MVP

Ambasada Crne Gore u Srbiji oštro je demantovala tvrdnje poslanika Demokratskog fronta Milana Kneževića da je „konzul Crne Gore Vuk Rakočević opservirao skup“ u Beogradu. Ta informacija objavljena je u pojedinim medijima.

“Konzul Rakočević nije prisustvovao sinoćnjem okupljanju ispred crkve Svetog Marka, stoga ova objava predstavlja još jednu u nizu vijesti koje se plasiraju intenzivno ovih dana sa namjerom manipulisanja i obmanjivanja javnosti”, navodi se na zvaničnom Tviter nalogu Ministarstva vanjskih poslova.  

RADULOVIĆ

Najvažnija dimenzija Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja, je činjenica da se njime Crna Gora definiše i konstituiše kao slobodno, otvoreno i pluralističko društvo u smislu prava i obaveza vjerskih zajednica i vjernika, ocijenio je državni sekretar Ministarstva vanjskih poslova (MVP) ambasador Vladimir Radulović.

Kako je pojašnjeno u saopštenju, zakon definiše pluralističko društvo, u smislu da pored uvažavanja i poštovanja za najvažnije i najveće tradicionalne vjerske zajednice Zakon otvara prostor i za one koje traju kraće, za one koje su nedavno formirane, kao i za one koje će tek biti formirane.

“Prostor vjerskih sloboda, ispovijedanja vjere i iskazivanja vlastitih uvjerenja je neograničen”, ističe Radulović.

Državni sekretar MVP je istakao da “nema superiornih vjera i vjerskih zajednica”.

“To je kamen temeljac na kome počiva ovaj zakon, koji se nastavlja na ono što je baština svih građanskih revolucija od Francuske do Američke, a koja se najjezgrovitije može smjestiti u princip – onoliko crkava koliko vjernika. Zakonom se do kraja i konsekventno afirmiše princip moderne sekularne države. To je najvrijedniji domet ovog zakona i ne bi ga trebalo svoditi na samo nekoliko njegovih članova o kojima naravno mogu postojati različita mišljenja”, rekao je Radulović.

Podsjetio je da je u pripremi Zakona i u njegovoj konačnoj verziji od suštinske važnosti bila saglasnost međunarodne zajednice, prije svega Venecijanske komisije.

“Prostor za njegova osporavanja iz ovog ugla o kojem sam govorio je gotovo nepostojeći, a dijalog se svakako nastavlja sa svima koji su zainteresovani”, napomenuo je Radulović.

On je ocijenio da Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja ima emancipatorski i modernizacijski karakter, podsjećajući da je njime zamijenjen stari Zakon iz 1977. godine iz vremena komunizma i bipolarnog svijeta.

Podsjetio je da je priprema za donošenje ovog zakona trajala punih šest godina, te da su bili uključeni gotovo svi društveni akteri – predstavnici svih najvažnijih vjerskih zajednica u Crnoj Gori i njihovi vjerski lideri, predstavnici parlamenta, Vlade, političkih stranaka, laičke, stručne javnosti i mediji.

“Donošenjem ovog Zakona Crna Gora je faktički, institucionalno i simbolički iskoračila iz jednog vremena autoritarizma i sloboda u vrijeme demokratije i evropskih vrijednosti”, kazao je ambasador.

ANĐUŠIĆ

Vlast neće praviti kompromis sa državnim interesima, među kojim je i primjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, poručio je poslanik DPS-a Mihailo Anđušić.

Poslanik Neđeljko Rudović kazao da najava Demokratske partije socijalista da će izborni zakon ponuditi opoziciji kao platformu za razgovor još je jedna predstava za međunarodnu javnost, uvredljiva je i nerealna.

“Demokratska partija socijalista i njeni koalicioni partneri su već najavili da prijedlog Zakona o izboru poslanika i odbornika, kao i set medijskih zakona treba da posluže za obnavljanje dijaloga vlasti i opozicije”, odgovara Anđušić.

