SICILIJANOS ĐUKANOVIĆU

Crna Gora je posvećena unapređenju vladavine prava, što je i EK stavila u prvi plan pregovaranja, a predstavlja istinsku potrebu društava Zapadnog Balkana kojem je to inače jedan od temeljnih deficita, saopštio je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović tokom sustreta sa predsjednikom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu Linosom Aleksandrom Sicilijanosom. Sicilijanos je pohvalio dobre razultate koje Crna Gora postiže u oblasti izvršenja presuda Evropskog suda navodeći da ne postoji nijedna presuda koja bi zahtijevala mjere pojačanog nadzora Komiteta ministara SE.

On je kazao da Evropska konvencija predstavlja inspiraciju za cijelo crnogorsko društvo, što su primijetili evropski partneri i u Izvještaju o napretku Crne Gore za 2019. godinu, u kojem se konstatuje napredak i dobra saradnja sa Evropskim sudom.

Đukanović je poželio dobrodošlicu predsjedniku Suda uz zadovoljstvo što se saradnja Crne Gore sa tom institucijom nastavlja, a posjeta se realizuje tokom obilježavanja 70. godišnjice usvajanja Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.

“Uz želje za uspješno predsjedavanje Sudom, Đukanović je potvrdio spremnost Crne Gore da i dalje bude pouzdan partner i promoter vrijednosti sadržanih u Konvenciji. On je podsjetio na stabilno kretanje Crne Gore ka EU i istakao da ohrabruju novi tonovi briselskih struktura i optimizam u pogledu proširenja. Na toj liniji posebno je ukazao na posvećenost Crne Gore unapređenju vladavine prava, što je i EK stavila u prvi plan pregovaranja, a predstavlja istinsku potrebu društava Zapadnog Balkana kojem je to inače jedan od temeljnih deficita”, saopšteno je iz Đukanovićevog kabineta.

Sicilijanos je istakao da veoma cijeni saradnju sa Crnom Gorom i njenim institucijama kao članicom Savjeta Evrope koja poštuje odluke Suda i vrijednosti Konvencije.

“Posebno je pohvalio dobre razultate koje Crna Gora postiže u oblasti izvršenja presuda Evropskog suda navodeći da ne postoji nijedna presuda koja bi zahtijevala mjere pojačanog nadzora Komiteta ministara SE. Saglasio se sa Đukanovićem o značaju poštovanja i promovisanja vladavine prava, kao uslova za demokratski napredak društva i integraciju u EU. U tom kontekstu iskazao je punu  podršku Evropskog suda Crnoj Gori i najavio dalju saradnju”, zaključuje se u saopštenju.

Sastanku su prisustvovale predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i Ivana Jelić, sutkinja Evropskog suda za ljudska prava.

JAKIČ OCIJENIO

U Zakonu o slobodi vjeroispovijesti nema ništa što nije u skladu sa sistemima unutar Evropske unije, a to je rekla i Venecijanska komisija, kaže za Radio Crne Gore dugogodišnji slovenački i evropski parlamentarac i bivši ministar odbrane Roman Jakič.

“Zašto sam ja nadahnut optimizmom da kod tog zakona nije došlo do neke devijacije u poređenjima sa sistemima unutar Evropske unije je to da je Venecijanska komisija bila involvirana kod Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Kao dugogodišnji parlamentarac, ja mnogo cijenim mišljenje Venecijanske komisije, jer je ona mjerodavna da da pozitivna ili negativna mišljenja o nečemu”, ističe Jakič.

Jakič navodi da se i na međunarodnim adresama prati se trenutna situacija u Crnoj Gori.

“Čujem signale, i formalne i neformalne u Briselu, da je ta tema dosta ispolitizovana i to se i na taj način razumije u Briselu. Dijalog je taj koji treba biti uspostavljen još bolje i ovu situaciju treba rješavati razgovorom”, smatra Jakič.

Upitan da li će se, kao što to traži opozicija, Evropska unija uključiti u proces medijacijom, Jakič naglašava da Brisel svakako neće pisati zakonska rješenja.

“Države Evropske unije uvijek su bile sklone da pomognu, ali taj zahtjev za pomoć mora stići od svih aktera, a ne samo od jedne strane. Čak i da svi akteri požele neku medijaciju sa strane, Evropska unija nije ta koja će reći kako nešto treba da bude zapisano u nekom zakonu. Evropska unija će napraviti neki okvir u kome bi se stvorila atmosfera za dijalog, ali opet je na zainteresovanim stranama da dođu do rješenja. Dakle, neće Brisel doći i reći – u zakonu će pisati to i to. Takve medijacije nema. Treba znati da medijacija, ukoliko je svi zatraže, znači samo stvaranje okvira u kom će se sprovesti dijalog da bi se našla solucija”, objašnjava Jakič.

