VLADA INICIRA

Vlada će inicirati najširi politički i društveni dijalog na teme od ključnog značaja za uspješno okončanje procesa naše evropske integracije, odlučeno je juče popodne na 155, tematskoj sjednici kojom je predsjedavao premijer Duško Marković.

Polazeći od čvrstog opredjeljena Crne Gore da postane članica Evropske unije, što predstavlja naš vitalni državni prioritet i interes koji nema alternativu Vlada ukazuje da je pred nama najizazovnija, finalna faza pregovora o članstvu.

“Kao lider u procesu, Crna Gora ima naročitu odgovornost da nastavi uspješno da savladava obaveze iz evropske agende”, navodi se u saopštenju Vlade.

Evropska komisija će, kako se dodaje, vrlo brzo predstaviti novi modalitet pregovora, koji, iako će se odnositi prvenstveno na one zemlje koje još nijesu započele ovaj proces, pruža dodatnu šansu za to.

“Crna Gora mora da uloži sve svoje političke, društvene i institucionalne kapacitete, kao država i društvo u cjelini, da zajedničkim snagama postigne dogovor i iznađe politički konsenzus oko pitanja evropske integracije. Sadašnji društveni i politički kontekst diktira dodatnu odgovornost prema građanima – upravo da različiti stavovi u vezi sa drugim pitanjima ne bi zasjenili naš jedinstveni evropski kurs”, navodi se u saopštenju.

Iz Vlade Crne Gore, ističu da su potpunosti posvećeni svakom modelu koji treba da obezbijedi uslove da do toga dođe.

“Dakle, Crna Gora ima snage i kapaciteta da se, u izbornoj godini, u presudnom trenutku za dalju dinamiku naše integracije, okupi oko evropskog cilja. Prvi i najvažniji korak u tom pravcu je jačanje međusobnog povjerenja kroz nastavak političkog i najšireg društvenog dogovora o uslovima za izbore, koji su direktno vezani i za našu evropsku agendu”, kazali su iz Vlade.

U tom cilju, kao grana vlasti sa najviše funkcionalnog uticaja, ali i sa najviše odgovornosti za ukupno stanje u društvu, Vlada, kako je saopšteno, iskazuje potpunu spremnost i otvorenost za razgovor o svim pitanjima od suštinskog značaja za naš demokratski razvoj.

“Želimo da taj dijalog što prije otpočnemo sa svim akterima političkog i društvenog života koji dijele evropski cilj, zaključeno je na tematskoj sjednici”, navodi se u saopštenju.

Vlada je ovlastila premijera Duška Markovića da o Inicijativi obavijesti sve relevantne političke i društvene aktere.

VLADA INICIRA

Vlada će inicirati najširi politički i društveni dijalog na teme od ključnog značaja za uspješno okončanje procesa naše evropske integracije, odlučeno je juče popodne na 155, tematskoj sjednici kojom je predsjedavao premijer Duško Marković.

Polazeći od čvrstog opredjeljena Crne Gore da postane članica Evropske unije, što predstavlja naš vitalni državni prioritet i interes koji nema alternativu Vlada ukazuje da je pred nama najizazovnija, finalna faza pregovora o članstvu.

“Kao lider u procesu, Crna Gora ima naročitu odgovornost da nastavi uspješno da savladava obaveze iz evropske agende”, navodi se u saopštenju Vlade.

Evropska komisija će, kako se dodaje, vrlo brzo predstaviti novi modalitet pregovora, koji, iako će se odnositi prvenstveno na one zemlje koje još nijesu započele ovaj proces, pruža dodatnu šansu za to.

“Crna Gora mora da uloži sve svoje političke, društvene i institucionalne kapacitete, kao država i društvo u cjelini, da zajedničkim snagama postigne dogovor i iznađe politički konsenzus oko pitanja evropske integracije. Sadašnji društveni i politički kontekst diktira dodatnu odgovornost prema građanima – upravo da različiti stavovi u vezi sa drugim pitanjima ne bi zasjenili naš jedinstveni evropski kurs”, navodi se u saopštenju.