Kaže da je vlast ta koja sve vrijeme insistirala na dijalogu i prihvatala sugestije svih aktera u okviru Odbora za izborno zakonodavstvo.
“Ipak, opozicija u Crnoj Gori je inferiorno pobjegla od dogovora, dok vladajuća koalicija svoju ruku drži i dalje pruženom za dogovor o izbornim zakonima”, navodi Anđušić.

Razumljivo je, kaže on, da je veoma teško za opoziciju da objasni i domaćoj javnosti i međunarodnoj zajednici zašto ne pristaju na dogovor o izbornim zakonima sa vladajućom koalicijom kada je vlast spremna na dijalog i prihvatanje svih pravno utemeljenih prijedloga aktera u procesu.

“Ono sa čime nećemo praviti kompromis jesu državni interesi, poput implementacije Zakona o slobodi vjeroispovijesti, u kojem je opozicija našla alibi za bijeg od glasanja za izborne zakone sa partijama vlasti, što bi vodilo padu njihovog političkog rejtinga”, naveo je Anđušić.

On ističe da je Rudović odavno poznat kao čovjek kojem, kako ističe Anđušić, lični interes diktira politički stav.

“Zato ne čude maliciozni komentari i ruganje građanima govoreći da su izborni zakoni donijeti na brzinu, a cjelokupna javnost je godinu dana kontinuirano obavještavana o radu Odbora za izborno zakonodavstvo, koji je sve to vrijeme pripremao zakonska rješenja. Treba razumjeti pokušaj gospodina Rudovića, da neprincipijelnim stavom, pokuša animirati neku od opozicionih političkih skupina, ne bi li mu eventualnim angažmanom produžili politički vijek, jer sam za tako nešto sam nije sposoban. U toj namjeri je spreman pogaziti sva svoja prethodna načela i o sistemu i identitetu, što god je na dnevnom redu”, zaključio je Anđušić.

SNP

Socijalistička narodna partija pozvala je nadležne pravosudne organe da procijene da li u izjavama mitropolita CPC Mihaila ima elemenata za gonjenje po službenoj dužnosti.

“Naime, čovjek koji sebe naziva mitropolitom usudio se da ustvrdi da “su Srbi remetilački faktor na Balkanu i da bi trebalo malo da se spuste na zemlju, jer više nema velike Srbije”, te da u Crnoj Gori lako može doći do građanskog rata”, poručuju iz SNP-a. 

Mihaila optužuju za raspirivanje, kako kažu u SNP-u, nacionalističke strasti i prizivanje bratoubilačkih ratova.

“Samo neodgovorni, neuki i zlonamjerni ljudi mogu ovako rezonovati, ali to nije ništa novo kad je pomenuti u pitanju. Međutim, zabrinjavajuće je što crnogorski državni organi u njegovim istupima ne prepoznaju govor mržnje i direktne prijetnje upućene čitavom jednom narodu i jedinoj priznatoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori”, poručuju iz SNP-a. 

ŠARANOVIĆ OCIJENIO

Izmjenama Krivičnog zakonika neće biti unaprijeđena krivično pravna zaštita, jer Demokratska partija socijalista (DPS) želi da profitira na temelju crnih fondova, ocijenio je poslanik Demokrata Danilo Šaranović.

U Zakonu o dopunama Krvičnog zakonika navodi se da će javni funkcioner koji silom, prijetnjom, ili na drugi način utiče da se političkom subjektu daju sredstva za finansiranje izborne kampanje ili političkog subjekta kazniti zatvorom od tri mjeseca do pet godina.

Te dopune usvojio je crnogorski parlament krajem prošle godine.

Šaranović je agenciji MINA rekao da je DPS jednostrano usvojio izvjesne kozmetičke izmjene Krivičnog zakonika, koje je, kako je naveo, nijesu imale podršku opozicije, i dokaz su da je ta partija jednostranim akcijama pobjegla od izborne reforme, jer ima strah od fer izbora.

