JOVANOVIĆ

Retorika devedesetih nije prestajala, ona je prisutna od memoranduma SANU-a i samo se s vremena na vrijeme stiša, kaže za Radio Crne Gore sekretar za međunarodne odnose Lige socijalemokrata Vojvodine Aleksandar Jovanović. Medijska kampanja protiv vlasti u Podgorici u službi je destabilizacije Crne Gore. Beograd ne priznaje Crnu Goru kao državu i njenu nezavisnost smatra kao privremenu, ističe Jovanović.

“Na srpskoj političkoj sceni nema puno tema oko kojih mogu da se slože skoro pa sve političke  stranke. Jedno od tih je  nezavisna Crna Gora, kao i pitanje autonomije Vojvodine. Kad se ta pitanja pokrenu, tad svi mogu da sjednu za isti sto i da budu složni , kao najbliža braća”, naglasio je Jovanović.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti političko je pitanje, jer  vlast u Srbiji ga doživljava kao napad na njihov autoritet, moć i uticaj, koji oni sprovode u Crnoj Gori kroz Srpsku pravoslavnu crkvu mada je i njen uticaj  ograničen, smatra Jovanović.

“Oni prosto smatraju da je to oduzimanje njihovog uticaja u Crnoj Gori, koji oni naravno ne žele da izgube i zato oni to smatraju jednim od ključnih političkih pitanja i zato su se toliko usijale strasti oko svega toga”, kaže Jovanović.

Srbija nije prihvatila realnost da na prostoru bivše Jugoslavije danas postoje  nezavisne države, pa se konstantno miješa u unutrašnja pitanja  kako u Crnoj Gori  tako i u skoro svim  drugim državama nastalim na prostoru SFRJ, naveo je  sekretar za međunarodne odnose Lige socijaldemokrata Vojvodine.

“Srpska pravoslavna crkva je uvijek bila rame uz rame sa državom, pa i u ovom slučaju.  Ona je  uvijek imala svoj interes u tome. U slučaju Crne Gore interesi SPC i Srbije su se poklopili. SPC  smatra da Crna Gora ne može da ima  svoju pravoslavnu  crkvu. Smatraju i država i crkva da će tako izgubiti posljednji stub moći koji imaju, jer je  SPC jedina formalna institucija koja ima moć, a kojom oni mogu da raspolažu u Crnoj Gori”, naglašava Jovanović.

Poruke i izjave  najviših državnih funkcionera o Crnoj Gori, koje slušamo odraz su političke nekulture nezabilježene u međunarodnoj diplomatskoj praksi, ističe Jovanović.

“Srbija ima želju da bude faktor destabilizacije na Balkanu , međutim njene  mogućnosti za to su veoma male. Ona će dok god ne prihvati neke stvari i ne suoči se sa realnošću, ostati  faktor destabilizacije. Srbija mora da pokaže mnogo više  hrabrosti, mudrosti, odlučnosti u svom funkcionisanju i mora da se okrene ka tome kako će izgledati sjutra. Za sada ona sve što radi, radi protiv sebe. Svi njeni potezi skupo će biti naplaćeni u  budućnosti”, poručuje Jovanović.

Srbija još nije donijela unutar sebe odluku, što ona želi da bude. Kako stvari sada stoje izabrala je da bude neka ruska gubernija, tvrdi Jovanović. Dodaje da je Srbija trenutno pion u rukama Moskve na Balkanu.

“Ona je oduvijek bila ruski pion. Da se podsjetimo 2007. godine, Rusiji je poklonjena Naftna industrija Srbije, bolje reći Naftna industrija Vojvodine jer su sva nalazišta nafte i gasa u Vojvodini. Zauzvrat oni su uništili i to malo izvora  nafte i gasa. A sve je to urađeno pod izgovorom da Rusija zaštiti Srbiju i njen interes  kako Kosovo ne bi  postalo nezavisno. Prošlo je 13 godina , i ne trebate  biti previše pametni i informisani  kako bi  vidjeli gdje je to sve otišlo”, kaže Jovanović.

