NIKAD NEIZVJESNIJE

Ne postoji ni u jednom sportu mrtva trka za vječnu slavu otvorena i fascinantna kao u muškom tenisu. Imamo Mikaelu Šifrin koja sa 66 pobjeda i mladošću već žestoko drma Stenmarkov rekord od 86 star 30 godina, ili Hamilton koji sa 84 trijumfa već ove sezone može prestići legendu Šumahera koji ima 91.

Ali, ovdje imamo ne trku sadašnjeg šampiona protiv mita prošlosti već živu trku dugovječnih šampiona našeg vremena koji su oborili sve rekorde i sada do posljednjeg atoma karijere između sebe riješavaju najboljeg u epohi i ujedno svih vremena. Sve to rade poklanjajući nove i nove stranice epskih duela, i da sve bude biblijski trka nije u dvoje već čak u troje.

Normalno da je trka i dalje u punom jeku jer posljednjih 13 gren slemova otišli su svi u njihove ruke, i sada presjek od posljednjih 15 godina kaze da su osvojili 52 od mogućih 60 gren slemova, i to Nadal 19, Đoković 17 i Federer 16, a ostalo je otišlo Mareju 3, Vavrinki 3, Čiliću i Del Potru po 1! To je ogroman, nezapamćen period vladavine sa bezbroj međusobnih preplitanja, s tim što pod utiskom dramatičnog jučerašnjeg finala moramo reći da na posljednja dva slema nije bilo direktnih sudara u finalu, i da su Medvedev i Tim stravično pritisli Nadala odnosno Đokovića u pet setova pa je jasno da nova generacija pipa velike pehare, ali još niko ne zna kad će ih podići. Tim je juče od sredine prvog seta čak nadjačao i nadigrao Đokovića, ali uzalud i klasa i fizička snaga, u ovom momentu da bi osvojio protiv ovih treba da budeš 50% bolji od njih, treba čelična psiha. To je gren slem. Pogotovo za nekog ko je već preskočio planinu zvanu Nadal u najdužem i najtežem meču, iako u 4 seta. Uostalom, i Federer je 2001.godine detronizovao Samprasa na Vimbldonu 3:2 u osmini, ali je počeo da osvaja tek dvije godine kasnije. Sad ova fascinantna trka dobija zaista i novu dimenziju “next gen”, samo je pitanje koliko će još Nadal u 34.godini i Đoković u 33-oj moći da ruše njihove snove i mladost. Tim, Cicipas, Medvedev i Zverev su zreli za gren slem, ali za sad uspjevaju samo na ATP finalu.

Povratak vječnoj trci. Federer 20, Nadal 19, Đoković 17. Kao jedan dugačak film u kojem se pravi zaplet prije nego što se desi neminovno, da Nadal nakon 15 godina besomučne potjere konačno stigne i potom prestigne Federera, i cijeli svijet koji je beskrajno glorifikovao Švajcarca mu se pokloni. Već bi bilo dovoljno holivudski, ali kakav će biti kraj filma niko ne zna, jer Đoković može da produži scenario do neslućenih granica i raspleta. Federer igra u 39.godini, do kad će igrati preostala dvojica sada je teško prognozirati, iako su svi tvrdili da neće moći ni blizu toliko. Ali i ne treba im, da bi ga pretekli dosta je još godinu-dvije. Zato će Nadal dati sve da osvoji i nestvarni 13.Rolan Garos i tako dođe na vječni tron već u junu, a kako je dobro posljednjih par godina igrao na Vimbldonu i US openu došle bi odmah nove šanse za pomjeranje letvice. Đoković će napadati svaki slem kao uvijek, a Federer posljednje karte baciti na Vimbldonu- ono što je ovdje prikazao povrijeđen protiv Đokovića svakako jeste recept s kojim na svojoj travi i dalje može da sanja taj pehar koji mu je za milimetar izmakao prošlog ljeta.