On je upitao šta je bio odgovor države na kupovine ličnih karata, da li su institucije ispitale šta je na terenu učinjeno sa onih 97,5 hiljada eura iz koverte Slavoljuba Stijepovića i koliko je osoba osuđeno za krivična djela protiv izbornih prava i sloboda.

Prema njegovim riječima, ukoliko je vjerovatnoća primjene krivične sankcije ravna nuli zbog nepostupanja institucija, onda je uzalud propisano krivično djelo.

“Drugim riječima, neće biti odvraćeni ni potencijalni ni stvarni počinioci protivpravnih i štetnih djela koja podrivaju same temelje pravnog sistema i osnovne demokratske vrijednosti”, kazao je Šaranović.

Ključni problem nije, kako je objasnio, sadržina Krivičnog zakonika, nego njegovo nesprovođenje uvijek, svuda i na neselektivan način.

“Demokrate su se založili za kriminalizaciju protivzakonitog finansiranja radi snažnije prevencije tog vida izbornog kriminala, a i iznijeli predloge o tome kako da se izvrši reforma tog segmenta krivičnog zakonodavstva”, kazao je Šaranović.

Kako je istakao, evidentno je da je DPS pokazao strah i veliku želju da se izbjegne usvajanje tih rješenja, jer znaju da bi zahvaljujući tim normama njihovi izvršioci izbornog kriminala pronašli siguran put do zatvora u Spužu, tako da su izbjegli sveobuhvatnu izbornu reformu i bez opozicije usvojili kozmetičke izmjene.

Prema njegovim riječima, krivična odgovornost je svedena na odgovorne osobe u partijama, a to su obično predsjednici i poslovni direktori, koji suprotno zakonu pribavljaju finansijska sredstva za finansiranje tih partija.

Oni koji nemaju status odgovornog lica u partiji, a suprotnu zakonu pribavljaju novac i druga sredstva za partiju, kako je dodao, ostaju izvan zone krivične odgovornosti, i onda smisao novih zakonskih rješenja neće ničemu služiti.

“Ni Stijepović nije imao status odgovornog u partiji u smislu Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, tako da je jasno je da su ove izmjene Krivičnog zakonika obična simulacija i bacanje prašine u oči javnosti”, zaključio je Šaranović.

PAPOVIĆ

Kampanju protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti vodi Episkopski savjet SPC u Crnoj Gori, odnosno arhijereji Mitropolije crnogorsko-primorske i eparhija: budimljansko-nikšićke, mileševske i zahumsko-hercegovačke i primorske, piše istoričar i poslanik DPS-a Dragutin Papović u autorskom tekstu koji objavljuju Dnevne novine.

Ovaj savjet se predstavlja kao visoki crkveni organ, ali nijesu jasni njegovo mjesto i pravna utemeljenost u crkvenom poretku. U javno dostupnoj verziji Ustava SPC, u članu 10, koji propisuje crkvenojerarhijske i samoupravne vlasti, tijela i organe, ne postoji Episkopski savjet ni mogućnost njegovog formiranja. Valjalo bi da SPC zbog javnosti objavi akt o formiranju ovog Savjeta.

Podmetanje Episkopskog savjeta

No, izgleda da je Episkopski savjet svojevoljno preuzeo funkcije ostalih ustavnih crkvenih tijela i organa. On je 29. decembra usvojio odluku u kojoj se kaže: “Donošenje ovakvog zakona ne služi na čast i blagoslov ni onima koji su ga predložili, ni onima koji su ga izglasali i proglasili, i time su svi oni koji su pravoslavni, sa žaljenjem konstatujemo, sami sebe isključili iz Pravoslavne crkve, te su stoga odlučeni od Svetih Tajni i nalažemo našem bogoljubivom sveštenstvu da im, po riječima Svetog Petra Cetinjskog, “nikakvoga posla crkovnoga” ne obavlja, do njihovog pokajanja, za koje se molimo” Prema Ustavu SPC, ovakve konstatacije se mogu primijeniti samo na pripadnike SPC i to tek nakon sprovedene procedure. Član 134 Ustava Spc je propisao da je za krivice vjernika koje povlače isključenje iz vjerske zajednice nadležan Eparhijski crkveni sud. Prema članu 218 Ustava SPC niko se ne može kazniti ni jednom crkvenom kaznom bez prethodnog saslušanja. Na osnovu člana 217 Ustava SPC, odluku Eparhijskog crkvenog suda moguće je uputiti na razmatranje i suđenje Velikom crkvenom sudu. Članovi Episkopskog savjeta su odlukom od 29. decembra prekršili svoj Ustav i crkveni poredak što, prema članu 214 Ustava SPC, predstavlja crkvenu krivicu sveštenika. U odluci savjeta se konstatuje da su se oni koji su predložili, izglasali i proglasili Zakon o slobodi vjeroispovijesti “sami isključili iz Pravoslavne crkve”. Predsjednik države, članovi Vlade i poslanici to nijesu izjavili, pa je to Episkopski savjet podmetnuo. Važna je i činjenica da SPC, prema svom Ustavu, nema ovlašćenj e da isključuje iz opšte “Pravoslavne Crkve” ni iz pravoslavne vjere. Episkopski savjet je neustavnu odluku od 29. decembra usvojio da bi prvenstveno zastrašio vjernike isključenjem iz crkve ukoliko podrže novi zakon i ukoliko se ne uključe u ulične proteste protiv zakona.

Šta je SPC tražila 2012. godine?

SPC u Crnoj Gori ne poštuje svoj Ustav, pa je onda razumljivo zašto ne poštuje ni državne propise. SPC u Crnoj Gori decenijama nije htjela da svoje eparhije i njihovu organizaciju prijavi u skladu sa Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica Crne Gore iz 1977. godine, a uporno je tražila da Vlada Crne Gore sa njom potpiše ugovor kao sa Katoličkom crkvom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom. Vlada nije mogla da potpiše ugovor sa SPC u Crnoj Gori jer ona nije imala pravni subjektivitet na osnovu tog zakona. Vjerske zajednice koje su potpisale ugovor sa Vladom, prijavile su se u skladu sa tim zakonom. Uskladile su svoju organizaciju i djelovanje sa pravnim poretkom Crne Gore i ispunile uslove za potpisivanje ugovora.

SPC je 2012. godine Vladi Crne Gore dostavila predlog ugovora u kome je tražila da je država prizna pod nazivom Pravoslavna crkva u Crnoj Gori i da se pod tim nazivom priznaju i eparhije koje nemaju sjedište u Crnoj Gori. Vlada ovaj naziv nije mogla da prihvati jer SPC nije jedina pravoslavna crkva u Crnoj Gori, jer to nije njen zvaničan naziv i jer je taj naziv suprotan članu 12 Ustava SPC, prema kome je glavna administrativna podjela SPC na eparhije. Ustav SPC ne dozvoljava da se njene eparhije ili više njih zvanično nazovu Pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori. U predlogu ovog ugovora SPC je tražila da joj Vlada prizna kontinuitet od 1219. godine.

To je neprihvatljivo jer nije istinito. SPC pod tim nazivom u Crnoj Gori postoji tek nakon 1918. godine. Potom, Republika Srbija je u svom Zakonu o crkvama i vjerskim zajednicama iz 2006. godine u članu 11 zapisala: “Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi priznaje se kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Načertanija o duhovnoj vlasti (Odluka Narodne Skupštine Knjaževstva Srbskog od 21. maja 1836. godine) i Zakona o Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi (“Službene novine Kraljevine Jugoslavije, broj 269/1929).” Ni Republika Srbija ne priznaje pravni kontinuitet SPC dalje od 1836. godine. SPC od Crne Gore traži priznanje koje nema ni od Srbije. Za potpisivanje Ugovora između SPC i države Crne Gore, predstavnici SPC nijesu ispoštovali ni ostale sopstvene uslove.