Bezbjednost  Crnogoraca u Srbiji nije ugrožena, smatra Jovanović i dodaje da se njihova prava konstantno krše. Kaže i da ne vidi u kojim se to segmentima  krše prava Srba u Crnoj Gori. Ocjenjuje kao pogubnu politiku Beograda prema Vojvodini. Ne prihvataju centralizaciju te će kroz Vojvođanski  forum raditi sve kako bi se zaštitili interesi i autonomija Vojvodine. Vojvodina je, kako poručuje, izvor najvećeg  dijela prihoda u Srbiji, a zauzvrat joj se ne vraća ništa. Naglašava  Jovanović da je  zbog takve politike danas Vojvodina i  njen narod poniženi do krajnjih granica.

Žarko Božović, Radio Crne Gore

MANDIĆ

Predsjednik Nove srpske demokratije i lider Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić rekao je da mora pasti Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili Vlada Crne Gore i istakao da se predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću ne smije popustiti ni za milimetar.

“Svaka kalkulacija koja bi vodila ka tome da on, zato što je predsjednik države, ima neki malecni represivni aparat i vladu Crne Gore koja je na veoma klimavim nogama, posjeduje nekakvu veliku prednost pa iz te pozicije može da ucjenjuje građane Crne Gore, ne smije mu se prihvatiti, niti dozvoliti”, rekao je Mandić povodom devet sedmica organizovanja litija i molebana u Crnoj Gori.

Prema njegovim riječima, kada se prebroje ljudi “od Pljevalja do Ulcinja, od Berana do Herceg Novog”, vidi se da za pad Vlade ili zakona postoji dovoljna većina, “mnogo ubjedljivija od one iz 1989. godine kada su pali stari komunisti, a njihovi nasljednici, kao što je Đukanović, prave se da je ne registruju nego vrijeđaju ljude koji su na ulicama, smanjujući višestruko njihov broj”.

On je istakao da je posljednja litija u Podgorici pokazala ko je većina u Crnoj Gori.

“Više od 100.000 ljudi kretalo se ka Nemanjinom gradu, ponosimo se što je osnivač dinastije Nemanjića, Stefan Nemanja upravo iz Podgorice”, dodao je Mandić agenciji Fonet.

On je ukazao da se nije mnogo puta u istoriji Srba desilo da je narod bio jedinstven.

“Imamo sada situaciju da je malena Crna Gora uspjela da inspiriše i mobiliše srpski narod od San Dijega do Australije, da ne govorimo o Srbiji i Republici Srpskoj, sve je ustalo i pohitalo da pruži podršku Srbima u Crnoj Gori koji su obespravljeni, diskriminisani i nad kojima se vrši nasilna asimilacija”, rekao je Mandić.

ĐONLEŠAJ

Država Crna Gora, kao i sve druge evropske države, morala je urediti i donositi zakon o vjerskim zajednicama, a svi problemi koji su se javili treba da se riješe dijalogom, poručio je u izjavi za Pobjedu nadbiskup barski i apostolski upravitelj Kotorske biskupije Rok Đonlešaj.

“Puno godina je rađeno na tom zakonu. Da li je to najbolje moguće rješenje ne bih se sad o tome izjasnio. Jedino znam da u svijetu ništa nije savršeno, jedino Bog je savršen. Država Crna Gora i svi rukovodioci države, kao i svi mi koji upravljamo vjerskim zajednicama moramo imati u obzir dobrobit stanovnika i vjernika u Crnoj Gori. I mi, svi mi, pripadamo ovoj državi jer živimo i djelujemo ovdje. Ako smo svjesni toga, i ako želimo dobrobit svim stanovnicima/građanima i vjernicima, a dužnost nam je, i to sveta dužnost da sačuvamo mir i slogu, da sijemo i svjedočimo ljubav Božiju, trebamo naći vremena, volju i spremnost susreta, razgovora, rasprava i donijeti zajedničke odluke”, istakao je on.

Nadbiskup barski je kategoričan da se mora „sjesti za stol, mora se razgovarati”.

“Ulice ne rješavaju bitne stvari, to rješava dobra volja, raspoloženje i spremnost na dijalog. To rješavasamo zajednički jezik i to jezik ljubavi. Isus je rekao: ,,Pomiri se sa svojim protivnikom dok si na putu” ,naglasio je on.

Đonlešaj naglašava da se „nijedna strana ne bi trebala pozvati samo na to ‘pravo’”.

