U VEZI CAREVIĆA

Predsjednik Skupštine opštine Budva Krsto Radović bio je u obavezi da sazove sjednicu lokalnog parlamenta u roku od 15 dana od dana podnošenja predloga za razrješenje predsjednika opštine Marka Carevića, a Skupština je morala da donese Odluku o predlogu za razrješenje u roku od 30 dana od dana podnošenja predloga, saopštilo je Ministarstvo javne uprave.

To je saopšteno iz kabineta ministarke Suzane Pribilović, nakon pitanja RTCG-a da li su prekršeni Zakon o lokalnoj samoupravi i Statut opštine Budva, zbog toga što nije bilo omogućeno odbornicima da se u predviđenom roku izjasne o inicijativi za smjenu predsjednika Opštine Marka Carevića, te da li je nastavak sjednice, koji je zakazan za 29. jun u skladu sa Statutom i Zakonom.

“U skladu sa čl. 40 i 62 stav 4 Zakona o lokalnoj samoupravi i članom 76 Statuta Opštine Budva, predsjednik Skupštine opštine Budva je bio dužan da sazove sjednicu Skupštine u roku od 15 dana od dana podnošenja predloga za razrješenje predsjednika opštine, a Skupština je morala da donese Odluku o predlogu za razrješenje u roku od 30 dana od dana podnošenja predloga. Iz navedenog, nesporno proizilazi da je predsjednik Skupštine bio dužan da sazove sjednicu Skupštine, da se sjednica održi, omogući rasprava, izvrši glasanje i da Skupština donese Odluku povodom podnesenog predloga za razrješenje, a sve u roku od 30 dana od dana podnošenja predloga za razrješenje, što se nije dogodilo”, istakli su iz MJU.

Iz ovog resora navode da u toku same sjednice Skupštine na kojoj se raspravljalo o predlogu za razrješenje predsjednika Opštine, u šta je šira javnost mogla imati uvid, predsjednik Skupštine nije omogućio glasanje o predlogu u roku od 30 dana od dana podnošenja predloga, što je suprotno Zakonu i Statutu Opštine.

“Predsjednik Skupštine je, imajući u vidu da je rok za odlučivanje o predlogu za razrješenje predsjednika Opštine 30 dana od dana podnošenja predloga, bio dužan da sazove sjednicu u što kraćem roku, a s obzirom na to da rukovodi njenim radom, stvori uslove za njeno nesmetano održavanje i omogući odbornicima da se izjasne o predlogu za razrješenje predsjednika opštine i o predlogu glasaju u roku od 30 dana od dana njegovog podnošenja. Takođe, predsjednik Skupštine je, u situaciji kada dinamika i način rada sjednice kojom rukovodi prijeti da ugrozi zakonske i statutarne rokove, a posebno imajući u vidu datum za koji je sazvao sjednicu Skupštine, imao obavezu da u skladu sa članom 76 Poslovnika o radu Skupštine, predloži skupštini da se rasprava odvija u jednom krugu i da se odredi i drugačije trajanje izlaganja odbornika, kao i da govori samo određeni broj predstavnika Kluba odbornika, a sve u cilju poštovanja rokova koje diktiraju Zakon i Statut”, navodi se u saopštenju MJU.

Prilog: Marko Terzić, TVCG

DPS

Najnoviji događaji u ovoj primorskoj opštini, pokazali su da se Mandićev Demokratski front i Bečićeve Demokrate, odlično slažu onda kada treba demonstrirati nepoštovanje institucija i politički primitivizam, i da je njihova koalicija, poslednjim događajima u Budvi doživjela pravu reinkarnaciju, ocijenili su iz Demokratske partije socijalista.

“Koalicija koja je u Budvi čitav svoj mandat potrošila u međusobnim optuživanjima, vrijeđanjima i podmetanjima, ujedinila se u jednom – siledžistvu i neutoljivoj želji za vlašću, po bilo koju cijenu. Cirkuska scenografija i statisti u vidu kumova, stričeva, tetaka i lokalnih kriminalaca, koji pokušavaju  da isprovociraju  nerede i nasrću na predstavnike građana, logičan su politički kraj onih koji će ostati upamćeni po dolasku na vlast siledžiskim metodama i vladavini u kojoj su jedino bili uspješni u uhlebljavanju članova porodice svojih partijskih funkcionera”. 

