DPS KOLAŠIN

Jasno se pokazuje da iza šetnji i litija nema vjere i vjerske ugroženosti, već samo još jedan neuspješan pokušaj da se ospori, ugrozi i zaustavi Crna Gora, ocijenjeno je sjednici kolašinskog DPS-a.

Na sjednici održanoj u petak razmatrana je aktuelna situacija u Kolašinu i Crnoj Gori, a povodom donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Zakon, kako tvrde, ne ugrožava nijednog pojedinca, niti ijednu vjersku zajednicu.

“Zakon omogućava da vjera pripada svima i sprečava jednu od najvećih zloupotreba čovjeka i njegove slobode, a to je monopol nad vjerom. Protivnici Zakona nameću prevaziđeni, nacionalistički koncept društva, u kojem nam nude jednostranost i primitivizam u zamjenu za demokratiju i civilizacijsko zajedništvo”, kazali su iz kolašinskog DPS-a.

Crna Gora je, kako kažu, država koja je organizovanošću i sviješću svojih građana prevazišla modele života i razmišljanja koje nude retrogradni povratnici u prošlost.

“Umjesto moderne i napredne države, nude nam zaostalu teokratiju, jedne vjere i nacije. Jasno se pokazuje da iza šetnji i litija nema vjere i vjerske ugroženosti, već samo još jedan neuspješan pokušaj da se ospori, ugrozi i zaustavi Crna Gora. Da su skinute odore manipulacija potvrđuje i primjer Kolašina gdje najveći dio onih koji šetaju na litijama i ne znaju kako izgleda unutrašnjost Crkve Svetog Dimitrija u našem gradu”, navodi se u saopštenju.

Na sastanku je data puna podrška državnom i partijskom rukovodstvu Crne Gore i istaknuto je uvjerenje da država ima dovoljno kapaciteta da svakom građaninu obezbijedi stabilnost i sigurnost.

DPS, poručuju, kao razvojna partija nastavlja da realizuje brojne kapitalne projekte čije će benefite osjetiti svi građani Kolašina i Crne Gore.

UDRUŽENJE CRNOGORACA KOSOVA

Udruženje Crnogoraca Kosova uputilo je danas zahtjev predsjedniku Hašimu Tačiju i premijeru Aljbinu Kurtiju, za uređivanje formalno-pravnog položaja crnogorske zajednice na Kosovu.

“Od njih očekujemo da u skladu sa ustavnim ovlašćenjima, jedinstveno ili pojedinačno pristupe izradi ustavnog amadmana i isti što hitnije stave u skupštinsku proceduru radi njegovog konačnog razmatranja i usvajanja. Ujedno smo uputili zahtjeve svim parlamentarnim klubovima da se izjasne povodom naše inicijative kako bi nakon 12 godina napokon spoznali istinu ko je za, a ko protiv da Crnogorci postanu ustavna kategorija”, ističe se u saopštenju Udruženja Crnogoraca Kosova.

Za usvajanje ovakvog amandmana u Skupštini Kosova, potrebna je dupla dvotrećinska većina, odnosno dvotrećinski glasovi manjinske zajednice i najmanje dvije trećine glasova prisutnih poslanika.

“Premijeru Kurtiju, uputili smo i dodatne zahtjeve, da Vlada na čijem je čelu bez odlaganja započne sa punom implementacijom Strategije za integraciju i afirmaciju crnogorske zajednice na Kosovu, koja je usvojena 12.12.2016. godine i da na osnovu Zakona o službenim praznicima, Crnogorci zvanično dobiju svoj dan, kao i sve ostale zajednice na Kosovu.
Naše zahtjeve i očekivanja temeljimo na činjenicama da su Crnogorci tradicionalna zajednica na Kosovu što svjedoči istorija, monumetalni spomenici, etnološki muzej, republički statistički zavod, tačnije svi popisi stanovništva počev od 14. vijeka kada se popisivalo po religijskoj pripadnosti koristeći knjige rođenih, pa preko 1948. godine kada nas je na Kosovu živjelo 3,85 odsto, do 1991. godine kada nas je popisano svega 1,04 odsto. Naše bitisanje na ovim prostorima potvrđuju i raniji Ustavi dok Ustav iz 1974. godine prepoznaje tri konstitutivna naroda koji žive na teritoriji Kosova i to Albance, Srbe i Crnogorce. Sadašnji Ustav nije uzeo u obzir princip stečenog prava i crnogorsku zajednicu je izopštio iz najvećeg pravnog akta”, ističu u udruženju.

