednik, Mar Garsia, generalna sekretarka, Melani Vogel, članica Predsjeništva/Izvršnog odbora i Vesna Jusup, asistentkinja za odnose sa partijama članicama.

Kako navode iz Građanskog pokreta URA delegacija zelenih danas će obići i budvanski odbor njihove partije i tamo imati još jedan radni sastanak sa članstvom, simpatizerima, NVO organizacijama, građanima.

“Nakon toga Evropski zeleni obaviće razgovore sa Vladom, medijima, NVO sektorom i drugim partijama radi sticanja kompletnije slike o pozicioniranju Građanskog pokreta URA u crnogorskom društvenom ambijentu”, zaključuju iz URE.

VUJOVIĆ OCJENJUJE

Politički analitičar Zlatko Vujović očekuje da će najveći dio opozicije izaći na izbore u Tivtu. Izbori u tom gradu biće, smatra, test da li su i koliko protestne litije, koje organizuje SPC, uticale na poziciju DPS-a u Crnoj Gori.

“Smatram da ćemo imati razlilčit pristup. Najveći dio opozicije će, makar je tako za očekivati, izaći na izbore. Naročito će to učiniti dio opozicije koji podržava litije, očekujući da će upravo ta podrška moći da se kapitalizuje i da ostvare bolji rezultat nego što bi bilo za očekivati da litija nije bilo”, navodi Vujović.

Vujović navodi da će dio opozicije podržati bojkot izbora u Tivtu.

“Sa druge strane, naravno da će neki politički akteri biti za bojkot, ali smatram da bojkot, u ovom trenutku, apsolutno nije realan jer najveći dio opozicije očekuje da može ostvariti bolji rezultat i eventualno preuzeti upravljanje u Tivatu”, kaže Vujović.

Izbori u Tivtu pvi su nakon početka protestnih litija SPC-a, u vezi sa tim Vujovic navodi da će oni biti svojevrstan test da li je to značajnije uticalo na poziciju DPS-a u Crnoj Gori.

“Opština Tivat nije baš reprezentativan primjer onoga što se dešava na nivou Crne Gore, ali svakako će izbori u tom gradu biti jedan od indikatora procjene uticaja protestnih litija na politička dešavanja i podršku koju birači daju određenim političkim partijama”, ocijenio je Vujović.

Pogrešno je, navodi, opoziciju posmatrati kao jedinstven organizam. Opozicija u Crnoj Gori je, kaže Vujović, raznorodna i njena programska orjentacija je prilično daleka. Jedino ih, smatra, može objediniti želja za promjenom vlasti.

JOVANOVIĆ

Retorika devedesetih nije prestajala, ona je prisutna od memoranduma SANU-a i samo se s vremena na vrijeme stiša, kaže za Radio Crne Gore sekretar za međunarodne odnose Lige socijalemokrata Vojvodine Aleksandar Jovanović. Medijska kampanja protiv vlasti u Podgorici u službi je destabilizacije Crne Gore. Beograd ne priznaje Crnu Goru kao državu i njenu nezavisnost smatra kao privremenu, ističe Jovanović.

“Na srpskoj političkoj sceni nema puno tema oko kojih mogu da se slože skoro pa sve političke  stranke. Jedno od tih je  nezavisna Crna Gora, kao i pitanje autonomije Vojvodine. Kad se ta pitanja pokrenu, tad svi mogu da sjednu za isti sto i da budu složni , kao najbliža braća”, naglasio je Jovanović.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti političko je pitanje, jer  vlast u Srbiji ga doživljava kao napad na njihov autoritet, moć i uticaj, koji oni sprovode u Crnoj Gori kroz Srpsku pravoslavnu crkvu mada je i njen uticaj  ograničen, smatra Jovanović.

“Oni prosto smatraju da je to oduzimanje njihovog uticaja u Crnoj Gori, koji oni naravno ne žele da izgube i zato oni to smatraju jednim od ključnih političkih pitanja i zato su se toliko usijale strasti oko svega toga”, kaže Jovanović.