Za tri i po godine mandata, kako je saopšteno iz DPS, uspjeli su da naruše imidž Budve kao turističke destinacije, “i predstave je kao provincijalnu varoš, koja svoju popularnost  gradi na nacionalstičkim priredbama praćenih četničkom ikonografijom i primitivnim ispadima”. 

“Odlazeći gradonačelnik, kreator ovakvog imidža, riješio je da svoj mandat završi patetičnom javnom zakletvom SPC na vjernost, ustvrdivši usput da mu je ona draža od političke fotelje?! Ovom manipulatorskom doskočicom kojom se pokušava dodvoriti svojim pokroviteljima, on prikriva da zadatak predsjednika opštine nije bio da služi bilo kojoj vjerskoj zajednici, i da prilaže velikodušno Budvu, njenu istoriju i tradiciju na oltar bilo crkve, vjere ili države – kako je to činio sa pozicije gradonačelnika, već da upravlja gradom u najboljem interesu svih građana. Posebno je licemjerno ako se iza skrivanja iza crkve, organizovanja blokada grada i anticrnogorskih manifestacija, ne krije ništa sveto i uzvišeno, već veoma prizemni materijalni interes u vidu uzurpacije 50 hektara poljoprivrednog zemljišta.  

Raspale ili pak nefunkcionalne koalicije u primorskim gradovima, korupcionaške afere, zloupotrebe, međusobna optuživanja i vrijeđanja pokazali su prave domete udružene vlasti Mandićevog Fronta i Bečićevih Demokrata. I pored mentorstva mitropolita SPC i njegovih nastojanja da mu udružene snage DF i DCG, ostvare želju i omoguće da napokon i formalno postane Sveti Petar Cetinjski – planovi se nekako uvijek izjalove. Po pravilu, “viši” interesi kriminalno – politikantske prirode, začinjeni međusobnom mržnjom i sujetama lidera DF i DCG, nadvladaju ove nacionalstičke”. 

Zato je, dodaju, njihovim mentorima stalo da po svaku cijenu, makar i protiv narodne volje sačuvaju svoje pozicije u Budvi.

“Ako se zna da su 2016. godine ovi jurišnici na funkcije na vlast došli  upravo zahvaljujući glasu nezavisnog odbornika Džakovića,  onda je licemjerje, bezobrazluk i nasilje, napadati tog istog odbornika ako je nakon skandala, i afera koji su pratili ovu koalicionu vlast, odlučio da promijeni svoje političke stavove i glasa protiv nastavka devastacije i urušavanja Budve. 

Ipak, i pored činjenice da je cijela Crna Gora svjedočila demonstraciji nasilja, iznenađujuće je da se niko iz korpusa organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava – od ombudsmana do brojnih nevladinih organizacija – nije oglasio, i osudio političko siledžistvo i pokušaj fizičkog linča odbornika. 

Politički cirkus koji je koalicija DF – Demokrate organizovala pod šatorima logičan je kraj njihove primitivno-interesne vladavine, kakvu ne pamti ne samo Budva, nego ni Crna Gora od uvođenje višepartijskog sistema”, zakjučuju iz DPS-a.

BRAJOVIĆ TVRDI

Predsjednik Skupštine Crne Gore Ivan Brajović rekao je da njegova ideja bila da se na današnjem sastanku predstavnika vladajuće partije i opozicije dogovori novi krug razgovora i poboljšanja izbornog ambijenta.

Podsjećamo, u parlamentu je održan sastanak šefa parlamenta sa predsjednicima vladajuće koalicije, dok se lideri opozicionih partija nijesu odazvali njegovom pozivu.

“Nedolazak predstavnika opozicije na sastanak dovoljno govori o odgovornosti jednih i neodgovornosti drugih”, rekao je Brajović, poručujući da je njihova ruka pružena.

To što opozicija nije došla je, kako je rekao, nedostatak odgovornosti. Opozicija je, kaže, svjesna da nema tog izbornog zakonodavstva koje im može garantovati pobjedu.