Kako se dodaje, usvajanjem Ustava Kosova, 9.04.2008. godine, crnogorska zajednica postala je manjina koja nema osnovna pravna polazišta za zaštitu posebnosti u okvirima kosovskog pravnog sistema.

“Što hitnija institucionalna zaštita crnogorskog etničkog bića kroz rješavanje našeg ustavno-pravnog položaja i adekvatne zastupljenosti u Skupštini Kosova, ustavna je i moralna obaveza institucije predsjednika, narodnih poslanika, Vlade Kosova, svih političkih spektara i civilnog društva bez obzira na etničku, vjersku i ideološku pripadnost. Naše ustavno prizanje ili ne priznanje biće važno mjerilo međunarodnim faktorima u ocjenjivanju ostvarenog napretka Kosova u poštovanju ljudskih prava”, navode u saopštenju koje je potpisao Slobodan M.Vujičić.

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

Poljoprivredna gazdinstva koja se bave stočarstvom zahvaljujući novinama u Agrobudžetu za 2020. godinu dobiće veće iznose na ime premije po grlu, a pojednostavljena je i procedura za dobijanje premija za preradu mlijeka na gazdinstvu, saopštavaju u Ministarstvu poljoprivrede.

Ove godine opredijeljeno je skoro pola miliona eura više za premije po grlu stoke – 3,5 miliona eura, a i pola miliona eura više za preradu mlijeka na gazdinstvu – 1,5 milion eura.

“Gazdinstva koja ostvaruju pravo na premiju po grlu od ove godine dobijaju premiju za svako grlo, a ne samo za grla preko predviđenog minimuma. Na ovaj način povećana je ukupna premija za sva gazdinstva koja ostvaruju pravo na ovu premiju. Ovo znači da svako gazdinstvo koje ostvaruje pravo na premiju na godišnjem nivou dobija 140 eura više ako ostvaruje premiju za krave, 240 eura više za ovce i 160 eura više za koze. Pojedina gazdinstva, koja drže više vrsta stoke, ostvariće mnogo veće povećanje, pa će gazdinstva koja drže sve tri vrste stoke ostvariti 540 eura više, gazdinstva koja drže krave i ovce 380 eura više, gazdinstva koja drže krave i koze 300 eura više, dok će gazdinstva koja drže ovce i koze ostvariti 400 eura više premije na godišnjem niovu. Na ovaj način posebno je iskazana briga prema manjim gazdinstvima”, ističe se u saopštenju Ministarstva.

Od ove godine pojednostavljena je procedura za realizaciju mjere – prerada mlijeka na gazdinstvu.

Prijava prava na premiju i isplatu obavlja se samo jednom godišnje u odnosu na prethodnu godinu, kad se osim prijave za premiju dva puta godišnje moglo prijaviti za isplatu. Prijava se obavlja u kancelarijama Odjeljenja za savjetodavne poslove u stočarstvu, na koji način je omogućeno proizvođačima da zajedno prijave sve premije u stočarskoj proizvodnji. Isplata se kao i prethodne godine obavljaju dva puta godišnje.

“Rok za prijavu za premije po grlu je od 15. februara do 30. aprila. Rok za za prijavu premija za preradu mlijeka na gazdinstvu je od 15. februara do 1. aprila i kraći je zbog procedure kontrole kvaliteta mliječnih proizvoda i traje do 1. aprila”, ističe se u saopštenju Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja.

BOJOVIĆ SMATRA

U Crnoj Gori je na djelu velikosrpska pobuna protiv državotvorne, građanske, multietničke, antifašističke i evroatlantske države uz podršku Srbije i Rusije, ocijenio je bivši koordinator pokreta za nezavisnost, Rade Bojović.

On smatra da je pod izgovorom da su ugrožena vjerska i imovinska prava Srpske pravoslavne crkve (SPC), suštinski riječ o velikosrpskoj pobuni protiv Crne Gore.

“Pritom, ujedinjena crkveno-opoziciona akcija, potpomognuta sa strane, logično je usmjerena protiv kolebljive i pasivne vlasti koja se napokon usudila da pita – čija je crnogorska imovina”, kazao je Bojović u intervjuu agenciji MINA.

On je ocijenio da je Zakonom o slobodi vjeroispovjesti višedecenijski vanpravni i eksteritorijalni status srpskih episkopija doveden u pitanje i da je zato bilo realno očekivati da se protiv takve odluke organizuju masovni protesti.

Bojović je rekao da je u pozadini očigledna namjera da se Crna Gora destabilizuje i otvori prostor za reanimaciju politike koja je prije 30 godina već jednom razorila crnogorsko društvo.

“Od takve anticrnogorske i anticivilizacijske politike Crna Gora se još uvijek nije oporavila, pa samim tim bi teško preživjela novu marionetsku i velikosrpsku upravu”, dodao je Bojović.

On je smatra da svaki pokušaj da se SPC stavi do znanja da ne može imati eksteritorijalan pravni tretman i, kako je rekao, niti može biti tuđa država u državi Crnoj Gori, nailazi na ogorčen otpor njenog klera i beogradske hegemonističke politike.

“Srpske episkopije žele da budu trajno privilegovane, da nesmetano djeluju u pravcu posrbljavanja Crnogoraca i da budu odlučujući faktor koji će dovesti na vlast hibernirane unioniste. Time bi se oktroisala velikosrpska i antievropska politika koja je poražena na državotvornom referendumu”, rekao je Bojović, koji je diplomirani pravnik.

On smatra da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti savremeni pravni tekst, koji štiti slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja i omogućava autonoman rad crkvama, ali i pledira da jednakopravno uredi status svih djelujućih vjerskih zajednica u Crnoj Gori.

“Istovremeno, ovim Zakonom je na osnovu nekoliko lex specialis odredbi istaknuta pravna volja zakonodavca da se crkvena imovina od prije prvog decembra 1918 godine a koja je bila državna ili je nastala ulaganjem građana, ukoliko ne postoje dokazi o valjanom pravnom osnovu sadašnjih držalaca, uknjiži kao državna svojina”, kazao je Bojović.

On je ukazao da se protiv ovih rješenja nije pobunila nijedna vjerska zajednica osim episkopija SPC.

“Samim tim se postavlja logično pitanje u vezi pravne savjesnosti srpskih episkopija koje koriste sakralnu imovinu u Crnoj Gori”, dodao je Bojović.

On je ocijenio da treba imati u vidu istorijsku činjenicu da je imovina koju je koristila autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) faktički nacionalizovana nakon stvaranja Kraljevine SHS i protivpravno predata u ruke obnovljenoj Srpskoj patrijaršiji.

“Zato bi, umjesto ovih nekoliko odredbi koje su povod za takozvano događanje naroda, bilo moralnije i pravno ispravnije da je parlament donio Zakon o renacionalizaciji sakralne imovine koja je korišćena od autokefalne CPC a koja je protivpravno uknjižena na SPC”, kazao je Bojović.

On je naveo da se ovim zakonom mogla odrediti i pravična naknada srpskim episkopijama i to u istom iznosu koje su aneksione vlasti Kraljevine SHS “isplatile” CPC.

“Usput, država Crna Gora je trebala podnijeti i odštetnu tužbu protiv SPC zbog višedecenijske devastacije crnogorskog sakralnog i kulturnog nasljeđa. Time bi lažne dileme oko tzv. otimanja imovine bile pravednije, poštenije i nedvosmislenije riješene”, smatra Bojović.

On je rekao da je izvjesnost oduzimanja uzurpirane imovine frustriralo SPC i srpske nacionalističke krugove do te mjere da su se odmah odlučili za organizaciju široke propagandno-političke akcije koja u prvoj fazi ima za cilj destabilizaciju države, širenje straha u javnosti, kao i demoralizaciju i smjenu vlasti.

“Realno je da ta prva politička faza traje sve do završetka parlamentarnih izbora. Ukoliko bi bila uspješna, nastupila bi druga faza koja za cilj ima formiranje marionetske vlasti pod kontrolom Beograda i Moskve, udaljavanje od Brisela i kompromitaciju položaja Crne Gore u NATO paktu”, kazao je Bojović.

On je naveo da bi za uzvrat, SPC mogla da nesmetano koristi otetu crnogorsku imovinu i postane stožer pravoslavne džamahirije u Crnoj Gori.

“Istovremeno, država Crna Gora bi potrajala samo do momenta kada velikosrpski planeri procijene da je pogodno vrijeme za novu aneksiju po ugledu na 1918. ili 1989. godinu”, rekao je Bojović.

Upitan da li je Zakon u skladu sa Ustavom, Bojović je odgovorio da crnogorski Ustav jemči imovinska prava, pa samim tim i imovinska prava države Crne Gore.

“A savremena država Crna Gora je istorijski i pravni sljedbenik Kraljevine Crne Gore. Samim tim, što je bilo crnogorsko tada, treba da bude i sada. Jer, što je s početka nezakonito, to samim vremenom zakonito ne postaje”, kazao je Bojović.

On je rekao da SPC odbija da potpiše temeljni ugovor sa državom, zato što bi željela da potpiše povlašćeni ugovor sa onom Crnom Gorom koja niti je građanska, niti evropska, niti crnogorska.