Sada da točak istorije vratimo dvije godine unazad. Aus open 2018 i 20.gren slem Federera. Takvih hvalospjeva i blagoslova nije bilo u istoriji. Ni kad je Rafa već u 24.godini kompletirao životni slem, ni kad je Federer 2009 prešao Samprasa, ni kad je Đoković 2016 nanizao sva 4. Nikad tako. Moram da kažem da mi je iz par razloga to tada zvučalo ne samo istorijski pogrešno nego i strašno iritantno. Već godinu ranije je bilo slično kad je u velikom meču iščupao 3:2 protiv Nadala, ali tada je zaista bila istorija- osvojio je slem nakon čak 4 ipo godine kad su knjige istorije bile već zapečaćene, preporodio se u 36-oj, potom i osvojio Vimbldon bez izgubljenog seta. Sjajno. Ali nakon što je Nadal te iste godine osvojio Pariz i US open upravo ovdje sam pisao da ne treba žuriti da se Federer 150 hiljaditi put proglasi najvećim svih vremena jer je ta trka živa i otvorena, tada je bilo 19-16-12. Ipak, već u januaru se opet desilo, nakon njegove 20.titule izgledalo je da tenis više ne mora da se igra, ne samo ova generacija nego uopšte, da mu treba dati krunu i zatvoriti igricu.

Konkretno tada je to peklo oči zato što je u finalu imao jednu igricu s organizatorima- pošto mu je bilo prevruće izborio se da zatvore krov iako je bila noć, pa se igralo na 17 stepeni pod klimom, a Čiliću to nisu ni rekli pa se zagrijavao na 39 stepeni, u prvom setu bio smrznut i odsutan, a na kraju izgubio 3:2. Jedna ružna igrica, nakon što je u finalu Vimbldona igrao s otvorenim ranama, ovdje je svakako imao šansu. A još veću je imao Nadal koji je protiv Čilića vodio 2:1, kada je stradao mišić. Đoković je tada bio u krizi, eliminisan rano od Čunga i dvije godine bez većih uspjeha, uz muke sa laktom ali i Pepe Imasom, čudnim stvarima. I tako se opet, 150 hiljada prvi put požurilo sa zatvaranjem trke i istorije. U korist Rodžera.
Pažnja sada na ove brojke. U posljednjih 10 godina, a to znači okruglo 40 gren slemova lista osvajača izgleda ovako: Đoković 16, Nadal 13, Federer 4, Marej 3, Vavrinka 3, Čilić 1. U tih deset godina Đoković je pet puta bio br1, Nadal 4, i Marej jednom, Federer nijednom. Ako dodamo da je Marej prije operacije kuka bio dva puta za redom olimpijski šampion i igrač godine 2016, jasno je da u ovih deset godina Federer stoji u rangu njega i Vavrinke, a Nadal i Đoković su druga planeta. Radi se o ogromnom vremenskom intervalu i deceniji koja je proslavila ovaj sport sa najviše međusobnih duela mega asova, a onaj koji je propustio najviše slemova zbog povrede bio je Nadal, čak 6.

Po titulama Masters 1000 odavno su ga ostavili za sobom, Nadal sa 35 i Đoković sa 34 su daleko ispred svih na vječnoj listi i pomjeraće je još prilično. Nadal ima na svojoj strani i čak 5 pehara Dejvis kupa gdje je neporažen od 2004.godine i dva olimpijska zlata. Osim što su obojica jasno bolji od Federera u međusobnom skoru, pažnja i na gren slem duele- Nadal vodi 10:4 protiv njega i oduvijek je u prednosti, a sad i Đoković ima glatkih 11:6, iako je gubio 5:6 nakon poraza na Vimbldonu 2012. Dakle, protiv dvojice arhi rivala Federer ima 10/31 na gren slemovima, što najbolje ilustruje koliko su ga nadvladali i zaustavili. To su brojke koje ne lažu, prejasne.
I dok su njih dvojica morali praktično sve titule osvojiti preko njega i međusobnim bitkama, nekad i od 6 sati, evo prvih 10 gren slem titula Federera i protiv koga ih je osvojio: Filipuzis(Vimbldon), Safin(Aus open), Rodik(Vimbldon), Hjuit(US open), Rodik(Vimbldon), Agasi(u 36.godini,US open), Bagdatis(Aus open), Nadal(Vimbldon), Rodik(US open), Gonzales(Aus open). Kao što se vidi dobijao je redom igrače međugeneracije koje su Nadal i Đoković potom bukvalno uništili kad su stupili na scenu, a tek u osmoj tituli mu se pojavljuje kao rival Nadal, na Vimbldonu 2006, kad je već bio kralj šljake ali još zelen za travu, koju će kasnije pokoriti. I ne samo to, u jedinom osvajanju Rolan Garosa rival mu je bio Soderling, a ne Nadal zbog povrede zgloba, inače bi to ostao vječni san, izgubio je od njega svih 6 mečeva na Šatrijeu, pa onda još jednom Rodik na Vimbldonu. Tako je stvorio veliku zalihu prije nego što su Nadal i Đoković krenuli u svoju seriju i počeli da ga redovno dobijaju. Prije deset godina je bilo 16-6-1, a sada je 20-19-17, a shvata se napokon i zašto. Samo što je očigledno i dalje pet godina stariji od jednog a šest od drugog.

Nekoliko faktora je učinilo da oduvijek vjerujem da će ga Nadal izvjesno preteći. Prije svega što ga je uvijek pobjeđivao, počev od tvrde podloge u Majamiju 2004 kad je imao 17 godina i pokazao da ima oružje za njega, zaustavio ga kad je bio u najvećem naletu, 4 ipo godine br1 bez prekida. Potom, igra u finalu Vimbldonu 2007 raspršila je sve dileme, iako ga je osvojio tek naredne godine. Dalje, sva “prolazna vremena”, Federer je bio na vrhuncu sa 26 godina i 12 gren slemova, a Nadal je sa 26 godina ipak imao jedan više-13. A svi su uvijek upoređivali u realnom vremenu, bez obzira na pet godina razlike. I na kraju, rane godine na koje niko ne obraća pažnju. Nadal je za 19.rođendan osvojio prvi gren slem, Đoković sa 20 ipo godina, a Federer tek sa 22. Razlog je taj što su i dalje osvajali Sampras i Agasi do 2003, ali i to što je Hjuit bio uspješniji od njega u mladosti, a isto su godište. Hjuit je bio br1 u 2001 i 2002, osvojio US open, Vimbldon i dva završna Mastersa, dobijajući ga redovno u međusobnim duelima zaključno sa Dejvis kupom septembra 2003, a do tada je i Nalbandian imao 5:0 protiv njega, i takođe Tomi Has 5:2, do smrti oca i povlačenja 2002-04, a u očima mnogih budući br1 bio je Rodik, koji je to i postao krajem 2003, osvojivši US open. Federer je gravitirao oko 7-10.mjesta do 2003. Onda se naglo sve mijenja, Federer tu generaciju uništava, igrao je božanstveno, nikad viđeno prije, Rodika je dobio 16 puta za redom, Hjuita isto, u periodu 2004-2007 osvojio je čak 11 gren slemova, ali onda su se umješali momci koji su pomjerili nivoe i pokvarili mu sve.

Već krajem 2007 šuškalo se puno o povlačenju Federera, tada mu je najveća vodilja bila olimpijsko zlato, da u Pekingu osvoji ono što je propustio u Atini gdje je bio prvi nosilac i još nosio zastavu na otvaranju. Ali kako se ispriječio Blejk, onda je motiv bio 14 slemova Samprasa, a Nadal ga je dobro usporio na tom putu, toliko da je nakon finala Aus opena 2009 zaplakao na ceremoniji. Kad je u nastavku godine i to ostvario opet su te priče počele, ali porazi od dvojice rivala su ga učinili toliko gladnim da su od 2011 te priče prosto nestale i zaboravljene su. Sada smo u 2020, a kraj se još ne vidi, samo zato što želi učiniti sve da ih sprijeci, zato je prošli Vimbldon bio šokantan, neprebolan.

Ove brojke, ovi fakti su bili neophodni da se zaokruži slika, a na stranu što su fakti neoborivi, ni sam kontekst nije tipa anti-Federer, već je namjenjen onima koji zatvaraju oči godinama i manipulišu da tenis ima samo jednog kralja. Sada kada je taj kralj sve bliži trećem mjestu stvari se mijenjaju i hvata ih panika. Sa druge strane za tenis je izvanredno što je on i dalje tu i što trku čini veličanstvenom, povremenim bljeskovima u stanju da na nju utiče. 