Potrebno je, kaže, razgovarati bez ikakvog uslovljavanja sa druge strane.

Sastanku su prisustvovali lideri Demokratske partije socijalista (DPS), Liberalne partije, Hrvatske građanske inicijative, Bošnjačke stranke Milo Đukanović, Andrija Popović, Adrijan Vuksanović, Rafet Husović.

Na poziv Brajovića odazvali su se i lideri albanskih partija Nazif Cungu, Nik Đeljošaj, a ispred demokratske unije Albanaca sastanku prisustvuje Hatidža Đoni.

Sastanku su prisustvovali i potpredsjednici Skupštine Branimir Gvozdenović i Genci Nimanbegu.

Brajović je sastanak zakazao očekujući, da će se otvorenim dijalogom doći do konstruktivnih rješenja u cilju poboljšanja izbornog ambijenta u susret parlamentarnim izborima na jesen.

Iz kabineta predsjednika Skupštine Crne Gore Ivana Brajovića saopšteno je da je sazivanjem sastanka u susret predstojećim parlamentarnim izborima, namjera bila da otvorenim dijalogom svi učesnici političkog života daju doprinos većoj transparentnosti sveukupnog izbornog procesa i uvijek poželjnom poboljšanju izbornog ambijenta, uvažavajući međunarodne standarde i najbolju demokratsku praksu.

“Na sastanku je bilo riječi o potrebnim aktivnostima u susret parlamentarnim izborima, kako bi razmatranjem predloga i njihovim eventualnim usvajanjem, bilo zadržano i dodatno ojačano povjerenje građana u izborni proces”, navodi se u saopštenju.

Brajović je, kako su kazali, tom prilikom podsjetio da je početkom maja uputio poziv za posmatračke misije Evropskom parlamentu, Parlamentarnoj skupštini OEBS-a, ODIHR-u, kao i Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope.

Na sastanku je, kako se dodaje u saopštenju, bilo riječi o tome da su upravo najmjerodavnije međunarodne posmatračke misije ocijenile pozitivnim izborni proces u demokratskom ambijentu, a da su nakon posljednjih parlamentarnih i predsjedničkih izbora usvojene sve preporuke osim one za koje je bila potrebna podrška opozicije.

“Prisutni su u ime partija kojima rukovode pokazali otvorenost za dijalog isključivo u okviru institucija sistema, što očekuju od svih učesnika političkog života. Zaključeno je takođe da uslovljavanje bilo kakvim zakonskim aktima ili drugim dokumentima, ne predstavlja dobru osnovu za konstruktivne razgovore o unapređenju izbornog ambijenta, za koje se deklarativno zalažu upravo partije koje navodno nijesu zadovoljne izbornim uslovima”, navodi se u saopštenju.

Dogovoreno je da se, prateći epidemiološku situaciju i preporuke nadležnih zdravstvenih ustanova, kao i potrebu fokusiranja na ekonomiju države, razmotre optimalni termini za održavanje redovnih parlamentarnih i dijela lokalnih izbora u zakonskom roku, uz otvoreni poziv da u tim razgovorima o uslovima i terminu održavanja izbora učestvuju svi odgovorni politički subjekti.

ZBOG INCIDENTA U SKUPŠTINI

Predsjednik Pokreta za promjene i jedan od lidera DF-a Nebojša Medojević, dobio je poziv da se javi sudu za prekršaje u Podgorici, zbog događaja od 27. decembra 2019, kada je, kako ističu u saopštenju Pokreta za promjene, branio dignitet Parlamenta, prilikom upada navodnog skupštinskog obezbjeđenja u poslanički klub DF-a.

“Obezbjeđenje je protivustavno iznosilo poslanike iz zgrade Parlamenta, a po naređenju Ivana Brajovića. Ovakvi skandalozni postupci koji se odvijaju prema liderima opozicije, samo potvrđuju naše teze, da je Crna Gora privatna država, bez vladavine prava, koja je gotovo sve institucije zarobila poslušnicima vladajuće koalicije, i koja ne bira sredstva i mehanizme da se obračuna sa neistomišljenicima”, ističe se u saopštenju PZP-a.