Bojović je ocijenio da su razlozi za masovnost na litijama višestruki, od primarno velikosrpskih motiva, preko instrumentalizacije socijalnog nezadovoljstva, pa sve do slijepe lojalnosti vjernika prema kleru SPC.

On smatra da je zajednički imenitelj onih koji učestvuju na litijama, nezavisno od toga da li shvataju ili ne pozadinu protesta, politička i simbolička ravnodušnost prema državotvornosti Crne Gore kao i snažan animozitet prema vlastima.

Bojović je kazao da se pritom zaboravlja mnogo toga, jer niti je, kako je naveo, Crna Gora (Milo) Đukanovićev DPS, niti je Amfilohije crnogorski mitropolit.

“Niti su litije bilo kakav slobodouman pokret, niti je srpska crkva stvarala Crnu Goru, niti je vlast gora od većine naroda, niti ovakva vlast zaslužuje da vlada, niti litijaška opozicija zaslužuje da dođe na vlast, niti SPC može opstati na tronu Svetog Petra Cetinjskog ukoliko opstane nezavisna i evropska Crna Gora”, rekao je Bojović.

On je rekao da ne treba zaboraviti da bivše unionističke stranke još imaju više birača nego što je maloljetnih i punoljetnih građana prisutnih na litijama.

Bojović smatra da taj broj nije dovoljan da bi se osvojila vlast, čak kada i za protivnika imate “dekadentni DPS i njegove malokrvne političke saveznike”.

On je rekao da, da bi velikosrpska politika pobijedila na izborima, nije dovoljna samo podrška iz Beograda i Moskve, već je nužno da pridobiju dio bivših suverenista iz politike i izvan nje.

Bojović je kazao da takvi suverenisti svoju renegatsku ulogu već duže vremena pravdaju “psihodeličnom tezom o potrebi demokratizacije društva i jačanju vladavine prava u saradnji sa četničkim popovima i antizapadnim strankama koje drhte od Amfilohijevih anatema”.

“I pritom zaboravljaju da je to – isti onaj Amfilohije koji je sve učinio da posrbi, početniči i uvrijedi Crnogorce, isti onaj Amfilohije koji je višegodišnjim ratnim huškanjem gurnuo srpski narod u propast da bi zatim branio i štitio srpske fašiste i ratne zločince”, rekao je Bojović.

On je rekao da pristalica DPS-a na litijama ima u pristojnom broju.

“To je proizvod kreiranja stranke bez ideologije, odnosno stranke koja se nikad nije suočila sa svojom nečistom prošlošću ili partije čija se državotvornost završava tamo gdje počinje vlastoljublje, sinekure, poslovne kombinacije, privatni i familijarni interesi”, rekao je Bojović.

On smatra da je ponašanje Srbije prema Crnoj Gori, ako se izdvoje časni potpisnici apela podrške nezavisnoj i proevropskoj Crnoj Gori, agresorsko i šovinističko.

Bojović je kazao da su vladajuća i opoziciona Srbija jednako ujedinjene u mržnji prema Crnoj Gori, kao i pružanju podrške episkopijama SPC i lakejskim opozicionim partijama Demokratskom fronu, Demokratama, Socijalističkoj narodnoj partiji.

“U tom smislu ne zna se ko je gori, da li bivši ratni huškač i licemjerni srpski predsjednik Vučić, njegovi degenerisani ministri, srpski patrijarh i njegovi mizantropski jerarsi, šovinistički lideri propale srpske opozicije ili beogradski lažljivi i mrziteljski mediji”, kazao je Bojović.

Upitan gdje je moguće postići kompromis između premijera Markovića i mitropolita Amfilohija odgovorio je da bi, kada se radi o SPC dovoljan kompromis vlasti bio i taj što se takva crkva toleriše u Crnoj Gori.

“Pritom, ne smije se dopustiti da srpske episkopije nastave službu bez pravnog subjektiviteta i temeljnog ugovora kojim će se primarno ograničiti njihovo ignorisanje države Crne Gore i urediti način korišćenja crnogorskih sakralnih dobara”, kazao je Bojović.

S druge strane, smatra on, država mora, zbog vjernika koji su crnogorske nacionalnosti, biti otvorena za podršku procesu uspostavljanja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve.

“Jer, ne treba zaboraviti, baš kao što koncept građanske, multietničke i evropske države nema bolju alternativu, tako i Crna Gora dugoročno ne može opstati bez marginalizacije velikosrpske politike i razumijevanja identiteta Crnogoraca koji nemaju rezervnu državu”, dodao je Bojović.