CEROVIĆ O LAŽNIM VIJESTIMA

Komunikolog Radoje Cerović kaže da je danas, više nego ikad, potrebno napraviti restriktivan i brz protokol u provjeri izvora informacije.

Cerović je, gostujući u Jutarnjem programu TVCG, kazao da je danas najteže utvrditi ko je izvor informacije i ko plasira lažne vijesti.

Posebno je, kako dodaje, teško utvrditi motiv i razlog zbog kojeg neko plasira lažne vijesti. Problematično je, kako navodi Cerović, i to što danas svako preko društvenih mreža, može da objavi informaciju.

“Danas više nego ikad je potrebno napraviti restriktivni protokol koji mora biti brz u provjeri izvora informacije. Onog trenutka kada taj protokol ne bude sproveden postoji veliki rizik. Da li ste vi zlonamjerno plasirali informaciju, ili vam je informacija zlonamjerno plasirana, pa ste je vi dalje plasirali, ko vam je zlonamjerno plasirao informaciju? To su suviše kompleksna pitanja”, naveo je Cerović.

Greška, kako dodaje, može da se desi, ali nemaju sve greške istu posljedicu.

“Postoje politički, istorijski trenuci u kojim nešto može da izazove nevjerovatne posljedice. Možete da izazovete rat bez ikakvih problema time što ćete u oportunom trenutku da plasirate emocionalno relevantnu informaciju”, navodi Cerović.

Kako pojašnjava Cerović, što je stresniji trenutak, to je manja kongnitivna kontrola, publika manje provjerava istinitost informacije.

“Greška je moguća, previd je moguć, zla namjera, ali istorijski trenutak često nameće potrebu za dodatnom kontrolom kod novinara, ali i kod publike”, zaključio je Cerović.

IZMJENE ZAKONA

Predlogom izmjena Zakona o turizmu, koji je na javnoj raspravi do 15. februara, obaviće se transponovanje EU direktive o putovanjima u paket aranžmanima iz jula 2018. godine, čime se povećavaju zaštitni mehanizmi za potrošače.

Generalna direktorica za razvoj konkurentnosti i investicije u Ministarstvu turizma, Olivera Brajović objasnila je za Pobjedu da je taj zakon krovni dokument kojim se uređuju uslovi za obavljanje turističke i ugostiteljske djelatnosti, kojim se stvaraju preduslovi za poboljšanje poslovanja u turizmu.

“Osnovni razlog za donošenje novog zakona je što internet postaje sve važniji medij posredstvom kojeg se nude ili prodaju usluge putovanja. Takođe, te se usluge sve manje prodaju kao unaprijed utvrđen paket-aranžman, a sve više kao različite kombinacije usluga u skladu sa željama i potrebama turista”, kazala je Brajović.

Ona je navela da se veliki broj tih kombinacija nalazi u ,,sivoj“ zoni, prvenstveno zbog njihove neobuhvaćenosti ili nedovoljno jasne pokrivenosti odredbama EU Direktive o putnim aranžmanima, sa kojom je važeći zakon usklađen.

“U cilju prevazilaženja nedostataka donesena je Direktiva EU 2015/2302 o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, kojom je stavljena van snage Direktive EU 90/314/EEZ, pa se pristupilo izmjenama našeg zakona kojim se omogućava transparentnije i efikasnije poslovanje u turizmu i ugostiteljstvu, uz suzbijanje sive zone”, precizirala je Brajović.

Direktiva EU 2015/2302 reguliše odnose između turističke agencije i putnika/turiste, razrađujući detaljno njegova prava iz ugovora o putnom i povezanom putnom aranžmanu.

Kako je objasnila Brajović osnovne odredbe u Nacrtu zakona o turizmu i ugostiteljstvu odnose se na definiciju paket-aranžmana i povezanog putnog aranžmana, predugovorne informacije o paket-aranžmanu i njihov obavezujući karakter, ugovore o putovanju u paket-aranžmanu i povezanom putnom aranžmanu, prenos ugovora na drugog putnika, izmjena cijene i ostalih uslova ugovora, raskid ugovora i pravo na odustajanje prije početka paket-aranžmana.

