TRETMAN U MEDIJIMA

Koja je uloga kulture u drustvu i kakav je njen tretman u medijma? Oni koji se bave kulturom i umjetnscu smatraju da kultura nema sasnu pored dnevno politickih dogadaja, te da je njen tretman u medijima jednak kvalitetu proizvoda.

Rediteljka Ana Vukotic za Javni servis kaze da vjeruje da bi, kad bi institucije kulture vodili vrhunski profesionalci, imali mnogo kvalitetniji proizvod u kulturi, te mnoge bolje umjetnike i mnogo bolju kulturnu ponudu za gradanje.

Upravo najvise od kulturne ponude zavisi tretman kulture u medijima, smatra Vukotic, ali i od brojnih drugih okolnosti.

Ona ima dvostruku ulogu u javnom zivotu, gledano sa stanovista politike, kaze istoricar umjetnosti Petar Cukovic i objasnjava: “Politicari ce se uvijek pozivati na vaznost kulture, na vaznost identitetskih prica, odnosno kulture kao identitetske naracije koja govori o sopstvu i slicnim stvarima. I to ce oni izgovarati sasvim samouvjereno, i vi imate osjecaj da oni to govore stvarno iz uvjerenja”.

No, da li sustinski promisljamo o kulturi i snazi koju ona treba da ima u drustvu i medijima. Nije taj odnos harmonican, smatra Cukovic. I pisac Nikola Nikolic primjecuje da kultura u medijima nema zavidan polozaj.

“Kad udete na portale ili kad citate novinu uvijek je to negdje na kraju, na nekim posljednjim stranicama u novinama, na portalima ili posljednja rubrika bas ili neki opadajuci meni, pa neka podrubrika”, kaze Nikolic.

Cukovic se prisjeca kako je u mladalackom zanosu stalno govorio kako bi volio da bude urednik nekih novina ili nekog casopisa, koji bi na prvoj strani donosio vijesti iz kulture i sporta, a na zadnjim stranama vijesti iz politike.

Informaciju u medijima imamo, saglasni su nasi sagovornici, nedostaje analize i kriticke misli.

“Ona zapravo mora mnogo ranije da se desi, ona mora da se desi u samoj namjeri proizvoda u kulturi, pa u nizu institucija i rjesenja koja ce onda i medije uciniti kriticnijim, ukljuciti ih na jedan drugi nacin i dati im jednu drugu poziciju u kulturi”, rekla je Vukotic.

Nikolic, medutim, razumije novinare zasto im to nijesu primarne informacije, pored svih dnevno-politickih skandala, kojima se daje primat.

“A opet i to je jako bitno gledaocima, racuna se na masovnost i gledanost. Tako da je to zacarani krug”, kaze sagovornik RTCG-a.

Kada je o odnosu prema kulturi rijec, forma je zadovoljena, kazu nasi sagovornici. Sustinski, kultura nije na mjestu koje joj pripada.

Anka Radovic, RTCG

TRETMAN U MEDIJIMA

Koja je uloga kulture u drustvu i kakav je njen tretman u medijma? Oni koji se bave kulturom i umjetnscu smatraju da kultura nema sasnu pored dnevno politickih dogadaja, te da je njen tretman u medijima jednak kvalitetu proizvoda.

Rediteljka Ana Vukotic za Javni servis kaze da vjeruje da bi, kad bi institucije kulture vodili vrhunski profesionalci, imali mnogo kvalitetniji proizvod u kulturi, te mnoge bolje umjetnike i mnogo bolju kulturnu ponudu za gradanje.

Upravo najvise od kulturne ponude zavisi tretman kulture u medijima, smatra Vukotic, ali i od brojnih drugih okolnosti.

Ona ima dvostruku ulogu u javnom zivotu, gledano sa stanovista politike, kaze istoricar umjetnosti Petar Cukovic i objasnjava: “Politicari ce se uvijek pozivati na vaznost kulture, na vaznost identitetskih prica, odnosno kulture kao identitetske naracije koja govori o sopstvu i slicnim stvarima. I to ce oni izgovarati sasvim samouvjereno, i vi imate osjecaj da oni to govore stvarno iz uvjerenja”.

No, da li sustinski promisljamo o kulturi i snazi koju ona treba da ima u drustvu i medijima. Nije taj odnos harmonican, smatra Cukovic. I pisac Nikola Nikolic primjecuje da kultura u medijima nema zavidan polozaj.

“Kad udete na portale ili kad citate novinu uvijek je to negdje na kraju, na nekim posljednjim stranicama u novinama, na portalima ili posljednja rubrika bas ili neki opadajuci meni, pa neka podrubrika”, kaze Nikolic.

Cukovic se prisjeca kako je u mladalackom zanosu stalno govorio kako bi volio da bude urednik nekih novina ili nekog casopisa, koji bi na prvoj strani donosio vijesti iz kulture i sporta, a na zadnjim stranama vijesti iz politike.

Informaciju u medijima imamo, saglasni su nasi sagovornici, nedostaje analize i kriticke misli.

“Ona zapravo mora mnogo ranije da se desi, ona mora da se desi u samoj namjeri proizvoda u kulturi, pa u nizu institucija i rjesenja koja ce onda i medije uciniti kriticnijim, ukljuciti ih na jedan drugi nacin i dati im jednu drugu poziciju u kulturi”, rekla je Vukotic.