Prema članu 69 tačka 17, i članu 70 tačka 24 Ustava SPC, za uređenje odnosa SPC i države nadležni su isključivo Sveti arhijerejski sabor i Sveti arhijerejski sinod SPC. Predstavnici SPC u Crnoj Gori nijesu pokazali ovlašćenja od sabora i sinoda SPC da mogu da vode pregovore i da potpišu ugovor sa Vladom. Potom, ako se poziva na primjer Temeljnog ugovora Crne Gore sa Katoličkom crkvom, SPC mora znati da svojinska prava na njena nepokretna dobra mogu biti upisana ili registrovana samo na ime crkvenih pravnih lica u Crnoj Gori, a ne na ime SPC u Beogradu. Za potpisivanje ugovora potrebno je i međusobno uvažavanje, a SPC je Crnu Goru podrugljivo nazvala “fildžan državom” i poručila da država treba da se kod nje registruje. Sa takvim ponašanjem potpisivanje ugovora nije moguće.

Interesno politički motivi

Da SPC u Crnoj Gori može, ako želi, poštovati i svoje i državne propise svjedoči Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa koji je SPC potpisala sa Vladom Republike Hrvatske 2002. godine. Tada su SPC, odnosno njene eparhije čija su sjedišta u Hrvatskoj, prihvatile da ih Hrvatska evidentira kao SPC u Hrvatskoj. Ugovor je potpisan u skladu sa odobrenjem sabora i sinoda SPC. Spc je u članu 2 ovog Ugovora prihvatila da se kod nadležnog ministarstva evidentira u skladu sa važećim zakonom u Hrvatskoj.

SPC je u članu 4 ovog Ugovora prihvatila i obavezu da Vladu Hrvatske na prikladan način obavijesti o izboru episkopa, a prije objave ovog izbora. Kada je ovo predloženo SPC u Crnoj Gori, odgovorila je da je to komunistički metod. U članu 16 ovog Ugovora SPC je prihvatila da: “Kulturna i umjetnička baština Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj, te brojni dokumenti pohranjeni u arhivima i knjižnicama Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj sačinjavaju dragocjeni dio cjelokupne kulturne baštine Republike Hrvatske.” SPC je u Republici Hrvatskoj prihvatila sve ono što u Crnoj Gori ne želi da prihvati, i što u Crnoj Gori naziva svojim progonom. Ova neprincipijelnost ima isključivo interesno-političke, a ne vjerske i crkvene motive. SPC ne želi partnerski odnos sa Vladom Crne Gore, već hoće da dominira Crnom Gorom i da bude iznad zakona.

Problem je u dokazima

SPC protestuje zbog odredbi novog zakona koje se odnose na svojinu nad objektima i zemljištem iz ove oblasti. Prema članu 62 ovog zakona ko ima dokaze o pravu svojine nad imovinom u ovoj oblasti nema čega da se boji. No, izgleda da je u tome problem. Nepostojanje ili nesigurnost SPC u valjanost dokaza o dijelu svojinskih prava izazvala je bojazan, ljutnju i izlazak na ulice. Cilj protesta nije zaštita vjere, nego svojevoljnih monopola.

Ako SPC u Crnoj Gori želi da potpiše ugovor sa Vladom mora se vratiti u granice svoje ustavnosti i prihvatiti državni zakon. Vlada Crne Gore i SPC u Crnoj Gori moraju nastaviti dijalog. Kada se krene od poštovanja ustavnosti i zakonitosti, odnosi će početi da se pravilno uspostavljaju. Neustavnim odlukama, prkošenjem državi i uličnim protestima protiv zakona SPC se samo udaljava od ugovora.

Piše: Dragutin Papović 

RUDOVIĆ

Najava Demokratske partije socijalista da će izborni zakon ponuditi opoziciji kao platformu za razgovor još je jedna predstava za međunarodnu javnost, uvredljiva je i nerealna, ocijenio je nezavisni poslanik Neđeljko Rudović.