Odredbe se odnose i na odgovornost za izvršenje paket-aranžmana, ispravljanje neusklađenosti u izvršenju usluga putovanja obuhvaćenih paket-aranžmanom, sniženje cijene i naknada štete zbog neusklađenosti izvršenja ugovora, stupanje u kontakt sa organizatorom putovanja preko posrednika i obaveza pružanja pomoći, kao i zaštita u slučaju insolventnosti turističke agencije.

Komenatrišući nacrt zakona predavač na Fakultetu za biznis i turizam u Budvi Ivo Županović, za Pobjedu je kazao da treba uvesti određene dopune.

“U vrstama ugostiteljskih objekata za smještaj, pripremanje hrane, pića i napitaka neophodno je dodati pojam difuzni hotel, kako bi se u punom kapacitetu omogućilo ukrupnjavanje privatnog smještaja”, tvrdi Županović, koji smatra da treba upotrijebiti drugačiju formulaciju za tajnog gosta.

On je naveo da tajnog gosta obično angažuje sam menadžment ugostiteljskog objekta u smislu unapređenja usluge i zaštite brenda.

“Takođe se podrazumijeva da Ministarstvo turizma u slučaju sumnje u kvalitet određenog subjekta može da koristi institut tajnog gosta, te smo mišljenja da navedene formulacije treba tretirati integralno”, smatra Županović.

On je ocijenio da bi trebalo precizirati da i lokalne i klasterske turističke organizacije mogu koncipirati strategije razvoja turizma, u saglasju sa nacionalnom strategijom.

Prema njegovim riječima, trebalo bi precizirati na koje se oblasti odnose predviđeni podsticaji za preduzeća, preduzetnike i pojedince koji obavljaju djelatnost povezanu sa turizmom i ugostiteljstvom.

ADVOKAT BOJIĆ

Gostujući u emisiji Argumenti, pravnik i istoričar Novak Adžić ocijenio je da se uz dijalog u normalnom postupku treba primijeniti Zakon o slobodi vjeroispovijesti, te da se ustavno-pravni poredak mora poštovati. Advokat Vladan Bojić naglasio je da onaj ko tvrdi da je nešto njegovo, treba da to dokaže u sudskom postupku.

ISTRAŽIVAČKI CENTAR SKUPŠTINE

Državna crkva postoji u Danskoj i Grčkoj, relativno stroga odvojenost države i crkve i vjerskih zajednica je u Irskoj, Francuskoj i Portugalu, dok postoji uzajamna nezavisnost države i crkve, uz istovremenu saradnju u određenim oblastima u Njemačkoj, Slovačkoj, Španiji i Švedskoj, pokazalo je istraživanje Istraživačkog centra Skupštine Crne Gore koje je urađeno prošle godine.

Analizom nacionalnih sistema ustavnopravnih odnosa između države i crkve i uređenja imovinskih pitanja u nekoliko zemalja Evropske unije došli su do saznanja da kod pojedinih država nije moguće jasno precizirati ko ima pravo vlasništva nad imovinom, crkva ili država.

Imovinska prava crkve i države, vlasništvo nad vjerskim objektima i finansiranje crkve u analiziranim zemljama “uslovljeni su u velikoj mjeri društveno-istorijskim nasljeđem i razvojem, te ustavnopravnim statusom crkve u državi i razlikuju se od države do države”.

