OTVARANJE GRANICA

Potpredsjednica Vlade Srbije Zorana Mihajlović i ministar Nenad Popović reagovali su na odluku Crne Gore da Srbija ne bude među prvim zemljama ka kojima će otvoriti svoje granice.

Mihajlović je ocijenila da je odluka Vlade Crne Gore u suprotnosti sa principima slobode kretanja na kojima se zasniva Evropska unija i da ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima u regionu, saopštio je njen kabinet.

“Crna Gora je u procesu evropskih integracija napredovala dalje od Srbije i nekih drugih zemalja u regionu, pa bi u skladu s tim trebalo da bude primjer za druge. Umjesto toga, vještački se kreiraju nove barijere između ljudi na ovim prostorima, koji su na svaki način upućeni jedni na druge, a odgovornost za to je prije svega na političarima”, rekla je ona.

Dodala je da “nikakvo zaklanjanje iza virusa ne može da sakrije nastavak nedemokratskog ponašanja Vlade u Podgorici prema Srbiji i pripadnicima srpskog naroda, protivno vrijednostima i praksi Evropske unije, čijem članstvu čitav region teži”.

“Ova odluka, međutim, jasno poručuje i da more nema samo Crna Gora i vjerujem da će naši građani razumjeti i tu poruku”, navela je Mihajlović.

Ministar u Vladi Srbije Nenad Popović ocenio je da ta odluka još jednom svjedoči o, kako kaže, namjerama vlasti u Podgorici prema srpskom narodu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Popović u saopštenju navodi da je crnogorski režim pion u realizaciji ciljeva stranih sponzora da se, prema njegovoj ocjeni, na veliki jubilej stogodišnjice obnove Srpske patrijaršije, uništi SPC u Crnoj Gori koja je vekovima čuvala tron pećkih patrijarha kroz najteža vremena naše nacionalne istorije.

On tvrdi da je cilj crnogorske vlasti da kroz progon, prijetnje i svaku moguću diskriminaciju uništi političku snagu Srba u Crnoj Gori da na popisu stanovništva sljedeće godine srpski narod svede na, kako kaže, statističku grešku.

Podsjećamo crnogorski premijer Duško Marković najavio je da će naša zemlja prvih dana juna otvoriti granice prema onim državama koje budu ispunjavale epidemiološke kriterijume Instituta za javno zdravlje, odnosno u kojima je broj zaraženih korona virusom 25 na 100.000 stanovnika.

Kao prve zemlje prema kojima će Crna Gora otvoriti granice Marković je naveo Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Njemačku, Mađarsku, Albaniju i Grčku.

NIKŠIĆKA URA

Umjesto da Parking servis Nikšić smanji svoj aparat, pa tekuću potrošnju servisiraju prodajom usluge, a dobit usmjeravaju ka kapitalnom budžetu, samo u posljednjoj godini uspjeli su da naprave deficit od 19.000 eura, navode iz nikšićke URA-e.

Kažu da je u Izvještaju o radu Parking servisa za 2019. godinu ova gradska firma ostvarila deficit u iznosu od 19.000 eura, a da najveću stavku rashoda od 91 odsto čine ukupni troškovi neto zarada, poreza i doprinosa.

“Na osnovu ovih podataka dolazimo do zaključka da plaćamo parking da bi Parking servis davao 16 plata. Uzimajući ovu činjenicu više je nego upitan smisao postojanja takvog gradskog preduzeća, kao i intezivnog naplaćivanja parkinga građanima, ukoliko se sav taj novac, umjesto u snaženje kapaciteta preduzeća, postavljanju parkomata i održavanje parkirališta troši za isplaćivanje zarada zaposlenih, pri čemu se stvara deficit od blizu 19.000 eura”, navode iz ove partije.

Napominju da u ovom gradskom preduzeću postoji veliki broj ljudi koji časno i odgovorno obavljaju svoj posao, ali, kako kažu, neodgovoran odnos rukovodstva i čelnih ljudi ugrožava finansijsku stabilnost i održivost preduzeća, pa samim tim i poziciju svih zaposlenih.

“Preduzeće ne može biti održivo ukoliko nije sposobno da finansira sopstvene tekuće troškove, uprkos monopolu koji posjeduje u domenu naplate parkinga, odnosno, morate biti ekstremno nesposoban, ili nedobronamjeran, da uprkos monopolu ostvarujete minus”, dodaju iz nikšićke URA.