“I nijedna strana ne smije sebi dati za pravo da čini nepravdu. Stari Rimljani su rekli: „Tko tjera pravdu, već čini nepravdu”. Nikome se ne smije činiti nepravda, nijedna strana ne smije činiti nepravdu; niti zloupotrijebiti svoj uticaj; niti oni s državnim uticajem, niti mi s duhovnim uticajem. Svi se mi, zajedno moramo angažirati da među ljudima sačuvamo mir i bezbjednost”, poruka je nadbiskupa barskog.

Katolička crkva će, kako kaže, kroz dijalog sa državom pokušati da riješi sva sporna pitanja vezana za Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

“Nijesmo protiv Zakona. Imamo dosta toga što će morati da se riješi podzakonskim aktima. Baza za razgovore je Temeljni ugovor sa državom koji smo potpisali. Moramo raditi na tome da osiguramo dokaze i mi ćemo dokazati vlasništvo. Imamo dokaze”, ističe Đonlešaj.

Napominje da je Katoličkoj crkvi sporan kratak rok, godina, da se imovina popiše.

“Godina nije dovoljna. Ne može se stići u tom roku. Imamo i druge obaveze. Vjerske i ostale obaveze. Tražićemo produženje roka, vjerojatno. Moramo biti strpljivi. Da sesmiri situacija. Vjerujem da država neće biti protiv da se produži rok”, zaključio je.

DINO MUSTAFIĆ

BiH je uspjela da opstane i u ratu, iako je sve upućivalo na to da će biti izbrisana sa historijske scene. Zašto ne bi opstala u miru, koji je njen najveći historijski saveznik? Opstanak Bosne mora biti cilj svih probosanskih političkih faktora, koji se moraju ujediniti. Naravno, sve ima smisla ukoliko BiH već nije u špilu karata koji će američko-ruski interes pomiješati na Zapadnom Balkanu.

Piše: Dino Mustafić

Srbijanska politika nije odustala od razumijevanja Bosne i Hercegovine kao „dijela svog geopolitičkog prostora“, niti od svoji ratnih ciljeva iz devedesetih. Hrvatska, koja se predstavlja kao dušebrižni politički saveznik BiH na putu evropskih integracija, od dolaska Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na vlast, ustrajava na unutrašnjem uređenju koje podrazumijeva tri etnoteritorijalne jedinice i na donošenju novog Izbornog zakona, protivnog evropskim pravnim standardima budući da je diskriminatoran. Vanjska politika Zagreba svodi se na unutrašnju politiku bosansko-hercegovačkog HDZ-a: demontaža BiH u savezništvu sa Dodikom.

Ugrožavanje Dejtona
Predsjednici HDZ-a BiH Dragan Čović i SNSD-a Milorad Dodik dijele mnoge ,,zajedničke vrijednosti“. Nedavno su se usuglasili da bi bilo nužno izmijeniti način funkcionisanja Ustavnog suda, na što su predsjednici probosanskih stranka poručili kako od toga nema ništa, čak ni po cijenu nove duboke krize koja može ugroziti i dejtonski mir.

Dan nakon što su iz Republike Srpske zaprijetili kako će dužnosnici srpske nacionalnosti u tijelima vlasti BiH blokirati donošenje bilo kakvih odluka sve dok se ne promijeni zakon o Ustavnom sudu BiH, odnosno dok iz njega ne bude odstranjeno troje stranih sudaca, Čović i Dodik sastali su se u Istočnom Sarajevu. Prijetnja iz Banje Luke stigla je kao reakcija na odluku Ustavnog suda da poljoprivredno zemljište pripada državi, što znači da ne može biti u vlasništvu entiteta RS.

Nakon sastanka s Dodikom, Čović je novinarima kazao da je nastupilo ,,teško razdoblje“ krize funkcioniranja vlasti u BiH, što ,,izravno utječe i na proces europskih integracija“. Licemjerstvo u rukavicama predsjednika HDZ-a, po starom običaju, njegov politički brat Dodik preveo je na narodski jezik: ,,Pa, krize u BiH će prestat kada nestane BiH“”.

Jasno je, dakle, da su Dodik i Čović rehabilitovali srpsko-hrvatski savez iz ratnog vremena (Milošević-Tuđman, Karadžić-Boban), kojeg danas treba nazvati pravim imenom – antimuslimanski savez. Namjerno ga ne zovem antibošnjačkim, jer u postojećim međunarodnim okolnostima, sa porastom islamskog terorizma na globalnom nivou i porastom militantne desnice na Zapadu, on je izvorno antiislamski.

