BOŠKOVIĆ OCIJENIO

Crna Gora je od obnove nezavisnosti bila pod uticajem raznih hibridnih aktivnosti, koje su naročito bile intenzivne neposredno prije i za vrijeme najvažnijih političkih procesa u zemlji, poput parlamentarnih izbora u oktobru 2016. i pristupanja Crne Gore NATO savezu u junu 2017. godine, smatra ministar odbrane Predrag Bošković.

Sve ove aktivnosti, kako je ocijenio, dominantno su bile koncentrisane na politički, informacioni i sajber domen.

“S obzirom na to da je tekuća godina izborna, već smo svjedoci porasta malicioznih aktivnosti, u prvom redu dezinformacionih kampanja o raznim bitnim političkim, ekonomskim i društvenim temama, kojima se nastoje diskreditovati najviši politički zvaničnici i izazvati nemir i nesigurnost u javnosti, kao i sajber napadi na informacione sisteme državne administracije i sredstva javnog informisanja”, rekao je Bošković u intervjuu Dnevnim novinama.

On ističe da u prilog takvom razvoju događaja govori i orkestrirana kampanja pokrenuta od strane određenog broja medija u zemlji, regionu i šire, u kojima se tendenciozno izvještava o nedavno usvojenom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti i uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koja ima za cilj destabilizaciju političke i bezbjednosne situacije u zemlji.

“Ono što Crnu Goru čini specifičnom i osjetljivom na ovakve udare u odnosu na neke druge države jeste što mi imamo pojedine hibridne agresore u okruženju i unutar naše države, oličene u političkim partijama, nevladinim organizacijama, vjerskim zajednicama i pojedincima koji dobrovoljno ili pod pritiskom izigravaju ulogu trojanskog konja u društvenom i političkom životu Crne Gore“, naglašava Bošković.

Govoreći o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, Bošković je rekao da Crna Gora kao demokratska država ima ustavnu, međunarodno-pravnu i istorijsku odgovornost da sva pitanja u vezi sa slobodom vjeroispovijesti uredi modernim zakonom, po najvišim međunarodnim standardima.

“Usvajanje novog zakona, koji će urediti korpus vjerskih prava i sloboda, a posebno položaj vjerskih zajednica i njihovih odnosa sa državom, u skladu sa ustavnim odredbama i pravnom tekovinom EU, bilo je neophodno. Njime je zamijenjen zakon iz 1977. godine, koji više ne odgovara ni vremenu, a ni prilikama. Novim Zakonom se prije svega utvrđuju važna pitanja kulturnog identiteta građanske Crne Gore: dokle dosežu prava i obaveze vjerskih zajednica, reguliše se procedura registracije, odnosno evidencije vjerskih zajednica i na jasan i transparentan način rješava pitanje državne imovine, što je u interesu svih građana Crne Gore. Na izborima smo dobili podršku i mandat građana da ovo pitanje, zajedno sa ostalim, riješimo u duhu očuvanja Ustavom zagarantovane građanske Crne Gore. Ovo jeste jako bitan trenutak za Crnu Goru i ona je izložena zastrašujućim napadima koji negiraju i njeno postojanje”, rekao je Bošković.

DPS BIJELO POLJE

Opštinski odbor DPS Bijelo Polje osudio je manipulacije koje, kako navode, dolaze sa određenih domaćih i inostranih adresa koje žele destabilizovati državu, te ugroziti mir i prosperitet kojim se Crna Gora nezaustavljivo približava porodici evropskih naroda, kojoj prirodno pripada, saopšteno je iz tog OO.

Oni su, kako je saopšteno, na sastanku održanom juče, a kome je prisustvovao koordinator za Bijelo Polje i zamjenik predsjednika partije Duško Marković, pokazali puno jedinstvo i iskazali podršku Vladi i ostalim državnim organima u realizaciji programa partije.