Romana Jakič, koji je 2016. bio na čelu OEBS-ove posmatračke misije u Crnoj Gori, kaže da nevidi ništa sporno u tome da se ovogodišnji parlamentarni izbori održe po starom zakonodavstvu.

“Kao vođa OEBS-ove misije koja je I sugerisala da treba mijenjati izborne zakone, žalim što oni nisu reformisani. Nadam se da će poslije nastupajućih izbora I konstituisanja parlamenta doći do spoznanja da je osnova parlamentarizma rasprava u Skupštini i da će se Odbor za reformu izbornih zakona ponovo sastati i da će do sljedećih izbora posao biti završen, jer u ovoj izbornoj godini svakako do promjene ne može doći”, poručuje dugogodišnji slovenački i evropski parlamentarac Roman Jakič.

Olivera Slavnić, Radio Crne Gore

KNEŽEVIĆ TVRDI

Jedan od lidera Demokratskog fronta Milan Knežević saopštio je, danas na preskonferenciji, da specijalni tužioci Milivoje Katnić i Saša Čađenović od 14. januara kriju dokument koji su dobili, a koji “ruši presudu za državni udar”.

Knežević rekao da su specijalni tužioci taj dokument “sakrili i od Višeg suda i od stranaka u postupku”.

Kaže i da su Andrija Mandić i Nebojša Medojević službeno odsutni i da iz tog razloga nijesu prisustvovali konferenciji u Skupštini.

On je pozvao predsjednika Apelacionog suda, predsjednika Višeg suda i vrhovnog državnog tužioca da javno saopšte da li im je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić dostavio dokument.

Knežević je podsjetio da su oni i 3. februara obavijestili javnost da je Javno tužilaštvo Srbije dostavilo taj dokument SDT-u.

Podsjetimo, Specijalno državno tužilaštvo ranije je saopštilo da navodi DF-a nijesu tačni.

KONVENCIJA NA CETINJU

U Crnoj Gori ima onih koji bi, kad bi im se nekako desilo da dođu na vlast, relativizovali priču o državi. SD je sastavljen od ljudi koji su od devedesetih iskreno za Crnu Goru, dok su drugi ulazili u saveze i u nekim sredinama sarađuju sa onima koji bi da ruše državu, poručeno je sa II izborne konvencije Socijaldemokrata Cetinja, na kojoj su izabrani delegati za II Kongres partije, kao i kandidati za članove Glavnog odbora.

Predsjednik SD Ivan Brajović je rekao da danas za Socijaldemokrate svako zna, te da je partija uspjela da sačuva osnovne postulate socijaldemokratije i da će nastaviti da radi na kvalitetu socijalne države i pravilnijoj raspodjeli stvorenoga.

“Cetinje je čuvalo onu iskru crnogorstva u ovoj našoj zemlji i iz njega je, najzad, zasijala luča 21. maja 2006. godine koja i dan danas obasjava našu Crnu Goru. Mi smo, nažalost, vrlo specifični. Ovdje ima onih koji bi, kad bi im se nekako desilo da dođu na vlast, relativizovali priču o državi, oni bi ukinuli ovu državu”, zaključio je Brajović.

Menadžer OO SD Cetinja Zoran Radonjić, je istakao da iako formalno mlada partija, samo SD je sastavljen od onih koji su od devedesetih iskreno za Crnu Goru.

“Ljubav prema Crnoj Gori vodi ovu partiju, a siguran sam i sve vas”, poručio je Radonjić, istakavši da će Socijaldemokrate na Cetinju u narednom periodu biti i brojnije i jače.

Predsjednik OO SD Cetinja Ivan Gazivoda, osvrnuo se na rad funkcionera SD u lokalnoj vlasti. On je istakao da je jedan od glavnih zahtjeva te partije bio utvrđivanje ukupnog duga Prijestonice koji je iznosio oko 38 miliona eura.

“Danas se možemo pohvaliti time da su javne finansije Prijestonice stabilizovane”, rekao je Gazivoda.

On je rekao i da se aktivno radi na regulisanju vodosnabdijevanja, problem sa kojim se Prijestonica suočava desetinama godina, rješavanju pitanja kompleksa Gornjeg Oboda, kao i na realizaciji projekata finansiranih iz državnog budžeta po Zakonu o Prijestonici.

“Sve ono što smo do sad, kao dio lokalne vlasti uradili, preporučuje nas da zavrijedimo još veću podršku naših sugrađanki i sugrađana. Zato sam danas siguran da smo nakon lokalnih izbora, kada je u pitanju koalicija, napravili pravi izbor, te da će naš rezultat na predstojećim izborima biti bolji od prethodnog”, zaključio je Gazivoda.

Kongres Socijaldemokrata održaće se 30. maja 2020. godine u Podgorici.