Srbija nije prihvatila realnost da na prostoru bivše Jugoslavije danas postoje  nezavisne države, pa se konstantno miješa u unutrašnja pitanja  kako u Crnoj Gori  tako i u skoro svim  drugim državama nastalim na prostoru SFRJ, naveo je  sekretar za međunarodne odnose Lige socijaldemokrata Vojvodine.

“Srpska pravoslavna crkva je uvijek bila rame uz rame sa državom, pa i u ovom slučaju.  Ona je  uvijek imala svoj interes u tome. U slučaju Crne Gore interesi SPC i Srbije su se poklopili. SPC  smatra da Crna Gora ne može da ima  svoju pravoslavnu  crkvu. Smatraju i država i crkva da će tako izgubiti posljednji stub moći koji imaju, jer je  SPC jedina formalna institucija koja ima moć, a kojom oni mogu da raspolažu u Crnoj Gori”, naglašava Jovanović.

Poruke i izjave  najviših državnih funkcionera o Crnoj Gori, koje slušamo odraz su političke nekulture nezabilježene u međunarodnoj diplomatskoj praksi, ističe Jovanović.

“Srbija ima želju da bude faktor destabilizacije na Balkanu , međutim njene  mogućnosti za to su veoma male. Ona će dok god ne prihvati neke stvari i ne suoči se sa realnošću, ostati  faktor destabilizacije. Srbija mora da pokaže mnogo više  hrabrosti, mudrosti, odlučnosti u svom funkcionisanju i mora da se okrene ka tome kako će izgledati sjutra. Za sada ona sve što radi, radi protiv sebe. Svi njeni potezi skupo će biti naplaćeni u  budućnosti”, poručuje Jovanović.

Srbija još nije donijela unutar sebe odluku, što ona želi da bude. Kako stvari sada stoje izabrala je da bude neka ruska gubernija, tvrdi Jovanović. Dodaje da je Srbija trenutno pion u rukama Moskve na Balkanu.

“Ona je oduvijek bila ruski pion. Da se podsjetimo 2007. godine, Rusiji je poklonjena Naftna industrija Srbije, bolje reći Naftna industrija Vojvodine jer su sva nalazišta nafte i gasa u Vojvodini. Zauzvrat oni su uništili i to malo izvora  nafte i gasa. A sve je to urađeno pod izgovorom da Rusija zaštiti Srbiju i njen interes  kako Kosovo ne bi  postalo nezavisno. Prošlo je 13 godina , i ne trebate  biti previše pametni i informisani  kako bi  vidjeli gdje je to sve otišlo”, kaže Jovanović.

Bezbjednost  Crnogoraca u Srbiji nije ugrožena, smatra Jovanović i dodaje da se njihova prava konstantno krše. Kaže i da ne vidi u kojim se to segmentima  krše prava Srba u Crnoj Gori. Ocjenjuje kao pogubnu politiku Beograda prema Vojvodini. Ne prihvataju centralizaciju te će kroz Vojvođanski  forum raditi sve kako bi se zaštitili interesi i autonomija Vojvodine. Vojvodina je, kako poručuje, izvor najvećeg  dijela prihoda u Srbiji, a zauzvrat joj se ne vraća ništa. Naglašava  Jovanović da je  zbog takve politike danas Vojvodina i  njen narod poniženi do krajnjih granica.

Žarko Božović, Radio Crne Gore

MANDIĆ

Predsjednik Nove srpske demokratije i lider Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić rekao je da mora pasti Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili Vlada Crne Gore i istakao da se predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću ne smije popustiti ni za milimetar.

“Svaka kalkulacija koja bi vodila ka tome da on, zato što je predsjednik države, ima neki malecni represivni aparat i vladu Crne Gore koja je na veoma klimavim nogama, posjeduje nekakvu veliku prednost pa iz te pozicije može da ucjenjuje građane Crne Gore, ne smije mu se prihvatiti, niti dozvoliti”, rekao je Mandić povodom devet sedmica organizovanja litija i molebana u Crnoj Gori.

Prema njegovim riječima, kada se prebroje ljudi “od Pljevalja do Ulcinja, od Berana do Herceg Novog”, vidi se da za pad Vlade ili zakona postoji dovoljna većina, “mnogo ubjedljivija od one iz 1989. godine kada su pali stari komunisti, a njihovi nasljednici, kao što je Đukanović, prave se da je ne registruju nego vrijeđaju ljude koji su na ulicama, smanjujući višestruko njihov broj”.