Podsjećaju da načela partije podrazumijevaju beskropromisnu borbu za državu Crnu Goru kao multietničko i multikofesionalno društvo sa jednakim pravima za sve građane bez obzira na religijske i druge razlike, koja su privatna stvar svakog pojedinca.

“Građani Bijelog Polja nastaviće da skladno žive u miru i slozi kao i vjekovima do sada, a manipulatorima ostavljamo da žive srednjovjekovne snove o teokratiji kao nedopustivoj dominaciji religije nad savremenom i demokratski izabranom svjetovnom vlašću. Samo građani u demokratskom i zakonitom procesu mogu birati vlast koja im nudi prosperitet i garantuje ljudska i svojinska prava. Jednom riječju demokratija i država kao zajednička kuća svih njenih građana najveća su svetinja savremene evropske civilizacija kojoj neotuđivo pripadamo”, navodi se u saopštenju OO DPS Bijelo Polje.

RAKOČEVIĆ TVRDI

Poslanik i jedan od lidera DF-a Milan Knežević kaže da je svojim očima vidio konzula Crne Gore Vuka Rakočevića ispred crkve Svetog Marka u Beogradu.

Podsjetimo, Ambasada Crne Gore u Srbiji juče je demantovala Kneževićeve tvrdnje da je konzul Crne Gore Vuk Rakočević prisustvovao skupu u Beogradu.

“Kad god Vlada upali Tviter, svima u Crnoj Gori mrkne. Tako su juče bezuspješno pokušali da me ubijede kako ne treba da vjerujem svojim očima koje su ispred crkve Svetog Marka u Beogradu vidjele Vuka Rakočevića, već treba da vjerujem njihovom Tviteru”, saopštio je Knežević.

Knežević tvrdi da su ga partijske kolege obavijestile da je Rakočević maskiran šalom i kapom bio prisutan na skupu podrške Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) u Crnoj Gori u organizaciji Studentskog kluba Pravnog fakulteta ispred Crkve Svetog Marka.

On kaže da dozvoljava mogućnost da je Rakočević ispred crkve bio da iskaže podršku SPC u Crnoj Gori.

“Eto, sad čitava crnogorska javnost, posebno ona režimska, koja me napada da sam radikalan i isključiv, treba da me pohvali kako sam spreman da priznam grešku kad pogriješim, jer kako kažu stari Zećani: ʼHomer nekad zadrijemaʼ – zaključio je Knežević.

REAGOVANJE DANILOVIĆA

“Predsjednik države i DPS-a vidi u litijskim šetnjama političke proteste, obučene u crkveno ruho. Predsjednik kaže da Vlada neće povući zakon, jer ispravlja istorijsku nepravdu učinjenu u katastru od 1986 – 2000 godine? Tada je Crkva, valjda, otimala državnu imovinu, a on je bivao neznaveni premijer? Toliko neistina u jednom intervjuu nije skorije viđeno u Crnoj Gori”, ocjenjuje poslanik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović, reagujući na intervju predsjednika Mila Đukanovića.

“Crkvena imovina je navodno bila državna, pa je onda upisana na Crkvu, a Đukanović koji je trideset godina na vlasti nije to primjećivao – bavio se tada drugim stvarima: ekonomijom, ratom za mir, kuraženjem dobrovoljaca i rezervista na ratištima, duvanom, gliserima, progonima, karavanima robe i roblja? Tako bestidno pranje biografije i glumljenje principijelnog Crnogorca nije viđeno do sada ni crnogorskim ni srpskim očima”, ističe Danilović.

Kako je dodao, ako je istina da su u pitanju politički protesti, onda nije bilo masovnijih u istoriji Crne Gore i on i Vlada treba da podnesu ostavke.

“Ako opstane ovaj sramni Zakon o otimanju tuđe imovine, predložićemo da se primijeni i na privatnu, na imovinu Predsjednika Crne Gore i njegove šire porodice, na imovinu kumova i prijatelja! I nećemo se zalijetati na 1918. godinu, nego tražiti da dokaže vlasništvo nad objektima, firmama, imanjima, privrednim društvima i to samo dan prije 1989. godine”, napominje Danilović.