PEROVIĆ

Dukljanska akademija nauka i umjetnosti u cjelosti prihvatila moderni, napredni i sveobuhvatni Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji rješava veoma ozbiljne probleme u kojima se nalazi Crna Gora, saopštio je predsjednika Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, akademik Sreten Perović.

“Posebno smo ohrabreni da je država, kao i njene vodeće institucije, riješila da ojača Crnogorsku Pravoslavnu crkvu i da na taj način omogući Crnogorcima da i oni, zajedno sa njegovom svetosti, mogu u crnogorskim hramovima da se ravnopravno mole ili da samo prisustvuju obredima, zavisno od svojih potreba i uvjerenja. S nadom u pravedan ishod naših plemenitih napora,” navodi Perović u pozdravnoj riječi, na nedavno održanom skupu u Hiltonu.

On je pozdravio sve, kako je istakao, istrajne i nove borce za odbranu nacionalne i socijalne sigurnosti, za ljudska prava, za odbranu kanonske Crnogorske crkve, Crnogorskog jezika, nacije i kulture, za očuvanje bogatog multikonfesionalnog nasljeđa, za dostojanstvo domovine.

“Moja je želja da istinoljubive riječi učesnika ovoga skupa ne odnese vjetar, da njihove razložne poruke probude naše posustale i dremljive duše i zamućene svijesti i savjesti, da doprinesu daljem oslobađanju crnogorskih građana od domaće i uvezene mitomanije, od infektivnih krivotvorenja, istorijskih i savremenih neistina, da se oslobode od dugo nametane kolonijalne svijesti, od inferiornosti koja je pretežno plod neznanja i vlastitog nepouzdanja”, navodi on.

Perović kaže da bi želio da skup doprinese oslobađanju od svakodnevnih agresivnih klerikalnih floskula o navodnoj pobjedi vječnog života nad smrću, od nesuvislih riječi o svevidećem i pravednom „živom Bogu“, koji navodno stoji iza svojih ovozemaljskih sluga i kad kunu i kad proklinju.

“Ovaj skup jasnih idividualaca, ne u svemu istomišljenika, vjerujem da nema ambicije da sudi i presuđuje, iako i toga u svakoj analizi, pa i u ovom razgovoru može biti. Kritički osvrt, međutim, na sve subjekte odgovornosti i odlučivanja neophodna je vodilja da se izađe iz neprirodnih, nepravednih i nepovoljnih okolnosti. Ako svi nijesmo faktori odlučivanja, subjekti odgovornosti jesmo. I mi i drugi. Zato još jednom ponavljamo da je u ovoj epidemičnoj situaciji neophodna jasna i precizna odlučnost u primjeni Zakona o slobodi vjeroispovijesti, jer on obezbjeđuje ravnopravnost svima, pa i svim sljedbenicima i prijateljima Crnogorske pravoslavne crkve”, navodi Perović.

​

MARKOVIĆ BORISOV

Nakon uspostavljanja novih pravila pregovaranja za članstvo u Uniji, Bugarska će nastaviti da snažno podržava evopski put Crne Gore, saopštio je predsjednik Savjeta ministara te države Bojko Borisov crnogorskom premijeru Dušku Markoviću koji boravi u znaničnoj posjeti Bugarskoj.

Premijer Marković vjeruje da će naša država ove godine uspjeti da otvori jedino preostalo poglavlje 8, kao i da će ispuniti mjerila za poglavlja 23 i 24.

“Crna Gora i Republika Bugarska su saglasne u tome da je evropska integracija Zapadnog Balkana od ključnog značaja za dalju perspektivu njegovog bržeg ekonomskog i demokratskog razvoja. Ohrabreni smo time što je nova briselska administracija dala dugo očekivani zamah politici proširenja ukazujući da je Zapadni Balkan strateški interes Evropske unije”, kazao je Marković na početku zvanične posjete Bugarskoj.

Govoreći na zajedničkoj konferenciji za medije sa domaćinom, predsjednikom Savjeta ministara Bojkom Borisovim, predsjednik Vlade Crne gore je izrazio zahvalnost Vladi Bugarske i premijeru lično, na nesebičnoj podršci evropskim ambicijama naše zemlje.

“Želim da i ovom prilikom i na ovom mjestu iskažem veliku zahvalnost bugarskoj Vladi, bugarskom narodu i posebno predsjedniku Borisovu na sveukupnoj podršci Crnoj Gori na planu ostvarenja njenih ključnih spoljnopolitičkih i nacionalnih interesa – prije svega naše integracije u NATO i naravno u Evropsku uniju. Bugarska i predsjednik Borisov su bili snažno uz Crnu Goru, podržavali nas, prenosili svoja iskustva i vjerovali u naš potencijal kada to i baš nije bilo lako”, rekao je premijer.

