ODNOSI SA SRBIJOM

Predsjednik Kosova Hašim Tači je pozdravio današnju odluku Vlade Kosova za ukidanje reciprociteta u odnosima sa Srbijom i ocijenio da su njom ukinute sve barijere koje je Srbija, kako je naveo, koristila kao izgovor za blokiranje dijaloga za normalizaciju međudržavnih odnosa između Kosova i Srbije.

Tači je naveo da bi sada pritisak međunarodne zajednice trebalo da bude okrenut prema Srbiji.

“Sada se međunarodni pritisak mora usmjeriti na Srbiju kako bi se bez gubljenja vremena nastavio dijalog, a to se mora završiti uzajamnim priznavanjem dviju zemalja”, saopštio je on.

Vlada Kosova je na današnjoj sjednici odlučila da ukine mjere reciprociteta u odnosima sa Srbijom.

MJERE RECIPROCITETA

Vlada Kosova je na današnjoj sjednici odlučila da ukine mjere reciprociteta u odnosima sa Srbijom i ona stupa na snagu odmah. Premijer Avdulah Hoti je ocijenio značajnom odluku o ukidanju reciprociteta koju je uvela prethodna vlada Aljbina Kurtija.

Hoti je, na konferenciji za novinare, rekao da očekuju da će srpska strana ukloniti prepreke kako bi dijalog mogao da se nastavi.

“Donijeli smo važnu odluku da uklonimo prepreke za nastavak dijaloga. Očekujemo da srpska strana ukloni sve prepreke, ali zadržavamo pravo suverene države da preduzme mjere za očuvanje našeg suvereniteta u koordinaciji sa međunarodnim partnerima”, rekao je on.

Naglasio je da su ove odluke donijete u saradnji sa međunarodnim partnerima.

“Ove odluke dolaze kao rezultat koordinacije sa međunarodnim partnerima. Obaveza koju smo preuzeli predviđa uklanjanje barijera za dijalog. Juče sam sve to rekao i američkom ambasadoru. Sve prepreke za dijalog su uklonjene”, kazao je kosovski premijer.

Rekao je da kosovske vlasti zadržavaju pravo da nakon određenog vremena, ako dijalog ne bude dao očekivane rezultate, ponovo odluče o recipročnim mjerama i dodao da odluka stupa na snagu odmah.

Protiv ove odluke su glasali predstavnici Alijanse za budućnost Kosova.

Vlada Kurtija je mjere reciprociteta počela da preduzima od 1. aprila kada je ukinula taksu od sto odsto na proizvode koji se uvoze iz Srbije i Bosne i Hercegovine.

Ista Vlada je 29. maja pooštrila mjere reciprociteta protiv Srbije, zahtijevajući od Srbije da u trgovinskim odnosima koristi naziv “Republika Kosovo”.

Prema toj odluci ni jedan kamion sa robom nije mogao ući na Kosovo ako u pratećim dokumentima nije stajalo da se ona uvozi u Republiku Kosovo.

BALKANSKA RASKRŠĆA

Simfonija crkve i države u D molu koje su izvele predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i patrijarh SPC Irinej nije zvučala baš najbolje. Kakofonija nije nastala na liniji država-crkva, tu ništa ne škripi, savez je čvršći nego ikad; tu vlada apsolutno jednoglasje. Prije će biti da je nastup iskusnog dueta djelovao promašeno, jer je muzički komad koji su izveli komponovan za mnogo više izvođača. Da bi bili zaista ubjedljivi neophodna im je ozbiljnija muzička podrška, svašta je na sceni nedostajalo. Za početak – ratne trube, četni dobošari, vojni i paravojni orkestar, navodi Tomislav Marković u autorskom tekstu za Pobjedu.

Autor: Tomislav Marković

Refreni koje su izgovorili svetovni i duhovni poglavar Srbije bili su skoro bez greške, vokalni interpretatori su dobro zapamtili tekst. Kako i ne bi, svi ga već znamo naizust, slušamo ga više od tri decenije, probiše nam uši propagandni mediji, nacionalno onesvešćeni intelektualci, dvorski pisci i pjesnici, nacionalni radnici svih fela, politički udarnici, viđeniji ratni zločinci, vikend-četnici i ratni profiteri. Sve smo to već hiljadu puta čuli: Srbi su ugroženi uvijek i svuda, svi nas mrze, Srbe žele da protjeraju i asimiluju, Crnogorci ne postoje (kao što ne postoji ni Bošnjaci i Hrvati, prvi su poturčeni, a drugi pokatoličeni Srbi, piše lijepo u srednjoškolskom udžbeniku istorije), naše komšije stalno izmišljaju neke nacije umjesto da lijepo priznaju da su Srbi, zli susjedi žele da nam otmu ono što je naše, a sve je naše dok se ne dokaže suprotno, a čak i ako se dokaže – mi to necemo priznati.