On je istakao da je posljednja litija u Podgorici pokazala ko je većina u Crnoj Gori.

“Više od 100.000 ljudi kretalo se ka Nemanjinom gradu, ponosimo se što je osnivač dinastije Nemanjića, Stefan Nemanja upravo iz Podgorice”, dodao je Mandić agenciji Fonet.

On je ukazao da se nije mnogo puta u istoriji Srba desilo da je narod bio jedinstven.

“Imamo sada situaciju da je malena Crna Gora uspjela da inspiriše i mobiliše srpski narod od San Dijega do Australije, da ne govorimo o Srbiji i Republici Srpskoj, sve je ustalo i pohitalo da pruži podršku Srbima u Crnoj Gori koji su obespravljeni, diskriminisani i nad kojima se vrši nasilna asimilacija”, rekao je Mandić.

ĐONLEŠAJ

Država Crna Gora, kao i sve druge evropske države, morala je urediti i donositi zakon o vjerskim zajednicama, a svi problemi koji su se javili treba da se riješe dijalogom, poručio je u izjavi za Pobjedu nadbiskup barski i apostolski upravitelj Kotorske biskupije Rok Đonlešaj.

“Puno godina je rađeno na tom zakonu. Da li je to najbolje moguće rješenje ne bih se sad o tome izjasnio. Jedino znam da u svijetu ništa nije savršeno, jedino Bog je savršen. Država Crna Gora i svi rukovodioci države, kao i svi mi koji upravljamo vjerskim zajednicama moramo imati u obzir dobrobit stanovnika i vjernika u Crnoj Gori. I mi, svi mi, pripadamo ovoj državi jer živimo i djelujemo ovdje. Ako smo svjesni toga, i ako želimo dobrobit svim stanovnicima/građanima i vjernicima, a dužnost nam je, i to sveta dužnost da sačuvamo mir i slogu, da sijemo i svjedočimo ljubav Božiju, trebamo naći vremena, volju i spremnost susreta, razgovora, rasprava i donijeti zajedničke odluke”, istakao je on.

Nadbiskup barski je kategoričan da se mora „sjesti za stol, mora se razgovarati”.

“Ulice ne rješavaju bitne stvari, to rješava dobra volja, raspoloženje i spremnost na dijalog. To rješavasamo zajednički jezik i to jezik ljubavi. Isus je rekao: ,,Pomiri se sa svojim protivnikom dok si na putu” ,naglasio je on.

Đonlešaj naglašava da se „nijedna strana ne bi trebala pozvati samo na to ‘pravo’”.

“I nijedna strana ne smije sebi dati za pravo da čini nepravdu. Stari Rimljani su rekli: „Tko tjera pravdu, već čini nepravdu”. Nikome se ne smije činiti nepravda, nijedna strana ne smije činiti nepravdu; niti zloupotrijebiti svoj uticaj; niti oni s državnim uticajem, niti mi s duhovnim uticajem. Svi se mi, zajedno moramo angažirati da među ljudima sačuvamo mir i bezbjednost”, poruka je nadbiskupa barskog.

Katolička crkva će, kako kaže, kroz dijalog sa državom pokušati da riješi sva sporna pitanja vezana za Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

“Nijesmo protiv Zakona. Imamo dosta toga što će morati da se riješi podzakonskim aktima. Baza za razgovore je Temeljni ugovor sa državom koji smo potpisali. Moramo raditi na tome da osiguramo dokaze i mi ćemo dokazati vlasništvo. Imamo dokaze”, ističe Đonlešaj.

Napominje da je Katoličkoj crkvi sporan kratak rok, godina, da se imovina popiše.

“Godina nije dovoljna. Ne može se stići u tom roku. Imamo i druge obaveze. Vjerske i ostale obaveze. Tražićemo produženje roka, vjerojatno. Moramo biti strpljivi. Da sesmiri situacija. Vjerujem da država neće biti protiv da se produži rok”, zaključio je.

