LAJČAK

Specijalni izaslanik Evropske unije za dijalog Kosova i Srbije Miroslav Lajčak izjavio je danas da Kosovo i Srbija sa dijalogom koji posreduje EU imaju platformu za prevazilaženje problema iz prošlosti i okretanje ka boljoj budućnosti.

“Sa dijalogom koji vodi EU Kosovo i Srbija imaju platformu da prevaziđu zaostavštinu iz prošlosti i krenu ka boljoj, sigurnijoj i prosperitetnijoj budućnosti za svoje ljude, zajednice i društva kao dio naše evropske porodice”, objavio je Lajčak na svom Tviter nalogu.

On je pozdravio i izjavu šefova misija na Kosovu u kojoj se poziva na regionalnu saradnju.

Šefovi misija EU, ambasadori Velike Britanije, Švajcarske i Norveške, šef Euleksa i koordinator UN za razvoj pozvali su političke lidere i lidere institucija na Kosovu da se uzdrže od politizacije vrijedne i neophodne međunarodne pomoći.

Kako je navela u saopštenju šefice Kancelarije EU, specijalne predstavnice EU na Kosovu, kosovske vlasti pozvane su da podrže sve nacionalne i međunarodne napore za ublažavanje socijalnog i ekonomskog uticaja korona virusa.

“U zdravstvenoj krizi bez presedana zbog virusa COVID-19, vi, narod Kosova, pokazujete izdržljivost i odgovornost. Suočeni sa ovom globalnom pandemijom, politiku moramo da ostavimo po strani, a politički akteri moraju da rade zajedno kako bi obezbedili da svi građani, bez razlike, dobiju potrebnu medicinsku pomoć i ekonomsku podršku”, navodi se u saopštenju šefova misija.

Zbog pošiljke od 1.000 testova na korona virus iz Srbije, dostavljene u petak kosovskom Institutu za javno zdravlje u Prištini, odlazeća vlada Aljbina Kurtija ponovo se našla na meti kritike kosovske opozicije i dijela javnosti.

Pokrenuta je i peticija da se pošiljka odbije, a zamjenik predsjednika Udruženja veterana OVK Nasim Haradinaj zatražio je hitnu istragu i pozvao Institut da testove “baci u smeće”.

DODIK

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je danas da je vrijeme epidemije korona virusa pokazalo da Bosna i Hercegovina ne može da funkcioniše i da je najbolje da se “raziđe”.

“Za BiH je najbolje da se raziđe i to je ovo vrijeme pokazalo. Mnogo čvršća zajednica bila je EU, pa kada je došao virus korona sve zemlje su se zatvorile, niko nikome neće da pomogne, razbile su slobodu kretanja, Šengenski sistem je pukao i rekli su nema prodaje medicinske opreme drugim zemljama ni u okviru EU, a kamoli nama na zapadnom Balkanu”, kazao je Dodik, gostujući na Radio-televiziji RS (RTRS).

Prema njegovim riječima, kao što EU nije uspjela da pokaže solidarnost, tako ni BiH nije pokazala solidarnost prema RS.

Još je rekao da Republika Srpska u borbi protiv epidemije virusa korona nije mogla da računa na institucije BiH, jer su, kako je naveo, najčešće bile protiv RS, koja, “uprkos tome, prednjači u preduzimanju mjera”.

“BiH se pokazala potpuno suvišnom i od nje nijesmo imali nikakve koristi”, istakao je Dodik.

Dalje je ocijenio da je BiH “okupirana od stranaca”, a optužio je i opoziciju u RS koja, kako je kazao, “ništa ne predlaže, već samo galami i obmanjuje javnost tvrdnjama da se ništa ne radi”.

DAVOR GJENERO

Još je početkom ožujka, kad je kriza izazvana pandemijom kovida-19 tek počinjala, društvenim mrežama u Hrvatskoj kružila karikatura na kojoj dva stara cinika, lutka iz lože kazališta u kome se odvija Muppet show, komentiraju novonastalo stanje. Waldorf kaže: „Otkad su Hrvati preuzeli predsjedanje EU, sve je otišlo k vragu: migranti, korona virus, pad burze i cijene nafte, upitan je Euro, turistička sezona, pa čak i Eurosong!”, a Statler dodaje: „A tek su na polovini mandata!”.