Kad Vučić glumi Miloševića

I pored, uglavnom korektno, izgovorenog teksta, nastup je djelovao jadno, mlitavo i neubjedljivo. Provuklo se i par malih propusta, jer sufler nije reagovao na vrijeme: patrijarh Irinej proglasio je Mila Đukanovica predsjednikom Srbije, a savjetnica za medije najavila je Vučića kao predsjednika Republike Srpske. Razumljivo je to, pogubi se čovjek među tolikim srpskim teritorijama, pa ne zna više ni gdje ni ko vlada. Nije ni Vučiću lako. Umije da bude nezgodno kad glumiš Slobodana Miloševića od prije 30 godina, a nemaš iza sebe jednu od najvećih vojnih sila u Evropi; nemaš ni Ratka Mladića na čelu ubilačke armade, od Arkana i paravojnih formacija ni traga ni glasa, a sa mastermajnda genocida Radovana Karadžića spao si na četnickog vojvodu Andriju Mandića.

Da situacija bude još gora, ispred sebe nemaš nenaoružane civile, goloruk narod, nemoćne žene, djecu i starce koje možeš da trpaš u logore, hladnjaće i masovne grobnice, po ličnom izboru, ili prosto da ih postreljaš na licu mjesta, zapališ u kući, deportuješ vojnim kamionima u željenom pravcu. Umjesto nejači i lakih žrtava, ispred sebe imaš državu koja je članica NATO pakta. A posljednji put kad si ratovao protiv najmoćnijeg vojnog saveza u istoriji, toliko si ubjedljivo pobijedio da od tog trijumfa još nisi stigao da se oporaviš. Ništa od stare, oprobane odbrane ugroženog srpskog naroda tenkovima, haubicama, snajperima, konc-logorima, opsadama gradova, uništavanjem čitavih sela, rušenjem bogomolja, masovnom pljačkom i sličnim miroljubivim sredstvima.

Sve što je Vučiću ostalo je infrastruktura SPC u Crnoj Gori, šačica političkih lidera pogubljenih u vremenu i prostoru, i moćna medijska mašinerija koja u desetinama hiljada tekstova i televizijskih priloga papagajski ponavlja mantru kako Crna Gora vodi politiku ustaškog poglavnika, kako su to sve goli satanisti i – kako reče Amfilohije, mitropolit religije ljubavi – „komunistička i Đilasova kopilad“… I tako u nedogled, sve dok sto hiljada puta ponovljena laž ne postane post-istina. Nije ni to za zanemarivanje, i s tom šakom jada može se napraviti ozbiljna šteta, ali daleko je to od Miloševićevih resursa kojima je uspio da zapali Balkan i uništi sve što mu je palo pod ruku. 

Škrgutanje zubima

Otuda nacionalisticka simfonija koju izvodi crkveno-svjetovni duet ponajviše podsjeća na nemoćno škrgutanje zubima. Pri tom, patrijarh nemušto izvodi svoju ubogu ariju i neprestano gusla na istoj žici kako su Crnogorci isto što i Šumadinci ili Vojvođani. I ovog puta je zasvirao istu pjesmu: „Mi priznajemo ljude koji se deklarišu i kao Crnogorci, ali su većina od njih, kažu – ja sam Srbin, a potom Crnogorac”. Kaže još Irinej: „Stvara se sada jedno mišljenje, jedna nacija nova, crnogorska, koja treba da istisne sve ono što se zove i imenuje srpsko”. Patrijarh čak ne uspijeva ni da razvije svoju rasističku tezu, već neprestano ponavlja jedno te isto, toliki mu je intelektualni domet.

