STVARAOCI O STANJU U KULTURI

Da Crna Gora ima talenata i veliki potencijal u oblasti umjetnosti, da je besparica hronični problem naše kulturne scene, a miješanje politike u kreiranje programa i podršku umjetnicima, problem, ocjena je crnogorskih umjetnika i kulturnih poslenika, koji su za Portal RTCG komentarisali stanje u crnogorskoj kulturi.

Pitali smo ih i koji su kulturni događaji obilježili 2019, da li postoji uslova, načina i prostora da se mladi umjetnici afirmišu, a stariji pokažu koliko mogu i umiju?

Uvaženi stvaraoci su kazali i šta bi trebalo mijenjati u narednom periodu da bi situacija u svim sferama umjetničkog djelovanja u Crnoj Gori bila bolja.

STEVAN KOPRIVICA, dramski pisac, scenarista

Potrebne ideje i energija, novac nije presudan

Godina na isteku ne pripada onima koje ćemo pamtiti po nekim velikim kulturnim uzletima. Ipak, dva događaja su, po meni, vrijedna pažnje. Predstava “Kozocid” i knjiga “Crnogorska istorija” Živka Andrijaševića.

Predstava Kozocid donijela je u Crnu Goru nekoliko Sterijinih nagrada, rukopis Vide Ognjenović dokazuje da takozvani ‘mejn strim’ itekako živi i odnosi pobjedu nad mikrofonskim recitalima, gluma koja se bazira na prostudiranom karakteru, smijeh i gorčina… Predstava koja nas se tiče, a to je rijetkost u našem teatarskom životu.

Pored ove predstave na mene je ostavila utisak i knjiga Živka Andrijaševića “Crnogorska istorija”. Kao pisac koji često prebira po istoriji, a pri tome ne vjeruje previše istoričarima, našao sam, jasnim i popularnim jezikom ispričanu vertikalu trajanja Crne Gore. Andrijašević ne docira, ne mudruje, ne ubijeđuje nas, iznosi činjenično stanje. Ovo je dajdžestirana istorija, funkcionalni podsjetnik, koji se ne boji ni ‘klizavih’ i ‘spornih’ detalja, ali bez malicioznosti, navijanja, manipulisanja. Rijetko štivo kod nas, kazao je Korivica.

Na pitanje da prokomentariše stanje u našoj kulturi i da li postoji prostora da umjetnici stvaraju i napreduju Koprivica naglašava da je uvjeren da tranzicija još uvijek traje, da se traže kulurni modeli primjereni vremenu u kojem živimo.

“Ne uspjeva se uvijek u tome. Ponekad se zanesemo trendovima i pomodarstvom, zaličimo na ‘pokondirene tikve’, a ponekad gacamo po mulju tradicionalizma i konvencionalnim opštim mjestima. Teško se u tom rascijepu snaći i mladima i starima. Ali, činjenica je da nema opstrukcija i zabrana, diktata i ultimativnosti, nego, svi na crtu, pa kako se ko snađe i dokaže. Dakle, prostora za afirmaciju i stvaralaštvo ima, samo valja znati šta raditi u tom prostoru”, ističe Koprivica.

“Od kada se bavim ovim poslom, gotovo 40 godina, stalni lajt motiv je žalopojka: nema para, nema para, nema para. Ajde da shvatimo-nema para, onoliko koliko bi htjeli da ima. Ali, znam za projekte i poduhvate koji su imali para koliko su htjeli, pa nijesu bili bog zna što. Ne, neće takozvani kulturni proizvod biti bolji redefinisanjem budžeta. O idejama je riječ. Idejama i energiji. A za to nema recepta. Il’ umiješ, ili ne umiješ, surovo, ali tačno. A preporuku je, shodno tome, nemoguće dati”, zaključuje Koprivica.

ALEKSANDAR ĆILIKOV, istoričar umjetnosti

Kulturu prepustiti stvaraocima

“U toku 2019. realizovani su brojni projekti u oblastima likovne i vizuelne umjetnosti, književnosti, muzike, i mnogi od njih kvalitetom zaslužuju dužnu pažnju publike i stručne kritike. Izdvojio bih tri kapitalna kulturna događaja: izdavanje knjige Memoara krunske princeze Jute Petrović Njegoš u izdanju CANU i Narodnog muzeja CG, koje je pratila i doista izvanredna izložba u prostoru Buljarde.

