HUSOVIĆ PORUČIO

Bošnjačka stranka je učesnik svih važnih političkih procesa u državi, što je pokazatelj da je njena ideja iz 2006. godine naišla na odobravanje, a vizija osnivača stranke biće potvrđena i narednih godina, uz podršku mladih ljudi, koji su budućnost partije”, poruka je lidera Bošnjačke stranke Rafeta Husovića, povodom 14 godina od osnivanja BS.

Kako je istaknuto, u Rožajama je 26. februara 2006. godine osnovana Bošnjačka stranka, jedini autentični politički zastupnik interesa Bošnjaka u Crnoj Gori. Za relativno kratak period postojanja, kroz aktivnu realizaciju programskih odrednica, BS je unaprijedila status Bošnjaka u državi na svim nivoima i postala važna poluga u državnoj vlasti.

“Na današnji dan prije 14 godina, nakon dugih priprema, osnovali smo Bošnjačku stranku, što je bio početak realizacije političkog projekta koji je imao za cilj da bošnjački narod u Crnoj Gori dovede na poziciju aktivnog sudionika na političkoj i ukupnoj društvenoj sceni gdje se, slobodno mogu reći, danas po prvi put u svojoj istoriji nalazi. Bošnjačka stranka je svojom političkom vizijom podržala sve ideje koje su vodile ka zajedničkom cilju – približavanju Crne Gore zajednici evropskih država”, kazao je Husović.

Kako je dodao, za 14 godina učešća na političkoj sceni Crne Gore, Bošnjačka stranka je svojim djelovanjem doprinijela da država Crna Gora danas bude sigurno mjesto za život svih njenih građana. Koncept građanske, multietničke Crne Gore, jedini je održivi model, na koji su u toj partiji itekako ponosni.

“Crna Gora je danas građanska država, koja je na demokratski način obnovila svoju nezavisnost. Mi smo danas punopravna članica NATO Alijanse, a takođe smo i pred vratima EU. Nastavljamo naš put ka još intezivnijem razvoju”, poruka je lidera Bošnjačke stranke Rafeta Husovića.

VUKIĆEVIĆ MARKOVIĆU

Nezavisna poslanica Anka Vukićević poručila je premijeru Dušku Markoviću da je “pravi trenutak” da se zajednički razmisli o budućnosti Crne Gore i njenih građana odavno prošao. Pravi momenat je ističe bio dan nakon referenduma.

U odgovoru na dopis premijera Markovića kojim je pozvana da se uključi u započeti društveni dijalog nazvan “Savez za Evropu” Vukićević ističe da se sa pozivom kasni punih četrnaest godina te da je, kako je istakla, dan nakon referenduma bio momenat kada se trebao desiti poziv na dogovor o suštinskim ciljevima i interesima za dobrobit države i svih njenih građana.

“Sve ove godine lagano je gašena nada u stvaranje Crne Gore države vladavine prava, države socijalne pravde, društva jednakih šansi”, kazala je Vukićević.

Ona ocjenjuje da su zaboravljena građanska prava koja pripadaju svakom čovjeku i, kako dodaje, stvoreno je duboko podijeljeno društvo.

“Podijeljeno na one koji su uz skute vlasti ostvarili sve, školovali, zaposlili, izbjegli pravdu, postali, “uspješni” biznismeni. Zaboravljeni su ostali oni koji svoj patriotizam nijesu mjerili novcem, koji su htjeli Crnu Goru u kojoj ima mjesta za sve. Oni koji su radom stekli diplome, koji su vjerovali da je znanje preporuka za posao, koji su u privatnom biznisu propadali jer su vrijedni ugovori rezervisani za neke druge. Zaboravljeni su, a istinski su vjerovali u pravo, čast i slobodu Crne Gore. Umjesto države sa nezavisnim institucijama i nezavisnim pojedincima naša stvarnost su zarobljene institucije, nefunkcionalne lokalne samouprave sa stotinama uhljeba, koje su daleko od servisa građana”, navodi nezavisna poslanica u odgovoru premijeru.

Ona poručuje i da veliki broj građana osjeća, prepoznaje nepravdu i na različite načine pruža otpor.