Kako se dodaje, hapsiti poslanike i pozivati na krivičnu i prekršajnu odgovornost, radi samo režim koji je ogoljen i koji je pri kraju.

“Kako drugačije objasniti kršenje Ustava, selektivnu primjenu Zakona, urušavanje digniteta Skupštine Crne Gore? Političke promjene su neminovni proces demokratije koji neće zaobići ni autokratsku vlast u Crnoj Gori, a kada se to desi, neka svi koji su učestvovali u nezakonitom progonu DF-a, misle o posljedicama”, zaključuje se u saopštenju PzP-a.

RAĐENOVIĆ

Dvodnevni desant DPS i njihovih satelita i odbornika – prebjega na vlast u Budvi završen je fijaskom, navodi se u saopštenju Krsta Rađenović, predsjednik OO SNP Budva i šef Kluba odbornika SNP CG u SO Budva.

“Budva je odbranjena, ostala je u rukama onih koji su izbornom voljom naroda dobili priliku da upravljaju ovom opštinom. Na taj način odbranjen je ne samo ovaj opozicioni grad, već i ustavni poredak Crne Gore, te spriječena još jedna krađa izborne volje građana. Budvani nijesu dozvolili da se ponovi kotorski scenario, te su na taj način spriječili DPS da njima svojstvenim metodama još jednom ponize naše sugrađane. Opozicija je pokazala da može da bude jedinstvena i da je sposobna da sve nesuglasice ostavi po strani kada je u pitanju viši interes”, piše u saopštenju.

Rađenović ocjenjuje da je pobjeda u Budvi nova nada za Crnu Goru.

“Nada da je ovo korak dalje ka demokratizaciji i stvaranju ambijenta vladavine prava i poštovanja osnovnih prava naših građana. Samo jedinstvo, istrajnost i istinska saradnja opozicije, bez surevnjivosti i svađa, mogu dovesti do razvlašćivanja DPS-a i na državnom nivou, što mora biti cilj svih nas”, zaključuje se.

DANAS U PARLAMENTU

Radnička partija (RP) neće prisustvovati sastanku koji je predsjednik Skupštine Ivan Brajović zakazao sa predsjednicima parlamentarnih stranaka, jer je prije toga neophodno da se sastane opozicija i nastupi sa zajedničkom stavom, kazali su iz RP.

Predsjednik RP Maksim Vučinić naveo je da su u saznanju da ni ostale stranke neće prisustvovati sastanku.

On je kazao da je RP više puta pozivala sve opozicione subjekte na jedinstvo.

“Inicirali smo da se sastanemo, a potom je to uradila jedino Socijalistička narodna partija (SNP) i mi smo je podržali, ali nije uslijedio sastanak”, rekao je Vučinić na konferenciji za novinare u Nikšiću.

On je naveo da se u RP nadaju da će, kako se bliži vrijeme izbora, partije uvidjeti značaj zajedničkog djelovanja i početi sa sastancima.

Vučinić je čestitao budvanskoj vlasti na jedinstvu i odlučnosti da sačuvaju „trenutno jednu od rijetkih slobodnih crnogorskih opština“ i ukazao na to da je logičan nastavak te borbe jedinstveno djelovanje crnogorske opozicije.

„Opet pozivam da u duhu narodnog jedinstva opozicija konačno primjeni formulu, koju nije nikad do sada, bezuslovno zajedničko djelovanje u borbi protiv režima. Decenije iskustva su na strani većine opozicionih političara i krajnje je vrijeme da to stečeno znanje upotrebe za dobro naroda i Crne Gore, jer crnogorska mladost više ne može da čeka“, ocijenio je Vučinić.

Sastanak koji je predsjednik Skupštine Ivan Brajović zakazao sa predsjednicima parlamentarnih partija biće održan danas, ali je još neizvjesno ko će prisustvovati sastanku.

DF BUDVA

Predsjednik OO SD Budva Petar Ivković gadi se šatora i Guče, ali ne i otimanja budvanskih i crnogorskih glasova, odbornika, hotela, nacionalnih resursa i kulturnih dobara, dok su mu usta puna ljubavi prema Crnoj Gori i demokratiji, saopštio je budvanski odbor Demokratskog fronta (DF).