Ono što patrijarh pokušava da kaže razvio je u Vučelićevim „Večernjim novostima“ Aleksandar Raković, istoričar za specijalne velikosrpske operacije: „Takozvana crnogorska nacija je političko-socijalni konstrukt, pa se u tom smislu može proučavati, kroz multidisciplinaran pristup, i iz aspekata istoriografije. (…) Dakle, ne priznajem autenticnost crnogorske nacije, jer sam siguran da ona nema nikakav sadržaj. Smatram je anomalijom. Ne postoji kolektivitet, osim neopipljiv i maglovit, koji je vežan sponama projektovanog identiteta”.

Životinje ne znaju nacije

Istoričar bi morao da zna da je svaka nacija konstrukt, baš kao i sve drugo što je čovjek stvorio. Ne postoje prirodne nacije, baš kao što ne postoji prirodni točak, kompjuter, ustav, roman, fotografija, stolica, ideja, država ili psihoanaliza. Čitav ljudski svijet je vještačka tvorevina, plod ljudskog uma, uključujući i samog čovjeka, ništa tu nije autentično. Za razliku od ostatka prirodnog svijeta, mi smo sami sebe izmislili. Životinje i biljke ne znaju za nacije, niti za robnu razmjenu, političke partije, slikarstvo, gastronomiju, pismo, rečnike, filozofiju, mikrobiologiju ili ljudska prava. To bi jednom naučnom radniku moralo da bude jasno, ako već nije predsjedniku države i poglavaru crkve. Budući da je svaki identitet, pa i nacionalni, konstrukcija – nije svejedno koji su elementi ušli u tu građevinu, a koji su odbačeni.

Ovde nije problem konstrukcija crnogorske nacije, već srpske, u šta smo mogli da se uvjerimo tokom krvavih devedesetih. Kad malo bolje pogledamo šta su konstruktori srpskog nacionalnog identiteta proglasili za njegov, što reče Raković, “sadržaj”, lako ćemo vidjeti u čemu je problem. Prema narativu očeva nacije, od silnih akademika i rodoljubnih intelektualaca do Vučića i Irineja – u temelju srpskog nacionalnog identiteta nalazi se pravoslavlje. I to pravoslavlje određenog tipa – svetosavlje koje izjednačava naciju i vjeru. Što znaci: ko hoće da bude Srbin ne može da bude pravoslavan, na primjer, na način velikog ruskog religijskog filozofa Nikolaja Berđajeva; još manje može da bude pravoslavan na način apostola Pavla koji veli da u Hristu više nema Jevrejina ni Grka… A ne daj Bože da Srbin bude budista, taoista, musliman, ateista ili agnostik, to je prosto nezamislivo.

Totalitarni nacionalni identitet

U konstrukt srpskog nacionalnog identiteta ušli su i brojni slični ideološki elementi: četništvo, šovinizam, mržnja prema različitosti, negiranje pluralizma, konzervativizam, kolektivizam, osjećaj nadmoćnosti u odnosu na druge balkanske narode i žudnja za teritorijalnim proširenjem. Iz tako napravljenog identiteta izbrisane su sve najvrijednije tradicije srpskog naroda: antifašizam, socijaldemokratija, ljevičarska borba za potlačene i obespravljene, građanski liberalizam, socijalističke politike emancipacije i modernizacije.

U tom zlehudom identitetu ima mjesta samo za Dražu Mihailovića, Milana Nedića, Ratka Mladića, Radovana Karadžića i slične zlikovce, a izbrisani su svi oni koji činili velika djela: Dimitrije Tucović, Triša Kaclerović, Oskar Davičo, Aleksandar Vučo, Koča Popović, Jelena Ćetković… Kad tako postaviš identitetski narativ, onda su Dobrica Ćosić i Matija Bećković intelektualne veličine, a Radomir Konstantinović i Bogdan Bogdanović izdajnici nacije. Jasno je da ovako oblikovan nacionalni identitet ima izrazito totalitarni karakter, on jednostavno ne priznaje pluralitet nacionalnih tradicija, niti ličnu slobodu pojedinca.

Dakle, ne priznaje temeljne činjenice ljudske realnosti. Otuda i konflikti sa bukvalno svim susjedima, a često i sa čelim svijetom. Kako da budeš u dobrim odnosima sa drugima kad nisi u stanju da živiš u miru ni sa samim sobom? Što reče mudri Bogdan Bogdanović: “Braća Srbi, tražite nove učitelje”. I drugačiji nacionalni identitet, kad vam je već toliko do njega stalo.