Piše: Davor Gjenero

NADANJA

Hrvatska Vlada polagala je velike nade u prvo hrvatsko predsjedanje Unijom. Svi su potiho strepili hoće li Hrvatska imati dovoljno kapaciteta da korektno usklađuje rad Europskog vijeća, Vijeća ministara, hoće li hrvatski veleposlanici diljem EU, ali i u svijetu, uspjeti koordinirati odnose europskih diplomatskih predstavništava i zemlje primateljice…

Postavljalo se i pitanje hoće li Hrvatska biti sposobna tijekom svog predsjedanja doprinijeti osnaženju procesa proširenja EU na takozvani „Zapadni Balkan”, a u zemlji se nagađalo hoće li premijeru Plenkoviću poći za rukom staviti u prvi plan europskih procesa neke vitalne interese Hrvatske. Prije svega, razmatralo se, hoće li mu uspjeti otvoriti prostor zemljama iz skupine „prijatelja kohezije” za ravnopravan razgovor o oblikovanju višegodišnjega financijskog okvira EU sa zemljama koje zagovaraju proračunsku štednju.

Bilo je jasno da je malo vjerojatno da bi proračunski okvir za razdoblje od 2021. do 2027. mogao biti definiran još u vrijeme hrvatskog predsjedanja, nego se očekivalo da to bude za njemačkoga, a premijer predsjedateljice Europskog vijeća ionako više nema ulogu kakvu je nekad imao u usvajanju tog okvira, jer je glavni pregovarač, stalni Predsjednik Europskog vijeća Čarls Mišel, koji se kao sjajan pregovarač u nemogućim uvjetima afirmirao kao premijer Belgije.

Međutim, vjerovalo se da će u toku hrvatskog predsjedništva razgovori o višegodišnjem financijskom okviru biti intenzivni, da će se dogovoriti principi i da će uglavnom biti definirano buduće značenje kohezijskih fondova, onih koji osiguravaju brži razvoj manje razvijenih članica Unije.

BAJKA O TRŽIŠTU RADA

Premijer Plenković nadao se da će u toku predsjedanja moći otvoriti i ozbiljnu raspravu unutar EU o demografskoj politici i politici tržišta rada u Uniji. Prije pandemije, naime, privreda ekonomski najsnažnijih članica snažno je privlačila radnu snagu iz siromašnijih članica i iz europskog susjedstva, pa je taj prostor ostajao ispražnjen od stanovništva i suočavao se s demografskim slomom.

Naglo ispuhavanje nekih od najvažnijih europskih privreda već je izazvao pomutnju. Pokazalo se, na primjer, da je oko 400 tisuća građana Srbije ilegalno, bez dozvola i prijave, radilo u razvijenim europskim državama, a ti neprijavljeni radnici odmah s izbijanjem krize našli su se bez posla, na ulici, bez stanova i socijalne sigurnosti, i morali su se odmah vratiti u domovinu, koja ih baš i nje primila raširenih ruku.

Druge države u regiji nisu imale tako snažan udar povratka, ali, po svemu sudeći, recesijska situacija koja će dočekati sve europske privrede izazvat će i drugi val povratka, sada onih koji su u Zapadnoj Europi imali reguliran boravak. Dakle, problem koji se činio sudbonosnim za manje razvijene države istoka i jugoistoka Europe, mogao bi biti riješen „nevidljivom rukom”.

Međutim, pitanje kakva će biti Europska unija u narednim godinama važnije je i otvorenije nego ikad. Ono se, međutim, neće rješavati raspravom o kohezijskim fondovima, a kohezijska politika, iako je utemeljena na jednom od stupova EU, načelu ravnomjernoga i održivog razvoja, više neće biti glavni iskaz solidarnosti među članicama Europske Unije.

EU I KRIZA

U prvim trenucima krize činilo se da Unija ne djeluje, a da su suverene nacionalne države superiorne Uniji. Riječ je o posve apsurdnoj pretpostavci (o superiornosti zatvorene države) budući da pandemija ne poznaje granice. Jedno od načela upravljanja unutar EU je načelo supsidijarnosti, naime, načelo da probleme valja rješavati na najnižoj razini na kojoj ih je moguće efikasno riješiti.

Zato se na razini Unije kreiraju tek neke restriktivno odabrane javne politike, a zdravstvena politika do sada nije bila jedna od njih. Zato je Unija reagirala presporo, nije imala pripremljene fondove niti zalihe medicinske opreme i zaštitnih sredstava.

U takvim okolnostima reakcija je bila zakašnjela, ali ti fondovi sada nastaju, a predsjednica Europske komisije, barem prema onome što je napisala u svom autorskom tekstu objavljenom u svim državama članicama Unije, vrlo dobro razumije ovaj deficit Unije i zna kako ga otkloniti. Unija je možda izgubila propagandnu utrku s Rusijom, koja je Italiji poslala uglavnom beskorisnu i neupotrebljivu „pomoć” tokom vrhunca pandemijske krize, a sad jednaku propagandnu akciju vodi i u Srbiji, ali solidarnost je profunkcionirala.

Italija, koja je bila u najgoroj krizi nije više sama, a solidarnost su pokazale i najbogatije i najsiromašnije članice Unije, i njene osnivačice i posljednje pristupnice.

Predsjednica Europske komisije Ursula van der Linden u svom programskom tekstu kaže ključnu rečenicu za razumijevanje smisla Europske unije: „…prava se Europa vratila u igru: Europa koja surađuje u ostvarenju onoga što nitko od nas ne bi mogao ostvariti sam”.

SOLIDARNOST

A izlaz iz krize nakon pandemije ono je što niti jedna država ne bi mogla sama. Samo iz zajedničkog budžeta bit će moguće financirati taj novi „Maršalov plan za Europu”. Snažno političko otrežnjenje, koje se događa u državama članicama, otrežnjenje koje je na margine, kamo i spadaju, potisnula populističke i radikalske pokrete, za koje se donedavno činilo da postaju sve snažnijima.

Brza prilagodba europskih monetarnih vlasti novim okolnostima već se vidi u daleko fleksibilnijem odnosu prema javnoj potrošnji i omogućavanju financiranja protukriznih politika zemalja članica. Otvorene su i prve financijske tranše za države u procesu proširenja. Javna potrošnja u Uniji nakon krize će se bitno reformirati, a vjerojatno je izrazito dobro to što racionalna Njemačka, s Angelom Merkel koja je snažnija nego ikad, preuzima od Hrvatske predsjedanje Europskim vijećem.

Autoritet njemačke kancelarke mogao bi pomoći da se uspostavi konsenzus o višegodišnjem financijskom okviru, koji neće biti niti pobjeda zagovornika štednje, a niti „prijatelja kohezije”. Umjesto investicija u infrastrukturu, koje prevladavaju među onim što se financira iz kohezijskih fondova, slijedi, po svemu sudeći, investiranje u restrukturiranje privrede, „resetiranje” onih privreda koje su bile temeljito pogrešno koncipirane, ali i odustajanje od nekih elemenata globalizacije.

Prije svega, seljenja sve proizvodnje u Aziju, zbog čega se u krizi u zemljama članicama često mnoge jednostavne stvari nisu mogle proizvesti.

Javna se uprava u ovoj krizi našla pod neočekivanim udarom, pokazalo se koji su njeni dijelovi suvišni, pokazala se potreba za temeljitom digitalizacijom, čime se otvara prostor za smanjenje broja ljudi zaposlenih u javnoj upravi.

U svim zemljama članicama pokazalo se koje su privredne grane otporne, koje su u krizi poslovale bolje nego ikad, a koje su ugrožene. Određeno ispuhivanje najjačih gospodarstava, posebno onih koja su privlačila velik broj radnika iz siromašnih članica Unije i iz europskog susjedstva, može i za te države biti korisno, a načelo održivoga i ravnomjernog razvoja mora se odraziti na politiku jačanja slabijih privreda unutar Unije.