Iz DF-a su reagovali na ocjene Ivkovića da je “konačno realizovan projekat Guča u Budvi”.

“Smeta mu šator i sve ostalo, ali ne i krađa legitimiteta vlasti, udar na temeljna ustavna načela i na demokratiju u Crnoj Gori, koja je po svim relevantnim adresama iz Evrope i svijeta spala na najniži nivo u poslednjih 15 godina”, navodi se u reagovanju DF-a. 

Tvrde da Ivkoviću ne smeta mu ni to što, kao član Odbora direktora HG Budvanska rivijera, “sprovodi plan prodaje tog renomiranog i unosnog preduzeća u vlasništvu države”.

“Ne smeta mu ni što će se na prostoru TN Slovenska plaža izgraditi više od dvjesta hiljada kvadrata novog stambenog prostora, poslije prodaje, naravno, ne bi li DPS vrhuška i njihovi džepni tajkuni zaradili stotine miliona eura. Nijesmo ga čuli da se bunio protiv prodaje akcija nove firme Sveti Stefan hoteli AD, u čijem je osnivanju učestvovao, a za koju se sprema isti scenario, kao u slučaju HG Budvanska rivijera. Trenutno je predsjednik Odbora direktora tog preduzeća. Posebno čudi da mu ne smeta ni izgradnja nelegalnog kondo hotela (sa stanovima za prodaju) u Miločerskom parku, a ne znamo ga ni kao borca protiv nelegalne gradnje administrativnog objekta kod hotela Sveti Stefan ili Spa centra na Kraljičinoj plaži. Za sve ove akcije njegovih drugova odlično zna jer živi u Svetom Stefanu”, saopštio je DF. 

PETRIČEVIĆ

Predstava je završena, goruća pitanja za Budvu ostaju i moraju se rješavati voljom skupštinske većine, po jasnim zakonskim i ustavnim odredbama države Crne Gore, ocjenjuje Milica Petričević, odbornica Socijaldemokrata u Skupštini opštine Budva, i naglašava da se time se ne smije i ne može manipulisati.

“U šatorskoj scenografiji, prikladnoj za performans koji smo vidjeli, režiseri i glavni glumci: skupštinska manjina koalicije DCG, DF i podcenzusnih SDP i URA nadmašili su sebe, praćeni aplauzima i podrškom sporednih glumaca, opštinskih funkcionera koje su sami imenovali.  Poseban i u cijeloj Crnoj Gori najviše zapažen ton predstavi dali su članovi porodica tih funkcionera, okupljenih ispred šatora, nazvani „nezadovoljni građani“. Da se razumijemo, jesu građani i jesu nezadovoljni, ali očigledno gubljenjem obilatih privilegija”, piše u saopštenju Petričević.

Ona pita da li su ovom predstavom zadovoljni i drugi  građani Budve, birači pomenutih partija…

“Jedini statisti ove predstave su bili skupštinska većina, 17 odbornika DPS-a, Crnogorske, SD-a i nezavisni odbornik, predviđen da bude „topovsko meso“ za frustrirane gubitnike vlasti. Samo što statisti nijesu igrali po predviđenom scenariju, pa su na kraju ostali poniženi samo organizatori. Sve bi to bilo fino i zabavno da ova groteska nije trebalo da bude sjednica Skupštine.  Da  na toj sjednici nije trebalo poštovati Zakon, Statut i Poslovnik o radu. I da nije  trebalo rješavati pitanje od najveće važnosti za građane Budve u ovom teškom periodu – kako dalje”, navodi Petričević.

“Vidjeli smo sve, osim onoga što je trebalo. Vidjeli smo i da odlazeća budvanska koalicija ima veoma snažnu i beskompromisnu slogu isključivo i jedino kada im je ugrožena  vlast. Za 3 i po godine upravljanja gradom na sceni su bili sukobi, svađe, nesloga i međusobno pljuvanje, a sve na uštrb građana Budve. Oni to neće zaboraviti, kao što nijesu zaboravili ni istinsko prekrajanje njihove izborne volje, kada je podrškom Crnogorske vladajuća koalicija opstala na vlasti. Tada koalicija nije bila nimalo zabrinuta za izbornu volju birača 3 odbornika, pa je utoliko licemjernija njihova sadašnja briga za prekrajanje izborne volje birača jednog odbornika”, zaključuje se.