“Na primjer, u sistemima gdje postoji dominantna religija, odnosno državna crkva, kao što je slučaj sa Danskom, danska državna crkva ima finansijsku podršku države i podliježe velikom stepenu kontrole od parlamenta i vlade (Ministarstvo za crkvene poslove). Ministarstvo za crkvena pitanja nadležno je za izdavanje odobrenja za gradnju i uništavanje crkava i ima ulogu apelacionog suda budući da se žalbe na odluke biskupa i crkvenih organa upućuju ministru za crkvena pitanja”, naveli su oni, dodajući da su crkve javno vlasništvo kojim upravljaju lokalni parohijski savjeti kao samoupravne institucije.

Grčka

U Grčkoj, takođe, dodaju oni, postoje bliske veze između države i Pravoslavne crkve – država zakonom uređuje upravna pitanja u vezi sa crkvom i putem direktnih i indirektnih subvencija, državnih plata i penzija za sveštenike, te raznim poreskim olakšicama finansira crkvu. U toj zemlji, kako kažu, sistem crkvenog poreza ne postoji.

“Predviđena je neotuđivost nepokretne imovine koja pripada pravoslavnim patrijaršijama na Srednjem istoku i manastirima Vaseljenske patrijaršije, kao i to da treća strana ne može preuzeti nepokretnosti koje pripadaju manastirima. Apelacioni sud u Solunu potvrdio je da se ovo odnosi i na rimokatoličke manastire”, piše u dokumentu.

U skladu sa grčkim ustavom, navodi se, država ima pravo da zakonom uređuje sva upravna pitanja vezana za crkvu, čak i za njenu unutrašnju strukturu.

Krajem 2018. godine, podsjeća se u istraživanju, premijer Grčke Aleksis Cipras, pokrenuo je pitanje razdvajanja crkve i države, ali ona nije prošla, ni u Vladi niti u crkvi.

Sa druge strane, u Francuskoj zakonom iz 1905. godine predviđen je režim razdvojenosti crkve i države, ukinut je crkveni budžet, isplata svešteničkih plata i ostale subvencije iz javnih fondova. Tim zakonom, koji je na snazi i danas, objekti protestantskih crkava i Jevreja povjereni su odgovarajućim vjerskim udruženjima, dok su, s druge strane, zakoni od 2. januara 1907. i 3. aprila 1908. godine, prenijeli vlasništvo nad postojećim građevinama Rimokatoličke crkve na državu (katedrale i vladičanski dvorovi), a parohijske crkve i prezbiterstva na opštine.

“Pravna razdvojenost države karakteristična je i za Irsku, pri čemu je Ustavom predviđeno da svaka vjerska zajednica ima pravo da upravlja svojim poslovima, posjeduje, stiče i upravlja imovinom, pokretnom ili nepokretnom i održava ustanove za vjerske ili dobrotvorne svrhe. S obzirom na to da crkvama i vjerskim zajednicama nedostaje pravni subjektivitet, crkvena imovina se obično dodjeljuje povjerenicima za parohije ili biskupije”, naveli su oni.

Na nivou Irske crkve, kako pojašnjavaju, dobrovoljno je uspostavljeno predstavničko crkveno tijelo koje zastupa crkvenu imovinu i može da tuži ili bude tuženo u pogledu imovine koja mu je povjerena.

“U Portugalu, takođe, postoji sistem odvojenosti crkve i države, a Zakon o vjerskoj slobodi predviđa za sve crkve i vjerske zajednice opšte priznanje prava na svojine na nepokretnostima i pravo da budu konsultovane onda kada država planira da sruši ili dodijeli još jednu upotrebu zgradi do tada namijenjenoj javnom bogosluženju”, piše u istraživanju.

Iskustva

Kada je riječ o sistemima saradnje crkve i države, u Njemačkoj su crkva i država razdvojene 1919. godine, čime je obezbijeđeno nemiješanje države u poslove crkve, ali i neka vrsta saradnje u određenim oblastima, koja je razrađena propisima na nivou saveznih država i specifičnim ugovorima između države i crkve i vjerskih zajednica.

“Imovina Rimokatoličke crkve je sekularizovana i crkva ne raspolaže značajnim nekretninama, a finansira se uglavnom iz prihoda od crkvenog poreza”, naveli su oni.