On je poručio da je vlast, usvajanjem seta izbornih zakona, „betonirala polarizaciju Crne Gore“.

Rudović smatra da je „Crnoj Gori potreban dogovor, ali DPS-u nije“.

“Svaki dogovor o prihvatljivim izbornim uslovima i njegovo dosljedno sprovođenje vjerovatno znači da oni više nemaju većinu. Zato su u decembru i izigrali dobru volju dijela opozicije da se dijalogom riješi politička kriza”, kazao je Rudović za Pobjedu.

On je rekao da „ovo što sada pominju još je jedna predstava za međunarodnu javnost”.

“Da nije tako, ne bi 30. decembra na brzinu usvojili izmjene zakona o biračkom spisku i finansiranju pilitičkih subjekata i izbornih kampanja, ne bi betonirali užasnu polarizaciju Crne Gore i ne bi, zbog svojih kratkoročnih ciljeva pravili dugoročnu štetu. Zato su sada ovi pozivi uvredljivi”, rekao je on.

Prema njegovim riječima, ako stvarno žele dogovor, onda će prihvatiti opozicione zahtjeve kada, na primer, na dnevni red dođu medijski i zakon o RTCG.

“Tada bismo mogli da razgovaramo i o izbornom zakonu”, poručio je Rudović.

On je ocijenio da je sve to nerealno, s obzirom na posljedice koje su izazvali, a za koje su znali da će se desiti kada su minirali dijalog.

Prijedlog zakona o izboru odbornika i poslanika, za čije usvajanje je potrebna dvotrećinska podrška poslanika, povučen je iz skupštinske procedure krajem decembra prošle godine.

Potpredsjednik parlamenta Branimir Gvozdenović, koji je bio na čelu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva, kazao je da će taj akt biti ponuđen opoziciji kao platforma za razgovor.

BOŽOVIĆ

Dijalog o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti mora se obezbijediti u crnogorskoj državi poručuje u intervjuu Vikend novinama univerzitetski profesor, sociolog, dr Ratko Božović.

“Bilo bi najcjelishodnije i da u dijalogu učestvuju svi kojih se ovaj zakon tiče. Ne smije se nijednog trenutka zaboraviti da je u pitanju sekularna država sa mješovitim identitetima niti to da su vjerske zajednice središta ravnopravnih i slobodnih vjernika. A o crnogorskom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, ne može odlučivati srpski predsjednik. Valjda mu je dovoljno što o svemu odlučuje u srpskoj državi”, kazao je Božović. 

Na pitanje da prokomentariše lavinu reakcija i napada na Crnu Goru kako od Srpske pravoslavne crkve, tako i od srpskih zvaničnika, intelektualaca, akademika, profesor Božović odgovara da je reakcija Srbije, zvanične i dijela opozije, u najvećoj mjeri afektivna, nabijena emocijama.

Kaže i da takva reakcija ne ostavlja mjesta za racionalno mišljenje.

“Najčešće se reaguje isključivim sudovima, da ne kažem presudama. Ponovo su jake riječi dominirale, uz osjećanje ugroženosti i prikraćenosti. A sve je to išlo u paketu sa klimom koja je posljednjih mjeseci bila naglašeno prisutna u iskazima političkih i državnih vrhovnika u smislu neodoljivog žala što je prethodna vlast omogućila Crnoj Gori da se odvoji i osamostali, a što, eksplicitno su tvrdili, sadašnja vlast nikada ne bi dozvolila. Kad se tome dodaju i sentimenti javnih ličnosti koji crnogorsku državnost vide kao privremenu i oročavaju na period vladavine Mila Đukanovića, eto atmosfere koja je stvorila euforične i prenaglašene reakcije”, kaže u intervjuu Vikend novinama prof. dr Božović.

Na pitanje kako izaći iz sadašnje situacije, Božović poručuje:

“Moje mišljenje je da je izlaz iz ove situacije svakako dijalog unutar Crne Gore, ali i dijalog na relaciji zvanična Podgorica i zvanični Beograd. Prava je šteta što taj dijalog i ranije nije ostvaren”.

OLENIK

Nezavisnost Crne Gore Srbija tretira kao nešto privremeno i kao grešku koja će se ispraviti kada se promijeni vlast, rekao je u Živoj istini advokat i predsjednik Građanskog demokratskog foruma Srbije Aleksandar Olenik.

On je nastojeći da objasni motive dominantnog dijela Srbije, da su Crnogorci antisrbi, rekao da je jedan od razloga veliko neznanje.

“Isti je slučaj i sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti. Preko medija je servirana rečenica da su Srbi ugroženi i da se njima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi otima imovina, a to su mediji koji su u potpunosti pod kontrolom zvaničnog Beograda koji samo verbalno priznaje nezavisnost i državnost Crne Gore. Ljudi to prihvataju jer nemaju drugi izvor informacija”, rekao je Olenik.

Ilustrujući ukopanost u mišljenju da su Crnogorci suverenisti automatski i antisrbi, Olenik kaže da se to najbolje vidi “kada nekome pokušate da kažete da se Zakonom o slobodi vjeroispovjesti nikome ništa ne otima@.

“Po govoru tijela sagovornika jasno možete vidjeti kao da bi vam opalili šamar. Reakcije su slične i kada nekome pokušate da objasnite da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, kao i svugdje u svijetu, crkva Srba, a ne Crnogoraca”, rekao je Olenik.

Komentarišući podatak da je i do sada, prije usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, većina vjerskih objekata u vlasništvu države, Aleksandar Olenik je rekao da je sličan slučaj i sa grčkim, a čak i sa srpskim zakonom.

“Zakon je 98 posto sličan srpskom. I u Srbiji je preko 50 posto objekata uknjiženo na državu. Interesantan je slučaj Saborne crkve koja se takođe vodila na državu Srbiju. Pošto sam u više navrata upravo to koristio kao jedan od argumenata, to od prije pet dana više nije slučaj jer je preknjižena na SPC”, rekao je Olenik koji je govoreći o aktuelnoj situaciji dodakao i međunarodni aspekt.

“Stvoren je problem koji ne postoji da bi ponovo došli do demonstracija, a u funkciji negiranja crnogorskog identiteta. Ovakvi problemi štete i Crnoj Gori i Srbiji. Ovakvi problemi štete svima osim Rusiji”, rekao je Olenik.

Reagujući na brojne, u Srbiji javno izrečene komentare, da su Milo Đukanović i Aleksandar Vučić “braća blizanci“, Aleksandar Olenik je rekao da „tu ne postoji nikakva jednakost“.

„Kad bilo ko dovede Srbiju do članstva u NATO-u i na korak od članstva u EU, tada možemo porediti zvaničnu Podgoricu i zvanični Beograd. Jednostavno nismo ista liga“, rekao je Olenik ukazujući da „Srbija, put na zapad, dovodi u pitanje“.

„To je loše. Srbija ne samo da ne ide na zapad, nego ide na istok. Nedavno smo potpisali nekakav sporazjm sa Evro-azijskom unijom čime se krećemo unazad. Građanski demokratski forum hoće da Srbija krene koracima Crne Gore i da koristimo njena iskustva. Hoćemo da okrenemo Srbiju ka zapadu i da tome više nema povratka“, rekao je Olenik.

COSAP

Države regiona moraju da pokažu političku posvećenost i ispune obaveze u procesu evropskih integracija, a Evropska unija mora pružiti jasniju evropsku perspektivu regionu i zadržati politiku proširenja visoko na agendi. To je ocijenjeno na sastanku parlamentarnih odbora za evropske integracije/poslove država obuhvaćenih Procesom stabilizacije i pridruživanja jugoistočne Evrope (COSAP), održanom u Tirani.

U delegaciji Odbora za evropske integracije Skupštine Crne Gore bili su članovi Odbora Momčilo Martinović i Mihailo Anđušić.

Istaknuto je da Zapadni Balkan treba da bude region koji razvija mir, slobodu i bezbjednost, racionalno koristi resurse i kapital i jača svoju konkurentnost.

„Iskazana su očekivanja od unaprijeđene metodologije proširenja EU i nada da će u toku predsjedavanja Hrvatske Savjetu EU sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom biti otvoreni pregovori o pristupanju“, navodi se u saopštenju.

Zaključeno je da zemlje regiona moraju da pokažu političku posvećenost i ispune svoje obaveze u procesu evropskih integracija, ali i da EU mora pružiti jasniju evropsku perspektivu regionu i zadržati politiku proširenja visoko na agendi Unije.

U okviru prvog panela, parlamentarci su razgovarali o mobilnosti mladih, problemu njihove nezaposlenosti i demografskim i migracionim trendovima u regionu.

„Istaknuta je važnost unapređenja kvaliteta obrazovnog i sistema obuka, preduzimanja aktivnih mjera za poboljšanje radnog ambijenta i podsticanje preduzetništva, i podsticanja mobilnosti mladih među državama regiona, kao glavnih preduslova za bolji život mlade populacije“, piše u saopštenju.

Naglašena je i potreba jačanja povjerenja mladih u perspektivu regiona i mogućnosti koje on nudi, kao i njihovog aktivnog uključivanja u glavne društvene i političke procese.

Pozdravljena je regionalna inicijativa za međusobno priznavanje diploma i iskazana podrška radu Regionalne kancelarije za saradnju mladih (RYCO), formirane u okviru Berlinskog procesa.

Član Odbora za evropske integracije Mihailo Anđušić istakao je da mladi, sa svojim idejama i inovacijama, predstavljaju snažan pogon za izgradnju zdravog i modernog društva, i da njihov aktivizam može poslužiti kao dobar primjer demokratizacije i transformacije društva na ovim prostorima.

On je naglasio da je preduslov uspješnog sprovođenja svih politika zakonodavni proces koji im prethodi, pa se u stvaranju kvalitetnih zakonskih rješenja za povoljan ambijent za djelovanje mladih ljudi prepoznaje glavni značaj i uloga parlamenata u ovoj oblasti.

Kako se navodi, drugi panel, posvećen pitanjima međusobne povezanosti zemalja Zapadnog Balkana, bio je obilježen diskusijom o regionalnim transportnim i energetskim projektima povezivanja, te o mjerama za podsticanje slobodnog kretanja ljudi, roba i kapitala u regionu.

Parlamentarci su istakli značaj regionalne ekonomske saradnje za jačanje konkurentnosti regiona, ali i naglasili da fokus mora biti prije na kvalitetnim i održivim nego na brzim rješenjima.

Oni su kao posebno važan element povezivanja istakli i digitalno povezivanje regiona.

Član Odbora za evropske integracije Momčilo Martinović istakao je da regionalna saradnja treba da bude zasnovana na ciljevima bezbjednosti, stabilnosti i ekonomskog prosperiteta.

„Poseban značaj Berlinskog procesa vidi u Agendi povezanosti, kroz koju je na koordinisan način do sada određeno 39 prioritetnih projekata u dijelu izgradnje regionalne saobraćajne i energetske infrastrukture, ukupne vrijednosti preko 3,2 milijarde EUR“, rekao je Martinović.

On je podsjetio da se Zapadni Balkan mora povezati i kroz međusobnu podršku i saradnju ljudi, kako bi se mobilisali kreativni potencijali regiona i jačali kapaciteti, stručnost i znanje, a time i njegova evropska perspektiva.

Usvojena je Zajednička izjava, kroz koju je podržana inicijativa za aktivno uključivanje parlamenata u Berlinski proces.

Time bi se, kako se navodi, dodatno jačala međusobna saradnja parlamenata u regionu i njihova saradnja sa Evropskim parlamentom i zemljama članicama Unije.