DINO MUSTAFIĆ

BiH je uspjela da opstane i u ratu, iako je sve upućivalo na to da će biti izbrisana sa historijske scene. Zašto ne bi opstala u miru, koji je njen najveći historijski saveznik? Opstanak Bosne mora biti cilj svih probosanskih političkih faktora, koji se moraju ujediniti. Naravno, sve ima smisla ukoliko BiH već nije u špilu karata koji će američko-ruski interes pomiješati na Zapadnom Balkanu.

Piše: Dino Mustafić

Srbijanska politika nije odustala od razumijevanja Bosne i Hercegovine kao „dijela svog geopolitičkog prostora“, niti od svoji ratnih ciljeva iz devedesetih. Hrvatska, koja se predstavlja kao dušebrižni politički saveznik BiH na putu evropskih integracija, od dolaska Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na vlast, ustrajava na unutrašnjem uređenju koje podrazumijeva tri etnoteritorijalne jedinice i na donošenju novog Izbornog zakona, protivnog evropskim pravnim standardima budući da je diskriminatoran. Vanjska politika Zagreba svodi se na unutrašnju politiku bosansko-hercegovačkog HDZ-a: demontaža BiH u savezništvu sa Dodikom.

Ugrožavanje Dejtona
Predsjednici HDZ-a BiH Dragan Čović i SNSD-a Milorad Dodik dijele mnoge ,,zajedničke vrijednosti“. Nedavno su se usuglasili da bi bilo nužno izmijeniti način funkcionisanja Ustavnog suda, na što su predsjednici probosanskih stranka poručili kako od toga nema ništa, čak ni po cijenu nove duboke krize koja može ugroziti i dejtonski mir.

Dan nakon što su iz Republike Srpske zaprijetili kako će dužnosnici srpske nacionalnosti u tijelima vlasti BiH blokirati donošenje bilo kakvih odluka sve dok se ne promijeni zakon o Ustavnom sudu BiH, odnosno dok iz njega ne bude odstranjeno troje stranih sudaca, Čović i Dodik sastali su se u Istočnom Sarajevu. Prijetnja iz Banje Luke stigla je kao reakcija na odluku Ustavnog suda da poljoprivredno zemljište pripada državi, što znači da ne može biti u vlasništvu entiteta RS.

Nakon sastanka s Dodikom, Čović je novinarima kazao da je nastupilo ,,teško razdoblje“ krize funkcioniranja vlasti u BiH, što ,,izravno utječe i na proces europskih integracija“. Licemjerstvo u rukavicama predsjednika HDZ-a, po starom običaju, njegov politički brat Dodik preveo je na narodski jezik: ,,Pa, krize u BiH će prestat kada nestane BiH“”.

Jasno je, dakle, da su Dodik i Čović rehabilitovali srpsko-hrvatski savez iz ratnog vremena (Milošević-Tuđman, Karadžić-Boban), kojeg danas treba nazvati pravim imenom – antimuslimanski savez. Namjerno ga ne zovem antibošnjačkim, jer u postojećim međunarodnim okolnostima, sa porastom islamskog terorizma na globalnom nivou i porastom militantne desnice na Zapadu, on je izvorno antiislamski.

Kao takav, dobija veću međunarodnu cijenu, predstavljajući Srbe i Hrvate kao „spasioce Evrope“ od islamske pošasti ugnježdene u terorističkim kampovima na granicama EU.

U priču se uklapaju sve što godinama govore najviši hrvatski i srbijanski dužnosnici prilikom susreta sa međunarodnim diplomatama: potencijalni islamski borci u BiH povod su – ili argumentacija – za dezintegraciju Bosne i Hercegovine. To je najbolje definisao nekadašnji predsjedavajući Predsjedništva SFRJ Borisav Jović u svojim političkim memoarima, u kojima kaže kako je problem Bosne to što ,,muslimani odbijaju biti Srbi ili Hrvati“.

Šta to znači?