Kao takav, dobija veću međunarodnu cijenu, predstavljajući Srbe i Hrvate kao „spasioce Evrope“ od islamske pošasti ugnježdene u terorističkim kampovima na granicama EU.

U priču se uklapaju sve što godinama govore najviši hrvatski i srbijanski dužnosnici prilikom susreta sa međunarodnim diplomatama: potencijalni islamski borci u BiH povod su – ili argumentacija – za dezintegraciju Bosne i Hercegovine. To je najbolje definisao nekadašnji predsjedavajući Predsjedništva SFRJ Borisav Jović u svojim političkim memoarima, u kojima kaže kako je problem Bosne to što ,,muslimani odbijaju biti Srbi ili Hrvati“.

Šta to znači?

Ovu ideju niko nije obnovio ili ojačao; suštinski, ona nikada nije bila napuštena, izuzuev u kratkom periodu kada je Zoran Đinđić bio na vlasti u Srbiji, a u Hrvatskoj Stjepan Mesić i Ivo Josipović. Pogrešno povjerovavši da je suočavanje sa pogrešnom vanjskom politikom Hrvatske devedesetih tokom procesa detuđmanizacije stavilo tačku na ideju podjele BiH, očito smo potcijenili jačinu nacionalista koji su se, u postojećem HDZ-u, mimikrično ,,europeizirali“.

Vučićeva era
U Srbiji je epoha Vučića na vlasti pojela sve godine nade da je moguće javno iskazati kajanje zbog počinjenih zločina u ime velikosrpske ideje. Katarza je zabluda. Uostalom, koliko smo puta od nacionalista čuli da će se, kada se već raspala ona velika, raspati i „Jugoslavija u malom“, tj. Bosna i Hercegovina?!

Cilj je, dakle, stvoriti etničke države na području BiH: srpska etnička država obuhvatila bi teritoriju Republike Srpske, dok bi Hrvati, koordinirano sa svojim srpskim saveznicima pokazavši disfunkcionalnost “vještačke” tvorevine pod međunarodnim protektoratom, uzeli svoj dio teritorije na kojoj već kompaktno godinama vlada kriminogena etno-oligarhija HDZ-a.

I jedni i drugi vjeruju da će Zapad, zbog svojih interesa, dozvoliti raspad nekih država, time i BiH, koja bi u tom slučaju stigla na mesarski sto otmjenog restorana neke svjetske metropole, sa kojeg bi se diplomatskom olovkom, kao satarom, raskomadalo sve ono što nije ratom. Srbi i Hrvati se, kao sijamski blizanci koji se ne mogu suglasiti o bilo čemu izuzev o ideji komadanja BiH, sada pripremaju za taj scenarij.

Pritom, nikakve prave ljubavi nema između Dodika i Čovića. Oni su samo na istom zadatku, uz puno mentorstvo Beograda i Zagreba, tj. njihovih kvazimperijalnih tutora, tzv. garanta Dejtonskog sporazuma.

Mit o Dejtonu

Sve je lažno u milozvučnom diplomatskom jeziku Vučića i Plenkovića o “poštovanju integriteta BiH”: u tom se višegodišnjem političkom sporazumu, koje čvrsto povezuje zajednički cilj, jasno prepoznaje – bosnofobija! Jer Dejtonski sporazum je legitimirao razorenu kulturnu supstancu Bosne i time je mnogo opasniji od samog rata. Taj zli dokument koji štiti etničko i kolektivističko pravo nad građanskim i individualnim, ne samo da je rasistički glup i zlonamjeran, nego je otvorio mogućnost da bosanski dušmani žele tu zemlju učiniti nemogućom. Tužno je da u 21. stoljeću u BiH žive i djeluju političari koji, nakon iskustva rata devedesetih, i dalje žele odvojiti narode kao da oni nikada nisu zajedno živjeli. To je strašno!

