MUGOŠA

Rješenja u Prijedlogu zakona o izboru poslanika i odbornika nijesu idealna, ali predstavljaju više nego dobru platformu za dalji dijalog, poručio je poslanik SD-a Boris Mugoša.

“Vjerujem da će opozicija naći interes da se nastavi dijalog o ovoj veoma važnoj temi. Nadam se da smo svi svjesni da dijalog u institucijama sistema nema alternativu, ukoliko želimo da napravimo još jedan iskorak u demokratskom sazrijevanju” kazao je Mugoša za Pobjedu, koji je bio član Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva.

On je upozorio da ne bi trebalo zaboraviti da su ove godine parlamentarni i lokalni izbori u nekoliko opština, zbog čega je, kako je kazao, poželjno ostaviti dovoljno vremena da usvojena zakonska rješenja budu adekvatno sprovedena u praksi.

Mugoša, koji je bio član Radnog odbora 1 Odbora za izbornu reformu, koji se bavio izbornim zakonom, istakao je da se često i od međunarodnih partnera čuju ocjene da odbijanje dijaloga predstavlja dokaz demokratske, odnosno političke nezrelosti.

“Trebalo bi i da smo svi svjesni obaveze da građanima ponudimo jasan i kvalitetan odgovor na pitanje da li smo kao politički subjekti sposobni da kreiramo zakonska rješenja koja su posljedica implementacije međunarodnih standarda i dobre prakse, a ne rezultat klasične političke trgovine, čijom dosljednom implementacijom bi suštinski doprinijeli poboljšanju izbornog ambijenta i povećanju povjerenja građana u izborni proces”,istakao je Mugoša.

Prema njegovim riječima, jedan od razloga zbog kojih je izborni zakon bio predložen je otvaranje dijaloga.

“Upravo je otvaranje, a prije bih rekao nastavak dijaloga, bio jedan od razloga podnošenja Prijedloga zakona o izboru poslanika i odbornika od vladajuće većine. Da bi dijalog bio što kvalitetniji, bilo je neophodno da predložimo konkretna zakonska rješenja i da razgovaramo sa svima koji su zainteresovani da daju doprinos unapređenju krovnog izbornog zakona, spremni da prihvatimo sve sugestije koje će suštinski poboljšati izborni ambijent i doprinijeti povećanju povjerenja građana u izborni proces”, istakao je Mugoša.

BISERKO

Crnogorski zakon o slobodi vjeroispovijesti na vidjelo je izgurao frustriranost sprskog nacionalizma i pokazao da je srpsko društvo u procesu restauracije primitivizma, ocjena je sagovomika Pobjede povodom najnovije sinergije crkvenih i akademskih krugova oličenih u studentima koji zastupaju stavove patrijarha srpskog.

Predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko i dr Dinko Gruhonjić, docent na žurnalistici Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i nekadašnji predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine nijesu iznenađeni radikalnim zahtjevima studenata beogradskog Pravnog fakulteta okupljenih u Studentski klub.

Protjerivanje crnogorskog ambasadora iz Beograda, raskidanje ugovora za 40 zemalja u kojima Srbija pruža gostoprimstvo crnogorskim diplomatama, obraćanje međunarodnim tijelima zbog kršenja međunarodnih konvencija u Crnoj Gori i da o tome raspravlja Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija zahtjevi su ispostavljeni na protestu u Beogradu. Za sagovornike Pobjede to nije iznenađenje.

Biserko navodi da je crnogorski Zakon o slobodi vjeroispovijesti bio okidač za eksploziju srpskog nacionalizma, ali i frustraciju koja nikad nije splasnula.

“Iznenađujućom brzinom je homogenizovana takoreći cijela nacija, Srbi „nijesu bili ovoliko složni još od 1999“. Nije čudno što su upravo studenti Pravnog fakulteta iznijeli zahtjeve o protjerivanju crnogorskog ambasadora. Uz prepoznatljivu ideološku matricu, Pravni fakultet ima specifičnu težinu. Radi se o vrhunskim pravnim stručnjacima, koji su Slobodanu Miloševiću, a kasnije i Vojislavu Koštunicu, davali pravni legitimitet posebno u vrijeme tragičnih događaja koji su obilježili raspad Jugoslavije, od ustavno-političkog nasilja, preko sistematskog kršenja ljudskih prava do masovnih razaranja i ratnih zločina”, kaže Biserko.

Sve to, smatra ona, upućuje na složen, i nikako slučajan splet mnogih događaja i okolnosti koje su profilisale ovakvu pojavu na beogradskom Pravnom fakultetu.

“Naravno, da na Pravnom fakultetu ima mnogo i idejnih, i profesionalnih oponenata, ali se njihov glas nažalost, u javnosti mnogo rjeđe čuje”, kaže ona.

Biserko ističe da Beograd nikada nije prihvatio crnogorsku nezavisnost i smatra se da je još moguće Crnu Goru vratiti u državni okvir sa Srbijom.

Srbija je 25 godina poslije ratova natopljena nacionalizmom

Gruhonjić ocjenjuje da su zahtjevi studenata gorki plodovi 90-ih godina. ‘

“Riječ je o mladim ljudima koji su tada rođeni i odrastali u društvu koje nije denacifikovano. Mi danas živimo sve ono što su bili rezultati pogubne politike balkanskog kasapina Slobodana Miloševića”, kazao e on.

On smatra daje takva sadašnja ali i prethodna vladajuća politička elita koja nije imala hrabrosti ili nije željela da se suoči sa najgorim zločinima na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata koji su počinjeni u ime građana Srbije.

“Ovo su logične konsekvence toga, to je miks državne politike, obrazovne politike i kućnog vaspitanja. Srbija je 25 godina poslije ratova natopljena nacionalizmom. U procesu smo reprimitivizacije, deemancipacije i restauracije primitivizma. Srbija se vraća na grane na kojima je bila prije Drugog svjetskog rata zaostalu balkansku primitivnu seljačku državu koja je ogrezla u radikalskoj ideologiji”, objašnjava Gruhonjić i zapaža da je jugoslovenski socijalizam sa ovih prostora bio incident u pozitivnom smislu.

Socijalizam, po njemu, je pokušao da emancipuje zatucana patrijahalna društva, ali je ta vrsta prosvijećenog socijalističkog apsolutizma prekratko trajala.

“Na kraju je sve eksplodiralo i vratili smo se na one niske grane na kojima smo bili prije procesa emancipacije”, kaže Gruhonjić i ocjenjuje da su Pravni fakulteti u Srbiji “bastioni nacionalizma, a bogami i fašizma”.