I na kraju, ogroman iskorak Đokovića od 2011.godine, koji je od svega napravio triler. Već ono što je uradio do tada činilo ga je jednim od najvećih sportista ovih prostora, u stanju da pomrsi račune najboljima, ali bio je zakovan za br3 i jedan gren slem. Ono što je uslijedilo od Aus opena 2011 je skroz nova teniska enciklopedija protkana beskrajnim epskim duelima, neodustajanjem i trijumfima u pet setova, često i protiv meč lopti istog Federera na njegov servis(US open 2010, US open 2011, Vimbldon 2019), što je puno okrenulo tok istorije, a tek se sad dobro vidi. Da bi se ugrozila ova dva monstruma bili su potrebni organizam i psiha na maksimumu, a od 2011 su nestale predaje i porazi zbog sinusa(Rolan Garos 2005, Koria, Umag 2006, Vavrinka, Majami 2009, Marej) , žuljeva(Vimbldon 2007, Nadal), sunca(Aus open 2009, Rodik) ili brze hrane(Aus open 2010, Conga). I krenulo je sa 43 uzastopne pobjede, pa nadalje, sve do juče. Ove godine bi mogao lako srušiti i Federerov rekord od preko 300 sedmica na vrhu liste, ako Nadal ne napravi čudo u Majamiju, Monte Karlu i Madridu na proljeće. Ali, iznad svega ta mrtva trka za slemovima koja je od 2008.godine gurnuta u prvi plan i koja sad pred očima cijelog svijeta doživljava filmski rasplet. Nakon toliko godina borbe. Šteta za sve koji su je toliko puta proglasili gotovom, a to je najveća privilegija našeg vremena. I dugo dugo se neće ponoviti. Čekamo narednu epizodu..

PORTONOVI

Interesovanje za vezove u D-Marin Portonovi marini tokom zimskih mjeseci je veliko i kapaciteti marine se ubrzano popunjavaju, saopštili su njeni predstavnici.

“Da za vezove u jednoj od najljepših marina na Jadranu vlada veliko interesovanje potvrđeno je i na najvećem sajmu nautike u zatvorenom prostoru u Dizeldorfu, koji je održan od 18. do 26. januara”, navodi se u saopštenju D-Marin.

Na promotivnom štandu grupe D-Marin, najveće interesovanje je iskazano upravo za D-Marin Portonovi marinu i Crnu Goru uopšte.

Menadžer D-Marin Portonovi marine, Nikola Banović, kazao je da u marini, koja je sastavni dio prestižnog Portonovi rizorta, tokom ove godine planiraju niz aktivnosti koje će biti organizovane za korisnike vezova i posjetioce.

“Izdvojili bismo sportske i kulturno-zabavne aktivnosti poput regate koja će biti organizovana sa lokalnim jedriličarskim klubovima i renomiranim jedriličarima, ali i nastupe mjesne muzike iz Đenovića koja će u marini svirati poznate svjetske hitove tokom ljetne sezone”, dodao je Banović.

Zaposleni u D-Marin Portonovi marini kontinuirano rade na unapređivanju svojih vještina u skladu sa razvojem industrije, kroz različite obuke i treninge.

Kako je rad na osnaživanju kadra od velikog značaja za razvoj cijele industrije, ostvarena je saradnja i sa Pomorskim fakultetom iz Kotora čiji će studenti imati priliku da volontiraju, primjenjuju stečena znanja i razvijaju nove vještine tokom ljetnje turističke sezone u marini D-Marin Portonovi.

Banović je rekao da je D-Marin Portonovi marina, za klijente i korisnike vezova, spremila niz povoljnosti.

“Jedna od takvih je i Bring your friend kampanja koja će vlasnicima plovila do 12 metara omogućiti značajne benefite ukoliko odaberu ovu luku kao svoju matičnu. Svaki korisnik veza ima obezbjeđen parking u marini, a za one koji potpišu ugovor na duže vrijeme obezbjeđeno je i garažno mjesto u okviru cijene veza”, objasnio je Banović.

Na raspolaganju će im takođe biti i široka ponuda usluga Portonovi rizorta gdje korisnici marine imaju posebne povoljnosti.

D-Marin Portonovi marina raspolaže sa 238 vezova.

U okviru marine nalazi se i granični prelaz, a od ove sezone će početi sa radom i benzinska stanica sa mogućnošću snabdjevanja plovila gorivom oslobođenim od poreza i akciza.

Naredno internacionalno predstavljanje D-Marin Portonovi marine planirano je za sajam nautike u Istanbulu od 22. februara do 1. marta.

VELJOVIĆ

Bezbjednosni sistem i pored pritisaka sa različitih adresa, odlučno i efikasno odgovara prijetnjama usmjerenim ka destrukciji države, kazao je direktor Uprave policije Veselin veljović tokom posjete Centru bezbjednosti Berane. Poručio je da ih konstruisane manipulacije uperene protiv policije neće spriječiti da svoj posao obavljamo savjesno, profesionalno i zakonito.