Ipak, kako zaključuju era takvog rukovođenja gradskim službama se bliži kraju, pa će odgovorna i dobronamjerna gradska uprava imati sasvim dovoljno prostora i vremena da riješi nagomilane probleme, koje kadrovi DPS-a i SD-a stvaraju i produbljuju decenijama.

BORO KONTIĆ

Dva događaja koja su se desila na udaljenosti od par stotina sarajevskih metara – Misa za Blajburg u Katedrali Srca Isusova za dvadesetak osoba i protest nekoliko hiljada Sarajlija koji su učinili mimohod od mjesta na kom je u samo jednoj noći obješeno 55 građana do spomenika ulasku partizana u Sarajevo – podijelili su bh. javnost na način koji ćemo vjerovatno tek naknadno potpuno shvatiti. I posljedice snositi.

Piše: Boro Kontić

Već kao sarajevski gimnazijalac Ivo Andrić se iskušao u prevodilačkom poslu za koji će reći da se graniči sa nemogućim. Ipak, uporno je prevodio potvrđujući da skepsa ne prelazi obavezno u defetizam. U jednom tekstu prevođenje je imenovao školom skromnosti, i vjerovatno je u tome ključ istrajavanja u ovom poslu.

Andrić je, koliko znamo, skromnost cijenio kao temeljnu vrlinu. Sve je prevode objavio. Ali, autor kojem je posvetio najviše prevodilačkog vremena ostao je u fasciklama, što navodi na dilemu da li ga je uopšte kanio objaviti ili ga je prevodio za vlastitu korist.

GVIČARDINIJEVI SAVJETI
Franćesko Gvičardini (1483 – 1540). Advokat, ambasador, guverner, papski komesar i pisac. Andrić je preveo njegovu knjigu „Političke i društvene napomene“. To je svojevrsna društvena analiza, zbir razmišljanja o spletkama, pritvornosti, prostom puku, zavjerama, mudrosti , mržnji i osveti.

Omiljena mu je poslovica: „Sudbina vodi onoga ko joj se podvrgne a vuče onoga koji se otima“. U smjelom maniru renesansnog mislioca izriče drastične sudove kakve bi u ovdašnjoj novonastaloj klimi nedodirljivosti religije i sveštenstva neko proglasio diranjem u svetinje.

Navedimo ovaj, kakav je prošao kroz Andrićevu prevodilačku radionicu, i ostao da leži u fascikli: „Nemojte se nikad upuštati u borbu protiv religije ni protiv stvari koje izgledaju kao da su u vezi sa Bogom, jer su isuviše ukorenjene u duhovima glupaka.“

Šta je Andrić prihvatio od Gvičardinijevih savjeta, upitno je. Ono što znamo jeste da je njegova proza pozornica na kojoj su postavljeni i likovi „u vezi“ ili ,,kao da su u vezi sa Bogom“. Budući je pozornica Andrićeve proze Bosna, to su: popovi, mule, hodže …i u Andrićevoj interpretaciji naročito fratri.

Potonjima je posvećen zaseban ciklus koji mnogi vrednuju kao vrh majstorstva. Možda nije slučajno da je glavni lik „Proklete avlije“, jedinog romana bez pukotine kako zbori jedan od junaka Mirka Kovača, upravo fratar. Fra Petar. Niti u jednom korpusu Andrićevih duhovnjaka ne manjka likova koje krase mudrost i dostojanstvo. Od višegradskog popa Nikole, preko Mula Ibrahima, do rečenog fra Petra.

Ali, ne čini se da su ovi likovi autoru dragi zato što su sveštenici, nego zato što su dobri sveštenici, tačnije dobri ljudi. Jer, moglo bi se kod Andrića naći i oprečnih, kao što kod Mirka Kovača u pripovijesti „Dan i noć“ imate fratra koji danju evanđeoski djeluje, a noću kamom presuđuje.

LJUDI U TEŠKIM VREMENIMA
Bosna i Hercegovina i danas ima svoje fratre, pa i fra Petra. Jedan je prezimenom Jelec, profesor na sarajevskoj Franjevačkoj teologiji. Između ostalog, autor je znanstvenog rada o nadbiskupu Ivanu Evanđelisti Šariću. Ovaj je stolovao u Sarajevu, drugoj po veličini nadbiskupiji u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. (Najveća je bila zagrebačka, nadbiskupa Alojzija Stepinca).