“Razne građanske inicijative su upozoravale, ukazivale na greške, uzalud. Danas hiljade građana protestuje zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, čijem usvajanju nije prethodio prijeko potreban društveni dijalog. Zakon koji je zaokupio pažnju i izazvao brigu cjelokupne javnosti, stavljajući ostale probleme u drugi plan”, kazala je.

Vukićević navodi i da se ušlo u izbornu godinu, sa institucijama čije VD stanje predugo traje i ocjenjuje da u takvim uslovima ne može biti fer izbora.

“Ono što se od Vas očekuje je konkretizacija dijaloga i otvaranje ozbiljnih pregovora sa opozicijom u cilju traženja rješenja koja će učiniti da institucije konačno postanu istinski servis građana. Neophodan je dijalog koji će za rezultat imati jasan plan izlaska iz ove situacije, a ne simuliranje demokratije pred evropskim partnerima od kojih se očekuje da moderiraju tokom ovog procesa kao garant stabilizacije društvenih prilika”, zaključile je Vukićević.

LOKALNI IZBORI

Socijaldemokrate (SD) Tivta nastupiće samostalno na lokalnim izborima koji će se održati 5. aprila 2020. godine.

Ta odluka jednoglasno je donešena na sinoć održanom OO Socijaldemokrata Tivta.

“Kao dio lokalne vlasti, za ove četiri godine, radili smo sve što je bilo u našoj moći da Tivćankama i Tivćanima bude bolje. Bili smo korektivni faktor ove vlasti i jasno pokazali stav o svim važnim pitanjima koja su bila aktuelna u našoj opštini”, kazao je predsjednik OO SD Tivta, Zdravko Mitrović.

U tom OO su uvjereni da stanovnici Tivta prepoznaju njihovo zalaganje i očekuju da će na ovim izborima dobiti još veću podršku da zajedno sa njima rade za još bolji Tivat.

“Zato pozivamo sve one koji žele dobro Tivtu da svojim glasom za Socijaldemokrate omoguće da u periodu koji je pred nama radimo za interes našeg grada i svih građanki i građana, jer smo sigurni da Tivat mora bolje i da to bolje dolazi sa Socijaldemokratama”, kazao je Mitrović.

SAVEZ ZA EVROPU

Sastancima sa predstavnicima Evropskog pokreta u Crnoj Gori i Akcije za ljudska prava (HRA), danas 26. februara, predsjednik Vlade Crne Gore Duško Marković nastaviće dijalog u okviru Saveza za Evropu.

Nakon sastanaka biće objavljeno saopštenje za javnost, a Služba za odnose s javnošću Vlade Crne Gore obezbijediće medijima snimke i fotografije sa početka sastanaka.

Kako ističu iz Kabineta premijera, Savez za Evropu je inicijativa koju je pokrenuo predsjednik Vlade kako bi se kroz širok dijalog sa relevantnim političkim i društvenim akterima otvorila sva pitanja važna za prevazilaženje podjela, a sve u cilju pune integracije Crne Gore u EU.

SLAVIŠA LEKIĆ

Šesnaestak godina otkako je Srbija stekla nezavisnost, Crna Gora ostaje nedosanjani san velikosrbijanskih geometara, navodi novinar Slaviša Lekić u autorskom tekstu za Pobjedu.

Engleska politička publicistkinja i književnica Rebeka Vest u Jugoslaviji je boravila tri puta uoči Drugog svjetskog rata, a onda objavila monumentalnu hroniku Crno jagnje i sivi soko, koja se smatra klasičnim djelom o toj pokojnoj zemlji i narodu gotovo na izdisaju.

“Odnos Rebeke Vest prema Jugoslaviji”, pisao je New York Herald Tribune, “postao je ljubavna afera, poput one Hemingvejeve sa Španijom”.

Sve što je gospođa Sisili Izabel Endrus (Rebeka Vest je njen pseudonim) uoči dolaska na jugoistočnoevropsko poluostrvo znala o Balkancima, moglo se sažeti u jednu riječ – nasilje!

Balkan, Balkan

Svoje “sveznanje” pravdala je, između ostalog, i predrasudama Francuza, koji su riječju ,,Balkan“ označavali hohštaplera ili varvarina. Jednom su je u nekom pariskom hotelu probudili bučni susedi, čula se svađa, zatim su odjeknula tri šamara i onda se čula žena koja jeca: “Balkan, Balkan”.