Marković je posebno naglasio ključnu podršku Bugarske našoj zemlji tokom bugarskog predsjedavanja Evropskom unijom kada je zahvaljujući zalaganju premijera Borisova lično Jadransko-jonski pravac uvršten na listu evropskih koridora.

Govoreći o našem procesu evropske integracije Marković je rekao da je upoznao domaćina sa našim očekivanjima da u narednom periodu otvorimo jedino preostalo poglavlje – Konkurencija; i da otpočnemo sa zatvaranjm seta poglavlja za koja smo već postigli internu spremnost. Predsjednik Vlade je ukazao da je pokrenuo dijalog sa relevantnim političkim i društvenim akterima u Crnoj Gori o svim pitanjima koja su u interesu našeg evropskog puta.

Premijer Bojko Borisov izrazio je punu podršku evropskoj integraciji Crne Gore i pomenuo proteste protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica:

“Osuđujemo sve izgrede i vandalizme koji proizilaze iz vjerskih povorki u Crnoj Gori. Podržavamo vašu zemlju kao saveznika i prijatelja”, rekao je premijer Bugarske.

Govoreći o situaciji u našem regionu premijer Borisov je osudio stavove člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika protiv zvanične posjete predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića toj državi.

“Ne mogu da razumijem što mi sebi radimo“, rekao je premijer Borisov, “a da se sa druge strane u našem regionu događa antievropsko ponašanje. … Ne možeš da govoriš iskreno da govoriš o Evropi i o evropskom jedinstvu, a da predsjedniku Crne Gore ne dopustiš ulazak u državu”, rekao je premijer Borisov dodajući da su ta retorika i to ponašanje neprihvatljivi.

Tokom zvanične posjete Markovića Bugarskoj, planirani su i susreti, premijera i sa prvim čovjekom Bugarske Rumenom Radevim kao i predsjednicom Narodne skupštine Cvetom Karajančevom.

Teme sastanaka premijera Markovića sa zvaničnicima Bugarske biće i intenziviranje međudržavne saradnje u oblastima odbrane, energetike, turizma, poljoprivrede, infrastrukture i saobraćaja kulture i zdravstva, te za uspostavljanje saradnje u oblasti sporta i mladih.

PEROVIĆ

Rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović kazao je da predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića niko ne pita je li Crna Gora srpska država.

“Ne plašimo se ni da vojsku izvedu na ulice. Izveli su pola Crne Gore na ulice, i vojnici će biti naši najbolji šetači”, naveo je Perović.

Kazao je da je značajna podrška koju dobijaju iz Srbije i Republike Srpske.

“Naravno, nije poželjna u nekom zaštitničkom smislu, jer takvi tonovi nam ne pomažu zbog vlasti koja jedva čeka takve momente. Vlast u Crnoj Gori ne želi da imenuje litije pravim imenom, a to je skup građana Crne Gore koji su nezadovoljni donesenim zakonom. Baš zato smo u nezgodonoj poziciji da svaka prejaka podrška iz Srbije i Republike Srpske, Đukanovićevoj vlasti dobro dođe za zamjenu teza”, kazao je Perović gostujući u emisiji Pečat na Radio televiziji Republike Srpske (RTRS).

On tvrdi da SPC i njene jedinice duguju za porez “ni manje niti više nego druga pravna lica u Crnoj Gori duguju ili ne duguju državi”.

“Veoma nekorektno je od vlasti izvlačiti u ovom trentku tako nešto. Znam da je iznos koji se pominje u javnosti nebulozan. Poreska uprava Crne Gore treba da bude u službi svih njenih građana, a ne dnevne politike”, istakao je Perović.

Govoreći posjećenosti litija on tvrdi da su najveći politički skupovi u Crnoj Gori privlačili su između 10.000 i 20.000 građana, a da danas Podgorici na najmanje posjećenoj litiji ima 35.000 stanovnika.

“Ako tome dodate litije u Baru, Nikšiću, Budvim Bijelom Polju, Kolašinu, Mojkovcu…dolazite do narealnih brojki za Crnu Goru”, poručio je Perović.

Na konstataciju da Đukanović često poručuje da Crna Gora nije srpska država, Perović je rekao “Ko njega pita je li Crna Gora srpska! Na posljednjem popisu imate trećinu građana koji su se izjasnila da su Srbi, polovinu koja piše srpskim jezikom, i još polovinu koja njeguje na neki način i čuva vezu sa srpskim identitetom. On kao predsjednik trebalo bi u najmanju ruku da ćuti o tome”.

NA POZIV BORISOVA

Predsjednik Vlade Crne Gore Duško Marković započeo je jutros zvaničnu posjetu Republici Bugarskoj gdje je doputovao sinoć na poziv predsjednika Savjeta ministara Bojka Borisova.