Da je po zvaničnom stavu Katoličke crkve, pa i online dostupnoj leksikografskoj jedinici, kao uglednog nadbiskupa bi ga valjalo pamtiti. Međutim, kad se život zvaničnika poklapa sa turbulentnim historijskim intervalom, neminovno je pitanje: kako je prošao taj test? Na čijoj je strani bio u vremenu kad su polarizacije strašne i sa krvavim posljedicama.

Ivana Šarića zatičete kao autora huškačkih antisemitskih članaka. Njegova ponesenost ustaškim režimom, opčinjenost poglavnikom Pavelićem, spremnost da digne ruku na nacistički pozdrav i tome slično – dokumentovani su. Poglavniku Paveliću je znao sročiti odu, dočim je odšutio pred sudbinom „tisuća njegovih sugrađana koji se odvode i ubijaju samo zato što su druge vjere i nacije“.

Dio rečenice koji stoji pod znacima navoda preuzet je iz rada fra Petra Jeleca. Tu stoji i nedvosmislena primjedba da se na svojevremeno održanom simpoziju, koji je Katolička crkva posvetila Šariću, govorilo o svemu osim o ulozi za vrijeme NDH. Prešućivanje je uvijek intenciozna radnja.

Fra Petar Jelec nudi dovoljno elemenata za zaključak.

BLAJBURG I SARAJEVO
Interes za ovu temu nametnuo se nedavno povodom nenadane najave sarajevske mise za Blajburg, njenog dramatičnog osporavanja te konačno i održavanja. Dva događaja koji su se desila na udaljenosti od par stotina sarajevskih metara – Misa za Blajburg u katedrali Srca Isusova za dvadesetak osoba i protest nekoliko hiljada Sarajlija koji su učinili mimohod od mjesta na kom je u samo jednoj noći obješeno 55 građana do spomenika ulasku partizana u Sarajevo – podijelili su bh. javnost na način koji ćemo vjerovatno tek naknadno potpuno shvatiti. I posljedice snositi.

Do tada, sarajevska je javnost dijelom shvatila da snosi posljedice jer je već propustila reagovati kada su posmrtni ostatci Ivana Šarića diskretno a u režiji katoličke crkve preneseni u Sarajevo iz Madrida gdje je biskup našao azil kod generala Franka.

Tvrda većina Katoličke crkve na svaku osudu fašisticke NDH gotovo refleksno reagira osuđivanjem Titove Jugoslavije. U gesti neutemeljenog izjednačavanja.

Na pitanje zašto crkva nije osudila ustaški režim svojevremeno je zagrebački nadbiskup Franjo Šeper historičaru Jozi Tomasevichu odgovorio „Katolička crkva bi, kad bi se ponovo suočila sa istim problemima kao u Drugom svjetskom ratu, ponovo jednako postupila“.

Uglavnom loši odnosi socijalističke Jugoslavije i Katoličke crkve nastali su, naravno, i zbog gubljenja privilegija od prije 1941. Odvajanje Crkve od države značilo je lišavanje prihoda od držanja matica rođenih i umrlih, obaveznog krštenja i vjenčanje te ukidanje vjeronauka u školama. Zatim ukidanje državnih izdvajanja za vjerske zajednice te zabrana bilo kakvog političkog djelovanja.

CRNOGORSKI SCENARIO
Pišem o događajima i temama bosanskohercegovačkim a crnogorskom čitaocu namijenjenim. Jer je iz crnogorskog političkog prostora ovih dana odaslata sintagma „Sarajevski scenario“ kao svojevrsno strašilo u dramatičnom upozorenju šta bi se u Crnoj Gori moglo desiti kada bi se popustilo pred agresivnim zahtjevima Srpske pravoslave crkve. Cilja se, naravno, na glasovitu „ugroženost“ Srba, kojom se po Bosni i Hercegovini 1990-tih mahnitalo dok su se u isto vrijeme ti isti „ugroženi“ spremali da etnički ociste gradove.