Drugi put pak u Nici, dok je jela rakove u nekom malom restoranu, pred njenim je očima pijani mornar ispraznio svoj revolver u ogledalo iza šanka, dok je vlasnica, obema rukama držeći glavu, na njega vrištala: “Balkan, Balkan”.

U jebenoj vasioni, uključujući sve poznate galaksije, nema teritorije gde je, poput regije “Balkan, Balkan”, mir neprirodan i poslovično silom iniciran uglavnom kratak vremenski interval.

Uprkos svemu tome, Balkan je za Rebeku Vest večito ostao “velika i mračna, ali i lepa tajna”.

Za nas prikovane za ovo tlo meda i krvi ,,Balkan, Balkan“ je i dalje dragstor ratova, pogibelji, patnje i nepatvorene mržnje koja rastače poluostrvo: ne baš na način da tlo nestane već da ono malo pameti što još uvek opstaje na ovim prostorima odleprša i bolju budućnost potraži van balkanskih koordinata.

Vazda je u poslednje tri decenije ova regija, kao večiti trn u oku pristojnom svetu, bila u centru pažnje “prijatelja Balkana” i “kontrolora” koji su nas kontrolisali u nakani da se nekako dozovemo pameti: Eli Vizel, Alojz Mok, Đani de Mikelis, Sajrus Vens, Dejvid Oven, Konstantin Micotakis, Ričard Holbruk, samo su neki od likova koji su kontrolisali mir i stabilnost u regionu.

A onda je preko noći faktor mira i stabilnosti postao Slobodan Milošević, čiji se ,,nadzor“ okončao bombardovanjem ostatka Jugoslavije.

I sopstvenim krahom.

Nikad Zoranu Đinđiću, Vojislavu Koštunici i Borisu Tadiću, pa čak ni nesrećnom Tomislavu Nikoliću nije palo na pamet da se igraju “faktora” koji će dominirati u regionu, možda, evo nagađam, i zbog svesti o ulozi Srbije u svim tim dešavanjima.

Odgovornosti u Srbiji, međutim, za sve ono što se tokom devedesetih dešavalo diljem većine jugoslovenskih koordinata, u nekim oblicima represije čak i na sopstvenom tlu, nije bilo ni na nivou metafizičke.

Prosto: odgovornost, lustracija, krivica, denacifikacija… imenice su koje su posle 5. oktobra nestale iz srpskog jezika.

I, ne, nisu za to krivi Vojislav Šešelj, Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić ili Ivica Dačić: krivica je, paradoksalno, na plećima političkih neistomišljenika i meta ovih jahača apokalipse; odgovornost je na Zoranu Đinđiću, Vojislavu Koštunici (posebno) i Borisu Tadiću zbog toga što nisu učinili makar simbolički korak ka katarzi.

Osjećaji

Da je te vrste ozbiljnosti u prethodnoj političkoj eliti bilo, ne bismo danas imali ovu ,,naprednu“ mirnodopsku pošast u regionu.

“Mi ćemo, da bismo bilo šta mogli da uradimo, morati sve da promenimo. I to prvo sebe”, rekao je Aleksandar Vučić kad je, zbog hemijskog čišćenja, ispostaviće se kasnije, sa sebe skinuo šinjel dr Vojislava Šešelja, natakario naočare, sklopio prste obe ruke u piramidu i autovao se kao evropejac.

Eksplozija katarzičnih osećanja preplavila je region kad je najbolji Šešeljev đak agendovao, kao svoju, Inicijativu o Danu sećanja za sve žrtve rata u bivšoj Jugoslaviji, koje se danas sećamo, da ne kažem da smo je zaboravili, baš kao i njegove reči: ,,Mi ćemo Kosovo i Metohiju, kao i Republiku Srpsku Krajinu i Republiku Srpsku, bar onaj deo koji je izgubljen u poslednjoj hrvatsko-muslimanskoj ofanzivi, vratiti.“ (23. januar 2000).

Razapet između Velike Srbije i Srbije bez Kosova, žonglirajući između laži i istine, Vučić je danas u raskoraku sa samim sobom, posrće između Evropske unije i Rusije, čini korak napred, dva koraka nazad…

Kosovo, Kosovo

Kad je bivša južna pokrajina u pitanju upravo je politika malih koraka, koju Srbija praktikuje posle bombardovanja 1999, poraza na Kosovu i verifikovanja Kumanovskog sporazuma, rezultirala nestajanjem srpskih institucija, a uz pomoć međunarodne zajednice i gubljenjem suvereniteta.

Vučićeva poslednja poseta bivšoj srbijanskoj pokrajini, nedeljama planirana s namerom da zaseni Miloševićev Gazimestan (odakle po zlu pamtimo onu: “… Danas, opet smo u bitkama i pred bitkama: one nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene”) bila je jedno lepo upakovano – ništa, začinjeno govorom s citatima Bore Pekića, ,,mudrostima“ Nikolaja Velimirovića i pohvalama na račun Miloševića!

“Odavde nema nazad”, poentirao je kasnije Vučić, citirajući u svom govoru jedan kosovskomitrovački grafit, seo sa svitom u auto i vratio se u rikverc – u Beograd.

Nedugo potom ispostaviće se da su Hašim Tači i Aleksandar Vučić godinama javno zagovarali suživot u multietničkom, a u tajnosti razmenjivali SMS-ove dogovarajući se o monoetničkom životnom okruženju.

Njihova sinhrona razmišljanja o ,,kompromisu” verovatno bi ostala u domenu neobaveznog ćaskanja, sve do svršenog čina, da se u priču nije umešao Džon Bolton, bivši Trampov savetnik za nacionalnu bezbednost, koji nije isključio ,,teritorijalna prilagođavanja“ ukoliko se dve strane o njima dogovore.

Ima neke božanske pravde da tamo gde je jedan autokrata, Milošević, započeo svoj krvavi pohod, drugi, Vučić, koji je večito manipulisao memorijom i igrajući na kartu najdubljih emocija izgradio ime na targetiranju izdajnika i plaćenika, bude arhiviran kao izdajnik i tako pokrene zamajac okončavanja svoje političke karijere.

Radikalština je, međutim, kao plastična flaša, neuništiva, pa se kompenzacija traži na drugoj strani, rušenjem celovitosti neke druge države, tačnije, insistiranjem na nezavisnosti Republike Srpske kao nekoj vrsti utešne nagrade posle kosovskog sunovrata.

San o Srpskoj

Mladen Ivanić, nekadašnji član Predsedništva BiH, imao je tezu ,,da se Srbija povezivanjem ta dva pitanja jednog odriče: ako je Kosovo Srbija, onda to ne može biti i Republika Srpska”, ali je to teško nacrtati Mili Dodiku iz Laktaša, koji prodajući muda za bubrege, kako se na izvornom srpskom kaže ojačavanje sopstvenog, ali i Vučićevog položaja u biračkom telu, svako malo, kao enti put pre nekoliko dana, pripreti kako će RS dići svoj rep i otperjati iz BiH.

Istina je da su sve te Vučić-Dodikove maštarije plašenje mečke rešetom, ali nikom u bližoj i daljoj okolini nije prijatno kad Dodik, u ime naroda, afirmiše (veliko)srpske prioritete: ,,Republika Srpska, Srbija, četiri opštine Kosova, reintegracija srpske politike i nacionalnih interesa u Crnoj Gori“, pravi rang-listu Vučićev laktaški megafon i ijekavički konvertor.

Problem Crne Gore

Šesnaestak godina otkako je Srbija stekla nezavisnost, Crna Gora ostaje nedosanjani san velikosrbijanskih geometara.

Brojni su primeri koji svedoče o ignorisanju integriteta, nezavisnosti i ustavnog poretka Crne Gore. ,,Odbrana svetinja“, koju predvodi crnogorski depandans Srpske pravoslavne crkve, koja ne priznaje nezavisnu i suverenu Crnu Goru, a crnogorski identitet vidi isključivo kao geografsko-teritorijalnu odrednicu, decidirano je na tragu političkog identiteta i uverenja opozicionara okupljenih oko prosrpskog Demokratskog fronta, čija politička agenda kao da je pravljena u vili ,,Bokeljka“, ne negde na crnogorskim plažama već u Beogradu, u štabu Aleksandra Vučića.

Gde se, inače, strateški osmišljava njegovo političko delovanje koje počiva na jedinstvu suprotnosti i pravljenju ili makar izmišljanju konflikta, a onda gašenju vatre, gde se on pojavljuje kao ključni vatrogasac!

Srbija, Srbija

Kapacitet, međutim, Aleksandra Vučića da bude faktor mira u regionu ravan je njegovoj popularnosti u Srebrenici.

Fasciniran Putinom, rado u društvu Viktora Orbana, na ti sa Redžepom Erdoganom – takav, dakle, kakav je, Vučić je ipak neophodan Evropi, kojoj je, što se Balkana tiče, na prvom mestu rešenje kosovskog pitanja, obuzdavanje Dodika i stabilnost koju može da podrži jaka vlast, a u današnjoj Srbiji to može da garantuje samo Vučić.

Zauzvrat, demokrature što se tiče, date su mu odrešene ruke. I zato strategija vlasti Aleksandra Vučića nesmetano počiva na strahu građana: od Srbije je napravio državu u kojoj vlada strah i u kojoj se strahom vlada.

Srbija je kidnapovana država, društvo razvaljeno i maksimalno podeljeno, nezavisne institucije okupirane, opozicija naružena i gurnuta u odbrambeni gard, tabloidi i televizije pretvorene u megafon vlasti, a kritička svest u defanzivi.

Takva je danas “Srbija, Srbija”, velika i mračna tajna, tajna koja je odavno prestala da bude lepa.“Srbija, Srbija”, čiji su građani, koliko god to paradoksalno zvučalo posmatračima sa strane, najveća kolateralna šteta odnosa u regionu.

Jbg, niko nas 2012. ispred biračkih kutija nije tukao po ušima.

ČEKAJUĆI DOKUMENT

Pompezno najavljivanja, na brzinu napisana pa onda zaturena ili zaboravljena – takvu je sudbinu doživjela Deklaracija o opstanku srpskog naroda u regionu, piše Pobjeda.

Od donošenja zajedničkog dokumenta ostala su samo obećanja na koja su svi zaboravili valjda zbog događaja koji su ih pretekli ili zbog novca koji su u međuvremenu dobijali za zaštitu srpskih interesa, navodi Pobjeda.

Sve je počelo 4. avgusta 2017. godine velikim sastankom Srba iz regiona u Novom Sadu gdje ih je ugostio predsjednik Srbije i obećao donošenje dokumenta kojim će se štiti srpski jezik, kultura i istorija. Bili su to i predstavnici Srba iz Crne Gore, Hrvatske, tadašnje Makedonije, ali je za zastupnika srpskih interesa „izabran“ predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, čovjek kojem Aleksandar Vučić bezrezervno vjeruje.

Prvo je obećano da će dokument biti gotov u novembru 2017, ali rok je pomjeren za 1. decembar, taj simboličan datum za Srbe. Zatim je u januaru 2018. objavljeno da je Deklaracija gotova – ali je niko nije vidio.

Slijedilo je obećanje da će biti objavljena za Dan državnosti Srbije 15. februara 2018. godine. Baš toga dana predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je kazao da je on glavni krivac što Deklaracija nije objavljena jer za nju želi međunarodnu podršku.

„Asimilacija”

“Ja sam kriv što danas nije objavljena, zamolio sam predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da nam dozvoli nekoliko dana ili sedmica, iako smo taj tekst odavno sačinili. Želeo bih da dobijem širu međunarodnu podršku, a ne široku međunarodnu osudu”, izjavio je Vučić.

Ipak, 15. februar 2018. spremno je dočekao Milorad Dodik, jer je Vlada bosanskohercegovačkog etinteta Republike Srpske nekoliko dana ranije usvojila Aneks 1 Sporazuma o specijalinim i paralelnim vezama sa Srbijom.

Taj Aneks „sprečava asimilaciju srpskog naroda“, a entitet Republika Srpska i država Srbija obavezuju svoje državne organe, ustanove i organizacije da omoguće materijalne, društvene i političke uslove za uspješan razvoj, očuvanje i negovanje kulture i nacionalnog identiteta srpskog naroda.