Ovu ideju niko nije obnovio ili ojačao; suštinski, ona nikada nije bila napuštena, izuzuev u kratkom periodu kada je Zoran Đinđić bio na vlasti u Srbiji, a u Hrvatskoj Stjepan Mesić i Ivo Josipović. Pogrešno povjerovavši da je suočavanje sa pogrešnom vanjskom politikom Hrvatske devedesetih tokom procesa detuđmanizacije stavilo tačku na ideju podjele BiH, očito smo potcijenili jačinu nacionalista koji su se, u postojećem HDZ-u, mimikrično ,,europeizirali“.

Vučićeva era
U Srbiji je epoha Vučića na vlasti pojela sve godine nade da je moguće javno iskazati kajanje zbog počinjenih zločina u ime velikosrpske ideje. Katarza je zabluda. Uostalom, koliko smo puta od nacionalista čuli da će se, kada se već raspala ona velika, raspati i „Jugoslavija u malom“, tj. Bosna i Hercegovina?!

Cilj je, dakle, stvoriti etničke države na području BiH: srpska etnička država obuhvatila bi teritoriju Republike Srpske, dok bi Hrvati, koordinirano sa svojim srpskim saveznicima pokazavši disfunkcionalnost “vještačke” tvorevine pod međunarodnim protektoratom, uzeli svoj dio teritorije na kojoj već kompaktno godinama vlada kriminogena etno-oligarhija HDZ-a.

I jedni i drugi vjeruju da će Zapad, zbog svojih interesa, dozvoliti raspad nekih država, time i BiH, koja bi u tom slučaju stigla na mesarski sto otmjenog restorana neke svjetske metropole, sa kojeg bi se diplomatskom olovkom, kao satarom, raskomadalo sve ono što nije ratom. Srbi i Hrvati se, kao sijamski blizanci koji se ne mogu suglasiti o bilo čemu izuzev o ideji komadanja BiH, sada pripremaju za taj scenarij.

Pritom, nikakve prave ljubavi nema između Dodika i Čovića. Oni su samo na istom zadatku, uz puno mentorstvo Beograda i Zagreba, tj. njihovih kvazimperijalnih tutora, tzv. garanta Dejtonskog sporazuma.

Mit o Dejtonu

Sve je lažno u milozvučnom diplomatskom jeziku Vučića i Plenkovića o “poštovanju integriteta BiH”: u tom se višegodišnjem političkom sporazumu, koje čvrsto povezuje zajednički cilj, jasno prepoznaje – bosnofobija! Jer Dejtonski sporazum je legitimirao razorenu kulturnu supstancu Bosne i time je mnogo opasniji od samog rata. Taj zli dokument koji štiti etničko i kolektivističko pravo nad građanskim i individualnim, ne samo da je rasistički glup i zlonamjeran, nego je otvorio mogućnost da bosanski dušmani žele tu zemlju učiniti nemogućom. Tužno je da u 21. stoljeću u BiH žive i djeluju političari koji, nakon iskustva rata devedesetih, i dalje žele odvojiti narode kao da oni nikada nisu zajedno živjeli. To je strašno!

Još je strašnije to što se mnogi odgovorni ljudi u međunarodnoj zajednici na veoma trom i blag način očituju povodom svakodnevnih najava belaja, što ne poduzimaju ništa na veoma otvorene političke izjave koje dovode u pitanje ustavni poredak BiH. Nosioci vlasti iz HDZ-a i SNSD-a govore isto što i njihovi prethodnici uoči i u vrijeme rata devedesetih. Dakako, riječ je o prethodnicima koji su zbog te retorike danas osuđeni ratni zločinci, a kojima postojeći bosanskohercegovački establišment, kao svojim uzorima i „herojima“, rođendane čestita na gradskim bilbordima.

Nažalost, Bosna nema ni političke, niti intelektualne snage da se sama suprotstavi nacionalističkim naracijama, a teško je povjerovati da se pojedinačni ili manjinski glasovi kritičara etničkog ustrojstva BiH mogu transformirati u nadu koja će roditi autentični, stvarni mir zasnovan na slobodi i pravdi.

Svaka budala zna da se Bosna i Hercegovina ne može raspasti u miru.