Kapitalnim smatram i pojavu bogato ilustrovane “Crnogorske istorije” autora prof. dr Živka Andrijaševića u izdanju “Pobjede”. Na kraju ističem koncepciju i umjetničke kvalitete tradicionalnog Cetinjskog salona, gdje je zaslugom selektorke Natalije Vujošević i učesnika izložbe napravljen otklon od već pomalo ovještale izlagačke tradicije i ostvarene tendencije koje vode ka upoznavanju sa aktuelnim svjetskim i evropskim umjetničkim praksama.

Govoriti o stanju u crnogorskoj kulturi je jako kompleksan zadatak i teško se on može analizirati u okviru nekog kratkog teksta. Ono u što sam siguran je da Crnoj Gori ne fali talenata u bilo kojoj kulturnoj oblasti. Važno je reći i da Crna Gora, u odnosu na broj stanovnika i veličinu prostora, ima izuzetno veliki broj godišnje realizovanih projekata likovnih izložbi, pozorišnih predstava, književnih promocija i sajmova, muzičkih događaja, raznih festvala i dr. Sve to je dosta
dobro praćeno u printanim i elektronskim medijima, međutim, ne može se reći da postoji jasno koncipirana lista prioriteta rangirana na osnovu čisto artističkih vrijednosti. Najveći problem svakako predstavlja ogroman prodor pseudokulture – rijalitii, folkeri, jeftine tv serije… – protiv čega se naša država mora odlučnije boriti.

U narednoj, a i u svim kasnijim godinama kada je u pitanju progres u kreiranju državne kulture, neophodno je primarno zadovoljiti dvije posebno važne stvari: izdvajanje više finansijskih sredstava i omogućavanje kvalitetnim personama da sa njime raspolažu. Jednostavno rečeno brigu o kreiranju kulture prepustiti pravim stvaraocima uz eliminaciju stranačkih sugestija i namjera. Na kraju ću biti slobodan da postavim pitanje svim građanima Crne Gore, bez ikakve pretenzije
da se shvati kao političko: koliko puta ste na sjednicima Skupštine Crne Gore posljednjih decenija slušali ozbiljne i sveobuhvatne rasprave o kulturnim dobrima i umjetničkoj kulturi? Ja se ne sjećam nijedne.

ŽARKO MIRKOVIĆ, kompozitor

Ko umije naći će i način da to pokaže

Od događaja koji su obilježili 2019. Mirković ističe da je dosta toga propustio, a možda i ne vidi najbolje.

“Vjerovatno je to obnovljena kuća Rista Stijovića, ali je ona, kao i sve drugo, u dubokoj sjenci još nezavršene zgrade Muzičkog centra Crne Gore.

Teško je reći kakvo je stanje u našoj kulturi, jer ima mnogo parametara koji je određuju. Ako je danas bolje u jednom segmentu, ne znači da je i u ostalim, i da će tako biti sjutra. Raduje najavljeno povećanje budžeta za kulturu, samo što više para automatski ne znači njen boljitak. Naš ambijent u kojem se zbog novih “trendova”, zabava sve češće potura kao umjetnost, a površnost i marketinški spinovi, prihvataju bez rezerve, i kad je očigledno da su im noge kratke, jednostavno nije najpovoljniji. Znanja i profesionalne odgovornosti nikad dosta.

Ko god umije ovdje, našao je načina da to i pokaže. Čak i oni koji ne umiju previše, ali previše hoće, jer stručne kritike gotovo da nema. Ozbiljni i posvećeni, stari i mladi, svejedno, koji radom i strpljenjem otvaraju željena vrata, trebaju svakom poslu i svakoj sredini. Glasniju većinu, koja priča sama o sebi, i nalazi prečice da otvori mnoga vrata, na kraju odnese promaja.

Najbolje je stalno mijenjati nas same, bez oklijevanja i bez prestanka. Rado bih promijenio modu raslojavanja kulture na većinsku i manjinsku i projektovanje trenutnih političkih odnosa na zajedničke vrijednosti stvarane vjekovima. Nekom je takva moda opravdana, nekom i unosna, ali nas, kao građansko društvo, i malu kulturu sastavljenu od bliskih “različitosti”, niti zbližava niti nadgrađuje. Naprotiv.