Magla koju predsjednik Crne Gire sije u posljednjem intervjuu, kaže on, teža je od ovog narastajućeg zagađenja vazduha.

“Obećavamo predsjedniku DPS-a da ćemo jednom, potraje li ova pravna sramota od Zakona, one čuvene prelazne i završne odredbe primijeniti na njegovom slučaju. Sve što je Predsjednik imao od 1918 – 1989 neka mu je srećno, a sve ostalo u narodnu kasu – biće to bogato vraćanje otetog za državu i državni budžet”, poručio je poslanik Goran Danilović.

NENEZIĆ OCIJENILA

Izmjene Krivičnog zakonika neće donijeti unapređenje u sprečavanju nezakonitog finansiranja političkih partija i kampanja, smatra izvršna direktorica Centra za monitoring i istraživanje (CEMI) Ana Nenezić, navodeći da su za to potrebne snažne institucije koje su oslobođene političkog uticaja.

U Zakonu o dopunama Krivičnog zakonika navodi se da će javni funkcioner koji silom, prijetnjom, ili na drugi način utiče da se političkom subjektu daju sredstva za finansiranje izborne kampanje ili političkog subjekta, kazniti zatvorom od tri mjeseca do pet godina.

Zakonske dopune usvojio je crnogorski parlament krajem prošle godine.

Nenezić je kazala da brojne zloupotrebe u finansiranju političkih partija i izbornih kampanja, ne samo od afere “Koverta” već i mnogo ranije, gdje, kako je istakla, postoje vrlo ubjedljivi dokazi o nezakonitom finansiranju, diktiraju neophodnost utvrđivanja odgovornosti i efikasnog djelovanja u odnosu na ukorijenjene nedemokratske prakse.

“U tom smislu propisivanje krivične odgovornosti ima svoje opravdanje, posebno ako imamo u vidu da samo krivična djela mogu omogućiti sprovođenje istrage i pribavljanje dokaza kroz istražne mjere i dalje utvrđivanje odgovornosti”, rekla je Nenezić agenciji MINA.

Prema njenim riječima, na osnovu prethodnih iskustva i pasivnost nadležnih organa u dijelu sprečavanja i kažnjavanja raznih izbornih zlouptreba, iako su postojali svi zakonski preduslovi za njihov proaktivan rad, kao i snažan uticaj vladajuće partije na rad i djelovanje tih institucija, zakonske izmjene neće donijeti unapređenje u dijelu sprečavanja nezakonitog finansiranja političkih partija i kampanja.

“Za to su prevashodno potrebne snažne institucije oslobođene političkog uticaja, što u ovom trenutku nemamo, kao što i nemamo minimum saglasnosti obje političke strane ni oko ove izmjene, a ni oko drugih preduslova za održavanje fer i slobodnih izbora”, kazala je Nenezić.

Ona je kao primjer pasivnosti u dijelu kažnjavanja zloupotreba navela nadležno tužilaštvo, koje je, kako je istakla, malo ili nimalo uradilo na procesuiranju raznih izbornih kršenja.

Zato je, kako smatra Nenezić, neophodno, osim na izmjenama i dopunama krivičnog zakonodavstva, raditi i na promjeni dosadašnje prakse tužilaštva i Agencije za sprečavanje korupcije (ASK).

“Iako je kriminalizacija nezakonitog političnog finansiranja svakako korak ka ukupnom unapređenju izbornog ambijenta, prethodna iskustva otvaraju prostor i za bojazan da svaka neizvedenost norme može posluziti kao osnova za politički obračun”, rekla je Nenezić.

Prema njenim riječima, upravo zato je bilo važno otvoriti dijalog o tom pitanju i postići minim saglasnosti obje strane.