Nikolic, medutim, razumije novinare zasto im to nijesu primarne informacije, pored svih dnevno-politickih skandala, kojima se daje primat.

“A opet i to je jako bitno gledaocima, racuna se na masovnost i gledanost. Tako da je to zacarani krug”, kaze sagovornik RTCG-a.

Kada je o odnosu prema kulturi rijec, forma je zadovoljena, kazu nasi sagovornici. Sustinski, kultura nije na mjestu koje joj pripada.

Anka Radovic, RTCG

Izbor i priprema: C. Durdic

Na danasnji dan 1805. Petar I, vladika i gospodar Crne Gore, uputio je pismo Dositeju Obradovicu u kojem je izrazio zahvalnost zbog novih knjiga koje mu je Dositej poslao.Vladika je pohvalio i podrzao Dositejev prosvjetiteljski rad i izvijestio ga kako se trudi da i u Crnoj Gori bude uvedena tzv. mala skola, te da ce Dositeja, o ponudi da radi kod njega na Cetinju, obavijestiti u narednom pismu.

1847 – Umro je njemacki kompozitor i dirigent Feliks Mendelson, osnivac konzervatorijuma u Lajpcigu, istaknuti predstavnik muzickog romantizma. Kao pijanista debitovao je u devetoj godini, u 15. je napisao prvu simfoniju, a u 16. majstorsko djelo, scensku muziku za “San ljetnje noci”. Zasluzan je za budenje interesovanja za Bahovu muziku, koja je bila skoro zaboravljena na prelazu iz 18. u 19. vijek, kao i za djelo Franca Suberta. Privlacila ga je mnogo vise muzika prethodnika, nego svojih savremenika, o cemu je i Nice pisao:”Muzika Feliksa Mendelsona je muzika dobrog ukusa za sve ono sto nam je proslost ostavila: ona stalno gleda unazad.” Komponovao je pet simfonija, scensku muziku, oratorije, kantate i solo pjesme.

1912 – Crnogorska vojska zauzela je Dakovicu. U oslobodilackom marsu Istocnog odreda kroz Sandzak i Metohiju, trupe brigadira Radomira Vesovica usle su u grad. Postavljen je oblasni upravitelj, predsjednik suda i sef policije. Dan kasnije, da bi se sklonile od nevremena, uz dozvolu Vesovica, usle su i srpske trupe s pukovnikom Paunovicem. Paunovic je svojevoljno postavio predsjednika opstine, a komandant ibarske vojske, general Mihailo Zivkovic trazio je da se Crnogorci povuku iz Dakovice. Da bi zastitili svoja prava, Janko Vukotic i Radomir Vesovic stavili su crnogorske trupe u stanje pripravnosti. Zategnutost oko Dakovice rijesena je razmjenom telegrama izmedu Cetinja i Beograda, a spor je okoncan tek 1913. prilikom razgranicenja Crne Gore i Srbije.

1918 – Cetinje su, bez oruzanih incidenata, poceli da napustaju i posljednji vojnici austrijske vojske. Nakon odlaska austrijske, ostala je srpska vojska u Crnoj Gori. Cilj njenog zadrzavanja bila je priprema “terena” za odrzavanje nelegalne Podgoricke skupstine.

1956 – Sovjetske trupe ugusile su pobunu u Madarskoj, a za novog premijera postavljen je Janos Kadar. Dotadasnji premijer Imre Nad sa jos nekoliko saradnika sklonio se u jugoslovensku ambasadu u Budimpesti. I pored garancija novih vlasti da nece progoniti politicke zatvorenike, Nad je poslije napustanja ambasade 22. novembra uhapsen i nakon montiranog procesa pogubljen u junu 1958.

1995 – U Tel Avivu je ubijen izraelski premijer Jicak Rabin, koji je po dolasku na vlast 1992. poceo proces pomirenja s Arapima. Atentat je izvrsio izraelski ekstremista Jigal Amir, nakon mirovnog skupa na kojem je ucestvovao premijer.

2008 – Nakon dvogodisnje kampanje, u Sjedinjenim Americkim Drzavama odrzani su predsjednicki izbori na kojima je za 44. predsjednika izabran demokratski senator iz Ilinoisa Barak Husein Obama. Cetrdesetsedmogodisnji Obama prvi je crnac na predsjednickoj funkciji u Sjedinjenim Americkim Drzavama, a njegov protivkandidat na izborima, koji se ocjenjuju kao najznacajniji u modernijoj americkoj istoriji, bio je republikanac Dzon Mekejn.

2008 – U 67. godini umro je jedan od najpoznatijih americkih pisaca bestselera, autor romana “Park iz doba Jure” i “Sfera” Majkl Krajton. Vrlo rano se zainteresovao za kriminalisticke i horor price, koje je poceo da pise u svojim dvadesetim godinama i koje su mu dvaput donijele nagradu ,,Edgar Alan Po”. Tokom sedamdesetih rezirao je nekoliko kultnih filmova: ,,Zapadni svijet” (1973), ,,Koma” (1976) i ,,Velika pljacka voza” (1978). Njegov roman ,,Izlazece sunce” (1991) izazvao je burne reakcije zbog ,,antijapanskog” tona. Kasnija filmska verzija donekle je ublazila originalnu pricu.

2009 – