IMUNITET KRDA

Jedna zemlja će dolazak zime čekati sa znatno manje strepnje nego većina.

Naime, kako piše Index.hr, jedno istraivanje od prošle sedmice pokazalo je da je 30 odsto Šveđana stvorilo imunitet na koronavirus. Ako im i imunitet krda pomogne kao mjera u suzbijanju virusa tokom drugog talasa, švedski pristup, koji su mnogi osporavali i kritikovali, mogao bi se pokazati opravdanim.

“Ludači eksperiment” tako su brojni stručnjaci nazvali švedski model odbrane od koronavirusa, koji se zasnivao na imunitetu krda. Index podseća da Šveđani nisu uvodili restriktivne mjere poput ostatla svijeta. I tako su oni, dok se većina svijeta suočavala sa životom u vanrednim okolnostima, slobodno izlazili, družili se…

Osim zabrane okupljanja više od 50 ljudi, život se u Švedskoj nastavio kao da epidemije nema. Djeca mlađa od 16 godina nastavila su da idu u školu. Niko nije nosio masku.

Iako su mnogi to očekivali katastrofa u Švedsku nikad nije stigla. Kao i u većini evropskih zemalja, Švedska je vrhunac u broju umrlih od kovida-19 dostigla u prvoj polovini aprila, nakon čega je uslijedio stabilan pad.

Takođe, grafikoni koji pokazuju uzroke smrtnosti i brojeve oboljelih ne razlikuju se od istih takvih grafikona iz drugih zemalja Evrope.

Ali, sada su se i ciljevi drugih zemalja u EU promenili pa više nigdje nije svrha potpuno zatvaranje već prevencija smrti pod svaku cijenu. Novi Zeland je za sada uspio da iskorijeni virus, ali se zbog toga pozdravio sa svojom najvećom izvoznom industrijom – turizmom – koja uključuje deset posto njegove ekonomije i 14 posto ukupne radne snage, prenosai dalje Index pisanje britanskog Telegrafa.

Izolovan od ostatka svijeta, Novi Zeland je sada zatvorenik koji zavisi od vakcine protiov koronavirusa, a ona se možda nikada neće pronaći. I u Asutraliji u kojoj su mislili da su pobijedili virus uslijedili su novi karantini i zatvaranje milionske populacije.

Virus bukti u SAD, Izraelu i Južnoafričkoj Republici, Meksiku, Rusiji….

Ako i postoji nada da će se izbeći drugi talas onda ona leži u izbjegavanju kontakata, piše dalje Index. Međutim, aplikacija NHS (britanskog sistema zdravstva) “Test and Trace” nije se pokazala da djelotvorna.

Iako Švedsku neće zaobići globalna recesija koja slijedi, ako vakcina protiv koronavirusa krene da se proizvodi do jeseni, Šveđani će izgledati bezbrižno.

“Ali to se neće dogoditi, a zima dolazi”, zaključuje se u tekstu.

ZBOG LOŠEG VREMENA

Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) odložili su za danas planirano lansiranje sonde ka Marsu zbog loših vremenskih uslova.

Sonda “Nada” trebalo je da bude lansirana danas u 20.51 GMT, iz centra Tanegašima u Japanu.

Na Tviteru vlade UAE navodi se da je lansiranje odloženo za četvrtak u 08.43 GMT.

“Nada ili “el-Amal” na arapskom trebalo bi do orbite crvene planete da stigne do februara 2021, na 50. godišnjicu ujedinjene UAE.

NOVA STUDIJA

Kao što Mjesec utiče na naša mora i izaziva plime, takođe utiče i na našu atmosferu, zajedno sa Suncem, stvarajući talase na nebu.

Nova studija sada pokazuje kako neki “nebeski talasi” odjekuju oko Zemlje, u stvari, veoma slično kako bi “zvečali” i unutar zvona.

U vodi, talasi se šire prenošenjem energije. Energija se širi i našim nebom, od stvari koje emituju toplotu do gravitacionog povlačenja nebeskih tIJela, piše Frans pres.

Ovi atmosferski talasi ne kreću se isto kao okeanski, ali i dalje su prepoznatljivi, ako neko zna šta treba da gleda: kretanje usko nabijenog vazduha, u džepovima hiljadu kilometrima dugim.

Prethodne studije bile su usmJerene na lokalizovane prostore i ograničene vremenske skale, što omogućava detekciju nebeskih talasa između 1.000 i 10.000 km dužine, sa talasnom frekvencijom od nekoliko sati. Ali, podaci koji su nedavno postali dostupni otvorili su mnogo širu sliku po ovom pitanju.

Evropski centar za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF), obezbeđuje podatke iz sata u sat za atmosferske podatke u cijelom svijetu, za pet dana. Takođe, taj sajt upoređuje te podatke i sa istorijskim mjerenjima, koja datiraju od 1979. godine.

To je omogućilo Takatašiju Sakasakiju sa Kjoto univerziteta i naučniku za ispitivanje atmosfere Kevinu Hamoltonu sa Havajskog univerziteta da ispitaju podatke o atmosferskom pritisku u posljednjih 38 godina, uključujući nebeske talase između dva sata i dva dana, i talasne dužine veće od 5.000 km.

Na ovoj skali, naučnici su mogli da primijete i neke unaprjed otkrivene mjesečeve i sunčeve atmosferske talase, zajedno sa globalnim rezonantnim modalitetima, koje je predvideo još Pjer-Simon Laplas, francuski fizičar iz 19. vijeka.

Ukoliko ti talasi putuju vazduhom pravom brzinom i na pravoj visini, oni mogu da se usklade sa atmosferom, stvarajući rezonancu. To talasima omogućava da oforme dovoljno stabilan obrazac da vibrira kroz cijelu atmosferu, kao što zvuk odzvanja u zvonu.

I, zaista, naučnici su otkrili mnogo ovih rezonantnih nebeskih talasa, koji su se proširili cijelom planetom, i doprinijeli utisku “zvonjenja zvona u atmosferi”. To uključuje i mnoge rezonantne modalitete koji kruže tropskim predjelima.

“Kad sve zbrojimo, ispada da naša atmosfera zvoni poput zvona”, kaže Hamilton.

RECIKLAŽA RJEŠENJE

Novi modni trendovi dovode do toga da se svake godine baca velika količina odjeće, a sve to ima ogroman uticaj na okolinu. Zbog toga se postavlja pitanje možemo li svoju neželjenu odjeću pretvoriti u nešto korisno?

Ljudi kupuju previše odjeće, prema istraživanju koje je provela sociološkinja Sofi Vudvard s Univerziteta u Mančesteru, prosječno 12 posto odjeće u ženskim ormarima žene uopšte ne nose.

Većina njih će svu odjeću koju ne nosi baciti u kantu za smeće. Od 85 posto odjeće u Sjedinjenim Američkim Državama, što je otprilike 13 miliona tona, se odlaže u odlagališta ili spali. Procjenjuje se da prosječni Amerikanac svake godine baci oko 37 kilograma odjeće. Globalno, procjenjeno je da se godišnje proizvodi 92 miliona tona otpada odjeće, a do 2030. godine očekuje se da će se baciti 134 miliona tona godišnje.

Ova količina otpada vrši veliki pritisak na prirodne resurse kao što je voda, zagađuje okolinu i degradira ekosisteme. Modna industrija krivac je za deset posto svih emisija stakleničkih plinova te za 20 posto globalnih otpadnih voda.

U isto vrijeme kupujemo više odjeće nego ikada. Prosječni potrošač sada kupuje 60 posto više odjeće nego prije 15 godina. Globalno se otkupi 56 miliona tona odjeće svake godine, a očekuje se da će ova brojka do 2050. godine porasti na 160 miliona tona.

Trenutno se samo 13,6 posto bačene odjeće i obuće u Sjedinjenim Američkim Državama reciklira, dok prosječni Amerikanac svake godine baci 37 kilograma odjeće. Globalno, samo 12 posto materijala se koristi za reciklažu odjeće. Naprimjer većina recikliranog poliestera dolazi od plastičnih boca, a ne stare odjeće.

Takođe veliki dio problema svodi se i na ono od čega se izrađuje naša odjeća. Naprimjer, majica od sto posto pamuka sadrži mnoge druge komponente poput naljepnica i konca koji se izrađuju od drugog materijala.

Zbog toga se one teško odvajaju da bi se učinkovito reciklirale. Razvrstavanje tekstila u različite vrste vlakana i materijala ručno je intenzivno, sporo i zahtijeva kvalificiranu radnu snagu. Rast korištenja modernih mješavina tkanina u odjeći također otežava mehanički postupak.

Trenutno je vrlo malo odjeće koja je poslata na recikliranje i pretvorena u novu odjeću. Naprimjer, stare vunene čarape mogu se pretvoriti u tepihe, kašmir se može reciklirati u odijela. No od 2015. godine manje od 1 posto korištene odjeće reciklirano je na ovaj način.

Kako bismo smanjili količinu bačene odjeće, najbolje bi bilo pokloniti je humanitarnim udruženjima.

U fabrici za razvrstavanje i recikliranje odjeće Oxfam u Velikoj Britaniji svake sedmice prolazi 80 tona stare odjeće. Lorein Nidhem Reid, Oxfamova šefica otpada, u fabrici je radila više od 10 godina. Vremenom je, međutim, primijetila stvarni pad kvaliteta odjeće koja im stiže, posebno kada je riječ o materijalima od kojih se izrađuje odjeća.

Većina ih se na neki način šalje na recikliranje, ali oko šest tona odjeće je tako lošeg kvaliteta da se jednostavno rastrga. Tehnologije recikliranja vlakana postoje, ali se koriste samo u maloj mjeri.

Modni brendovi poput Adidasa uveli su prodaju recikliranih proizvoda, a tu su i modni brendovi H&M i Zara.

No, nije reciklaža jedino rješenje, kako su naveli stručnjaci, kupci moraju promijeniti svoje potrošačke navike i kupovati odjeću kada im je ona zaista potrebna.