BRISEL IPAK POSMATRA

Činjenica da je u jeku krize Sjeverna Makedonija postala članicom NATO, ključne euroatlantske organizacije, a da je donesena i dugo odgađana odluka o otvaranju pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom o članstvu u Uniji, može biti puka podudarnost, ali može govoriti i o svijesti o potrebi jačanja europskih bokova. U ovoj situaciji proširenje neće biti prioritet, ali neće biti ni na margini europskog interesa, a novi principi će se morati uspostaviti, između ostaloga, i zbog unutarnjih odnosa u Uniji.

Odnos prema „iliberalnim demokracijama” problem je koji se zaoštrio tijekom krize, posebno zbog politike ograničavanja temeljnih ljudskih prava i potiskivanja institucija kontrole u nekim državama članicama.

U takvim uvjetima, autoritarni režim Aleksandra Vučića, koji protuustavno uvodi izvanredno stanje, raspušta parlament i onemogućuje kontrolu, progoni novinare, dakle, gazi temeljna zajednička načela Unije – načelo vladavine prava i načelo zaštite ljudskih prava i sloboda – neće moći imati šansu za napredak u institucionalnom dijalogu.

Pitanje sjedenja na dvije ili tri stolice, s ulizivanjem Kini i Rusiji, sada postaje tek groteskni cirkus, a ne više privid politike ostvarivanja maksimalnih dobiti. U novim okolnostima činjenica da Crna Gora vodi vanjsku politiku posve usklađenu s EU mora postati argument za ubrzanje pristupnog procesa, dok god ta država poštuje temeljna europska načela i dok harmonizira svoje zakonodavstvo i unutarnji poredak sa zajedničkom baštinom Europskih zajednica.

Jednako je i sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Novi pristupni okvir bit će tegoban i zahtjevan, ali po svemu sudeći od članica EU shvaćen kao ambiciozniji nego što je bio nakon pristupanja Bugarske i Rumunjske 2007.

Hrvatsko presjedanje Vijećem EU neće ostaviti onakav trag kakvom su se u Zagrebu nadali, neće čak biti niti pravi test kapaciteta hrvatske diplomacije i javne uprave, jer se tijekom hrvatskog predsjedanja nisu odvijali uobičajeni politički procesi i procesi oblikovanja javnih politika unutar EU, ali paradoksalno, unatoč nepovoljnim okolnostima, na kraju tog predsjedanja, mimo hrvatskih zasluga, Europska će unija, čini se, ostati zrelija, reaktivnija asocijacija, spremnija na dijalog sa susjedima i na ozbiljno promišljanje o proširenju.

LAJČAK

Specijalni predstavnik EU Miroslav Lajčak izjavio je da je njegov zadatak da uspješno okonča dijalog Kosova i Srbije i da osigura da dvije strane zauvijek riješe sva sporna pitanja.

Lajčak je, za Radio Slobodna Evropa, rekao da postoji samo jedan dijalog Beograda i Prištine, u kojem je EU posrednik, ali je dodao da će nastaviti da usko sarađuje s američkim kolegama jer “SAD i EU dijele zajedničku agendu za region”.

“SAD su bile glavni partner EU na Zapadnom Balkanu i glavni partner EU u dijalogu Beograda i Prištine”, kazao je Lajčak, specijalni predstavnik EU za dijalog Beograda i Prištine i druga regionalna pitanja Zapadnog Balkana.

On je naveo da je dijalog do sada dao značajne rezultate po pitanju kretanja robe i ljudi između Kosova i Srbije, međunarodnog pozivnog broja za Kosovo, integracije srpske policije, sudija i tužilaca u kosovski sistem, redovnog održavanja izbora na cijelom Kosovu, uključivanja Kosova u regionalne inicijative.

Lajčak je rekao da dijeli frustraciju Kosova zbog nedostatka napretka po pitanju vizne liberalizacije i dodao da je njegova poruka članicama EU da Unija, ukoliko zahtijeva od partnera da ispune obaveze, mora da ispuni svoje.

Budući da je Evropska komisija saopštila da je Kosovo ispunilo sve obaveze, Lajčak je kazao da nije pitanje ‘da li’ već ‘kada’ će doći do vizne liberalizacije za kosovske građane.

“Desiće se, ne sumnjam u to”, dodao je Lajčak koji je 3. aprila imenovan za specijalnog predstavnika za dijalog Beograda i Prištine i druga regionalna pitanja Zapadnog Balkana, sa mandatom od 12 mjeseci.

Zvaničnik američke vlade kojeg je RSE kontaktirao nije imao šta da kaže povodom Lajčakovih izjava, niti da li bi konačni dogovor Srbije i Kosova trebalo da bude postignut u SAD ili u Briselu.

PRIJETILO URUŠAVANJE

Dio sjevernog tornja Zagrebačke katedrale danas je u kontrolisanoj eksploziji odvojen i dizalicom spušten na tlo, jer je prijetilo da se uruši zbog oštećenja koja je pretrpio u nedavnom zemljotresu u Zagrebu.

U nesvakidašnjoj akciji izvedenoj na visini od oko 100 metara odvojen je vrh tornja visok 13 i po metara i težak oko 30 tona.

Kako je ranije objašnjeno novinarima, za eksploziju je korišćena manja količina plastičnog eksploziva.

Odluka o odvajanju i spuštanju vrha tornja zagrebačke katedrale, koja je jedan od simbola glavnog grada Hrvatske, donijeta je da bi se otklonila opasnost od rušenja pošto je toranj oštećen u nedavnom zemljotresu.

U potresu 22. marta srušen je južni toranj katedrale, a naknadno je ustanovljeno da je oštećen i sjeverni.

Akcija je bila planirana za četvrtak, ali je zbog vjetra odložena za danas. Postupak detonacije vodila je vojska, a u cijeloj akciji pomagali su i alpinisti.

Zagrebačka katedrala obnavljana je posljednjih 30 godina, a rekontrukcija je bila pri kraju kada je glavni grad 22. marta pogodio jak potres. U zemljotresu je poginula 15-godišnja djevojčica, a povrijeđeno je 27 osoba, od kojih 17 teže.

Najviše je stradao strogi centra grada i područje Markuševca, gdje je bio epicentar potresa. Oštećene su brojne stambene zgrade, kuće, bolnice, škole, muzeji, vjerski objekti, ali i automobili na koje su padali djelovi fasada i krovova.

SONJA BISERKO

Dok Zapadni Balkan u veoma nepovoljnim ekonomskim okolnostima ulaže ogromne napore da se izbori sa epidemijom, kosovska vlada je, mada ne i neočekivano, bila žrtva političkog obračuna, kako na unutrašnjem, tako i na spoljnom planu. Upustiti se u tako rizičnu avanturu usred pandemije je politički i moralno bezobzirno, navodi Sonja Biserko u autorskom tekstu za Pobjedu.

Piše: Sonja Biserko

Neslaganje premijera i predsednika Kosova oko mera za sprečavanje epidemije bio je samo uvod u dramu koja je usledila i za koju se ne zna kako će završiti. Mnoge indicije ukazuje da iza svega stoji mnogo veća igra koja za cilj ima ostvarivanje sporazuma Beograda i Prištine po bilo koju cenu, pa i aktiviranje podele Kosova, ili razmene teritorija.

Tajni dogovor

Nekoliko američkih eksperata (Daniel Server, Edvard Džosef, Kejsi Mitčel, Šinn Berns) je skrenulo pažnju na susret Vučića i Tačija u Vašingtonu (u februaru) na kome se takoreći usaglasila podela u prisustvu specijalnog izaslanika američkog predsednika Trampa, Ričarda Grenela. Osim što želi barem nekakv uspeh na spoljnopolitičkom planu, čini se da je Amerika i u ovom veoma kritičnoim trenutku rešila da pokaže EU da nije sposobna da reši kosovsko pitanje. Aktuelna administracija je napustila politiku o kojoj su dve decenije SAD i Evropa bili saglasni u ključnim stvarima na Kosovu.

Stejt Dipartment je, nakon izjava eksperata, izdao saopštenje u kome se ističe da Grenel, Palmer i Kosnet nisu videli tajni dogovor. Server, međutim, ne veruje u verodostojnost te izajve, jer se o nekim planovima već špekulisalo u javnosti, kao i da su i Vučić i Tači priznali da razgovaraju o razmeni teritorija. Da bi ta izjava bila verodostojna, ističe dalje Serer, u nastavku rečenice, da je “cilj je međusobno priznavanje” trebalo je da stoji “unutar postojećih granica”.

Nakon što je Kvinta izdala saopštenje u kome su protiv rušenja Vlade, američki ambasador je izašao sa zasebnim saopštenjem u kojem je podržao glasnje o nepoverenju vladi Albina Kurtija.

Francuska i Nemačka, kao dve vodeće zemlje u Uniji, su izdale zajedničko saopštenje u kome se kritikuje bezobzirnost rušenja vlade u vreme pandemije, jer ,,Kosovu treba stabilna i potpuno funkcionalna vlada da upravlja krizom”. A izvestilac Evropskog parlamenta za Kosovo Viola fon Kramon izrazila je nadu da će nakon izazivanja nereda na Kosovu, SAD održati reč da nema tajnog plana za Kosovo i razmene teritorija između Srbije i Kosova.

Spora reakcija EU

Činjenica je, međutim, da je EU sporo reagovala na sve udare na Kurtijevu vladu, ali je isto tako istina da jedino ona dugoročno ima interes da se bavi ovim regionom.

Jer, kako ističe Žozef Borelj, visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost, “ako želimo da Zapadni Balkan uspešno ide putem pomirenja i reformi, moramo tom regionu ponuditi verodostojan postupak ulaska u članstvo EU koji će im dati dodatne blagodeti”. Bodo Veber, politički analitičar pak, smatra da je politička kriza na Kosovu rezultat prethodnih zabluda i grešaka u dijalogu EU i SAD.

Neposredan povod za rušenje Vlade je bio zahtev SAD da Kurtijeva vlada ukine taksu od 100 odsto na robu iz Srbije i BiH, koju je uveo bivši premijer Kosova Ramuš Haradinaj, krajem 2018. godine. Premijer Kurti je najavio postepeno ukidanje takse, ali i skrenuo pažnju da će, ukoliko Srbija ne prekine kampanju protiv nezavisnosti Kosova, uvesti recipročne mere i tretirati Srbiju onako kako Srbija tretira Kosovo.

Međutim, na ukidanju taksi bez reciprociteta posebno je insistirao specijalni izaslanik američkog predsednika za mirovne pregovore Kosova i Srbije, Ričard Grenel, a sve, kako je isticano, u funkciji nastavka dijaloga.

Uzimanje strane Srbiji, koja je i inače uslovljavala nastavak dijaloga ukidanjem taksi, i ucenjivanjem Kurtijeve vlade (povlačenje američkih trupa, ukidanjem finansijske pomoći) imalo je samo jedan cilj – ukljanjanje premijera Kurtija, kao smetnje realizaciji postignutog dogovora između Tačija i Vučića. Grenelova pretnja da će SAD ukinuti pomoć i podršku imala je presudnu ulogu, koju Albanci nikada ne bi doveli u pitanje, pre svega zbog uloge SAD u sticanju kosovske nezavisnosti.

Bez obzira na to što je Tačijev pokušaj podele već ranije naišao na veliko neodobravanje, kako u kosovskoj Skupštini, tako i u celokupnoj javnosti, moglo bi se zaključiti da je i on pod svojevrsnim pritiskom ili, kako insinurira Danjiel Server, da se na njega „vrši veliki pritisak i da svi u Prištini veruju da se ovaj pritisak odnosi na Specijalni sud”.

Ukoliko je to tačno, Server ističe da to otkriva “ponašanje Trampove administracije u korišćenju Specijalnog suda za vršenje pritiska na šefa države”, što Sever doživljava kao “promenu politike prema Kosovu.”

Ustavni puč?

U toku je sada svojevrsni politički inženjering koji za cilj ima uvodjenje vanrednog stanja čime bi predsednik Tači ponovo stao na kormilo i time eventualno, nastavio dogovore o podeli Kosova.

Kosovski publicista i pisac Veton Suroi procenjuje da se na Kosovu sprema ustavni puč, imajući u vidu, kako ističe, da predsednik Tači insistira na forimiranju sveobuhvatne vlade. Ukoliko krene “direktno s diskrecionim pravom predsednika, onda je reč o ustavnom puču”.