VUKSANOVIĆ OCIJENIO

Šovinistički ispadi prema nacionalnim manjinama zadiru u same temelje multikulturalne i multikonfesionalne Crne Gore, saopštio je za Pobjedu predsjednik Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović.

Komentarišući to što je na premijerskom satu ukazao na incidente tokom kojih se ispoljava šovinizam prema pripadnicima nacionalnih manjina u Crnoj Gori, Vuksanović je rekao da je osjetio potrebu, ali i obavezu da pred crnogorskom javnošću, pokuša “posvijestiti da šovinistički ispadi prema nacionalnim manjinama zadiru u same temelje multikulturalne i multikonfesionalne Crne Gore”.

“Žele ugroziti dragocjenost ove države. Treba pohvaliti reakciju Uprave policije koja je u veoma kratkom vremenu otkrila počinitelje ovih nedjela. Na premijerskom satu bila je i prilika da se osvrnem na opasnu retoriku kojom se Crna Gora upoređuje sa NDH. Ponavljam i ovdje, NDH je zastiđe hrvatskog naroda, a oni koji poistovjećuju današnju Crnu Goru sa NDH pokazuju da ne poštuju žrtve tog zločinačkog režima”, rekao je Vuksanović.

Ne samo da ih ne poštuju, već ih, kako je rekao, koriste u manipulative i politikantske svrhe.

“Zbog toga nije začuđujuće da se njihov narativ često svodi na potenciranje, kako oni kažu pravoslavne većine, pri čemu negiraju pravo nacionalnim manjinama na odlučivanje u mnogim segmentima naše društveno – političke stvarnosti. Koliko smo puta do sada čuli pozive ratnim drugovima da otkopaju oružje, obuku uniforme, blokiraju saobraćajnice? Ako ćemo vjerovati svojim očima i ušima, onda je jasno da se radi o pokličima kojih smo se naslušali devedesetih godina. Vjerujem da oni mogu i moraju biti bolji, ne samo prema nacionalnim zajednicama u Crnoj Gori, već i prema svojem biračkom tijelu, kojeg na ovakav način degradiraju. Građanski mir i zajedništvo su vrednote koje smo odbranili i u vremenima teških kušnji i napetosti prije 30 godina. Vjerujem da ćemo i ovog puta biti na visini zadatka i sačuvati ono što je sama bit crnogorske državnosti”, istakao je Vuksanović.

Ne želi, kako je rekao, da bude kao politička konkurencija: “Zbog toga osuđujem i incident koji se desio u Baru, kojem je bio izložen pravoslavni sveštenik Nikola Radović”.

Govoreći o prijetnjama koje je dobijao putem Fejsbuka, on pojašnjava da, kada se odlučite za politiku, “prihvatate i činjenicu da veliki dio svoje privatnosti ustupate javnosti”.

“Politika podrazumijeva izloženost. To je svjesna odluka i nemate pravo da se žalite, ali se trebate institucionalno braniti od onih koji se agresivno ne mire sa realnošću da dijele prostor i vrijeme s onima koji su različiti po nacionalnom i vjerskom. Primao sam prijetnje po identitetskoj osnovi, koje su nadležni organi redovito efikasno procesuirali onda kada sam im to i prijavljivao. Institucionalni odgovor je najbolji lijek za takve patološke pojave. Među posljednim prijetnjama bila je ona iz Kotora, od jednog mladog čovjeka koji do sada nije ispoljavao takva ponašanja, ali očigledno ga je podstakla atmosfera u kojoj smo. Bilo mi je drago kad sam video da se kaje i da mu je žao zbog počinjenog. Zbog toga se nijesam pridružio sudskom gonjenju, već sam mu oprostio. Smatram da je naša misija da mirimo i jačamo društvenu sigurnost, a ne da destrukcijom težimo zaraditi koji glas na političkom tržištu”, kaže on.