Iz Vlade Crne Gore, ističu da su potpunosti posvećeni svakom modelu koji treba da obezbijedi uslove da do toga dođe.

“Dakle, Crna Gora ima snage i kapaciteta da se, u izbornoj godini, u presudnom trenutku za dalju dinamiku naše integracije, okupi oko evropskog cilja. Prvi i najvažniji korak u tom pravcu je jačanje međusobnog povjerenja kroz nastavak političkog i najšireg društvenog dogovora o uslovima za izbore, koji su direktno vezani i za našu evropsku agendu”, kazali su iz Vlade.

U tom cilju, kao grana vlasti sa najviše funkcionalnog uticaja, ali i sa najviše odgovornosti za ukupno stanje u društvu, Vlada, kako je saopšteno, iskazuje potpunu spremnost i otvorenost za razgovor o svim pitanjima od suštinskog značaja za naš demokratski razvoj.

“Želimo da taj dijalog što prije otpočnemo sa svim akterima političkog i društvenog života koji dijele evropski cilj, zaključeno je na tematskoj sjednici”, navodi se u saopštenju.

Vlada je ovlastila premijera Duška Markovića da o Inicijativi obavijesti sve relevantne političke i društvene aktere.

JOVANOVIĆ

Nije sporno svešteno zakonodavstvo iskonske Kristove crkve već imperijalne ambicije Srbije i necrkveno djelovanje njene Srpske pravoslavne crkve (SPC), jer to je de facto Crkva Srbije ocijenio je analitičar, istraživač Vladimir Jovanović.

On je to kazao komentarišući odgovor poglavara SPC u Crnoj Gori mitropolita Amfilohija predsjedniku Vlade Dušku Markoviću na poziv da sjednu za sto i razgovaraju o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti.

Mitropolit crnogorsko-primorski u načelu je prihvatio poziv premijera, ali i bio izričit da SPC neće prihvatiti Zakon bez temeljnih izmjena.

“Irinej Gavrilović i njegov Sinod SPC se u Srbiji nominalno drže zavještanja Sv. Jovan Zlatoustog, da je „dužnost episkopa pokoravanje državnoj vlasti” (Chrysost, hom. 21,1). No, Amfilohije ovdje poziva: „Dolje Vlada”! I dobija aplauze sabraće iz Beograda”, podsjeća Jovanović.

Ukoliko Amfiohije sada tvrdi da Zakon “negira i likvidira viševjekovni neprekinuti istorijski kontinuitet pravnog subjektiviteta i imovinska prava prvenstveno naše Crkve”, on bi, kategoričan je Jovanović, makar za javnost, morao da dokaže taj kontinuitet navodeći bar jedan provjerljivi izvor.

“Amfilohije, niti bilo koji autoritet iz SPC, još nijesu predočili utemeljenje svojih tvrdnji da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti sporan sa stanovišta crkveno-kanonskoga i običajnoga prava Istočno-pravoslavne crkve. To je prethodni, a prema mom mišljenju i najvažniji uslov za eventualno osporavanje Zakona, osobito za kvalifikaciju daj e on “anticrkveni“. Da postoji takva odredba u Zakonu, ja bih prvi bio protiv ovoga Zakona”, kategoričan je Jovanović.

U nomokanonu ili sveštenome ustavu (krmčiji) Istočno-pravoslavne crkve, objašnjava on, dopušta se vlasništvo države nad sakralnim objektima.

“To je i milenijumska eklisiološka praksa, takođe i u praksa Crkve u Crnoj Gori. Prema učenju Crkve, država je takođe Božja ustanova, a svaka vlast je od Boga. Jer, „neka znadu živi, da Višnji vlada carstvom ljudskim, i daje ga kome hoće” (Dan. 4,17; 5,21)”, ističe Jovanović.

Crkvom se, kaže, upravlja po nomokanonu, a ne po nečijem voluntarizmu.

“Po nomokanonu država je takođe subjekt crkvenoga prava. Nomokanon dopušta da crkve i manastiri mogu biti u vlasništvu države takvu situaciju, na primjer, imamo u Rusiji ili u Grčkoj. I sad, šta je sporno da to bude i u Crnoj Gori, osobito ako je tako bilo za doba Crnojevića ili Petrovića-Negoša”, pita Jovanović.

Konstatuje da „nije sporno svešteno zakonodavstvo iskonske Hristove crkve već imperijalne ambicije Srbije i necrkveno djelovanje njene SPC, jer to je de facto Crkva Srbije”.

“Irinej Gavrilović i njegov Sinod SPC se u Srbiji nominalno drže zavještanja Sv. Jovan Zlatoustog, da je „dužnost episkopa pokoravanje državnoj vlasti” (Chrysost, hom. 21,1). No, Amfilohije ovdje poziva: “dolje vlada”! I dobija aplauze sabraće iz Beograda! Ukoliko Amfiohije sada tvrdi da Zakon „negira i likvidira viševjekovni neprekinuti istorijski kontinuitet pravnog subjektiviteta i imovinska prava prvenstveno naše Crkve”, on bi, makar za javnost, morao da dokaže taj kontinuitet navodeći bar jedan provjerljivi izvor. Od kad postoji njegova Mitropolija crnogorsko-primorska”, naglašava Jovanović.

Ne da ne postoji vijekovima, navodi on, nego je osnovana 24. novembra 1931. godine i svega sedam godina je ta eparhija starija od Amfilohija.

“SPC je nešto starija: osnovana je 17. juna 1920. a tek dvije godine docnije je priznata za kanonsku. To su činjenice imamo osnvačke akte i SPC i Amfilohijeve eparhije i tomos izz 1922. godine”, kaže Jovanović.

Amfilohije se u jučerašnjem pismu, dodaje on, opet netačno predstavlja u svojstvu „arhiepiskopa cetinjskog mitropolita crnogorsko-primorskog i egzarha Najsvetijeg Trona Pećkoga”.

“Takva titula ne postoji, čak ni u Ustavu SPC. Sinod ili Sabor Crkve Srbije ga nikad tako ne titulišu može se i to provjeriti. Sinod SPC, prije par dana, upravo tako ga nije u svom saopštenju titulisao, već samo mitropolit crnogorsko-primorski. Nakon zasijedanja Sinoda u „proširenom sastavu” navodi se da su „razmatrani pravni koraci koji će, uz saglasnost Sinoda sa Patrijarhom na čelu, biti preduzeti pred Ustavnim sudom Crne Gore”, podsjeća Jovanović.

Ističe da je bitna činjenica da o svakom potezu Amfilohija mora konačnu riječ dati Sinod ili Sabor u Beogradu.

“Amfilohije je samo jedan od četrdesetak arhijereja SPC bez ikakve posebne autonomije. U Crnoj Gori Amfilohiju pridaju značaj koji on nema unutar SPC. Možda se radi o nečemu o čemu se spekuliše ohrabrivanju ambicija Amfilohija da se odvoji od Beogradske patrijaršije? Ali, Amfiiohije je zavisan od Beograda. Ukoliko se, po procjeni tamošnjih crkvenih vlasti, na bilo koji način ogriješi o SPC, biće izložen sankcijama: lišiće ga katedre, možda i raščiniti. Kako su ga postavili na Cetinje, tako ga mogu i maci. Isto tako, podrška njegovim “litijama“ zavisi od mobilizacije svih resursa ovdašnje srpske i proruske opozicije, od finansijske, medijske i druge podrške iz inostranstva i od ovdašnjih filijala centara moći van Crne Gore”, zaključuje Jovanović.

VUKOVIĆ

Vladajuća struktura ne gubi entuzijazam da s ostalim parlamentarnim subjektima iz opozicije dovrši dijalog o izbornom zakonodavstvu. Vrata za razgovor su otvorena. Na njima je izbor, kazao je Miodrag Vuković, poslanik DPS-a, poručujući da je vladajuća koalicija u parlamentu i ne može pristati da joj se kao alternativni prostor za djelovanje nude ulica i molebani.

Na pitanje ima li prostora za priču o izbornom zakonodavstvu u ovom političkom trenutku, kada su vlast i opozicija potpuno podijeljeni zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, Vuković kaže da ima.

“Ima i uvijek je bilo. Crnogorski parlamentarizam je dovoljno zreo, a i demokratija do sada praktikovana, preciznije demokratske parlamentarne procedure i oko ovih i oko drugih važnih kardinalnih pitanja razvoja države, to potvrđuju. Na nivou odnosa političkih snaga u sadašnjem sazivu parlamenta nesumnjivo je potvrđeno da vladajuća struktura ne gubi entuzijazam da s ostalim parlamentarnim subjektima iz parlamentarne opozicije, naravno nastavi i dovrši parlamentarni dijalog i o ovim pitanjima. Inicijativa postoji. Vrata za razgovor su otvorena. Na drugima je izbor. Ili će prihvatiti da se vrate dijalogu u instituciji ili će nastaviti da forsiraju krivu drinu, koristeći van institucija situaciju koju su i sami dobrano isprovocirali da bi, u konačnom, blokirali i samu mogućnost takvog rada”, kazao je Vuković za Pobjedu.

On je istakao da se pokazalo da je društvo i dalje podijeljeno, da su vlast i opozicija za mnoge u nepremostivoj, pa i parlamentarnoj instanci, a posebno da je verbalna konfrontacija oko suštine i poruka Zakona o slobodi vjeroispovijesti više nego očigledna.

“Ima prostora za priču o boljem izbornom zakonodavstvu. Tim prije što je parlamentarna većina, u trećoj fazi u prethodne četiri godine razgovora o ovim važnim pitanjima, na tekstove izbornih zakona u kojima su sadržani njeni promišljeni i oblikovani, a provjereni i utemeljeni stavovi kako isto treba da izgleda i bude demokratsko i doprinese podizanju izbornih uslova, kvaliteta izborne infrastrukture, a samim tim kompletnog izbornog ambijenta, prihvatila i ugradila na proceduralno moguć način krajem godine i sugestije jednog dijela parlamentarne opozicije, ali prije svega korektne stavove predstavnika akademske zajednice i relevantnih nevladinih organizacija”, podsjetio je Vuković.

Prema njegovim riječima, izborno zakonodavstvo moguće je doraditi u izbornoj godini.

“Ušli smo u zakonom određenu izbornu godinu. Praksa je da se u njoj normativni, pa i drugi uslovi ne mijenjaju, bar ne radikalno. Ali, ima i mišljenja da do raspisivanja izbora postoji mogućnost da se radi na doradi, pa samim tim vjerovatno i poboljšanju postojeće izborne legislative”, kaže Miodrag Vuković.

On je, međutim, istakao da vladajuća koalicija teško može preuzeti odgovornost da to uradi i u ovoj godini „umjesto odsutnih parlamentarnih stranaka”.

“DPS i drugi koalicioni partneri, svjesni svoje, nije grubo, istorijske odgovornosti, a ubijeđeni da je to jedini put, čekaju partnera za razgovor. Ali, parafraziraću Indiru Gandi i reći, nikada niko se nije uspio rukovati, dakle razgovarati, s onima koji umjesto ispružene ruke pružaju stisnutu pesnicu i odašilju informaciju da za razgovor nijesu raspoloženi jer imaju sasvim druge, a pokazalo se, anticrnogorske i antidemokratske prioritete”, kazao je Vuković.

Na pitanje da li će i kada DPS zvanično uputiti poziv za razgovor o izbornom zakonodavstvu, Vuković je rekao da nema tu informaciju, ali da je poziv „odavno otvoren da nastavimo i dovršimo razgovor o ovim pitanjima”.

“Pokazaće naredni dani. Bolje je razgovarati stotinu godina, nego provocirati sukobe, pa makar i verbalne koji bi trajali samo jedan dan”, kazao je Vuković.