Beograd je od početka verovao u neodrživost Kurtijeve vlade, čemu se srpski mediji dnevno doprinosili svojim analizama. U svim formalnim i neformalnim susretima, ne samo Vučićevih direktnih predstavnika već i brojnih tzv. nezavisnih analitičara, ali i predstavnika civilnog sektora sa strancima mogle su se čuti analize da “stvar još nije gotova”. I Tači i Vučić su okrenili leđa EU i posebno Angeli Merkel, jer je navodno njena pozicija znatno poljuljana.

Vladislav Jovanović, bivši Miloševićev šef diplomatije tvrdi da je EU zabrinuta vraćanjem SAD na Balkan, jer ona vrlo dobro zna da je to povezano s ambicijom da se Briselu i Berlinu održi još jedna lekcija da nisu sposobni da rešavaju pitanja u svom dvorištu, ali da dugoročno Nemačka ne želi da sedi na “magarećoj klupi”.

I Tači i Vučić koriste međunarodnu krizu kako bi nastavili sa svojim prethodnim dogovorima i obojica daju prednost SAD kao kredibilnom fakturu koji može da posreduje u dijalogu.

Tako Hašim Tači iznosi da kredibilitet za vodeću ulogu imaju predsednik Donald Tramp i ambasador Ričard Grenel – i za Kosovo i za Srbiju. On kritikuje EU, mada je sporazum iz 2013, doneo niz povoljnosti Kosovu, i ističe da danas “imamo posla sa EU u kojoj još ima pet zemalja koje nisu priznale Kosovo i imamo predstavnika spoljne politike koji dolazi iz države koja nije priznala nezavisnost Kosova, ali je prihvatila Ahtisarijev plan”.

S druge strane, srpska vlada i predsednik Vučić koriste krizu i podršku Kine da ojača svoj politički legitimitet, da opravda nazadovanje demokratije, da zastraši civilno društvo i da dodatno ograniči medije. Istovremeno, Vučić je iskoristio podele unutar EU povodom proširenja da iznese niz uvreda tako što je “evropsku solidarnost nazvao bajkom i optužio Uniju za licemerje“. Svakodnevno se udvara autoritarnim partnerima kao što su Kina i Rusija.

Vašingtonski dil

I Vučić i Tači se oslanjaju ne samo na SAD, već i na Rusiju i Kinu. Ruski analitičari odavno tvrde da granice na Balkanu nisu definitivne i da u rekompoziciji Balkana Rusija mora imati ulogu. Tači je čak izjavio da mu je ruski predsednik Vladimir Putin rekao da se Moskva u Savetu bezbednsti UN neće protiviti eventualnom sporazumu između Beograda i Prištine. Za Moskvu bi nove podele na Balkanu sigurno išle njoj u prilog zbog sličnih situacija u njenom najbližem susedstvu (Ukrajina, Moldavija, Gruzija…)

Teško je verovati da je moguć dijalog izmedju Kosova i Srbije u datim okolnostima, pre svega zato što su obe vlade tehničke i što se ne zna kada će biti mogući izbori. Pri tome mogu se očikivati devastirajuće posledice pandemije na privrede Balkana. Jedina stvarna podrška i pomoć može doći od EU, koja će i sama biti pogođena negativnim posledicama. EU je nedavno dodelila status kandidat i Severnoj Makedoniji i Albaniji, što je sa zakšnjenjem ipak vraća u središte balkanske politike. Odredila je i značajnu pomoć za zemlje Zapadnog Balkan za borbu protiv pandemije.

SAD nisu posvećene Balkanu i kosovskom pitanju, ističe Server i upozorava da, “svrgavanje kosovskog premijera” nije od koristi za Prištinu. Navodi i da nema izgleda za postizanje bilo kakvog sporazuma Beograda i Prištine do posle izbora u Srbiji, ali i u SAD.

Samo pobedom demokrata može se očekivati konstruktivna američka politika, zbog toga što su zajedničke aktivnosti SAD i EU preduslov za pravi pritisak na Beograd. Grenelova “Rambo diplomatija (kovanica Volfganga Petrića) to ni ne pokušava, već je stala na stranu jačeg.