Sada je, kako je kazala, situacija da je Zakonik o krivičnom postupku dopunjen glasovima vladajuće partije, da je izostao dijalog sa opozicijom, pa je teško govoriti o vraćanju povjerenja u izborni sistem i same izbore na bazi te izmjene.

“Kompletno izborno zakonodavstvo i drugi vezani zakoni trebaju biti donijeti najmanje dvotrećinskom
podrškom u Parlamentu, jer je to bazični uslov stvaranja povjerenja u izborna pravila, ali taj dijalog ne postoji, a vremena je sve manje za bilo kakvu vrstu dogovora”, zaključila je Nenezić.

ĐUKANOVIĆ

Crna Gora neće povući Zakon o slobodi vjeroispovijesti, poručio je predsjednik Milo Đukanović u intervjuu za Tanjug.

Ističe da masovni protesti zbog Zakona, koje vidi kao u suštini političke, mada “obučene” u crkveno ruho, sa naglašenim prosrpskim predznakom, ne mogu ugroziti vlast, niti politiku koju vlast vodi.

“Da smo smatrali da taj Zakon treba da bude povučen, sigurno ga ne bismo donosili. Sve argumente koje smo čuli protiv tog Zakona, čuli smo u prethodne četiri godine”, kaže Đukanović.

Ovo je važan period emancipacije Crne Gore, napominje Đukanović, i kako dodaje treba stvoriti sve institucionalne pretpostavke za dalji državni i duhovni razvoj crnogorskog društva, pa i obnovu, kako kaže, autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve. 

Na pitanje Tanjuga – ako nema povlačenja zakona, koji je izazvao proteste i veliko nezadovoljstvo vjernika SPC i građana srpske nacionalnosti, koji su taj zakon doživjeli kao nepoštovanje njihove volje, a time i prava – na koju vrstu dijaloga Vlada Crne Gore poziva SPC, Đukanović kaže: “Na razgovor kako implementirati taj zakon”. 

Država ne otima imovinu SPC

Ističe da je na sceni mnogo manipulacija, a osnovna je, kaže, ta da je ovaj Zakon legitimisao namjeru države da otme imovinu SPC u Crnoj Gori.

“Riječ je o brutalnoj izmišljotini i zamjeni teza”, kaže Đukanović i navodi da je imovina SPC zapravo imovina države Crne Gore, a da je uzurpirana u periodu od 1986. do 2000. O tome, tvrdi, svjedoče “neupitne istorijske činjenice”.

Zakon, dodaje, neće ugroziti vjerske slobode srpskog naroda u Crnoj Gori, niti će im uskratiti pravo da koriste crkve i manastire, koje je i do sada koristila Srpska pravoslavna crkva. 

Potrudiće se, kaže, da sa ciljevima ovakve svoje politike objektivno upoznaju svakog građanina Crne Gore. “A oni, naravno, imaju demokratsko pravo da se zalažu za svoja uvjerenja, uključujući proteste i okupljanja u organizaciji crkve”.

Crnogorski predsjednik navodi da mu je “žao što je dio srpskog nacionalnog korpusa u Crnoj Gori zaveden upornom, veoma grubom, a u suštini inferiornom političkom manipulacijom lidera prosrpskih partija”, nezadovoljnih, kako kaže, što su 30 godina kontinuirano doživljavali izborne i političke poraze.

Oni, kaže Ðukanović, svjesni svoje nekonkurentnosti traže “alternativni teren političkog djelovanja, izmišljajući ugroženost srpskog naroda u Crnoj Gori i namećući se kao njegovi tobožnji zaštitnici”.

Beograd nije uzdrmao Crnu Goru

Na pitanje kako vidi optužbe jednog dijela crnogorske vlasti na račun Beogada, pa i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, da stoje iza pokušaja da se uzdrma politička scena Crne Gore, Ðukanović kaže da Beograd nije uzdrmao Crnu Goru.