Još je strašnije to što se mnogi odgovorni ljudi u međunarodnoj zajednici na veoma trom i blag način očituju povodom svakodnevnih najava belaja, što ne poduzimaju ništa na veoma otvorene političke izjave koje dovode u pitanje ustavni poredak BiH. Nosioci vlasti iz HDZ-a i SNSD-a govore isto što i njihovi prethodnici uoči i u vrijeme rata devedesetih. Dakako, riječ je o prethodnicima koji su zbog te retorike danas osuđeni ratni zločinci, a kojima postojeći bosanskohercegovački establišment, kao svojim uzorima i „herojima“, rođendane čestita na gradskim bilbordima.

Nažalost, Bosna nema ni političke, niti intelektualne snage da se sama suprotstavi nacionalističkim naracijama, a teško je povjerovati da se pojedinačni ili manjinski glasovi kritičara etničkog ustrojstva BiH mogu transformirati u nadu koja će roditi autentični, stvarni mir zasnovan na slobodi i pravdi.

Svaka budala zna da se Bosna i Hercegovina ne može raspasti u miru.

(Ne)moć Bosne
BiH treba stranke koje nude mir i prosperitet, novi vrijednosni sklop, promjenu političke paradigme etničke demokratije. Historijska je odgovornost na građanskim partijama da pokažu svoju stvarnu multietničku platformu, u kojoj neće postojati mogućnost majorizacije bosanskih Srba i Hrvata. Nije dovoljno to govoriti; neophodno je vidjeti izborne liste sa većim brojem neistomišljenika politika SNSD-a i HDZ-a, a koji dolaze iz srpskog i hrvatskog korpusa.

Ukoliko želi dobro svom narodu i državi, Stranka demokratske akcije (SDA) mora otići u historijsku svlačionicu, redefinisati svoje političke stavove i konceptualno se promjeniti u konzervativno-tradicionalnu stranku građanskog desnog centra. Ne vidim da su njeni prvaci svjesni da su upravo oni, zahvaljujući svom nevjerodostojnom građanskom konceptu, najveći saveznici i politički partneri dezintegracijskim politikama SNSD-a i HDZ-a.

BiH je uspjela da opstane i u ratu, iako je sve upućivalo na to da će biti izbrisana sa historijske scene. Zašto ne bi opstala u miru, koji je njen najveći historijski saveznik? Opstanak Bosne mora biti cilj svih probosanskih političkih faktora, koji se moraju ujediniti. Istovremeno, kroz OHR, EU mora konačno prestati da se ponaša voajerski.

Naravno, sve ima smisla ukoliko BiH već nije u špilu karata koji će američko-ruski interes pomiješati na Zapadnom Balkanu.

Autor je pozorišni reditelj

SAVEZ ZA EVROPU

Predsjednik Vlade Duško Marković, danas i sjutra nastavlja razgovore sa rukovodstvima medija u okviru inicijative Savez za Evropu, saopšteno je iz Kabineta premijera.

Za danas su planirani sastanci sa predstavnicima Pobjede, TV Prva i TV Nova, a za srijedu sastanci sa rukovodstvima RTCG i dnevnog lista Dan.

Marković se danas sastao sa predstavnicima ND “Vijesti” i “Dnevnih novina”. Na sastanku je rečeno da je dalje unapređenje medijske scene važno za vladavinu prava kao ključnu vrijednost za dalji sveukupni razvoj Crne Gore.

Premijer je, u okviru “Saveza za Evropu”, ranije razgovarao sa predstavnicima crnogorskih NVO.

SKUP U KOTORU

Litije su metod za urušavanje ustavnog poretka u Crnoj Gori, a buduće generacije nam neće oprostiti, ako to dozvolimo, čulo se večeras na protesnom skupu u Kotoru u organizaciji Crnogorskog pokreta, Dukljanske akademije nauka i Fondacije “Sveti Petar Cetinjski”.

Građani Kotora su poručili da će svoju domovinu braniti strpljenjem, zakonima i tolerancijom – nasuprot negiranju i uvredama velikosrpskih aktera.

Nevenka Macan, TVCG

PROTEST U PRIJESTONICI

Cetinjska URA zatražila je, na protestnom okupljanju, ostavku načelnika Odjeljenja bezbjednosti Cetinje, Igora Popovića, i veće prisustvo policije na svim kritičnim tačkama u Prijestonici.

Zahtjeve predate cetinjskoj policiji na skupu je pročitao odbornik GP URA Slavko Šole Janković.