U Slovačkoj je Ustavom predviđeno da crkve i vjerske zajednice samostalno upravljaju svojim poslovima, osnivaju svoja tijela, imenuju sveštenstvo, osnivaju vjerske i druge institucije nezavisno od državnih vlasti. Na osnovu sporazuma između države i crkve, Katolička crkva ostvaruje imovinska prava nad svojim finansijskim i materijalnim resursima i ima pravo na sticanje vlasništva nad pokretnom i nepokretnom imovinom, te pravo raspolaganja tom imovinom.

“Crkva posjeduje oko 23 odsto nepokretnosti i pokretna kulturna blaga koja su važan dio slovačkog kulturnog nasljeđa. Nakon podjele federacije, Slovačka se bavila pitanjem imovine u kontekstu ublažavanja pravnih nepravdi nanijetih crkvama i vjerskim zajednicama, uz mogućnost vraćanja crkvene imovine. Restitucija u Slovačkoj prekinuta je 2006. godine, a prema sadašnjim procjenama, 70 odsto imovine vraćeno je vjerskim pravnim subjektima”, istaknuto je u istraživanju.

Istraživanje je pokazalo da odnosi države i crkve u Španiji počivaju na principu saradnje iako je država nekonfesionalnog karaktera i, osim ustavom i zakonima, uređeni su konkordatima koji se odnose na važne oblasti, poput pravnih pitanja, ekonomskih pitanja, obrazovanja i kulture, pri čemu ovi sporazumi imaju status ugovora međunarodnog prava.

“Prema Sporazumu o ekonomskim pitanjima, država se obavezuje na pružanje finansijske podrške crkvi i predviđa brojne poreske olakšice i oslobađanja. Katoličku crkvu neposredno finansira država na način da 0,5 odsto poreza koji poreski obveznik plaća državi direktno ide crkvi”, precizirali su oni.

Crkva i država u Švedskoj su formalno razdvojene, iako, prema njihovim riječima, propise koji se odnose na crkvu i vjerske zajednice, kao i zakon kojim se utvrđuje identitet crkve usvaja parlament.

“Zakonodavstvom o crkvi propisana je unutrašnja organizacija crkve i uređena su imovinska pitanja. Shodno tome, razdvajanjem države i crkve većina posjeda, crkava, katedrala, te crkvenog zemljišta pripala je crkvi na osnovu sporazuma sa državom”, zaključuju u istraživanju.

Češka

Istraživački centar Skupštine naveo je da je proces restitucije imovine koja je od crkve i vjerskih zajednica preuzeta tokom komunističkog režima u Češkoj počeo 2012. godine usvajanjem zakona koji uređuje imovinska pitanja crkava i vjerskih društava.

“Imovinom se, u tom smislu, smatra originalna imovina registrovanih crkava i vjerskih društava, kao i poljoprivredna imovina. Predviđeno je da se povraćaj imovine izvrši ugovorom o poravnanju između crkve i države i vjerskih društava ili, ukoliko crkva ili vjersko društvo ne prihvate ugovor, isplaćuje se novčana naknada čiji je iznos za svaku pojedinačnu crkvu i vjersko društvo propisan zakonom. Iako je jedan dio imovine vraćen crkvama i vjerskim društvima tokom prethodnih godina, proces restitucije je komplikovan i nije u potpunosti završen”, piše u analizi.

Zakonodavstvo u Češkoj, kako dodaju, predviđa određeni stepen autonomije i nezavisnosti crkve od države u pogledu upravljanja svojim pitanjima, ali postoji “tendencija potpunog odvajanja i uspostavljanja finansijske nezavisnosti crkve od države”.

“U skladu sa zakonom država će tokom perioda od 17 godina od stupanja na snagu zakona plaćati crkvi i vjerskim društvima doprinos za podršku aktivnostima”, piše u dokumentu.