“Od strane državnih zvaničnika Crne Gore nije bilo nikakvih uvredljivih tonova, niti neprijateljskih poruka. Dakle, nema nikakvog uznemirenja, niti osjećaja nestabilnosti, mi samo obavljamo svoje državno političke odgovornosti”, ocjenjuje Ðukanović. 

“Razumijem, naravno, zainteresovanost predsjednika Vučića da isprati ostvarivanje prava građana srpske nacionalnosti u CG i u drugim susjednim državama i njegovu zainteresovanost za položaj SPC na prostorima drugih država, gdje ona djeluje. Ali, naše upozorenje uvijek je bilo neskriveno i vrlo direktno – da se ta politika mora voditi veoma suptilno”, ističe Ðukanović i napominje da je još u svježem sjećanju 1990. godina i tadašnji pokušaj da se uređuju prava građana sprske nacionalnosti u, kako on tvrdi, drugim državama u regionu.

“Kako se to završilo, mogli smo da vidimo”, poručuje uz konstataciju:

“Neodmjereno, nedovoljno pažljivo bavljenje tim pitanjima, sa pozivom na brigu o pravima Srba gdje god da oni žive može odvesti u neprimjereni paternalizam i opasno ugrožavanje suvereniteta drugih država u našem regionu”.

Upitan na čiju adresu je upućeno to upozorenje, Ðukanović odgovara: “Svima koji tako postupaju”.

“Bili smo u prilici ovih dana da pročitamo određene izjave visokih beogradskih zvaničnika, uključujući i predsjednika Vučića. On je govorio o svom legitimnom pravu da vodi računa o položaju građana srpske nacionalnosti, budući da ih ima oko 28 odsto u Crnoj Gori. Naravno, razumijem njegovu zainteresovanost za položaj srpske manjine u Crnoj Gori. Ali, u elaboraciji takve politike govorio je i o Srbima u Crnoj Gori kao djelu jedinstvenog srpskog nacionalnog korpusa, koji bi trebao slijediti zajednički nacionalni interes, koji se, opet logično, definiše u Srbiji. A, odmah nakon toga smo mogli da čujemo i nezadovoljstvo zastupljenošću Srba u državnim organima Crne Gore”, primjećuje Ðukanović.

On, međutim, ističe da građani Crne Gore, bilo koje nacionalnosti da su, treba da slijede i poštuju, nacionalne interese Crne Gore, a ne drugih država.

“Jer, nacionalni interesi drugih država, makar i susjednih, mogu biti vrlo suprostavljeni našim nacionalnim interesima”, ističe Ðukanović i podsjeća na, kako kaže, “obnovu nezavisnosti Crne Gore, kao nacionalni interes, koji je bio suprotan nacionalnom interesu države Srbije. Takođe, interes Crne Gore da bude članica NATO, bio je suprotan nacionalnom interesu države Srbije”.

Zato nije realno očekivati od Crne Gore, jasan je Ðukanović u definisanju prava, da širi prostor za rad u državnim organima građanima koji pristaju da po političkom pozivu djeluju suprotno nacionalnim interesima Crne Gore.

Na direktno pitanje ima li dovoljno Srba u organima Crne Gore, Ðukanović odgovara da vlast nema viziju da “uređuje Crnu Goru kao konfederaciju nacionalnih zajednica”, i da se pažljivo vodi računa o tome da državni organi budu konstituisani na bazi izborne volje građana i kriterijuma profesionalnosti.

Na pitanje da li zna da Vučić u Srbiji trpi kritike da je preblago reagovao na ponašanje Crne Gore povodom usvajanja zakona, i kad je riječ o položaju Srba, te da se čuju opaske da on, Ðukanović, ratuje sa dijelom srpskog naroda, kao i sa Srbijom, a da za to nije dobio adekvatan odgovor, što se tumači i prijateljskim odnosima sa Vučićem, Ðukanović konstatuje da i sam prolazi kroz takve situacije.
Te zamjerke, naime, vidi kao reakciju nacionalista i ljudi retrogradnog mišljenja “sa ove ili one strane”.