Ističe da su pozdravili inicijativu predsjednika Skupštine Ivana Brajovića i prihvatili poziv na razgovor, jer smatraju da je dijalog neophodan.

“U tim procesima Skupština Crne Gore ima poseban značaj i pravo je mjesto da razgovaramo o predstojećim izborima. Međutim, ako želimo biti precizni, onda bi trebalo reći da smo mi permanentno u dijalogu, a sasvim je drugo pitanje ono što zovemo dogovor”, kazao je on.

BALKANSKA RASKRŠĆA

Pišem ovaj tekst sat vremena uoči mise za žrtve Bleiburga koju će pred dvadeset ljudi u sarajevskoj katedrali, s vodstvom oba bosanskohercegovačka HDZ-a među njima i u izravnom prenosu na HRT-u predvoditi kardinal Vinko Puljić, navodi Dragan Markovina u autorskom tekstu za “Pobjedu”.

Dragan Markovina

Ono što svi koji prate situaciju u regiji sigurno već znaju, jeste činjenica da je i sama najava održavanja mise podignula skoro čitavo Sarajevo na noge, da je centar glavnog bosanskohercegovačkog grada blokiran od strane policije, da će u isto vrijeme ispred Filozofskog fakulteta na Marijin dvoru, ispred spomenika ljudima koje je pred kraj rata dao ubiti ustaški zločinac Maks Luburić biti održan prosvjedni skup u organizaciji antifašističkih društava i da su medijske i društvene tenzije na maksimumu.

Hrvatski izvoz u BiH

Oko čitavog ovog događaja stvorila se prilična kakofonija u kojoj se slabije upućenima teško snaći. Krenuću stoga od crkve. Objašnjenje koje iz Vrhbosanske nadbiskupije ovih dana javno emitiraju, o tome kako držati misu za nekoga ne povlači za sobom političku poruku, nego se crkva uvijek moli jednako za duše svih ljudi, toliko je smiješno, da je u tu tezu nemoguće uvjeriti i rijetko naivne pojedince. Načelno to naravno jeste tačno, ali u ovom konkretnom slučaju, održavanja mise u saradnji s neoustaškim “Počasnim bleiburškim vodom” i pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora, uz prisustvo visokih političkih dužnosnika i pred kamerama Hrvatske radio-televizije, k tome u sarajevskoj katedrali predstavlja sve drugo osim molitve za duše poginulih.

Da se ne lažemo, riječ je o političko-medijskom spektaklu kojeg je Hrvatska izvezla u Bosnu i Hercegovinu, nakon što im je Austrija zabranila održavanje masovnog revizionističkog okupljanja na svom teritoriju.

Da je to tako svjedoče govori, snimci i poruke s prethodnih okupljanja, jednako kao i govor premijera Plenkovića kojeg je održao povodom ovog dana i u kojem je uz jednu kurtoaznu rečenicu o antifašističkom pokretu zaključio kako je u Hrvatskoj 1945. uveden totalitarizam, ali i politika upravo hrvatskog Sabora koji je odbio biti pokrovitelj obilježavanja 75. godišnjice Bitke na Sutjesci, uz obrazloženje kako je riječ o nečemu na teritoriju druge države, dok mu ista stvar vidimo ne smeta ove godine.

O tom ciničnom odnosu službene Hrvatske, ponajprije HDZ-ove politike prema Drugom svjetskom ratu i nominalnom ustavno-pravnom naslanjanju na antifašističku borbu, uz uvijek jasnu sentimentalizaciju ustaškog režima i pokušaje da se fašisti i antifašisti kroz tezu o dva totalitarizma svedu na istu ravan sam pisao puno puta, između ostalog i nedavno na Peščaniku i u Oslobođenju, pa nema potrebe da se ponavljam.

Jedino što bi tome mogao nadodati su dvije stvari. Prva je što još uvijek nikome pa ni kardinalu Bozaniću nije palo na pamet da misu za bleiburške žrtve održi u zagrebačkoj katedrali, umjesto u nekoj od ostalih crkava, a tu je i taj dodatni cinizam uslijed kojeg iznova Hrvatska potpuno besramno podiže društvene i političke tenzije u Bosni i Hercegovini, dovodeći na kraju upravo sarajevske Hrvate u nezgodnu poziciju.