Zanimljivo da je istoga dana kada je Aneks usvojila Dodikova Vlada zasijedala je i Vlada Srbije, ali takav dokument nije usvojila.

Obećanja

“Cilj Deklaracije je zapravo bio sprečavanje asmilacije srpskog naroda u regionu, a to je trebalo postići „kroz očuvanje jedinstva nacije“,kako je rekao Dodik.

Tačnije: trebalo se fokusirati na upotrebu srpskog jezika, ćiriličnog pisma i prava na očuvanje nacionalno-kulturno-istorijskog nasleđa.

Zatim treba tražiti pravo na obrazovanje na srpskom jeziku i izučavanje nacionalne kulture, istorije i geografije.

Upravo zbog traženja prava na jezik i ćirilicu Deklaracija o opstanku srpskog naroda je preimenovana u Deklaraciju o očuvanju srpskog jezika, ali ni ona nije zaživjela.

Generalni sekretar predsjednika Srbije Nikola Selaković, koji je bio glavni medijski promoter Deklaracije, nije odgovorio na Pobjedina pitanja, upućena mejlom, kakva je sudbina ovog dokumenta.

Po svemu sudeći, promocija i donošenje Deklaracije kao vid zaštite Srba u regionu i njihovog kulturnog integriteta sada trenutno nije u političkom interesu vlastima u Srbiji.

Zapravo, pitanje je kada će igra oko Deklaracije ponovo biti plasirana u javnost, da bi se pod izgovorom zaštite Srba u regionu zabašurio neki veći i gorući problem – recimo, Kosovo, navodi Pobjeda.

MCP TVRDI

Premijer Duško Marković ponovo je danas grubo i neodgovorno oklevetao Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) podmećući joj ničim dokazan stav da želi da se stavi iznad države i da ne priznaje njen suveneritet i nezavisnost, saopšteno je iz Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP).

Marković je ranije danas ocijenio da se Crkva u Crnoj Gori stavlja iznad države, ne priznajući njenu suverenost i nezavisnost i iskazujući ambiciju da odlučuje o političkim akterima, odnosno da utiče na izbor vlasti.

U reagovanju MCP navodi se da je istina potpuno drugačija, i da se vlast kontinuirano stavlja iznad države, kršeći čak i Ustav Crne Gore.

Kako su kazali, nikada Crkva nije imenovala ministre, poslanike i državne službenike, ali zato se vlast direktno miješa u kanonsko ustrojstvo Crkve i određuje ko je crkva a ko nije, narušavajući princip odvojenosti Crkve i države.

„Crkva nikada nije bila, niti će ikada biti protiv Crne Gore, ali neće ni biti slijepi poslušnik ateističkih vladara koji žele da je ustrojavaju po svojim mjerilima i aršinima“, tvrde iz MCP.

Oni su ponovili da Crkva nije ni protiv donošenja Zakona, već isključivo protiv pojedinih diskriminatornih i antiustavnih članova kojima se vrši pravno nasilje ne samo prema Crkvi, već i prema važećem pravnom poretku Crne Gore.

Iz MCP su kazali da je sve to saopšteno danas i na sastanku članova Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori sa delegacijom Evropskog parlamenta, koji je održan u Podgorici.

Prema njihovim riječima, još jednom je konstatovano da je stav međunarodne zajednice da se do rešenja mora doći dijalogom, uključujući ne samo primjenu, već i izmjenu spornih članova. „To je ono na čemu Episkopski savjet od početka insistira“.

Iz MCP su upitali, ako je dijalog jedini put, čemu služe izjave koje dolaze sa najvažnijih državnih adresa, a koje su se pretvorile u svojevrsnu mantru, da se Crkva bori protiv Crne Gore.

„Ako nešto doprinosi ugledu Crne Gore pred Evropom i svijetom, ako je nešto za ponos u Crnoj Gori, to su naše veličanstvene litije u kojima stotine hiljada ljudi mirno i dostojanstveno iskazuju nezadovoljstvo donošenjem ovakvog Zakona“, kaže se u reagovanju.

Navodi se da crnogorska vlast, umjesto da čuje glas naroda, pokazuje svoje totalitarne oblike i taj isti narod naziva izdajnicima, rušiteljima države i ludacima.