On je, na pitanje koji format razgovora bi bio najprihvatljiviji, rekao da „svi oblici dijaloga, prije svega u instituciji, u ovom slučaju parlamentu, u okviru njegovih nadležnih radnih tijela kao što je matični odbor, za ova pitanja su mogući”.

ISELJENICI PORUČILI

Crna Gora je usvojila Zakon o slobodi vjeroispovijesti kako bi zaokružila puni suverenitet i ne treba da ga povuče, ocijenjeno je večeras u emisiji “Argumenti” TVCG.

Povjerenik Matice crnogorske za Srbiju Radonja Dubljević kaže da vjeruje da će se dijalog o primjeni zakona između Vlade i Mitropolije crnogorsko-primorske pokrenuti, ali se osvrnuo na, kako navodi, “malu uslovljenost” koja postoji u riječima mitropolita Amfilohija.

“Nameće se da to još nije zrelo. Ako Amfilohije uslovljava dijalog sa povlačenjem Zakona onda dijalog pada u apsurd. Ako postoji tolerancija da sve što je u Zakonu manjkavo i što treba popraviti zašto se ne bi popravilo,” kaže Dubljević.

Advokat Dragan Marković kaže da je Zakon usvojen kako bi se zaokružio proces političkog obnavljanja punog suvereniteta Crne Gore.

“Zakon se ne smije povući jer time neće biti Crne Gore, a stav Amfilohija mislim da nije ispravan”, kazao je Marković.

Dubljević je ocijenio da su litije koje organizuje Mitropolija politički skupovi, dok Marković smatra da su organizovane iz Beograda, ali i iz Crne Gore.

“Sud u Strazburu je, na primjedbu da se ne primjenjuje ovaj Zakon, donio odluku da nema utemeljenja kako u međunarodnom, tako ni domaćem pravu, nego su primjedbe bile političkog i ideološkog karaktera. To sud ne rješava, a mislim da ni crkva, bez obzira čija je ne treba da radi”, ocijenio je Marković. On smatra da država ipak neće biti ugrožena, kao i da identitet ne može biti doveden u pitanje.

Marković je ocijenio da je medijska kampanja iz Srbije, nakon usvajanja zakona, tragična i da se mora prevazići.

“Da bi izašla iz ove situacije, Crna Gora mora da uradi što je Srbija u Crnoj Gori. Crna Gora mora u Beogradu da formira kulturni centar, mora da pomogne nama u dijaspori, samo da uradi 10 odsto što radi Srbija u Crnoj Gori, nama je dosta”, ocijenio je Marković.

Govoreći o odnosu Srbije prema sopstvenim građanima crnogorske nacionalnosti, Dubljević je podsjetio da je šef diplomatije Ivica Dačić izgovorio nešto što zvaničnik jedne demokratske zemlje ne bi smio da izgovori.

Podsjetimo, Dačić je pozvao Crnogorce koji žive u Srbiji, da se izjasne o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti.

“Onaj ko je sve što ima stekao u Srbiji ima obavezu da ne ćuti, a oni koji podržavaju crnogorski režim po pitanju borbe protiv srpskog naroda, mislim da je veliko pitanje da li i dalje treba da imaju srpsko državljanstvo”, izjavio je nedavno Dačić.

Dubljević smatra da Dačićeva izjava nije greška već osmišljena poruka, što su potvrdile i njegove kasnije izjave sa istim značenjem.

“Tako da se kod većine građana crnogorske zajednice u Srbiji mogao objektivno pojaviti nekakav strah”, ocijenio je Dubljević.

Književnik i novinar Živojin Rakočević smatra da je poziv mitropolije da se zakon povuče zapravo poziv građana.

“To je poziv građana koji se već mjesecima nalaze na ulicama. Oni odbijaju mogućnost da im svetinje budu oduzete. Nema ničeg novog u tome, to su jasni stavovi. Oni su suština onoga što se događalo u prošlosti”, ocijenio je Rakočević i dodao da su demokratske i mirne litije nešto najbolje što se dešavalo Crnoj Gori.