Novina u crnogorskoj primjeni sarajevskog scenarija je u skoro somnambunalnoj upornosti crkve da se njen pogled na prošlost predstavi kao ravnopravan državnom, ili, posudicu Orvelovu frazu – i zeru ravnopravniji. A ona očito nije ekskluzivitet samo Pravoslavne crkve. Te bi se u Sarajevu nakon mise za Blajbug moglo reći da je na snazi, za sada meka, primjena crnogorskog scenarija. Isturanje crkve u politikantskim scenarijima.

Uzgred, sarajevska je misa organizovana pod pokroviteljstvom Sabora Hrvatske. Ivo Andrić je, prevodeci Gvičardinija, težio otkrivanju historijskih analogija. U tom traženju zaključuje da „između sile i pokornosti vode mnogi putevi; i upravo su to putevi dostojanstva i uspeha“. Oni kojima spočitava odsustvo pokornosti, a pripisuje posezanje za silom, je sveštenstvo.

Franćesko Gvičardini je bio osoba političke misije. No, da je bio i orlova vijeka, ne bi, citiram u Andrićevom prevodu, dočekao ostvarenje svoje ključne želje. A to je: „ sređen politički život u našoj državi, zemlju oslobođenu od varvara i svijet oslobođen od tiranije ovog opakog sveštenstva“.

SKUPŠTINA CG

Crnogorski parlament trebalo bi danas da nastavi raspravu o predloženom zakonu o amnestiji kojim je predviđeno skraćenje kazne zatvora za 15, deset ili pet odsto osobama koje su pravosnažno osuđene za pojedina krivična djela.

Amnestija, koju su predložili poslanici vladajuće koalicije, osim Socijaldemokrata (SD), obrazlaže se kao nužna mjera u aktuelnoj situaciji epidemije koronavirusa radi rasterećenja zatvora i smanjena broja radno angažovanih službenika.

Predlog zakona o amnestiji podnijeli su poslanici Miloš Nikolić, Andrija Popović, Genci Nimanbegu, Ervin Ibrahimović, Adrijan Vuksanović, Danijel Živković i Jovanka Laličić.

Nikolić je kazao da je zakon predložen na osnovu preporuka Savjeta Evrope (SE).

Poslanici SD, Force i Hrvatske građanske inicijative podnijeli su amandman kojim je predviđeno da se zakon o amnestiji ne odnosi na krivično djelo teško ubistvo.

Poslanik SD Ivan Brajović kazao je da predstavnici te partije neće podržati predloženi zakon o amnestiji, ukoliko se ne usvoji taj amandman.

Negativan stav o zakonu o amnestiji saopštili su opozicioni poslanici u raspravi u crnogorskom parlamentu.

Vlada je u mišljenju dostavljenom crnogorskom parlamentu podržala zakon i navela da je njegov cilj da doprinese prevenciji unošenja i širenja koronavirusa u zatvore.

“Vlada smatra da se predloženim zakonskim rješenjima ne narušava svrha kažnjavanja prvenstveno zbog proporcionaino odmjerenih oslobođenja od izvršenja kazne, uz jasno propisane izuzetke od primjene za pravosnazne osude za određena teška krivična djela”, kaže se u obrazloženju Vlade.

Podsjeća se da je Komitet SE za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, izjavom o principima vezanim za tretman lica lišenih slobode u kontekstu pandemije koronavirusa, svim državama članicama preporučio da više koriste preinačenje kazni, raniji otpust ili probaciju.

“To svakako omogućuje institut amnestije u skladu sa našim krivičnim zakonodavstvom”, kaže se u mišljenju Vlade.

U Crnoj Gori se u objektima Uprave za izvršenje krivičnih sankcija nalazi 1.084 zatvorenika i pritvorenika.

Predlogom zakona predviđeno je skraćenje kazne zatvora 15 odsto za pojedina krivična djela osobama koja su pravosnažno osuđena i nalaze se na izdržavanju kazne.

Za lica koja pravosnažno osuđena za pojedina krivična djela, a nijesu počela izdržavanje kazne zatvora, njeno skraćenje je deset odsto.

Skraćanje kazne za pet odsto predviđeno je za osobe koje su dva ili više puta osuđivana za određena krivična djela.

Amnestija na važi za najteža krivična djela – ratne zločine protiv civilnog stanovnistva, terorizam i trgovinu ljudima, silovanje, pranje novca, kriminalno udruživanje i stvaranje kriminalne organizacije, zlostavlajnje maloljetnog lica, nasilje u porodici.