DAČIĆ

Izjava crnogorskog ministra spoljnih poslova Srđana Darmanovića o tome da postoje mehanizmi unutar NATO-a koje bi Crna Gora mogla da koristi ako bi se procijenilo da postoji vidno ugrožavanje bezbjednosti Crne Gore od strane Srbije, predstavlja još jedan jasan pokazatelj koliko je crnogorski režim izgubio kompas, kazao je ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić.

“Da je neko rekao prije 30 godina da će Crna Gora tražiti od NATO-a da napadne i bombarduje Srbiju, mislili bi da je potpuno poludio. Malo je NATO, očekujem da zovu i OVK i mudžahedine, to su sve istorijski saveznici crnogorskog naroda”, rekao je Dačić u pisanoj izjavi.

Da je današnja crnogorska vlast, kako je dodao, bila u vrijeme Njegoša, rekli bi za njega da je ratni zločinac i velikosrpski hegemonista.

“NATO na guslama, eto i to dočekasmo. Još fali da se to ori na Vračaru. Što bi rekao kralj Nikola Petrović, naše srpsko srce izdržaće i to, sa NATO-om na Srbe. Dozovite se pameti, nikakva opasnost vam ne prijeti od Srbije, nego od vas samih i vašeg odnosa prema vašim građanima Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori”, zaključio je Dačić.

DAČIĆ O CG

Šef srpske diplomatije Ivica Dačić ponovio je da političkom smatra odluku Crne Gore da građani Srbije ne mogu da uđu u tu zemlju.

U Crnu Goru od 1. juna mogu da uđu državljani i rezidenti zemalja u kojima ima manje od 25 zaraženih koronavirusom na 100.000 stanovnika.

“I pored svega ostalog što postoji kao problem, sada imate dodatna zaoštravanja Crne Gore oko mogućnosti da neko uđe u zemlju ili ne. I prave se računice koje niko drugi ne koristi. Izmislili su određene brojke, pustili su građane Kosova, a tamo nije bilo nekog velikog testiranja na koronavirus”, naveo je Dačić.

On je ocijenio da se Beograd ne miješa u unutrašnja pitanja Crne Gore, za šta Podgorica optužuje Srbiju.

“Do nas dopiru kritike da smo suviše mirni i da ne reagujemo oštro koliko bi trebalo”, zaključio je Dačić.

DEMANTI DAČIĆA

Ministar inostranih poslova Srbije, Ivica Dačić, demantovao je današnju informaciju da je Srbija pristala da obustavi kampanju povlačenja priznanja kosovske nezavisnosti, iako su to novinarima potvrdili diplomatski izvori u Briselu, prenosi Televizija N1.

Dačić je tu informaciju demantovao rekavši da je to “velika laž”.

Ranije danas objavljeno je da je vlast Srbije dala pristanak kako bi doprinijele atmosferi za ponovni početak dijaloga o normalizaciji odnosa s Kosovom.

“Srbija nije prestala sa kampanjom povlačenja priznanja Kosova, niti će prestati ako svi drugi ne prestanu sa kampanjom za priznavanje takozvanog Kosova”, rekao je Dačić, objavila je TV N1.

SRBIJA PRISTALA

Srbija je pristala da obustavi kampanju povlačenja priznanja kosovske nezavisnosti, potvrdili su novinarima diplomatski izvori u Briselu.

Beogradske vlasti pristale su na taj korak kako bi doprinijele atmosferi za ponovni početak dijaloga o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije.

“Kao dio dobre volje za stvaranje atmosfere koja je pogodna za nastavak dijaloga, strane u Beogradu su se složile da neće nastaviti sa ovom kampanjom”, potvrdio je novinarima jedan visoki diplomatski izvor u EU.

Zvaničnici Evropske unije koji se bave procesom dijaloga ocijenili su da je kampanja Srbije, “iritantno pitanje”.

“Moramo graditi pozitivan zamah, a ne da se međusobno iritiramo”, poručuju iz EU.

Diplomate iz Brisela ocjenjuju da obje strane treba da doprinesu kontruktivnoj atmosferi koja će omogućiti obnovu dijaloga.

Ivan Mijanović, dopisnik TVCG iz Brisela

PREDSJEDNIK KOSOVA

Predsjednik Kosova Hašim Tači izjavio je danas da neće sarađivati sa specijalnim izaslanikom EU za dijalog između Beograda i Prištine Miroslavom Lajčakom, zato što Lajčak ne priznaje nezavisnost Kosova.