Rakočević tvrdi da litije nemaju veze sa politikom već su, kako kaže, refleks Crne Gore na totalitarizam.

“To je jedan potpuno građanski protest koji se, prvi put, od četrdesetih događa po oslobođenju od straha. A politikom se bavi onaj ko je pokrenuo ideju da se obnovi nezavisna pravoslavna crkva u Crnoj Gori, a to je sam vrh vlasti”, navodi Rakočević.

Dubljević je odgovorio da se crnogorska crkva ne obnavlja, ili osniva, već da ona traje vijekovima.

“Ona je sada jednostavno zaodenuta jednom drugom političkom mišlju i mi pokušavamo da tu misiju svedemo u neki okvir, da ona bude i naša. I zato crnogorska vlast ne donosi zakon da bi ne znam šta radila po Crnoj Gori, nego da bi Srpsku pravoslavnu crkvu uvela u sistem i da u tom sistemu crkva pronađe sebe u jevanđelju, a ne ratobornom pravoslavlju koje je istrgnuto iz istorijskog konteksta, pa se preko formule svetosavlja, a sada i srpstva okreće protiv Crnogoraca”, poručio je Dubljević.

PEROVIĆ ZA TVCG

Napadi na Crnu Goru ciklično se ponavljaju iz Beograda u posljednjih 30 godina, a usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti samo je bilo povod za novu negativnu kampanju iz Srbije, ocijenio je, za Televiziju Crme Gore (TVCG), profesor Milenko Perović.

“Zbog toga i imamo situaciju, a to je i više nego evidentno, da u ovom trenutku, u ovoj strahovitoj kampanji koja iz Srbije ide prema Crnoj Gori, imamo udružene vlast i opoziciju. Taj srpski nacionalistički korpus prebolio je i Srpsku Krajinu i Republiku Srpsku, prebolio je i Kosovo, ali Crnu Goru ne može da preboli. Zbog toga je, takoreći zakonomjerno, od Miloševićeve političke elite, uslovno rečeno, pa na ovamo, sve se političke elite, bile one u vlasti ili u opoziciji, u jednom se slažu – da Crna Gora ne treba da postoji i da Crnogorci ne treba da postoje kao narod”, kaže Perović.

Prilog Borislava Višnjića, TVCG

DPS

Demokratska partija socijalista saopštila je da ministar sporta i mladih Nikola Janović nije, kako se to podmeće, ulazio u vjerska osjećanja trenera Vladimira Gojkovića, niti je presuđivao ko u koju crkvu treba da ide, već je ukazao da je Mitropolija zloupotrijebila njegovu posjetu u dnevno političke svrhe. Iz DPS-a navode da je država ta koja je pozvana da uručuje nagrade i odlikovanja reprezentaciji, a ne bilo koja vjerska zajednica.

“Zbilja je bilo mučno čitati danas saopštenja dušebrižnih opozicionara koji su se javili da odbrane reprezentaciju Crne Gore od ministra sporta i mladih Nikole Janovića,” navodi se u saopštenju DPS-a. 

Iz DPS-a kažu kako je opozicija licemjerno našla zashodno da brani reprezentaciju.

“Oni koji za nju nijesu navijali nikada i koji se nijednom reprezentativnom uspjehu nijesu radovali od čovjeka koji je stvarao njenu istoriju i 10 godina bio njen kapiten i osvajao najveća odličja,” navode u DPS-u.

Kako iz DPS-a navode, toliku dozu licemjerstva nijesu očekivali “čak ni od opozicije”.

“Sa druge strane ministar Janović nije, kako se to podmeće, ulazio u vjerska osjećaja našeg trenera Vladimira Gojkovića, niti je presuđivao ko u koju crkvu treba da ide, već je ukazao da je Mitropolija crnogorsko-primorska zloupotrijebila njegovu posjetu u dnevno političke svrhe, te da je država ta koja je, kada je u pitanju reprezentacija, pozvana da uručuje nagrade i odlikovanja a ne bilo koja vjerska zajednica”, navode u DPS-u.