Od amnestije su izuzete osobe koje su osuđene na 40 godina zatvora i za kojima je izdata potjernica.

ZBOG OGRANIČENJA PUTOVANJA

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović imao je telefonski razgovor sa predsjednikom Jermenije Armenom Sarkisijanom, povodom odlaganja njegove zvanične posjete Jermeniji, planirane za početak juna, zbog ograničenja putovanja u uslovima trajanja pandemije Kovid 19.

“Đukanović je zahvalio predsjedniku Sarkasijanu na inicijativi za razgovor i potvrdio zainteresovanost da se posjeta realizuje u terminu nakon stabilizacije situacije i uspostavljanja bezbjednih uslova za putovanja”, saopšteno je iz Đukanovićevog kabineta.

On je, kako su kazali, upoznao predsjednika Jermenije o uspješnom završetku prve faze borbe Crne Gore sa korona virusom. Istovremeno, iskazao je nadu da će i Jermenija uskoro uspjeti da savlada zdravstvenu krizu.

Predsjednik Sarkasijan je uz informaciju da brojke o oboljelima u Jermeniji i dalje zabrinjavaju, čestitao Crnoj Gori na postignutim rezultatima.

“Obostrano je iskazano očekivanje da će posjeta Đukanovića Jerevanu potvrditi prijateljske odnose dvije države i otvoriti mogućnosti za intenziviranje i produbljivanje ekonomske i ukupne saradnje. Istovremeno, biće to prilika za detaljnije razgovore o obostrano važnim pitanjima”, saopšteno je iz kabienta predsjednika Đukanovića.

HUSOVIĆ

Manjinski narodi su dali pečat nezavisnoj Crnoj Gori i smatram da je to jedna od najboljih istorijskih odluka koju su Bošnjaci i ostali narodi donijeli u posljednjih pola vijeka, rekao je Predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović. To što se nalazimo u izbornoj godini glavni je razlog zapaljive retorike koju posljednjih dana slušamo u crnogorskom parlamentu, smatra lider Bošnjačke stranke Rafet Husović, ali upozorava da pozivi na nemire ne mogu biti legitiman vid političke borbe.

“Od početka devedesetih godina nagledali smo se i naslušali poziva na rušenje države. Ipak, mislim da je to vrijeme iza nas. Crna Gora je izgradila institucije spremne da čuvaju suverenitet zemlje, red i poredak. Učestale prozivke na nacionalnoj osnovi upućene manjinskim narodima, koje smo slušali u najvećem zakonodavnom domu, pokazatelj su da kao društvo još nijesmo dovoljno sazreli. Ali, dobro je da takvu politiku i ideje podržava sve manji broj građana”, rekao je Husović u intervjuu Pobjedi.

Obilježili smo 14 godina od obnove nezavisnosti. Kako ocjenjujete period od 2006. godine do danas?

“Sumirajući rezultate za 14 godina obnove nezavisnosti, možemo sa sigurnošću ustvrditi da je Crna Gora danas važan faktor stabilnosti u regionu, punopravna članica NATO alijanse, država koja je značajno odmakla na putu evropskih integracija, vjerujem i prva naredna članica EU. Nezavisnost Crne Gore bila je preduslov za intenzivan ekonomski i demokratski razvoj Crne Gore. Crna Gora je danas sigurno mjesto za život svih njenih građana. Ovako dobre rezultate pratile su i reforme cjelokupnog sistema. Predano smo radili na razvijanju institucija, svjesni da su samo jake, nezavisne i razvijene institucije preduslov demokratskog društva i sveukupnog progresa. Važan pečat u pogledu ocjene rezultata 14 godina od obnove nezavisnosti jesu i dobrosusjedski odnosi. Moramo biti zaista zadovoljni da danas sa svim našim susjedima imamo dobre i prijateljske odnose, bez otvorenih pitanja. To je velika čast za Crnu Goru i potvrda mudre državničke politike, koja je prepoznata sa najviših međunarodnih adresa. Osjećam posebno zadovoljstvo da je i Bošnjačka stranka svojim djelovanjem na političkoj sceni Crne Gore doprinijela ovim uspjesima”, kazao je Husović.