Grijeh crkve

Iako službena Hrvatska po ovom pitanju predstavlja izvorni problem, Katolička crkva ima puno problematičniju ulogu.

Ona se, naime, niti jednom od 1945. do danas nije jasno distancirala od ustaške ideologije, države i prakse, niti se suočila sa svojom ulogom u cijeloj toj priči. Niti jednom zgodom na jasenovačkoj komemoraciji nije se ukazao nijedan katolički prelat visokog ranga, a jedini put kad se kardinal Bozanić – nakon ozbiljne diplomatske akcije Slavka Goldsteina – ukazao samostalno u Jasenovcu, zagrebački nadbiskup se okrenuo na pola puta, prije nego je došao do spomenika i nije rekao ništa.

Stoga nije nimalo slučajno što se kompletna Katolička crkva na ovim prostorima, jednako ona u Hrvatskoj, kao i u Bosni i Hercegovini angažirala da se Alojzije Stepinac proglasi svetim, iako to po držanju u Drugom svjetskom ratu ničim nije zaslužio, budući da niti jednom nije izrekao nedvosmislenu kritiku zločinačke ustaške države i odbacio je u cjelini. S te strane nije nimalo začuđujuće kako se svi oni sveštenici koji su aktivno učestvovali u antifašističkoj borbi, na čelu sa Svetozarom Rittigom, sistemski i decenijama prešućuju.

Isto vrijedi i za Vrhbosansku nadbiskupiju, koja se nijednom nije suočila s nasljeđem i djelovanjem sarajevskog nadbiskupa Ivana Evanđeliste Šarića, koji je bio jedan od najvećih podržavatelja ustaške države. Sve ovo što sam naveo govori o tome da nikome ne bi bilo sporno da se crkva, hrvatsko društvo pa i Hrvati iz Bosne i Hercegovine, čijih je mnogo predaka bilo na Bleiburgu, sjećaju žrtava ubijenih na kraju rata i održe molitvu za njih, kada bismo znali da je odnos svih navedenih institucija prema nasljeđu Drugog svjetskog rata dosljedno antifašistički i da su o tome zašto je do svega toga nakon Bleiburga došlo i zašto su se svi ti ljudi uopće i uputili prema Austriji.

Kolone

U toj koloni je doista bilo i civila i mladih ljudi mobiliziranih na pragu punoljetnosti, ali i čitav niz ratnih zločinaca i vojnika svih kolaboracionističkih vojski, ustaških, četničkih i belogardejskih. Pojednostavljeno govoreći, nepristojno je pozivati se na empatiju, a ponašati se kao da je sve krenulo u maju 1945. i da se ništa prije toga nije događalo.

Ostaju nam na koncu reakcije sarajevske i bosanskohercegovačke javnosti, koje trebamo promatrati nijansirano. Opšti dojam je da je skoro čitav grad ustao protiv ove mise. Međutim, nije isto kada se protiv nje buni dosljedno antifašistička židovska zajednica i predstavnici SPC-a koji imaju identičan odnos prema ratovima iz devedesetih. Takođe nije isto kada ova misa smeta iskrenim antifašistima koji prema svim revizionističkim pojavama nastupaju jednako i kada smeta svima onima koji su podržavali odluke o preimenovanju sarajevskih ulica, na način da su ih partizanski borci i ilegalci gubili, a saradnici ustaške države, poput Mustafe Busuladžića, dobijali i postajali novi heroji vrijedni sjećanja. Na isti način, nije isto kad se nad Puljićevim potezom zgražaju iskreni antifašisti i oni koji bi mijenjali datum kad se obilježava Dan grada i potisnuli 6. april u zaborav.

Najgore od svega je što će ovo ponovno podizanje tenzija dodatno udaljiti bosanskohercegovačke zajednice i još više traumatizirati ionako previše podijeljeno i traumatizirano društvo kojem su saradnja i nekakav zajednički plan za budućnost potrebniji nego ikada.