AMFILOHIJEV DIJALOG(5)
Kako mitropolit Srpske crkve Amfilohije nameće državi kompleks zaštitnika njegovog privilegovanog statusa vrhovnog sudije.
Piše: Branko Vojičić
Povodom najnovih događaja u Crnoj Gori, evo članka kako je Amfilohije kadio, iz 2003:
Dolazak na tron Sv.Petra Cetinjskog, decembra 1990, mitropolit Srpske crkve Amfilohije obilježio je porukom da je “vrijeme da brat poljubi rane brata svoga”. Na to je tadašnji predsjednik Crne Gore, Momir Bulatović, pustio suzu.
Tako se odigralo “pomirenje države i crkve”.
Od tada, evo 13 dugih godina, mitropolit “zacjeljuje rane”. Čim oči otvori, kori državu što je “šaci jada” dopustila da “zagađuje ponosno Cetinje”, omogućivši im čak i da registruju, prvo, Odbor za povraćaj autokefalnosti Crnogorske crkve, a potom, i samu Crkvu, koju je kralj Aleksandar dekretom ukinuo 1922.godine.
Održavajući kontinuitet “zacjeljivanja rana” Amfilohije je ovih dana optužio predsjednika crnogorskog parlamenta Ranka Krivokapića zato što je povodom obilježavanja dvjestogodišnjice Opšteg krivičnog zakonika pozvao na svečanost u Skupštini, mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve Mihaila. Time je, po presvijetlom Amfilohiju, počinio teška nedjela. “Besprizorno ponizio Crnu Goru i njeno dostojanstvo”. “Taj slučaj je gori od seks trafikinga!”, uskliknuo je pastir.
Što je to za duhovnika koji propovijeda svetost života, gore od preprodane rob-žene?
Temelj hrišćanstva je ideja jednakosti drugog. Možda najviše što je čovjeku dato jeste sposobnost da može razumjeti tog drugog, njegovu situaciju, njegov uzlet i pad. Bez te moći, besmisleni bi bili i podvig i grijeh, zločin i kazna, pakao i raj. Vladao bi pustoš. Ponekad i samo riječi otkrivaju da li je neko dopustio da u njemu umre ta ljudska moć. “Ovo je gore od seks trafikinga” – tim je riječima
Amfilohije ispisao sebe iz religije koju navodno propovijeda.
Riječi dočaravaju prizore:preprodana žena je najuniženiji božji stvor, njena sudbina je ilustracija pakla na zemlji. I od toga je, eto, Amfilohiju strašnija pojedinost da je mitropolit CPC Mihailo, bar jedan dan, u svojoj zemlji, dobio isti tretman kao on. Bogougodnik je vrisnuo do neba što je doveden u zonu jednakosti s drugim čovjekom, poglavarom crkve koja čita isto jevanđelje i istom Bogu služi.
Riječi su zamke za onog ko ih izgovara. Strašno je poređenje. Da bi se žena-rob izbavila iz pakla, potrebna je sloboda. Da bi se ispunio Amfilohijev san – nužno je nasilje nad istim pravom. Dovedeno do kraja – nužan je pakao drugom.
Kad god je trebalo, riječi su pratile odgovarajući gestovi. Arkan, ovovremeni junak, u punoj opremi, ugošćen je u Cetinjskom manastiru. I upućen da uperi mitraljez na ljude ispred manastira koji nijesu bili po volji božjem prelatu. Guslarsko opjevavanje dubrovačkih pohodnika. Biljana Plavšić, milošću Amfilohijevom, unaprijeđena u modernu Kosovku đevojku.
Podrazumijeva se gluhost za bol onih drugih. Podrazumijeva se i sada. Amfilohije hoće, razrađujući kanonsko pravo, neodlučnoj državi da nametne kompleks zaštitnika njegovog privilegovanog statusa. Da i dalje ima monopol da sudi i presuđuje. Stvar je samo u tome što moderna država mora biti nešto drugo. U njoj , svi građani, relogije i crkve moraju biti jednaki. U suprotnom, nešto sa državom nije u redu.
Sa ovom crnogorskom poludržavom i nije. Ako ko ima pravo da se ljuti na nedolično vladanje aktuelne vlasti, onda je to mitropolit CPC Mihailo. Na inauguraciju predsjednika Vujanovića na Cetinju, nije pozvan -ispriječio se, Amfilohijev kanon, državni protokol. Kad je napokon pozvan na svečanost u Skupštinu, predsjednik i premijer države izbjegli su da dođu. Da se ni slučajno ne sretnu.
Mnogi su znali bar toliko: to neće odobrovoljiti Amfilohija. On, dosljedno, svoj svijet neravopravnosti , hoće neokrnjen.
(Monitor, novembra 2003)
Sjutra: Matija, mantija i bratija