Da bi jedna zajednica funkcionisala, potreban je represivni organ koji će valjano obavljati svoju dužnost. Nijesam zadovoljan kako je Uprava policije radila na suzbijanju organizovanog kriminala na Cetinju.Našim nevinim sugrađanima se crtaju mete, slučajni prolaznici i djeca postaju žrtve…”, kazao je, između ostalog, Janković.

Na skupu je zatraženo i Formiranje odbora za bezbjednost na Cetinju.

Da su dva ubistva od početka godine alarm, smatra i načelnik Odjeljenja bezbjednosti Igor Popović, koji je pozvao državne organe da im pomognu u akciji suprotstavljanja kriminalnim grupama. No, današnja sjednica SO Prijestonice završena je bez usvajanja zaključka jer je opozicija tražila ostavku Popovića, a vladajući DPS mu je dao još vremena da riješi bezbjednosnu situaciju u tom gradu.

SAVEZ ZA EVROPU

Predsjednik Vlade Duško Marković nastavlja u utorak i srijedu razgovore sa rukovodstvima medija u okviru inicijative Savez za Evropu, saopšteno je iz Kabineta premijera.

Za utorak su planirani sastanci sa predstavnicima Pobjede, TV Prva i TV Nova, a za srijedu sastanci sa rukovodstvima RTCG i dnevnog lista Dan.

Marković se danas sastao sa predstavnicima ND “Vijesti” i “Dnevnih novina”. Na sastanku je rečeno da je dalje unapređenje medijske scene važno za vladavinu prava kao ključnu vrijednost za dalji sveukupni razvoj Crne Gore.

Premijer je, u okviru “Saveza za Evropu”, ranije razgovarao sa predstavnicima crnogorskih NVO.

DPS

Zašto se organizuju protesti, pod nazivom litije, jasno je svakom dobronamjernom od samog početka, tvrde u Demokratskoj partiji socijalista Crne Gore (DPS). Dodaju da ovih dana to razotkrivaju i njihovi organizatori, iako im vjerovatno nije bila namjera.

“Svi do jednoga, od glavnih, Gojka Perovića, Amfilohija i Joanikija, do izvanjaca koji priskaču u pomoć. Priznaju da je riječ o političkim protestima protiv vlasti. Pokazuje se da su njihove „svetinje“ velikosrpski nacionalizam, i rusko pokroviteljstvo oličeno u Onufriju. Jer svetinje u Crnoj Gori, koje oni kao brane, niko ne napada, niti će. Potvrđuje se ono što je Andrija Mandić rekao da su on i njegovi pozvali narod na ulice, i da njihovi sveštenici „vode proces“. Jer, nema više čak ni „oštrih upozorenja“ crkvenih poglavara da im se političari ne miješaju u posao. Pokazalo se da je to bila dimna zavjesa za građane kako bi se prikrila prava priroda litija”, piše u saopštenju DPS-a.

Kako navode, što se tiče Amfilohija, javnost u Crnoj Gori i ne zna za njegove druge izjave, do političke.

“Potvrdio je to i u subotu, na litiji koju je organizovao u slavu Svetog Simeona Mirotočivog, na dan koji se ne poklapa s datumom iz crkvenog kalendara. Umjesto toga posvetio se komentarisanju intervjua predsjednika Đukanovića ne crkvenim, nego tabloidnim rječnikom. Kako je zahvaljujući Rusiji postao predsjednik, i kako mu nije smetao ruski novac. Tačno je da mi držimo do duge tradicije u odnosima sa Rusijom, i da je Rusija vođena linijom svog demokratskog preporoda, i logično svojim interesima, početkom ovog vijeka pružila punu podršku crnogorskoj nezavisnosti, i da su investicije i turisti iz Rusije, kao i iz cijelog svijeta, dobrodošli u Crnu Goru. Ali Amfilohije dobro zna da su za Đukanovićev izbor za predsjednika zaslužni jedino građani Crne Gore, koji njemu i našoj partiji većinski daju podršku na svim izborima. Ni Rusija, ni Amerika, ni Srbija, niti bilo ko drugi ko bi do sledećih litija Amfilohiju mogao pasti na pamet. A ruski novac mu se priviđa svuda valjda iz iskustva sa njegovim opozicionim partnerima, koji već godinama pokušavaju da destabilizuju Crnu Goru i da je skrenu sa evropskog kolosijeka”, navode iz DPS-a.