“Masovnost okupljanja i pritisci različite vrste neće nas spriječiti u namjeri očuvanja mira i bezbjednosti svih građana uz upotrebu svih raspoloživih sredstava i kapaciteta”, kazao je Veljović.

On je sa saradnicima danas u redovnoj radnoj posjeti Centru bezbjednosti Berane, u okviru koje je organizovan sastanak kojem su prisustvovale odgovorne starješine ovog centra i odjeljenja bezbjednosti Rožaje i Plav i stanica policije Andrijevica, Gusinje i Petnjica. 

Kako je saopšteno iz Uprave policije (UP), razgovaralo se o ključnim bezbjednosnim pitanjima aktuelnim u ovim lokalnim zajednicama, a prezentovani su i rezultati rada iz protekle godine.

“U prethodnoj godini policija je na području koje svojom nadležnošću obuhvata Centar bezbjednosti Berane postupajućim tužilaštvima podnijela 473 krivične prijave protiv 466 lica”, saopštio je načelnik Miodrag Božović. 

Na današnjem sastanku zaključeno je da policija poslove iz svoje nadležnosti obavlja odgovorno i posvećeno u kontinuitetu, kako bi se svaki građanin, bez obzira na različitosti osjećao bezbjedno.  

Veljović se sastao i sa predsjednikom Opštine Berane Dragoslavom Šćekićem gdje je, kako su saopštili iz UP, zajednički potvrđena dobra saradnja policije i lokalne zajednice i partnerski odnos sa zajedničkim ciljem – bezbjednost svih građana u lokalnoj zajednici.

Na pitanje Šćekića o prisustvu pripadnika Protivterorističke jedinice- PTJ u Beranama, Veljović je kazao da je to urađeno na osnovu bezbjedonosnih procjena Uprave policije u pravcu smanjenja tenzija, praćenja bezbjedonosne situacije i bezbjednosno interesantnih lica. Što se tiče formiranja rezervnog sastava policije, Veljović je istakao da takvih aktivnosti nije bilo.

Šćekić je posebno podvukao činjenicu da litije, koje se održavaju u Beranama, protiču u miru i slozi, da mir nema cijenu i da “svi zajedno moramo dati puni doprinos kako bi se građani osjećali sigurno i bezbjedno”. 

Kako je saopšteno iz Kabineta Šćekića, bilo je riječi i o interesovanju građana o formiranju rezervnog sastava policije i licima koja ga sačinjavaju.

“Iskazan je zajednički stav o neophodnosti zajedničke saradnje kada je riječ o održavanju mira, kako na teritoriji naše opštine, tako i čitave Crne Gore”, navode iz Kabineta predsjednika Opštine.

Sastanku su prisustvovali i potpredsjednik Opštine Rade Kljajić, kao i savjetnik u kabinetu predsjednika Darko Stojanović.

PAVLIČIĆ

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu obavijestio je 31. januara Kancelariju zastupnika da je odlučio da odbaci zahtjev kojim je tražena suspenzija Zakona o slobodi vjeroispovijesti, cijeneći da nema dokaza da su podnosioci ovog zahtjeva pod neposrednjom prijetnjom od nastupanja ozbiljne i nesagledive štete po njih kao stranke, saopštila je danas zastupnica Crne Gore pri Evropskom sudu za ljudska prava Valentina Paviličić.

„Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je 31. januara 2020. godine obavijestio Kancelariju zastupnika da je, odučujući po zahtjevu advokatske kancelarije Radić iz Beograda, kojom je tražena suspenzija Zakona o slobodi vjeroispovijesti, odlučio da navedeni zahtjev o izdavanju privremene mjere odbaci, jer on nije ispunio kriterijume koji su predviđeni pravilima suda, odnosno nije uspio da dokaže da su kao stranke bili pod neposrednom prijetnjom nastupanja ozbiljne i nesagledive štete po njih kao stranke,“ izjavila je Pavličić.