Kako je saopšteno iz Vlade Crne Gore, premijeru Markoviću je pred sjedištem Savjeta ministara priređen svečani doček sa najvišim državnim počastima nakon čega su uslijedili zvanični razgovori dviju delegacija i sastanci predsjednika Vlade Crne Gore sa visokim zvaničnicima države domaćina.

“Posjeta predsjednika Vlade Crne Gore Republici Bugarskoj prilika je za produbljivanje saradnje dviju prijateljskih država i saveznica u NATO-u”, saopšteno je iz Vlade.

Bugarska, koja je snažno podržala pristupanje naše zemlje NATO-u, kako se dodaje u saopštenju, zastupa isti stav i u politici proširenja EU odnosno našeg pristupnog procesa. Stoga će teme razgovora premijera Duška Markovića sa najvišim zvaničnicima države domaćina biti nastavak integracionih i reformskih procesa i očekivanja i ambicije Crne Gore u daljim fazama evropske integracije.

“Očekuje se razmjena mišljenja o evropskoj perspektivi Zapadnog Balkana, u susret majskom samitu EU – Zapadni Balkan u Zagrebu, kao i o drugim pitanjima od regionalnog i šireg značaja. Posjeta će biti prilika da se ukaže na našu dobrosusjedsku politiku, te posvećenost Crne Gore regionalnoj saradnji i svim oblicima regionalnog povezivanja koji su komplementarni sa našim evropskim putem”, navodi se u saopštenju.

Teme sastanaka premijera Markovića biće i intenziviranje međudržavne saradnje u oblastima odbrane, energetike, turizma, poljoprivrede, infrastrukture i saobraćaja kulture i zdravstva te za uspostavljanje saradnje u oblasti sporta i mladih.

REAGOVANJE

Crna Gora je u postjugoslovenskom periodu izdržala znatno jače nasrtaje od aktuelne popovske histerije, pa će izdržati i sadašnji velikosrpski atak, naveo je u reagovanju dio bivših članova Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru povodom aktuelnih događaja u vezi sa usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovjesti i protesta u organizaciji Srpske pravoslavne crkve.

Oni podsjećaju da je Crna Gora prije nepunih četrnaest godina obnovila svoju državnost i istovremeno se opredijelila da svoju sudbinu veže za evropske i evro-atlantske integracije.

“Ovim istorijskim i vizionarskim odlukama, potvrđenim u državotvornom Ustavu, Crna Gora je konstituisana kao građanska i demokratska politička zajednica. I danas je ovo jedini politički izbor koji našim građanima pruža sigurnost i daje šansu da stvore pravednu i pravnu državu, slobodno i socijalno uravnoteženo društvo, tržišnu i produktivnu ekonomiju”, navode oni.

Ističu da je Pokret za nezavisnu evropsku Crnu Goru bio središte takve politike i takvih ideja. Danas su, kažu, samo djelimično zadovoljni ostvarenim rezultatima.

“Vlast nesumnjivo snosi odlučujuću odgovornost za ograničene domete unutrašnjih politika. Poraznija je činjenica da je alternativa vlasti opozicija pod vođstvom srpskih eparhija u Crnoj Gori. Umjesto djelovanja snažne patriotske i evro-atlantske opozicije, čime bi se obezbijedila progresivistička demokratija uz očuvanje stabilnosti i prosperiteta Crne Gore, danas je dominirajući dio opozicije utemeljen na idejama negacije Crne Gore i njenog prozapadnog puta. Međutim, najveći domet takve opozicije ostaje da bude posluga anticrnogorskih i tuđih interesa”, navode bivši članovi.

Parlament je, dodaju, usvajanjem odocnjelog Zakona o slobodi vjeroispovjesti u skladu sa modernim evropskim standardima uredio pravni položaj vjerskih zajednica.

“Konačno je otvoreno i pitanje uzurpacije crnogorskih crkava i manastira od strane SPC. Zato ovih dana prisustvujemo antidržavnom uličnom pohodu maskiranom u liku tzv. molebana i litija koje, bez ijednog crnogorskog državnog simbola uz snažnu propagandnu podršku od strane Srbije i uz zakulisno prisustvo Moskve, terenski organizuju velikosrpske eparhije u Crnoj Gori na čelu sa stožernim episkopom Amfilohijem”, ističu bivši članovi.

Pritom, napominju, SPC je zaboravila da je njena anticrnogorska i svetosavsko-nacionalistička misija predugo ignorisana.

“Podsjećamo da je ta ista crkva razorila drevni tumul na vrhu Rumije i nezakonito na istom mjestu postavila metalnu crkvu od razdora, baš kao što je protivpravno izgradila i krstionicu na obali mora. Istovremeno, decenijama devastira i falsifikuje pravoslavnu sakralnu i kulturnu baštinu, poput crnogorske svetinje Ostroškog manastira. I ujedno nekažnjivo djeluje izvan pravnog i poreskog poretka Crne Gore i to na način koji niti jedna država na svijetu ne bi tolerisala”, kazali su bivši članovi.

Prema njihovim riečima, sve te neprihvatljive aktivnosti samo potvrđuju potrebu postojanja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve.

“Crna Gora je u postjugoslovenskom periodu izdržala znatno jače nasrtaje od aktuelne popovske histerije, pa će izdržati i sadašnji velikosrpski atak. Ipak, i ovaj nasrtaj će ubrzo otići u nepovrat ali će nesumnjivo doprinijeti razobličavanju crnogorske političke scene”, ističe dio bivših članova Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru.

Kako su naglasili, vlast ima priliku da se suoči sa plodovima svog pogrešnog rada i da prepozna svoje lažne pristalice i ćuteće kalkulante, dok će se opozicija jasno podijeliti na proevropsku i državotvornu manjinu i onaj dio kojim ortački upravljaju Amfilohije i zvanični Beograd.

“Zato je ovaj klero-nacionalistički pohod krupan podsticaj za reanimaciju progresivnih i proevropskih političkih i društvenih ideja na kojima je obnovljena naša država. Ovo je prilika za regenerisanje i reformisanje državotvornih političkih snaga, uz odbacivanje loših politika i diskreditovanih kadrova. Jačanje proevropske, građanske i multietničke politike treba da bude potvrđeno na predstojećim izborima gdje velikosrpske stranke treba odlučno poraziti i istovremeno SPC dovesti „k poznaniju prava”. To je zaloga evropske budućnosti Crne Gore i snažan doprinos pobjedi miroljubive, građanske i demokratske politike na Balkanu”, poručuju potpisnici.

Potpisnici javnog reagovanja

Članovi izvršnog tijela Pokreta: Branko Lukovac, Rade Bojović, Branko Baletić, Nebojša Vučinić, Milan Marković, Šerbo Rastoder, Marko Špadijer, Darko Šuković.

Opštinski koordinatori Pokreta: Špiro Niković, Ferid Šarkinović, Veselin Popović, Muhamed Spuža, Zdenka Grbavčević, Dušan Simonović, Vlastimir Perović, Milan Obradović, Vuk Roćen, Svetozar Cerović, Marijan Mašo Miljić.

Članovi Savjeta Pokreta: Novak Adžić, Branko Banjević, Čedomir Bogićević, Miodrag-Bole Bošković, Petar Bokan, Jevrem Brković, Nebojša Burzanović, Milovan Đuričković, Zuvdija Hodžić, Ratko Ivanović, Milorad Jovanović, Anđe Kapičić, Petar Kapisoda, Novak Kilibarda, Avdul Kurpejović, Niko Martinović, Radovan Martinović, Ana Mišurović, Jakov Mrvaljević, Milan Mrvaljević, Andrej Nikolaidis, Dimitrije Popović, Vukić Pulević, Radovan Radonjić, Sreten Radonjić, Branislav Radulović, Stevan Radunović, Rajko Todorović, Branko Vojičić, Đuro Vučinić, Stevo Vučinić, Ilija Vujošević, Miodrag Vuković.

AZEM VLASI

Avet devedesetih kruži nad našom regijom. Nisu još zacijeljeli ožiljci iz minulih ratova i stradanja od krvavog raspada Jugoslavije, a živnuli su na javnoj sceni nosioci politike koja je pokrenula spiralu zločina prije tridesetak godina.

Piše,

Azem Vlasi,

(Autor je bio istaknuti političar u doba SFRJ, danas je advokat u Prištini)

Štaviše, u novim okolnostima, toj se politici daju novi podsticaji. Tmurni oblaci opet dolaze iz istog pravca i od onih koji su pokrenuli krvavi raspad Jugoslavije: iz Beograda, iz krugova velikosrpskog kleronacionalizma. A vlast kao krovna struktura i baštinik svega toga, podstiče nemire i nestabilnost u svom susjedstvu, dok njeni čelnici ironično govore kako su upravo oni, “čuvaju mir“ i ,,izvoze stabilnost“ u regiji, koji, eto, drugi ugrožavaju. Baš kao Slobodan Milošević u svoje vrijeme.

Dok je govorio o miru, spremao se i krenuo je u ratove. Po evidencijama regrutnih službi u ratove od 1991. Do 1999, od Vukovara do Kosova učestvovalo je 420.000 regruta iz Srbije, a nijedno od ratišta nije bilo na njenoj teritoriji.

Nove tenzije

Srbija je propustila istorijsku priliku da poslije oktobra 2000. godine raskine sa krvavim nasleđem Miloševićeve politike. Njega je nova vlast zasluženo poslala pred Haški Tribunal za ratne zločine, ali se na tome stalo. Izgledalo je da je dosta uzaludnog ratovanja i stradanja te da je i njima nužno potreban mir i stabilnost. Iznad svega, da im treba pomirenje sa susjedima protiv kojih je prethodni režim, u njihovo ime, ratovao.

Nadali smo se da je ružna prošlost ostala iza nas i da će ratne rane polako zacijeliti. Nažalost, to se nije dogodilo. Ljudi izrasli i nadahnuti politikom od prije oktobra 2000.godine konsolidirali su se i ojačali na vlasti tako da danas čine okosnicu snaga koje dominiraju na srpskoj političkoj sceni.

Simbol kontinuiteta srpske politike prije i poslije oktobra 2000. je Srpska radikalna stranka, zajedno sa Socijalističkom partijom Srbije, a njezin vođa Vojislav Šešelj simbol i oličenje postjugoslavenske Srbije i njene vlasti. Zajedno su na vlasti od Miloševića, od tada pa do sada.

Stranka koja vlada Srbijom i njen čelnik, izrasla je iz SRS. Demokratska opzicija koju čini spektar, od anemične Demokratske stranke do profašističke formacije “Dveri”, nije neka konkurencija sadašnjoj vlasti u Srbiji. A po pitanju odnosa sa susjednim državama- ne razlikuju se.

Kao onomad Milošević, i ovi sadašnji na vlasti, i u opoziciji, trabunjaju o navodnoj ugroženosti Srba u susjedstvu: u Bosni, Hrvatskoj, na Kosovu… Sada su smislili da su Srbi i u Crnoj Gori ugroženi. Pa bi da ih zaštite. Tada se u ,,odbranu“ Srba krenulo protiv Kosova, Bosne, Hrvatske.

Propatili su svi u ovim sredinama, a Srbi iz Hrvatske i Kosova završili su u kolonama prema Srbiji. Iz Bosne svi su pa i Srbi u kolonama i prema zapadno-evropskim zemljama. U Hrvatskoj skoro da ih više nema.

Stari obrasci

Na Kosovu, kako nedavno reče Aleksandar Vučić, živi 93 posto Albanaca, a Srba kojih je, dok im Milošević nije stao u odbranu bilo oko 11 odsto, danas ostalo oko tri odsto. U Bosni su skupljeni u entitet sa potencijalom kao Sarajevski Kanton, u znantno manjem broju nego ih je bilo do 1992.godine, a perspektiva su im zemlje Zapadne Evrope ili Srbija, kao zadnja utjeha.

Nema nikakve sumnje da bi, u ovim novoformiranim državama ostalo više Srba i živjeli bi znatno bolje da im se desila mirna disolucija Jugoslavije kao Češkoj i Slovačkoj ili Sovjetskom Savezu. Tamo nije došlo do većeg preseljavanja stanovništva, a nema ni mržnje.

Pošto je propala njihova ideja da svi Srbi žive u jednoj državi, pravo je Srbije da se brine o položaju Srba u novonastalim državama gdje oni žive. Kao i drugih država da se brinu za svoje manjine u Srbiji. Prema evropskim standardima i konvencijama.

Namjesto, toga iz Beograda se Srbima nudi odbrana, kao da su napadnuti. Huškaju ih protiv legalnih vlasti tih država. Velikosrpski kleronacionalizam podstiče Srbe u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, na Kosovu, pa i u Makedoniji, na destabilizaciju ovih zemalja, izmišljajući da su ugroženi.

Bosna i Kosovo

Posebno je teška situacija u Bosni. Milorad Dodik se zahuktao u trci za rušenje i destabilizaciju ove države sa krajnim ciljem da ona nestane. Ponaša se kao da je u završnoj fazi ostvarenja svojih želja… Naravno, ne zavisi opstanak Bosne od njega, ali posljedice osjećaju svi građani. Stalno žive u tenzijama i siromaštvu.

Protiv Kosova na djelu je i dalje kontinuitet stare politike. Mržnja prema Albancima i svemu albanskom, nesmanjena je. Od Srba na Kosovu, iz Beograda, traže da učine sve što mogu da Kosovo bude nefunkcionalna drzava. Mada oni to ne mogu, jer ih je malo, ali mogu sami sebi da zagorčavaju život.

Jasno je svima u Beogradu, da Kosovo nije dio Srbije i da od 1999.godine i nema nikakve šanse da to bude. Ali strogo je zabranjeno javno i glasno izreci tu istinu. Nacionalistička javnost, kao tabletama za smirivanje, tješi se pričama da će Rusija vratiti Srbiji Kosovo kada ona jos malo ojača, a NATO i Amerika oslabe. I to da će ga vratiti bez Albanaca.