Kako broj učesnika „litija“ opada iz sedmice u sedmicu u obrnutoj srazmjeri sa njihovim izmišljenim brojkama, ocjenjuju iz DPS-a, ostaje im neispunjena obaveza prema nalogodavcima i finansijerima – tako se i poruke organizatora mijenjaju do perfidnosti, a manipulacije umnožavaju.

“U tome najviše vještine pokazuje blagoglagoljivi Gojko Perović koji je samo za par dana od prijetnje iz Republike Srpske da „Đukanović treba da ćuti kada je riječ o tome da li je Crna Gora srpska država ili nije“, došao juče u Nikšiću do bratimljenja s njim”, navodi se.

Dodaju da organizatorima ponestaje kreativnosti u priči koja bi podsticala tenzije najbolje potvrđuje Joanikijev nastup u Beranama.

“On se ugledao na svog patrijarha. I njemu se u Crnoj Gori priviđa Pavelić i NDH. Zaista je sramotno porediti evropsku Crnu Goru i retoriku njenog predsjednika sa tom fašističkom tvorevinom i njenim poglavnikom. To je ustvari aboliranje NDH, i to od strane najviših velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve. Očigledno da se u borbi protiv Crne Gore ne biraju sredstva po cijenu da se rehabilituje i Ante Pavelić. Ili se time samo slijedi primjer rehabilitacije njegovog kolege „s ove strane Save“”, piše u saopštenju.

Da se sve više gube, pokazuje i izgubljenost u brojanju učesnika.

“Malo-malo, pa dolazimo do najvećeg skupa u istoriji Crne Gore. Koliko li ih je samo bilo od prošlog ljeta. Ali im je i to malo, pa su posegnuli za fotografijom masovnih protesta protiv oružja u Vašingtonu, potpisujući je kao subotnje podgoričke litije, da bi potvrdili manipulacije o prisustvu 100 do 200 hiljada građana. Taman toliko koliko Podgorica ima stanovnika”, piše u saopštenju.

Dodaju da Andrija Mandić, po povratku iz Beograda, otvoreno hrabri litijaše da izdrže – da “za pad Vlade ili Zakona…postoji već dovoljna većina“.

“Zna on dobro da ovaj cilj nije dostižan, ali je ostvario drugi, u ovom trenutku njemu važniji – sklonio je sa političke scene Bečića i njegove „crvene kravate“. Za to vrijeme ne sjedi skrštenih ruku ni Nebojša Medojević, blateći Crnu Goru u ulozi klovna kod Ivana Ivanovića. Ustvari, sve već viđeno. Samo što se ovoga puta protiv građanske Crne Gore uzalud pokušava manipulisati njihovim vjerskim osjećanjima. Međutim, sreća je što je do sada sve propalo što je njihovih ruku dopalo”, zaključuje se.

LOKALNI IZBORI

Socijaldemokrate Tivta predale su danas listu kandidata za odbornike u susret lokalnim izborima, na čijem čelu se nalazi predsjednik OO SD Tivta Zdravko Mitrović.

“Potpuno uvjereni u odličan izborni rezultat, donijeli smo odluku o samostalnom nastupu na izborima u Tivtu. Danas smo prvi politički subjekt koji predaje izbornu listu. Na našoj listi nalazi se 50% žena i 30% mladih ljudi koji su garant prosperiteta tivatske opštine. Listu čine oni ljudi koji su prije četiri godine zadobili preko 10% podrške naših sugrađanki i sugrađana, ali i novi članovi, ugledne Tivćanke i Tivćani, koji su u medjuvremenu pristupili Socijaldemokratama”, kazao je Mitrović.

Poručio je da su u SD-u uvjereni da su stanovnici Tivta prepoznali njihove dosadašnje rezultate, te da je stoga i porast podrške njihovoj partiji neminovan.

“Socijaldemokrate Tivta su spremne da preuzmu odgovornost da radimo u interesu svakog gradjanina Tivta, jer smo uvjereni da Tivat mora bolje. To bolje, Tivćani dobro znaju, dolazi sa Socijaldemokratama”, rekao je Mitrović.