Gdje smo danas kao država i društvo u odnosu na tu 2006. godinu?

“Životni standard je na mnogo većem nivou. Godinu prije sticanja nezavisnosti, prosječna zarada u Crnoj Gori iznosila je 257 eura. Pored malih zarada, u Crnoj Gori je bila i velika nezaposlenost. Nakon osamostaljenja, nezaposlenost je počela da pada, dok su plate konstantno rasle. Podsjetiću da je danas prosječna zarada 524 eura, da je prosječna penzija 288 eura i da je među najvećim prosječnim penzijama u regionu. Upravo uoči sticanja nezavisnosti prosječna penzija je iznosila 142 eura. Urađeno je puno toga, prvenstveno mislim na putnu infrastrukturu, koja je u neuporedivo boljem stanju nego ranije. Složićete se sa mnom da je izgradnja auto-puta najznačajniji infrastrukturni projekat koji je realizovala Crna Gora u svojoj istoriji i koji treba da bude baza za dalji razvoj sjevera Crne Gore. Svjedoci smo da nikad nijesu bila veća ulaganja u infrastrukturne projekte kao što smo imali u periodu za nama gdje iz godine u godinu imamo da je oko 70 odsto kapitalnog budžeta opredijeljeno za projekte na sjeveru Crne Gore.

Sve ovo govori da se zaista radilo i gradilo u prethodnih 14 godina. Značajna su bila ulaganja i u turističke kapacitete, od otvaranja novih hotelskih kapaciteta do izgradnje više ski-centara. Takođe, danas imamo mnoge svjetske kompanije koje posluju u Crnoj Gori, na šta smo itekako ponosni što su odabrali da svoj kapital ulože upravo ovdje. Postali smo svjetski popularna turistička destinacija, na radost svih nas, Crna Gora je danas omiljena destinacija za odmor ljudi iz cijelog svijeta”, dodao ej Husović.

Bošnjačka stranka je podržala Pokret za nezavisnost. Smatrate li i danas da je vaša odluka bila jedina ispravna?

“Par mjeseci uoči referenduma osnovali smo Bošnjačku stranku. Upravo je referendumska odluka bila test za nas, da pokažemo koliko smo spremni da svojim učešćem doprinosimo ključnim procesima u državi. Manjinski narodi u Crnoj Gori, a Bošnjaci su među njima najbrojniji, apsolutno su se okrenuli prema nezavisnoj Crnoj Gori. Znali smo da je za nas najbolji koncept Crne Gore kao građanske države. Koliko je taj koncept zaista od fundamentalnog značaja za mir i suživot, potvrdilo se više puta do sada. Sjetimo se da kada je održan referendum o nezavisnosti, gradovi sa većinskim bošnjačkim i albanskim stanovništvom su u ogromnom broju podržali ideju o nezavisnosti. To govori koliko u stvari mi volimo i poštujemo Crnu Goru. Ovo je naša zemlja, koju su zajedno sa ostalima gradili naši preci. Manjinski narodi su dali pečat nezavisnoj Crnoj Gori i smatram da je to jedna od najboljih istorijskih odluka koju su Bošnjaci i ostali narodi donijeli u posljednjih pola vijeka. Naša podrška Pokretu za nezavisnost bila je početak realizacije političkog projekta koji je imao za cilj da bošnjački narod u Crnoj Gori dovede na poziciju aktivnog sudionika na političkoj i ukupnoj društvenoj sceni”, kazao je Husović.

Iz dijela opozicije često se čuju navodi da će se Crna Gora i Srbija u budućnosti opet ujediniti. Slične poruke s vremena na vrijeme čujemo i od raznih političara i analitičara iz Srbije. Je li zaista stavljena tačka na crnogorsku nezavisnost?

“Dnevna politika je takva da prosto određeni politički krugovi i pojedinci imaju potrebu da ovakvim i sličnim izjavama čuvaju svoj politički rejting. Smatram da je odluka od 21. maja 2006. godine bila kamen temeljac za projekat države Crne Gore, kao nezavisne, međunarodno priznate, građanske države. Spoljnopolitički pravci Crne Gore bili su nastavak ovog procesa. Naše članstvo u NATO alijansi vjerujem da je od krucijalnog značaja za bilo kakvu opasnost vezanu za potencijalno ugrožavanje statusa nezavisne Crne Gore”, kazao je Husović.