Navela je da je Kancelarija zastupnika Crne Gore informisana od strane Evropskog suda 29. januara, da je advokatska kancelarija zatražila izdavanje navedene privremene mjere do donošenja odluke Ustavnog suda Crne Gore o podnijetoj inicijativi za ocjenu ustavnosti i zakonitosti navedenoga Zakona, koju je ta ista kancelarija podnijela Ustavnom sudu, ili do sklapanja temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve i Vlade Crne Gore ili do odlučivanja po podnijetoj predstavci koju bi ta kancelarija eventualno podnijela, ukoliko Ustavni sud Crne Gore donese odluku kojom Zakon proglasi ustavnim.

„Evropski sud je zatražio dodatna obavještenja od njih kao stranaka i nas je informisao da je donio odluku kojom je odbio, odnosno odbacio, takav jedan predlog. Moram da kažem da je, shodno Pravilima Suda, članu 39, tačno objašnjeno šta znači izdavanje određene privremene mjere i kada se takva privremena mjera može izdati. To je samo u onim slučajevima kada stranke učine vjerovatnim da će nastupiti nesagledive posljedice ili nesaglediva šteta za njih kao stranke. Imajući u vidu samo izjašnjenje Suda po tom osnovu, potpuno je od strane mene kao Zastupnika bila očekivana jedna takva odluka Evropskog suda,“ pojasnila je zastupnica.

Pavličić se osvrnula i na ocjene advokatske kancelarije Radić u vezi sa odlukom Evropskog suda iz 2012. godine po osnovu podnijete predstavke Eparhije budimljansko-nikšićke kojom je tražena restitucija crkvene imovine i kojom je navođena povreda nekoliko konvencijskih prava, uključujući povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu, kao i povrede po osnovu diskriminacije i po osnovu nedjelotvornog pravnog lijeka.

„Dakle, oni su se žalili po osnovu nekoliko navodno povrijeđenih prava. Evropski sud je potpuno jasno donio odluku kojom je takvu predstavku proglasio neprihvatljivom, ne priznajući povrijeđeno pravo na pravo imovine ovoj eparhiji, jer ona niti je bila nosilac ovog prava u trenutku kada se obratila Evropskom sudu, niti u trenutku kada su se obraćali nacionalnim institucijama Crne Gore, niti je imala po tom osnovu legitimno očekivanje da može da ima određeno pravo imovine. Ta odluka je potpuno jasna i ne vidim razlog za drugačije bilo kakvo tumačenje,“ navela je.

Zastupnica je naglasila subsidijarni karakter Evropske konvencije, što znači da prije obraćanja Evropskom sudu sve stranke moraju prethodno da zadovolje ostvarivanje svojih prava pred nacionalnim državnim organima.

„U tom smislu, sve što ovaj zakon propisuje prvo mora da bude riješeno pred državnim organima Crne Gore. Tek nakon toga, ukoliko neka od stranaka bude nezadovoljna sa rješenjem određenog pravnog pitanja može da se obrati Evropskom sudu,“ zaključila je Pavličić.

KANCELARIJA RADIĆ

Iz beogradske advokatske kancelarije Radić, povodom jučerašnjeg saopštenja Vlade Crne Gore u vezi odluka Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, saopštili su da su upravo obavijestili sud da nastavljaju sa postupkom.

Podsjećamo, Vlada Crne Gore saopštila je juče da je Evropski sud za ljudska prava odbio zahtjev Advokatske kancelarije Radić iz Beograda da se Crnoj Gori zabrani sprovođenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti do donošenja odluke Ustavnog suda o ustavnosti Zakona ili do zaključenja temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

Iz te advokatske kancelarije tvrde da su navodi iz jučerašnjeg saopštenja Vlade u vezi s odlukom Suda u Strazburu” netačni i neosnovani i da su primjedbe koje se odnose na Zakon o slobodi vjeroispovijesti isključivo ideološke prirode i da nemaju utemeljenja ni u domaćem ni u međunarodnom pravu”.

“Sud u Strazburu nije 31.1.2020. donio ‘odluku’ o odbijanju zahtjeva da se Crnoj Gori privremeno zabrani primjena Zakona o vjerskim slobodama do donošenja odluke Ustavnog suda CG ili do zaključenja temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Crne Gore. Sud u Strazburu nije donio odluku 9.10.2012. da je SPC osporena restitucija imovine, vrijedna više stotina miliona eura, oduzeta 1946. od strane Sreske poljoprivredne komisije i Zemaljskog agrarnog suda”, kazali su iz advokatske kancelarije Radić.