“A šta misle velikosrpski nacionalisti i kako bi oni želeli da uređuju odnose sa Cnom Gorom, to smo imali priliku da vidimo – pir pokušaja paljenja crnogorske zastave u Beogradu, poziv na linč crnogorskog ambasadora, kao i poziv ministra spoljnih poslova Srbije na prebrojavanje Crnogoraca u Srbiji koji podržavaju politiku Mila Ðukanovića”, ocijenio je predsjednik Crne Gore.

On dodaje da je riječ “o retrogradnim političkim pojavama koje pripadaju prošlosti”, te da vjeruje da “ljudi koji su dobili legitimitet većinske javnosti u Srbji i Crnoj Gori, moraju da se ponašaju odgovorno prema zajedničkom istorijskom naslijeđu i projekciji zajedničke evorpske budućnosti”.

Kada je riječ o projekciji zajedničke evropske budućnosti, Ðukanović negira ocjenu da je sa rezervom prišao ideji malog Šengena i pokazao nedovoljnu solidarnost, uz argumentaciju da je Crna Gora daleko odmakla u procesu pregovora sa Evropom. 

Ističe da je argumentacija Crne Gore bila da ova inicijativa tretira pitanja slobode protoka ljudi, roba, kapitala i usluga, koja su već od 2011. obuhvaćena raznim drugim regionalnm inicijativama, u kojima učestvuju i Crna Gora i Srbija i Albanija i Sjeverna Makedonija i druge države regiona.

“Naše je pitanje bilo – čemu sada stvaranje još jedne regionalne inicijative, praćeno podsjećanjem da je svaka inicijativa za regionalnu saradnju, što se nas tiče, kucanje na otvorena vrata”, objašnjava Ðukanović.

Želimo prijateljske odnose sa Srbijom

Na pitanje da ideju malog Šengena vidi kao velikosrpsku, Ðukanović kaže:

Ističe da odnose između Srbije i Crne Gore treba uređivati kao odnose dvije susjedne države, koje respektuju sve što smo kroz istoriju zajedno prošli i koje se odgovorno odnose prema zajedničkoj evropskoj budućnosti.

“Želimo prijateljske odnose dvije susjedne države, koje imaju puno istorijskih i aktuelnih kulturoloških bliskosti, želimo odnose međusobnog uvažanja dvije nezavisne i suverene države”, poručuje Ðukanović.

Otvoren poziv Vučiću 

Na pitanje da li namjerava da posjeti Srbiju, s obzirom na to da mu je takav poziv javno uputio Aleksandar Vučić, odnosno može li predsjednik Srbije očekivati sličan poziv, Ðukanović kaže da je spreman na razgovor.

“Znam da imam otvoren poziv. Isti takav otvoren poziv ima i predsjednik Vučić. Prema mom sjećanju, predsjednik Crne Gore je posljednji bio u zvaničoj posjeti Srbiji, što znači da bi sada trebalo da predsjednik Srbije posjeti Crnu Goru”, podsjeća Ðukanović.

Dodao je da je u svim razgovorima koje su do sada imali on i Vučić potencirao otvorenost tog poziva.

“Pogledaću, ako taj poziv nije i formalno upućen, on će uslijediti”, poručuje Ðukanović.

FILIPOVIĆ

Jučerašnje okupljanje građana na protestu protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti, znak je da međuvjerska prebrojavanja i međunacionalne razlike nisu tema za stanovnike Ulcinja, poručio je član Izvršnog odbora DPS Ulcinj Vladimir Filipović.

“Činjenica da se okupilo oko 300 građana, od kojih je polovina gledala sa strane a čiju većinu čine ljudi koji su došli iz drugih krajeva da podrže protest, pokazuje da građani Ulcinja nisu skloni ovakvim okupljanjima, niti nasijedaju na manipulacije kojima se ljudi po nacionalnom i vjerskom pitanju dijele”, navodi Filipović.