MIODRAG ŠĆEPANOVIĆ, vajar

Kultura na dnu, a lični interes na vrhu ljestvice vrijednosti  

Medijski angažman igra ključnu ulogu u aktuelnosti događaja, ali ne pokazuje njihov pravi značaj i kvalitet. To je slučaj sa srebrnom medaljom koja mi je dodijeljena u februaru 2019. godine na Salonu Francuskih umjetnika u Grand Paleu u Parizu. To je priznanje za koje je potreban i kvalitet i vrijeme. Ovaj događaj nije dobio adekvatnu medijsku pažnju, zbog čega je prošao gotovo nezapaženo.

Stanje u našoj kulturi je nažalost takvo da je sama kultura gotovo na posljednjem mjestu na ljestvici važnosti, dok na sami vrh isplivavaju lični interesi. Međutim, ako se ozbiljno, profesionalno bavite umjetnošću i čvrsto stojite iza svog djela, pored svih prepreka, doprinos kulturi je nezaobilazan.

Uvijek postoji način, kako za mlade, tako i za starije umjetnike, da se afirmišu i pokažu svoj rad van granica svoje zemlje, gdje se na njihova ostvarenja gleda isključivo kao na umjetnička djela, što za pravog umjetnika predstavlja poseban užitak.

Ono što bi dovelo do značajnih promjena u svim sferama umjetničkog djelovanja jeste vraćanje institucijama kulture u Crnoj Gori njihove osnovne i prave funkcije, a to je da budu u službi kulture, što sada nijesu.

SOFIJA KALEZIĆ, književnica

Podrška umjetnicima preko političkih bodova

Ne bih mogla izdvojiti isključivo jedan događaj, ali mogu reći da me raduje što su određene teme koje su do sada bile tabuizirane, kao što je naprimjer tema porodičnog nasilja, mobinga, korupcije i drugih društvenih devijacija i pojava, otvorene na jedan mnogo transparentniji način, nego što je to bio slučaj prije deceniju ili dvije. To, ipak, predstavlja prvi korak ka njihovom rješavanju.

Mislim da se stanje u našoj kulturi lagano popravlja, mada je riječ o dugoročnom procesu koji nije bez protivurječnosti. U Crnoj Gori postoji zaista velik broj koncerata, pozorišnih i bioskopskih predstava, promocija, pa svako može odabrati da prati nekoliko događaja tokom sedmice u skladu sa svojim interesovanjima. Što se tiče šire kulturne slike kod nas nije dobro što se različite kulturne nagrade od strane stručnih komisija, kao i materijalne pomoći različite kategorije dodjeljuju preko političkih bodova ili partijsko-stranačke pripadnosti. Ovakva situacija traje već vrlo dugo vremena i ako mislimo da idemo u kulturnu Evropu trebalo bi da se lišavamo pristrasnosti ovakve vrste.

Koliko će se ko afirmisati i na kakve načine zavisi od njegovih kvaliteta, u koje u prvom redu spada prodornost, kreativnost, upornost, umjetnička originalnost i još mnogo faktora. U našoj zemlji bi trebalo da postoji veći broj muzičkih i kulturnih takmičenja koji bi mladim ljudima omogućili da prečicom stignu do neke prve afirmisanosti, što ne znači da i kasnije na tom putu ne moraju da istrajavaju i da se bore.

Treba veća novčana sredstva da se ulaži u kulturu i da se taj novac opravdava na racionalan način. Raduje me, međutim, što i pored situacije koja nije na zavidnom nivou veliki broj ljudi u Crnoj Gori piše, komponuje, muzicira, slika, bavi se različitim vrstama stvaralačkog ispoljavanja kao što je na primjer, primijenjena umjetnost ili neka druga vrsta kreacije. Nema države u svijetu sa manjim brojem stanovnika od kojih veći procenat umije da se izrazi, ima šta da kaže i to čini na dobar i originalan način. Crnogorci i Crnogorke su, nezavisno od starosne dobi, definitivno umjetnički orijentisana populacija!