SAGOVORNICI TVCG

Sagovornici TVCG iz Bosne i Hercegovine kažu da ih najnovija dešavanja u Crnoj Gori podsjećaju na 90-e godine. Srpska pravoslavna crkva, koja nije pravni subjekt u našoj zemlji ponaša se kao institucija koja je iznad svih pravnih i ustavnih normi i pokušava da destabilizuje crnogorsko multikulturalno društvo, ali i državu Crnu Goru, koja je, kako navode, dostigla najviše standarde demokratije.

Beograd, Banja Luka, Foča, Trebinje samo su neki od gradova gdje su građani izašli na ulice, u znak podrške SPC i Srbima u Crnoj Gori, koji od početka godine litijama, kako kažu, brane svetinje.

Za novinara Ahmeda Burića pokušaj SPC da protestima spriječi primjenu zakona u Crnoj Gori, ali i kampanja koja se vodi protiv Crne Gore iz Srbije nije ništa novo, zato što je, kako kaže, pokušaj okupacije Crne Gore kontinuitet.

Burić SPC vidi kao paravojnu formaciju, koja ne želi da se legalizuje u Crnoj Gori, jer bi na taj način priznala i Crnogorce kao narod, ali i nezavisnu Crnu Goru.

“Amfilohije koji je sve samo ne duhovna ličnost, Crnogorce naziva kopiladima. U cijeloj toj stvari podržavam borbu Crne Gore da se SPC stavi u okvir koji joj pripada. Ovo je, ja se nadam kraj hegemonističkog puta Srbije po Balkanu, a njoj će se taj plan i to zlo vratiti. Prvo su mrzjeli Slovence, pa Hrvate, jer kad izgube Crnu Goru prestaje da postoji plan velike Srbije”, kaže Burić za TVCG.

Bosanskoherecegovačkog pisca Mila Stojića sadašnja dešavanja podsjećaju na ekspanziju srpskog nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji. A Crna Gora je, kaže, poseban cilj te i takve politike.

“I te snage su potpomognute iz Srbije i ne mogu se pomiriti sa činjenicom da Crna Gora ide ka Evropi i da je primjer države koja ne želi sukobe i rat, već da bude dio civilizovanog svijeta”, kaže on za TVCG.

Nema sumnje, saglasan je Burić, da trenutna dešavanja liče na devedesete, ali i ne samo na devedesete.

“I ne samo na 90-e, već i na 1914. i na 1870. Onog trenutka kada shvate da im nije ostao niko koga ne mrze pogledaće se u ogledalo. SPC stavlja balvane na normalan život”, navodi Burić.

Osvrćući se na ulogu crkve u savremenom društvu, Stojic kaže da nije civilizovano da crkva izlazi na ulicu, jer joj je uloga nešto sasvim drugo.

“Crkva mora biti u bogomoljama i hramovima, a ne da huška. Crkva kod nas je pohrlila u politički život, u sukobe. I mislim da je riječ o svojini i vlasništvu. Zagovaraju duhovni život, a bore se za imovinu”, poručio je Stojić.

Burić je zaključio da je plan SPC neodrživ jer je protiv modernosti i dodao da je i ruski klerikalni nacionalistički korpus, u aktuelna dešavanja, debelo umiješao prste.

Prilog: Nevenka Jovović, TVCG:

NAKON INCIDENTA

Desetak nepoznatih osoba sinoć su, pored crkve Svetog Nikole na Orjoj luci kod Danilovgrada, palili baklje i pjevali pjesmu “Hriste bože”, koja je bila nezvanična himna zloglasnih Crvenih beretki kojima je komandovao Milorad Ulemek Legija, koji je osuđen na višedecenijsku robiju zbog više zločina. Zbog tog neprimjerenog performansa na groblju, javnosti su se obratili ogorčeni mještani. Zatražili su reakciju nadležnih organa. Ukoliko ta reakcija izostane, Orja Luka će, kažu, naći načina da odbrani sebe i svoju čast.

Iako Jedinica za specijalne operacije Državne bezbjednosti Srbije, poznata kao “Crvene beretke”, a kojom je komandovao Milorad Ulemek Legija, ne postoji više od 15 godina, sadržaj njene nezvanične himne mogao se čuti sinoć na groblju u Orjoj luci. Takvo ponašanje osuđuju mještani tog danilovgradskog kraja.

“U ime svih mještana Orje luke kojima je ljudska dobrobit na prvom mjestu, a Crna Gora jedina kuća zahtijevamo od nadležnih državnih organa da se počinioci ovoga gnusnoga čina otkriju i najstrožije kazne. Još uvijek imamo dozu povjerenja u državne organe. Ako oni ne učine ništa u zaštitu Orje luke i njenoga sa mukom stečenog ugleda Orja luka će naći načina da odbrani sebe i svoju čast onako kako joj po tradiciji i po istoriji pripada”, kazao je Vuko Bošković.