Iz MCP su kazali da „ovakva sabranja po brojnosti i duhu ne pamti Evropa u poslednjih 100 godina“.

I pored toga, kako su naveli, sa žaljenjem primjećuju da nema te državne institucije koju vlast ovih dana nije upregla u prljavu borbu protiv Pravoslavne Crkve i njenih vjernika, koji traže da imaju ista prava koja pripadaju i drugima.

„Izjavama i ponašanjem predsjednik (Milo) Đukanović juče u Ženevi, a premijer Marković danas, pokazuju da su oni i njihova partija jedini koji se stavljaju iznad Crne Gore, pretvorivši institucije sistema u mašineriju za ostvarivanje svojih političkih i partijskih interesa, a ne u službi građana koji svakoj državi, pa i Crnoj Gori obezbjeđuju suverenitet“, kazali su iz MCP.

Oni su naglasili da traže samo da se nad Crkvom primjenjuju isti zakoni koji važe i za druge vjerske zajednice, kao i za svako pravno lice u Crnoj Gori.

„I nećemo stati u toj borbi“, poručili su iz MCP.

DPS DEMOKRATAMA

U Demokratskoj partiji socijalista su kazali kako je saopštenje Demokratske Crne Gore, u vezi Novog duvanskog kombinata, površno, neutemeljeno i nadasve demagoško.

U saopštenju DPS-a, koje je potpisala odbornica u Skupštini Glavnog grada Ksenija Aranitović, navodi se kako je apsolutna neistina da Glavni grad ostaje bez udjela u Novom duvanskom kombinatu.

“Ono što je istina jeste da je Glavni grad prvobitno povećao akcijski kapital u NDK kada je došlo do promjene projekta i povećanja naknade za komunalno opremanje zemljišta. Nakon toga, naš strateški partner je odlučio, na što shodno Zakonu ima potpuno pravo, da umjesto Glavnog grada plati komunalno opremanje što je shodno ugovoru bila obaveza Glavnog grada, a Glavni grad je zauzvrat ustupio ranije povećani udio u NDK čime je došlo do uštede velike količine novca u korist Grada. Ono što je važno napomenuti jeste činjenica da i nakon ove transkacije Glavni grad i DALJE ima značajan akcijski udio u NDK što potpuno demantuje manipulacije Demokratske Crne Gore”, navode u DPS-u.

Iz te stranke podsjećaju da je, upravo zahvaljujući njihovoj viziji, došlo do realizacije projekta, te da danas imamo jednu novu modernu fabriku koja zapošljava naše sugrađane.

“Posebno je licemjerno kada nam prigovaraju oni koji su tada tvrdili da će ovo biti neuspješan projekat, te da umjesto fabrike treba da imamo neplodnu livadu. Dalekosežno nema šta. Ali od Demokrata, ipak, očekivano. I finalno, gospodi iz Demokrata dobronamjeran savjet. Drugi put prije nego što poželite da ovako jeftino i populistički poentirate morate se ipak bolje pripremiti kako ne bi doživljavali ovako bolne demante koji demonstiraju vašu neozbiljnost i neznanje. Počnite da dolazite na Skupštine Glavnog grada, čitajte materijale, ne bježite od rasprave i vjerujemo da ćete biti na dobrom putu”, zaključili su iz DPS-a.

MARKOVIĆ SA PRIANTE

Crna Gora je primjer za cio svijet kako treba iskoristiti turističke potencijale na održiv način, saopšteno je na sastanku predsjednika Vlade Crne Gore Duška Markovića i direktorke za Evropu u Svjetskoj turističkoj organizaciji (UNWTO) Alesandre Priante.

“Snažno smo fokusirani na turizam, sa akcentom na održivi razvoj. Resurse želimo da sačuvamo za buduće generacije, a kroz niz aktivnosti smo željeli da potvrdimo opredjeljenje ka zelenoj ekonomiji. Podsjetio bih da smo prva država van EU koja je usvojila Zakon o zaštiti od klimatskih promjena“, kazao je predsjednik Vlade.