Oni navode da se Evropskom sudu za ljudska prava može podnijeti predstavka u roku od 6 mjeseci od donošenja odluke Ustavnog suda Crne Gore i taj uslov, kako dodaju, nije ispunjen jer Ustavni sud do danas nije donio takvu odluku.

Iz advokatske kancelarije dodaju da dok traje postupak ocjene ustavnosti, u cilju sprječavanja nastanka nenadoknadive štete, Ustavni sud može po predlogu ili samoinicijativno donijeti odluku da osporene odredbe Zakona suspenduje do okončanja postupka ocjene ustavnosti.

“Taj Zakon, kao što je to 24.1.2020. saopštio i premijer, počeo je da se primjenjuje i on ne priznaje SPC status pravnog lica sve dok se ne registruje kod nadležnog ministarstva. Kako ni nakon mjesec dana Sud nije odlučivao ni o privremenoj mjeri, dana 17. i 25.1. 2020. o neustavnostima i mogućim problemima obaviješteni su predsjednik i premijer”, navodi se u saopštenju.

Poseban problem, kako su kazali, stvaraju odredbe Zakona kojima je” država ostavila sebi rok od godinu dana da se preknjiži na imivini uknjiženoj sada na SPC”.

“S obzirom da država u veoma kratkom roku, od nekoliko dana, može da se upiše kao vlasnik svih nepokretnosti, a da postupak pred Ustavnim sudom traje godinu i duže, stvoren je utisak da bi Ustavni sud mogao da proglasi neustavim osporeni Zakon, a da to ne bi imalo bilo kakvog efekta. Naime, za razliku od prethodnog Ustava, prema čl. 152. st.2. Ustava CG, objavljivanjem odluke o neustavnosti nekog zakona taj zakon prestaje da se primenjuje na buduće odnose, ali nema značaj na odluke koje su do tog dana postale pravosnažne (upis imovine na Državu)”, navodi se u saopštenju.

Iz navedenih razloga, kako su kazali, ostvaren je kontakt sa Evropskim sudom za ljudska prava, kome je, kako dodaju, objašnjeno značenje čl. 152. st. 2. Ustava CG, i zatraženo da on, bez obzira na to što još uvijek nijesu ispunjeni uslovi za podnošenje zvanične predstavke, donese istovjetnu privremenu mjeru kao što je to zatraženo od Ustavnog suda Crne Gore.

“Tako nešto propisi Suda ne predviđaju i Sud takvu odluku do sada nije donosio. Po prijemu našeg predloga oglasio se dežurni sudija osporavajući donošenje takve odluke navodeći da taj predlog ne spada u Pravilo 39. objašnjavajući da se taj član u ogromnom broju slučajeva primjenjivao na slučajeve protjerivanja i ekstradicije, kada bi pritužilac bio u stvarnom riziku povrede prava na život, podvrgnut mučenju ili nehumanom tretmanu, ukoliko bi bio poslat u odredišnu državu”, kazali su iz kancelarije Rodić.

I pored negativnog mišljenja dežurnog sudije, na kraju tog dopisa od 31.1.2020., kako dodaju, stoji: “‘Bio bih vam zahvalan akio me obavijestite što prije možete da li želite da nastavite sa vašim pritužbama u smislu Konvencije'”.

Postupajući po navedenom obavještenju, iz kancelarije Radić ističu da, su upravo obavijestili Sud da nastavljaju sa tim postupkom.

Što se tiče postupka iz 2012. godine, u vezi restitucije imovine SPC-u, iz kancelarije Rodić navode da je, koliko im je poznato, Sud konstatovao da nije u mogućnosti da obaveže Crnu Goru da ispuni odredbu stava 2. člana 8. Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava koja glasi: “Uslovi, način i postupak povraćaja oduzetih imovinskih prava vjerskim zajednicama urediće se posebnim zakonom”.

“Što se tiče navoda Vlade da je još u Knjaževini, kasnije u Kraljevini Crnoj Gori, Crnogorska pravoslavna crkva bila autokefalna i da je koristila tu imovinu – dokaz o kanonskoj autokefalnosti ne posedujemo. Uvidom u registar Poreske uprave Crne Gore nijesmo naišli ni na podatak da je Crnogorska pravoslavna crkva registrovana, ali smo naišli na podatak da je 01.01.1900. na Cetinju registrovana Pravoslavna crkva sa PIB 02304252”, zaklučuju iz advokatske kancelarije Rodić iz Beograda.