(Ne)moć Bosne
BiH treba stranke koje nude mir i prosperitet, novi vrijednosni sklop, promjenu političke paradigme etničke demokratije. Historijska je odgovornost na građanskim partijama da pokažu svoju stvarnu multietničku platformu, u kojoj neće postojati mogućnost majorizacije bosanskih Srba i Hrvata. Nije dovoljno to govoriti; neophodno je vidjeti izborne liste sa većim brojem neistomišljenika politika SNSD-a i HDZ-a, a koji dolaze iz srpskog i hrvatskog korpusa.

Ukoliko želi dobro svom narodu i državi, Stranka demokratske akcije (SDA) mora otići u historijsku svlačionicu, redefinisati svoje političke stavove i konceptualno se promjeniti u konzervativno-tradicionalnu stranku građanskog desnog centra. Ne vidim da su njeni prvaci svjesni da su upravo oni, zahvaljujući svom nevjerodostojnom građanskom konceptu, najveći saveznici i politički partneri dezintegracijskim politikama SNSD-a i HDZ-a.

BiH je uspjela da opstane i u ratu, iako je sve upućivalo na to da će biti izbrisana sa historijske scene. Zašto ne bi opstala u miru, koji je njen najveći historijski saveznik? Opstanak Bosne mora biti cilj svih probosanskih političkih faktora, koji se moraju ujediniti. Istovremeno, kroz OHR, EU mora konačno prestati da se ponaša voajerski.

Naravno, sve ima smisla ukoliko BiH već nije u špilu karata koji će američko-ruski interes pomiješati na Zapadnom Balkanu.

Autor je pozorišni reditelj

SAVEZ ZA EVROPU

Predsjednik Vlade Duško Marković, danas i sjutra nastavlja razgovore sa rukovodstvima medija u okviru inicijative Savez za Evropu, saopšteno je iz Kabineta premijera.

Za danas su planirani sastanci sa predstavnicima Pobjede, TV Prva i TV Nova, a za srijedu sastanci sa rukovodstvima RTCG i dnevnog lista Dan.

Marković se danas sastao sa predstavnicima ND “Vijesti” i “Dnevnih novina”. Na sastanku je rečeno da je dalje unapređenje medijske scene važno za vladavinu prava kao ključnu vrijednost za dalji sveukupni razvoj Crne Gore.

Premijer je, u okviru “Saveza za Evropu”, ranije razgovarao sa predstavnicima crnogorskih NVO.

SKUP U KOTORU

Litije su metod za urušavanje ustavnog poretka u Crnoj Gori, a buduće generacije nam neće oprostiti, ako to dozvolimo, čulo se večeras na protesnom skupu u Kotoru u organizaciji Crnogorskog pokreta, Dukljanske akademije nauka i Fondacije “Sveti Petar Cetinjski”.

Građani Kotora su poručili da će svoju domovinu braniti strpljenjem, zakonima i tolerancijom – nasuprot negiranju i uvredama velikosrpskih aktera.

Nevenka Macan, TVCG

PROTEST U PRIJESTONICI

Cetinjska URA zatražila je, na protestnom okupljanju, ostavku načelnika Odjeljenja bezbjednosti Cetinje, Igora Popovića, i veće prisustvo policije na svim kritičnim tačkama u Prijestonici.

Zahtjeve predate cetinjskoj policiji na skupu je pročitao odbornik GP URA Slavko Šole Janković.

Da bi jedna zajednica funkcionisala, potreban je represivni organ koji će valjano obavljati svoju dužnost. Nijesam zadovoljan kako je Uprava policije radila na suzbijanju organizovanog kriminala na Cetinju.Našim nevinim sugrađanima se crtaju mete, slučajni prolaznici i djeca postaju žrtve…”, kazao je, između ostalog, Janković.

Na skupu je zatraženo i Formiranje odbora za bezbjednost na Cetinju.

Da su dva ubistva od početka godine alarm, smatra i načelnik Odjeljenja bezbjednosti Igor Popović, koji je pozvao državne organe da im pomognu u akciji suprotstavljanja kriminalnim grupama. No, današnja sjednica SO Prijestonice završena je bez usvajanja zaključka jer je opozicija tražila ostavku Popovića, a vladajući DPS mu je dao još vremena da riješi bezbjednosnu situaciju u tom gradu.