“Premijer je kazao i da turizam raste u kontinuitetu te da je svake godine sve veći broj turista, noćenja i prihoda koji se po tom osnovu ostvaruju. Crnu Goru je prošle godine prema preliminarnim podacima posjetilo 2,64 miliona turista, što čini rast od oko 440,000 turista u odnosu na godinu ranije što je najbolji rezultat u istoriji crnogorskog turizma, koji su ostvarili oko 14,5 miliona noćenja. Ostvaren je rekordan prihod od inostranih i domaćih turista u iznosu od oko 1,14 mijardi eura ili oko 100 miliona eura u odnosu na 2018. godinu”, navode iz Kabineta predsjednika Vlade.

Po izvještaju Evropske komisije za putovanja Crna Gora je sa rastom u broju turista od 21% prošle godine bila prva u Evropi, dok su pored nas samo još dvije evropske države imale dvocifrene stope rasta.

Predsjednik Vlade je precizirao da je Vlada osim na turizam, usmjerena posebno i na oblasti poljoprivrede, energetike i snaženja sveukupne infrastrukture.

Konstatujući da je Crna Gora pretežno avio destinacija, Marković je kazao da se Vlada odlučila da valorizuje aerodrome kako bi poboljšala dostupnost i unaprijedila postojeću infrastrukturu.

Priante je kazala da se divi razumijevanju koje Vlada pokazuje u odnosu na značaj turizma za državu i njenu ekonomiju. Istakla je da Svjetska turistička organizacija, kao specijalizovana agencija Ujedinjenih nacija, želi da nastavi kvalitetnu saradnju sa Vladom i Ministarstvom održivog razvoja i turizma, na daljem unapređenju odgovornog i održivog turizma.

Ona je najavila da bi generalni sekretar STO Zurab Pololikašvili trebalo na jesen da posjeti Crnu Goru.

SASTANAK POSP-A

Kopredsjedavajući Parlamentarnog odbora EU i Crne Gore za stabilizaciju i pridruživanje (POSP) Vladimir Bilčik kazao je da se za Crnu Goru neće mijenjati pravila u pristupnim pregovorima sa EU.

Bilčik je na sastanku POSP-a u Podgorici istakao da Evropski parlament podržava politiku proširenja Unije. On smatra da je članstvo u EU najbolji način za razvoj Crne Gore i njen prosperitet.

“Crna Gora mora nastaviti sa ispunjavanjem zadataka u pregovaračkom procesu bez straha da bi se pravila mogla promijeniti. Pregovarački okvir za Crnu Goru se neće mijenjati. Mnogi su tvrdili da hoće, ali nemamo namjeru da mijenjamo pravila tokom same igre. To ne bi bilo fer“, rekao je Bilčik.

Predsjednik Skupštine Crne Gore i kopredsjedavajući POSP-a Ivan Brajović istakao je da su evropske integracije jedini put za države Zapadnog Balkana. On je pozvao na definisanje dugoročne politike EU prema ekonomskom razvoju regiona.

“Ohrabreni smo porukama briselskih zvaničnika da integracije ostaju strateško opredjeljenje novog saziva evropskih institucija koje su spremne da daju dalji podsticaj politici proširenja. Nova politika treba da pruži bolji tempo i veću predvidivost samog procesa“, kazao je Brajović.

Glavni pregovarač sa EU Aleksandar Drljević rekao je da je Vlada Crne Gore okrenuta prema svim relevantim organizacijama koje mogu da pomognu na putu integracija. On smatra da je promocija evropskih standarda obaveza Vlade ali i crnogorskog parlamenta.

“U daljem procesu pregovaračkog procesa izuzetno je značajno da se posvećenost vlade kontinuiranom ispunjavanju svih evopskih obaveza zaokruži procedurom izbora najvažnijih funkcija u sferi pravosuđa, u prvom redu Vrhovnog državnog tužioca (VDT)“, rekao je Drljević.

Šef Delegacije EU u Crnoj Gori Aivo Orav rekao je da nova metodologija proširenja treba da unaprijedi proces pristupanja Uniji. On je kazao da je to dobro za Crnu Goru, ali i čitav region.

“Ne pomjeramo stative za Crnu Goru u sred igre, već unapređujemo proces. I dalje nam je cilj članstvo svih zemalja Zapadnog Balkana u EU. Nova metodologija otvara mogućnost za dinamičniji proces“, rekao je Orav.

Danas započeta rasprava biče nastavljena sjutra kada će biti donijeti i zaključci.