“Nadam se koordinaciji sa Hotijem kao premijerom. Ispuniću svoju ustavnu i zakonsku ulogu, nije mi do sastanaka sa srpskim liderima. Dao sam do znanja da neću ići na razgovor u Brisel, zato što je Lajčak dao do znanja da ne priznaje Kosovo i neću razgovarati tamo gdje je riječ o dijalogu između Prištine i Beograda”, rekao je Tači za T7 televiziju, prenosi portal Kosovo online.

On je dodao da je bivša šefica diplomatije EU Federika Mogerini dala do znanja da je, “Kosovo nezavisna država” i da se delegaciji nije obraćala sa Priština.

“Lično sam rekao Lajčaku, uradićete dobar posao samo ako priznate Kosovo kao nezavisnu i suverenu državu, Kosovo prvo mora da dobije liberalizaciju viza, kako bi se vratilo povjerenje u evropske institucije”, rekao je Tači.

Prema njegovim riječima, Aljbin Kurti bi trebalo da podnese izvještaj novom premijeru Avdulahu Hotiju o onome o čemu je razgovarao tokom ova tri mjeseca sa Lajčakom i Borelom.

TRAŽE ZAMJENU

Predsjedavajući Savjeta ministara Zoran Tegeltija zvanično je prihvatio ostavku Fahrudina Radončića na mjesto ministra bezbjednosti Bosne i Hercegovine (BiH).

Nakon što je u utorak poslije sjednice Savjeta ministara Radončić obavijestio svoje kolege o ostavci, iz njegovog kabineta je Tegeltiji upućena potpisana neopoziva ostavka.

O upražnjenoj ministarskoj fotelji upoznati su koalicioni partneri koji čine vlast na državnom nivou, a Stranka demokratske akcije (SDA) već je počela proces pronalaska kandidata koji će zamijeniti Radončića, prenose agencije.

Kako je saopšteno, SDA se nada se HDZ i stranke okupljene oko SNSD-a neće blokirati proces imenovanja novog ministra bezbjednosti BiH.

HOTI PREMIJER

Skupština Kosova izabrala je novu Vladu Kosova, na čijem je čelu Avdulah Hoti iz Demokratskog saveza Kosova. Vladu je podržala i Srpska lista, koja je dobila dva ministarska i mjesto zamjenika premijera.

Novu Vladu Kosova čine Demokratski savez Kosova, Alijansa za budućnost Kosova, Socijaldemokratska inicijativa, Srpska lista i ostale manjinske partije.

Predstavljajući program nove Vlade Kosova Avdulah Hoti je kazao da će ona imati dva glavna prioriteta – borba protiv pandemije koronavirusa i ekonomski oporavak.

“Osim ova dva ključna prioriteta buduća vlada baviće se i jačanjem države i njenim integritetom, borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala, investicijama, ustavnim odredbama, dijalogom u saradnji sa SAD i EU”, rekao je Hoti.

Hoti je kazao da je dijalog između Srbije i Kosova od životnog značaja i da će se u tom procesu ispoštovati Ustav Kosova.

“Dogovor između Kosova i Srbije će se završiti uzajamnim priznanjem i integracijom Kosova u Evropsku uniju”, kazao je Hoti.

Nova Vlada ima 16 ministarstva i četiri zamjenika premijera. Prethodna je imala 15 ministarstva i dva zamjenika premijera.

Srpska lista je u ovom mandatu dobila dva ministarstva i jednog zamjenika premijera.

Današnju sednicu parlamenta bojkotovali su poslanici pokreta Samoopredjeljenje, a protiv izbora vlade bili su predstavnici Demokratske partije Kosova.

U toku sednice na kojoj je birana nova Vlada, ispred zgrade Skupštine Kosova okupilo se nekoliko stotina građana protestujući zbog izbora nove vlade. Oni su simboločno “sahranili” Ustav Kosova.

Prije nego što su članovi nove Vlade Kosova položili zakletvu intonirana je himna Kosova. Na zvuke himne ustali su svi u skupštinskoj Sali, ali su poslanici Srpske liste poslije nekoliko sekundi sjeli. Od Srba su u “stavu mirno” himnu do kraja odslušali ministri Dalibor Jevtić i Goran Rakić.