Ipak, kako navode iz DPS-a, ovakve manipulacije i izlive bijesa prema Janoviću doživljavaju kao izraz žaljenja što opozicija u stranačkim redovima nema nikog ko bi mogao po uspjehu, ni sportskom ni političkom, da se približi sadašnjem ministru za sport i mlade.

SJEDNICA SO BUDVA

Sjednica Skupštine Opštine Budva, na kojoj je trebalo da bude donijeta Deklaracija o poništenju Zakona o slobodi vjeroispovjesti, nije održana zbog nedostatka kvoruma. Sjednica je, kako je saopšteno, zakazana po hitnom postupku na osnovu inicijative 525 građana Budve koji su potpisali peticiju. I dok iz DF-a i Demokratske Crne Gore ocjenjuju da su odbornici Crnogorske i URE pokazali da ih građani ne interesuju, oni koji nijesu došli odgovaraju da je u pitanju dio izborne kampanje. Iz DPS-a kažu da je riječ o zloupotrebi lokalnih institucija i falsifikovanju.

Prilog: Tatjana Perović 

JEDNOGLASNO

Na sjednici Gradskog odbora Crnogorske partije u Novom Sadu, advokat Bojan Bojat jednoglasno je izabran za novog predsjednika. On će predvoditi novosadski odbor u narednom četvorogodišnjem periodu.

Kako je saopšteno iz CP, za potpredsjednika je izabran Mitar Eraković a za sekretara studentica Zorana Žugić.

U Gradski odbor su izabrani i Milica Lojpur, Vladimir Jeremić, Ivana Laketić i Dušan Žugić.

“Imajući u vidu da je centrala Crnogorske partije u Novom Sadu, ovaj gradski odbor ima obavezu da bude najaktivniji i najorganizovaniji odbor naše partije u Srbiji. Primarni zadatak u narednom periodu su aktivnosti u cilju što većeg doprinosa Crnogorske partije u predizbornim radnjama koalicije Vojvođanski front”, kazao je predsjednik Gradskog odbora CP Novi Sad Bojan Bojat.

KANCELARIJA RADIĆ

Iz beogradske advokatske kancelarije Radić, povodom jučerašnjeg saopštenja Vlade Crne Gore u vezi odluka Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, saopštili su da su upravo obavijestili sud da nastavljaju sa postupkom.

Podsjećamo, Vlada Crne Gore saopštila je juče da je Evropski sud za ljudska prava odbio zahtjev Advokatske kancelarije Radić iz Beograda da se Crnoj Gori zabrani sprovođenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti do donošenja odluke Ustavnog suda o ustavnosti Zakona ili do zaključenja temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

Iz te advokatske kancelarije tvrde da su navodi iz jučerašnjeg saopštenja Vlade u vezi s odlukom Suda u Strazburu” netačni i neosnovani i da su primjedbe koje se odnose na Zakon o slobodi vjeroispovijesti isključivo ideološke prirode i da nemaju utemeljenja ni u domaćem ni u međunarodnom pravu”.

“Sud u Strazburu nije 31.1.2020. donio ‘odluku’ o odbijanju zahtjeva da se Crnoj Gori privremeno zabrani primjena Zakona o vjerskim slobodama do donošenja odluke Ustavnog suda CG ili do zaključenja temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Crne Gore. Sud u Strazburu nije donio odluku 9.10.2012. da je SPC osporena restitucija imovine, vrijedna više stotina miliona eura, oduzeta 1946. od strane Sreske poljoprivredne komisije i Zemaljskog agrarnog suda”, kazali su iz advokatske kancelarije Radić.

Oni navode da se Evropskom sudu za ljudska prava može podnijeti predstavka u roku od 6 mjeseci od donošenja odluke Ustavnog suda Crne Gore i taj uslov, kako dodaju, nije ispunjen jer Ustavni sud do danas nije donio takvu odluku.