Posljednja dešavanja vezana za privođenje sveštenika SPC i okupljanja su još jednom uzburkala duhove prošlosti; u paramentu su se čule prijetnje, pozivi na nemire, na blokadu Crne Gore… Može li sve to da ugrozi državu i njene institucije?

“Nalazimo se u izbornoj godini, pa vjerujem da je to i glavni razlog zapaljive retorike koju slušamo posljednjih dana. Ipak, pozivi na nemire ne mogu biti legitiman vid političke borbe. Od početka devedesetih godina nagledali smo se i naslušali poziva na rušenje države. Ipak, mislim da je to vrijeme iza nas. Ponavljam, Crna Gora je izgradila institucije, spremne da čuvaju suverenitet zemlje, red i poredak. Učestale prozivke na nacionalnoj osnovi upućene manjinskim narodima, koje smo slušali u najvećem zakonodavnom domu, pokazatelj su da kao društvo još nijesmo dovoljno sazreli. Ali, dobro je da takvu politiku i ideje podržava sve manji broj građana”, kazao je Husović.

ILARION ZAPRIJETIO ĐUKANOVIĆU

Ruska pravoslavna crkva umiješala se juče grubo u unutrašnje stvari Crne Gore kada je drugi čovjek RPC, portparol mitropolit Vlkonski Ilarion, zaprijetio predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću da će proći kao bivši predsjednik Ukrajine Petro Porošenko za čijeg mandata je Ukrajinska crkva dobila tomos od Carigrada za autokefalnost a nakon toga ubjedljivo je poražen na izborima.

“Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović krenuo je protiv sopstvenog naroda. To da je otvoreno protiv crkve, pokušava da formira neku novu organizaciju, pokazuje da on ne razumije, kao prvo, suštinu šta je crkva, a pod dva, ne razumije sopstveni narod. Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori nije neka strana organizacija. To je crkva crnogorskog naroda. Iako gospodin Đukanović, koji koliko znam nije kršten i koji je ateista, pokušava da formira sopstvenu crkvu, predstavlja veliku grešku”, rekao je mitropolit televiziji „Rusija 24“.

On je istakao da je ovakvu grešku napravio i predsjednik Ukrajine Petro Porošenko.

“On je pokušao da iskoristi nastalu situaciju i odigra na kartu crkve kako bi sakupio poene u svojoj predizbornoj kampanji. Kao što znamo, ta avantura ga je dovela do sramotnog poraza na izborima”, naglasio je Ilarion.

Kako bi Đukanović to razumio, dodao je on, potrebno je samo da pogleda na masu ljudi koji su izašli na ulice kako bi pokazali svoju solidarnost sa pritvorenim episkopom Joanikijem.

KRENULA KAMPANJA

Iako parlamentarni izbori nijesu raspisani kampanja je već krenula, ocijenili su večeras učesnici emisije “Argumenti” na TVCG.

Pored političkih aktera, i crkva svojim djelovanjem preuzima političke poteze, kakve su litije, smatra sociolog Srđan Vukadinović.

Da bi se crkva trebala distancirati od pojedinih opozicionih partija smatra i Boris Raonić iz Građanske alijanse, dok komunikološkinja Jelena Pavićević ocjenjuje da bi se podrška crkvi mogla preliti i na izborima.

ZATVORENA GRANICA

Nakon što je danas premijer Duško Marković najavio da će Crna Gora, u skladu sa odgovarajućom procjenom, u prvim danima juna otvoriti granice sa zemljama koje ispunjavaju kriterijume Instituta za javno zdravlje, među kojima su Hrvatska, Slovenija, Austrija, Njemačka, Poljska, Češka, Mađarska, Albanija, Grčka, burna reakcija stiže iz Srbije!

Naime, odgovarajući epidemiološki kriterijum za sada ne ispunjava Srbija, samim tim granice ne mogu biti otvorene.

Marković je, na konferenciji za novinare, precizirao da je epidemiološki kriterijum za otvaranje granice 25 i manje oboljelih u odnosu na 100 hiljada stanovnika, što Srbija prema zvaničnim izvještajima Instituta ne ispunjava!