Pandemija će definitivno promeniti svetski poredak, ali je važno da svetski lideri sačuvaju principe liberalnog svetskog poretka na kome je tokom poslednjih 20 godina gradjena arhitektura Balkana. I Kosovu i Srbiji su preko potrebni lideri i vlade sa vizijom, kako bi se savladale prepreke koje stoje kao zid između dve zajednice. Potrebno je povratiti poverenje građana u institucije i solidarnost, kako unutar sopstvenog društva tako i u traženju održivog regionalnog mira. U suprotnom Balkan se može ponovo zapaliti, s nesagledivim posledicama, kako za region, tako i za Evropu.

BEOGRAD

Poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC) patrijarh Irinej služio je danas arhijerejsku liturgiju u beogradskoj crkvi Svetog Marka u Beogradu na Cveti, dan kada se proslavlja ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim, saopštila je SPC.

Na fotografijama događaja, koje je objavila Arhiepiskopija beogradsko-karlovačka se vidi da je Irinej službu oržao bez prisustva vjernika, sa samo jednim saslužiteljem.

Patrijarh je prošlog mjeseca naložio sveštenstvu te arhiepiskopije da se sav bogoslužbeni i parohijski život saobrazi odlukama Vlade Srbije o zabrani okupljanja.

Takođe je naložio i poštovanje drugih preventivnih mjera za sprečavanju širenja koronavirusa.

PRIPREMIO PLAN

Specijalni predstavnik Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine Miroslav Lajčak poručio je Prištini da je spreman za saradnju i nastavak tog procesa.

U pismu kosovskom predsjedniku Hašimu Tačiju, Lajčak je poručio i da namjerava da unaprijedi proces dijaloga s ciljem da se, kako kaže, postigne rezultat koji će biti od koristi građanima.

On je kazao da je pripremio plan za početak rada kao specijalni predstavnik, a Koha konstatuje da Lajčak nije naveo kada bi se mogao očekivati nastavak dijaloga.

Osvrnuvši se na aktuelnu krizu izazvanu pandemijom koronavirusa, Lajčak je ukazao na važnost regionalne saradnje.

Tači i odlazeći ministar spoljnih poslova Glauk Konjufca su oštro kritikovali izbor Lajčaka za specijalnog predstavnika EU za dijalog, jer dolazi iz Slovačke, zemlje koja nije priznala kosovsku nezavisnost, tvrdeći i da je na strani Srbije.

“Uvjeren sam da političkom voljom obje strane možemo ostvariti ciljeve u dijalogu”, napisao je Lajčak.

On je kazao da je njegovo imenovanje za specijalnog predstavnika “signal ponovnog angažmana EU u proces dijaloga”.

SLABIJI

Novi slabiji potres zabilježen je jutros oko 8 sati i 50 minuta u Zagrebu, prenosi hrvatski portal Index.

Portal ne navodi jačinu potresa, ali ističe da je trajao svega sekundu-dve i da je bio praćen tutnjavom.

617 INFICIRANIH

U Sjevernoj Makedoniji umrlo još troje od koronavirusa, pa je broj žrtava te zarazne bolesti porastao na 29, objavio je danas ministar zdravlja Venko Filipče.

On je na svom fejsbuk profilu naveo da je na Klinici za infektivne bolesti u Skoplju premino 73-godišnjak iz Kumanova, da je korona virus postmortem potvrđen kod osobe stare 44 godine koja je pronađena u svom stanu u Kavadarcima i da jedan pacijent sinoć preminuo na putu ka skopskoj bolnici “8. septembar”.

Sa klinike za infektivne bolesti, istakao je, otpušteno je pet pacijenta koji su ozdravili u ukupan broj izliječenih sada je 35.

Prema podacima koje je objavio Filipče, u prethodna 24 sata registrovano je 18 novih slučajeva pozitivnih na koronavirus, sa čime ukupan broj dijagnostikovanih pacijenta iznosi 617 (553 aktivna slučaja).

Ukupno najviše potvrđenih slučajeva koronavirisa od pojave zaraze ima u Skoplju (261) i u Kumanovu (130), a dosada je napravljeno ukupno 6.230 testiranja na “kovid 19”.