Iz advokatske kancelarije dodaju da dok traje postupak ocjene ustavnosti, u cilju sprječavanja nastanka nenadoknadive štete, Ustavni sud može po predlogu ili samoinicijativno donijeti odluku da osporene odredbe Zakona suspenduje do okončanja postupka ocjene ustavnosti.

“Taj Zakon, kao što je to 24.1.2020. saopštio i premijer, počeo je da se primjenjuje i on ne priznaje SPC status pravnog lica sve dok se ne registruje kod nadležnog ministarstva. Kako ni nakon mjesec dana Sud nije odlučivao ni o privremenoj mjeri, dana 17. i 25.1. 2020. o neustavnostima i mogućim problemima obaviješteni su predsjednik i premijer”, navodi se u saopštenju.

Poseban problem, kako su kazali, stvaraju odredbe Zakona kojima je” država ostavila sebi rok od godinu dana da se preknjiži na imivini uknjiženoj sada na SPC”.

“S obzirom da država u veoma kratkom roku, od nekoliko dana, može da se upiše kao vlasnik svih nepokretnosti, a da postupak pred Ustavnim sudom traje godinu i duže, stvoren je utisak da bi Ustavni sud mogao da proglasi neustavim osporeni Zakon, a da to ne bi imalo bilo kakvog efekta. Naime, za razliku od prethodnog Ustava, prema čl. 152. st.2. Ustava CG, objavljivanjem odluke o neustavnosti nekog zakona taj zakon prestaje da se primenjuje na buduće odnose, ali nema značaj na odluke koje su do tog dana postale pravosnažne (upis imovine na Državu)”, navodi se u saopštenju.

Iz navedenih razloga, kako su kazali, ostvaren je kontakt sa Evropskim sudom za ljudska prava, kome je, kako dodaju, objašnjeno značenje čl. 152. st. 2. Ustava CG, i zatraženo da on, bez obzira na to što još uvijek nijesu ispunjeni uslovi za podnošenje zvanične predstavke, donese istovjetnu privremenu mjeru kao što je to zatraženo od Ustavnog suda Crne Gore.

“Tako nešto propisi Suda ne predviđaju i Sud takvu odluku do sada nije donosio. Po prijemu našeg predloga oglasio se dežurni sudija osporavajući donošenje takve odluke navodeći da taj predlog ne spada u Pravilo 39. objašnjavajući da se taj član u ogromnom broju slučajeva primjenjivao na slučajeve protjerivanja i ekstradicije, kada bi pritužilac bio u stvarnom riziku povrede prava na život, podvrgnut mučenju ili nehumanom tretmanu, ukoliko bi bio poslat u odredišnu državu”, kazali su iz kancelarije Rodić.

I pored negativnog mišljenja dežurnog sudije, na kraju tog dopisa od 31.1.2020., kako dodaju, stoji: “‘Bio bih vam zahvalan akio me obavijestite što prije možete da li želite da nastavite sa vašim pritužbama u smislu Konvencije'”.

Postupajući po navedenom obavještenju, iz kancelarije Radić ističu da, su upravo obavijestili Sud da nastavljaju sa tim postupkom.

Što se tiče postupka iz 2012. godine, u vezi restitucije imovine SPC-u, iz kancelarije Rodić navode da je, koliko im je poznato, Sud konstatovao da nije u mogućnosti da obaveže Crnu Goru da ispuni odredbu stava 2. člana 8. Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava koja glasi: “Uslovi, način i postupak povraćaja oduzetih imovinskih prava vjerskim zajednicama urediće se posebnim zakonom”.

“Što se tiče navoda Vlade da je još u Knjaževini, kasnije u Kraljevini Crnoj Gori, Crnogorska pravoslavna crkva bila autokefalna i da je koristila tu imovinu – dokaz o kanonskoj autokefalnosti ne posedujemo. Uvidom u registar Poreske uprave Crne Gore nijesmo naišli ni na podatak da je Crnogorska pravoslavna crkva registrovana, ali smo naišli na podatak da je 01.01.1900. na Cetinju registrovana Pravoslavna crkva sa PIB 02304252”, zaklučuju iz advokatske kancelarije Rodić iz Beograda.