Orja luka je sinoć, kaže Bošković, bila svjedok neprimjerenog i nerazumljivog ponašanja grupe nepoznatih osoba, koje su pored grobova časnih orjelučana napravili bakljadu uz pjesme kojima se, kaže Bošković, duboko vrijeđa orjelučka državotvornost i antifašizam, kao i ljudsko i građansko dostojanstvo mještana. Boškovića smatra da se samo zahvaljujući glasu razuma taj skandal završio bez težih posljedica.

“Crkva Svetoga Nikole na Orjoj ruci sagrađena je 1866. godine prilogom crnogorskog Knjaza Nikole i trudom i učešćem ljudi iz bratstava Bošković i Vujović s Orje luke. U njoj počivaju posmrtni ostaci oca i sina, Baja i Blaža Boškovića, dvojice legendarnih crnogorskih vojskovođa i boraca za svijetlu slobodu. Do današnjeg dana objekat crkve i prostor mjesnoga groblja pripada i vazda je pripadao opštini Danilovgrad i državi Crnoj Gori, posjedovni broj 13-24, KO Glavica, Danilovgrad”, ističe Bošković.

Kako navodi, crkva Svetog Nikole posljednjih gotovo 30 godina zaključana je i nedostupna vjernicima crnogorske nacionalnosti, a kojih je po popisu 80 odsto na Orjoj luci.

“Uvijek je bilo i uvijek će biti razumijevanja za sve naše mještane, drugačije misleće i drugačije vjerujuće, nikad niko od većinskoga crnogorskoga življa nije spre;avao crkvenu slavu za Svetog Nikolu, čak im je divan i prostor dvorca na korišćenje”, rekao je Bošković.

Komentarišući najavu litije kroz Orju luku, on kaže da se većina mještana zbog mira i suživota peticijom obratila nadležnim organima, tražeći da se litija ograniči do prostora koji pripada Orjoj luci.

Sa mjesnim parohom je dogovoreno da se ispoštuje taj zahtjev, a podnosioci peticije su, kaže Bošković, prihvatili dogovor organizatora litije i Ministarstva unutrašnjih poslova. Inače, iz Mitropolije crnogorsko-primorske nam nijesu odgovorili na pitanje u vezi sa događajem na Orjoj luci.

KAO U SRBIJI I HRVATSKOJ

Osnovni preduslov za sklapanje bilo kakvog ugovora između Vlade i neke vjerske zajednice je da ona bude upisana u registar vjerskih zajednica i time stekne status pravnog lica. Advokat Nikola Martinović kaže da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori nije registrovana. To međutim, nije slučaj u zemljama okruženja, gdje je SPC pravno lice i djeluje u okviru važećih zakonskih propisa tih država.

I pored različitih tumačenja Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori nije registrovana, stav je struke.

“SPC u Crnoj Gori nije izvršila registraciju u kojoj bi postala generalno pravno lice, već u određenim postupcima, obzirom da raspolaže nekom imovinom, dobija status stranke u postupku”, kaže advokat Nikola Martinović.

U susjednim zemljama, koje imaju sličnu pravnu tradiciju Srpska pravoslavna crkva djeluje u skladu sa Zakonom. U registru Ministarstva pravde Srbije na spisku je sa još 32 vjerske zajednice koje egzistiraju u toj zemlji. Iako je ova crkva prošle godine obilježila osam vjekova postojanja, u matičnoj državi kontinuitet sa pravnim subjektivitetom joj priznaju tek od 1836. godine, što piše i u članu 11 Zakona o verskim zajednicama. SPC stekla je autokefalnost tek 1879. godine.

“Nacionalne ideologije konstantno pokušavaju da prave kontinuitet, i to nije neobično u bilo kojoj evropskoj zemlji. Za to postoje elementi ili ne postoje”, navodi istoričar Miloš Vukanović.

Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa potpisali su 2002 predsjednik episkopskog savjeta gospodin Jovan i predsjednik Vlade Hrvatske Ivica Račan. U članu 16 strane su saglasne da kulturna i umjetnička baština Srpske pravoslavne crkve „sačinjavaju dragocjeni dio cjelokupne kulturne baštine Republike Hrvatske“, te da se Republika Hrvatska obavezuje da će Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj dati u vlasništvo, ali ne u posjed, sve matične knjige i arhivski građu oduzetu od crkve poslije drugog svjetskog rata. Ta građa, po ugovoru, ostaje u ustanovama kulture Republike Hrvatske.

“I to vlasništvo je, kako pravnici kažu, gola svojina, a radi se o sljedećem. Biće im vraćeno u vlasništvo, ali će posjed i korišćenje ostati Republici Hrvatskoj. Dakle Hrvatska je samo formalno vratila SPC-u, odnosno dala im je naslov da su vlasnici, ali nijesu ni korisnici ni posjedini te imovine. SPC je u Hrvatskoj na takvo određenje pristala”, kaže advokat Martinović.

Ministarstvo uprave republike Hrvatske od potpisivanja temeljnog ugovora evidentiralo je 431 objekat kao organizacijski oblik Srpske pravoslavne crkve na teritoriji države.