Zahvaljuje se, kako navodi, na posjeti Ulcinju, svim onima koji su juče došli tim povodom.

“Želimo da naglasimo da je Ulcinj mjesto đe se vjekovima poštuju prava svih vjerskih zajednica, na bolji način nego što bi bilo koji zakon to uredio. Mi ćemo zato da nastavimo da sa našim komšijama živimo u miru, poštujući svačije pravo da ima svoju vjeru i svoju crkvu, bez izuzetka i razlika”, zaključio je Filipović.

AMBASADOR U BELGIJI

Odbor za međunarodne odnose i iseljenike izjasniće se u srijedu o kandidaturi Ivana Lekovića za ambasadora Crne Gore u Belgiji, na rezidentnoj osnovi, sa sjedištem u Briselu.

On će na toj funkciji zamijeniti Vladimira Radulovića.

Prema Ustavu, predsjednik Crne Gore imenuje ambasadore, na osnovi predloga Vlade i mišljenja nadležnog skupštinskog odbora.

Leković je od 2012. do 2016. godine bio Šef Misije Crne Gore pri Evropskoj uniji, a prije toga crnogorski ambasador u Poljskoj.

MUGOŠA

Rješenja u Prijedlogu zakona o izboru poslanika i odbornika nijesu idealna, ali predstavljaju više nego dobru platformu za dalji dijalog, poručio je poslanik SD-a Boris Mugoša.

“Vjerujem da će opozicija naći interes da se nastavi dijalog o ovoj veoma važnoj temi. Nadam se da smo svi svjesni da dijalog u institucijama sistema nema alternativu, ukoliko želimo da napravimo još jedan iskorak u demokratskom sazrijevanju” kazao je Mugoša za Pobjedu, koji je bio član Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva.

On je upozorio da ne bi trebalo zaboraviti da su ove godine parlamentarni i lokalni izbori u nekoliko opština, zbog čega je, kako je kazao, poželjno ostaviti dovoljno vremena da usvojena zakonska rješenja budu adekvatno sprovedena u praksi.

Mugoša, koji je bio član Radnog odbora 1 Odbora za izbornu reformu, koji se bavio izbornim zakonom, istakao je da se često i od međunarodnih partnera čuju ocjene da odbijanje dijaloga predstavlja dokaz demokratske, odnosno političke nezrelosti.

“Trebalo bi i da smo svi svjesni obaveze da građanima ponudimo jasan i kvalitetan odgovor na pitanje da li smo kao politički subjekti sposobni da kreiramo zakonska rješenja koja su posljedica implementacije međunarodnih standarda i dobre prakse, a ne rezultat klasične političke trgovine, čijom dosljednom implementacijom bi suštinski doprinijeli poboljšanju izbornog ambijenta i povećanju povjerenja građana u izborni proces”,istakao je Mugoša.

Prema njegovim riječima, jedan od razloga zbog kojih je izborni zakon bio predložen je otvaranje dijaloga.

“Upravo je otvaranje, a prije bih rekao nastavak dijaloga, bio jedan od razloga podnošenja Prijedloga zakona o izboru poslanika i odbornika od vladajuće većine. Da bi dijalog bio što kvalitetniji, bilo je neophodno da predložimo konkretna zakonska rješenja i da razgovaramo sa svima koji su zainteresovani da daju doprinos unapređenju krovnog izbornog zakona, spremni da prihvatimo sve sugestije koje će suštinski poboljšati izborni ambijent i doprinijeti povećanju povjerenja građana u izborni proces”, istakao je Mugoša.

BISERKO

Crnogorski zakon o slobodi vjeroispovijesti na vidjelo je izgurao frustriranost sprskog nacionalizma i pokazao da je srpsko društvo u procesu restauracije primitivizma, ocjena je sagovomika Pobjede povodom najnovije sinergije crkvenih i akademskih krugova oličenih u studentima koji zastupaju stavove patrijarha srpskog.

Predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko i dr Dinko Gruhonjić, docent na žurnalistici Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i nekadašnji predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine nijesu iznenađeni radikalnim zahtjevima studenata beogradskog Pravnog fakulteta okupljenih u Studentski klub.

Protjerivanje crnogorskog ambasadora iz Beograda, raskidanje ugovora za 40 zemalja u kojima Srbija pruža gostoprimstvo crnogorskim diplomatama, obraćanje međunarodnim tijelima zbog kršenja međunarodnih konvencija u Crnoj Gori i da o tome raspravlja Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija zahtjevi su ispostavljeni na protestu u Beogradu. Za sagovornike Pobjede to nije iznenađenje.

Biserko navodi da je crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti bio okidač za eksploziju srpskog nacionalizma, ali i frustraciju koja nikad nije splasnula.

“Iznenađujućom brzinom je homogenizovana takoreći cijela nacija, Srbi „nijesu bili ovoliko složni još od 1999“. Nije čudno što su upravo studenti Pravnog fakulteta iznijeli zahtjeve o protjerivanju crnogorskog ambasadora. Uz prepoznatljivu ideološku matricu, Pravni fakultet ima specifičnu težinu. Radi se o vrhunskim pravnim stručnjacima, koji su Slobodanu Miloševiću, a kasnije i Vojislavu Koštunicu, davali pravni legitimitet posebno u vrijeme tragičnih događaja koji su obilježili raspad Jugoslavije, od ustavno-političkog nasilja, preko sistematskog kršenja ljudskih prava do masovnih razaranja i ratnih zločina”, kaže Biserko.

Sve to, smatra ona, upućuje na složen, i nikako slučajan splet mnogih događaja i okolnosti koje su profilisale ovakvu pojavu na beogradskom Pravnom fakultetu.

“Naravno, da na Pravnom fakultetu ima mnogo i idejnih, i profesionalnih oponenata, ali se njihov glas nažalost, u javnosti mnogo rjeđe čuje”, kaže ona.

Biserko ističe da Beograd nikada nije prihvatio crnogorsku nezavisnost i smatra se da je još moguće Crnu Goru vratiti u državni okvir sa Srbijom.

Srbija je 25 godina poslije ratova natopljena nacionalizmom

Gruhonjić ocjenjuje da su zahtjevi studenata gorki plodovi 90-ih godina. ‘

“Riječ je o mladim ljudima koji su tada rođeni i odrastali u društvu koje nije denacifikovano. Mi danas živimo sve ono što su bili rezultati pogubne politike balkanskog kasapina Slobodana Miloševića”, kazao e on.

On smatra daje takva sadašnja ali i prethodna vladajuća politička elita koja nije imala hrabrosti ili nije željela da se suoči sa najgorim zločinima na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata koji su počinjeni u ime građana Srbije.

“Ovo su logične konsekvence toga, to je miks državne politike, obrazovne politike i kućnog vaspitanja. Srbija je 25 godina poslije ratova natopljena nacionalizmom. U procesu smo reprimitivizacije, deemancipacije i restauracije primitivizma. Srbija se vraća na grane na kojima je bila prije Drugog svjetskog rata zaostalu balkansku primitivnu seljačku državu koja je ogrezla u radikalskoj ideologiji”, objašnjava Gruhonjić i zapaža da je jugoslovenski socijalizam sa ovih prostora bio incident u pozitivnom smislu.

Socijalizam, po njemu, je pokušao da emancipuje zatucana patrijahalna društva, ali je ta vrsta prosvijećenog socijalističkog apsolutizma prekratko trajala.

“Na kraju je sve eksplodiralo i vratili smo se na one niske grane na kojima smo bili prije procesa emancipacije”, kaže Gruhonjić i ocjenjuje da su Pravni fakulteti u Srbiji “bastioni nacionalizma, a bogami i fašizma”.