Razgovori u Briselu o normalizaciji odnosa sa Kosovom sa strane Beograda svode se na farsu uz stalno ponavljanje da je Srbija ,,za kompromisno rješenje“ ali ne precizirajući – kakav i o čemu kompromis? Srbija zapravo misli da će tako izbjeći ono što treba da bude konačni rezultat dijaloga, a to je priznanje Kosova.

Crna Gora

Posebno težak problem za velikosrpski kleronacionalizam postala je Crna Gora. Nostalgičari ideje velike Srbije nekako su preboljeli i Kninsku Krajinu, i Kosovo, pa će i cjelovitu Bosnu. Ali gašenje nade da se Crna Gora može nekada vratiti u okrilje Srbije doživljava se kao ono Cezar, rimski imperator, Bruta: ,,Tui mihi fili Brutus!“

Poslije izgubljenih ratova za ,,veliku Srbiju“ Crna Gora je kao neka utjeha. Po ,,žabljačkom Ustavu“, uz pokorenu Vojvodinu i okupirano Kosovo, sa Crnom Gorom im je izgledala prihvatljivo jer je veća od one po Ustavu iz 1974.godine. Kada je Milosević ušao u sukob sa cijelim Zapadnim svijetom i NATO-Alijansom zbog Kosova, crnogorsko rukovodstvo mu nije htjelo praviti društvo. Što je dosta, dosta je.

Zatim je Crna Gora 2006. godine obnovila državnost poništenu od Srbije 1918. godine. U Beogradu se na taj čin nije gledalo ravnodušno. Skrivena nada ostala je u stožernoj instituciji i infrastrukturi koja kroz sve režime i sisteme baštini velikosrpske ideje- u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i pokloniku te ideje Amfilohiju Radoviću.

Medijska haranga

Sada kada se Zakonom o vjerskim slobodama ta infrastruktura velikosrpskog nacionalizma smješta u okvire pravne države, digla se velika hajka protiv države Crne Gore, crnogorskog nacionalnog identiteta i legalne vlasti. Uloga Srbije u tome je očigledna. To dodatno i ozbiljno diže tenzije u cijeloj regiji.

Medijska haranga protiv Crne Gore, laži, namjerno iskrivljavanje činjenica, nalik je na onu iz Miloševićevih vremena. Od svih koji šetaju na litijama vjerovatno 98 odsto o Zakonu protiv kojega su se digli znaju ono što im Amfilohije ćita: ,,Zakon otima svetinje Srpske Pravoslavne Crkve”!

Baš ih briga što to nema veze sa suštinom Zakona. Ali, istina nije važna, cilj je važan.

Ipak, Crna Gora je ozbiljna, konsolidovana i funkcionalna država, članica NATO i uskoro članica EU. Vrijeme harange iz Miloševicevih vremena prošlo je, a ni Srbija nije što je bila u ono vrijeme. Cilj litijskog pokreta je destabilizacija Crne Gore, a to ne može ostati bez uticaja na stanje u regiji. Taj pakleni plan neće uspjeti.

Dugoročni cilj i strategija velikosrpskog kleronacionalizma ugrađenog u državnu politiku Srbije je: putem blokada i svakovrsnih opstrukcija od strane entiteta RS destabilizirati, defunkcionalizirati i obesmisliti Bosnu i Hercegovinu kao državu; destabilizirati Crnu Goru i pocijepati crnogorski etnički korpus djelovanjen Srpske Pravoslavne Crkve; na sve moguće načine ometati konsolidaciju položaja Kosova na međunarodnom planu kao države i koristiti kosovske Srbe za razne opstrukcije…

Ciljevi Beograda

To je dugoročni cilj Srbije. To je i način osvete za neostvarenje ideje o jednoj velikoj državi svih Srba. Uz sve to, Srbija se naoružava i time hvali. A nema nikakve opasnosti da bude napadnuta od bilo koga. Hvala Bogu da je Crna Gora članica NATO, a Kosovo je pod zaštitom NATO-a.

Šest država nastalih od bivše Jugoslavije imaju uređene međusobne odnose bez ikakvih tenzija, bez međusobno otvorenih pitanja, niti se jedna drugoj miješaju u unutrašnje poslove. Srbija, osim sa Slovenijom, proizvodi probleme i neskriveno se mjesa u unutrašnje poslove svih ostalih.

Opasnosti od rata nema ni na vidiku, ali ni tenzije ovakvog intenziteta nisu podnošljive. Nažalost, izgleda da će to potrajati. Sada su tenzije u regiji, prije svega zbog ponašanja Srbije, veće nego prije 5 ili 10 godina. Nije teško zamisliti koliko bi nam svima bilo lakše i bolje uz normalne odnose i saradnju, a bez tih tenzija. Pa i samoj Srbiji.