Ovo su samo neki od naslova u medijima u Srbiji:

Dačić: Srbija neće upućivati protestnu notu Crnoj Gori

I srpskom ministru spoljnih poslova Ivici Dačiću nije po volji najava Valde iz Podgorice o otvaranju granica, pa je ocijenio da je to smiješan i besmislen čin. On smatra da je vlada Mila Đukanovića “namjerno nije stavila Srbiju na listu država čiji građani mogu slobodno da uđu na prostor Crne Gore”. I Dačić kao i srpski mediji, je mišljenja da je ovu odluku donio predsjednik države Đukanović.

“To pokazuje njihov odnos prema Srbiji. Ako građani Srbije mogu slobodno u Mađarsku, Grčku, Bugarsku, zašto ne bi mogli i u Crnu Goru? Zaista smiješno i pokazuje do kog je nivoa došla državna politika Crne Gore. Oni povlače poteze koji su na sopstvenu štetu i koji su porazni za njihove građane “, rekao je Dačić za Blic.

On tumači da je, crnogorska vlast je zapravo rekla “ne trebaju nam turisti iz Srbije”.

Na pitanje koje on razloge vidi kao presudne za ovakvu odluku Podgorice, Dačić kaže da su to svakako politički razlozi.

“Kada je o nama riječ, mi smo donijeli odluku o otvaranju granica i građani Crne Gore mogu nesmetano da uđu u Srbiju bez problema i ograničenja. To je odnos Srbije, a eto kakav je odnos Crne Gore. Oni sve gledaju kroz problem koji imaju sa Srpskom crkvom, odnosno Mitropolijom i što se toliko naroda deklariše kao Srbi ili vjernici SPC. Jednostavno, očito imaju problem sa srpskim narodom”, ističe Dačić.

ZATVORENA GRANICA

Nakon što je danas premijer Duško Marković najavio da će Crna Gora, u skladu sa odgovarajućom procjenom, u prvim danima juna otvoriti granice sa zemljama koje ispunjavaju kriterijume Instituta za javno zdravlje, među kojima su Hrvatska, Slovenija, Austrija, Njemačka, Poljska, Češka, Mađarska, Albanija, Grčka, burna reakcija stiže iz Srbije!

Naime, odgovarajući epidemiološki kriterijum za sada ne ispunjava Srbija, samim tim granice ne mogu biti otvorene.

Marković je, na konferenciji za novinare, precizirao da je epidemiološki kriterijum za otvaranje granice 25 i manje oboljelih u odnosu na 100 hiljada stanovnika, što Srbija prema zvaničnim izvještajima Instituta ne ispunjava!

Ovo su samo neki od naslova u medijima u Srbiji:

Dačić: Srbija neće upućivati protestnu notu Crnoj Gori

I srpskom ministru spoljnih poslova Ivici Dačiću nije po volji najava Valde iz Podgorice o otvaranju granica, pa je ocijenio da je to smiješan i besmislen čin. On smatra da je vlada Mila Đukanovića “namjerno nije stavila Srbiju na listu država čiji građani mogu slobodno da uđu na prostor Crne Gore”. I Dačić kao i srpski mediji, je mišljenja da je ovu odluku donio predsjednik države Đukanović.

“To pokazuje njihov odnos prema Srbiji. Ako građani Srbije mogu slobodno u Mađarsku, Grčku, Bugarsku, zašto ne bi mogli i u Crnu Goru? Zaista smiješno i pokazuje do kog je nivoa došla državna politika Crne Gore. Oni povlače poteze koji su na sopstvenu štetu i koji su porazni za njihove građane “, rekao je Dačić za Blic.

On tumači da je, crnogorska vlast je zapravo rekla “ne trebaju nam turisti iz Srbije”.

Na pitanje koje on razloge vidi kao presudne za ovakvu odluku Podgorice, Dačić kaže da su to svakako politički razlozi.

“Kada je o nama riječ, mi smo donijeli odluku o otvaranju granica i građani Crne Gore mogu nesmetano da uđu u Srbiju bez problema i ograničenja. To je odnos Srbije, a eto kakav je odnos Crne Gore. Oni sve gledaju kroz problem koji imaju sa Srpskom crkvom, odnosno Mitropolijom i što se toliko naroda deklariše kao Srbi ili vjernici SPC. Jednostavno, očito imaju problem sa srpskim narodom”, ističe Dačić.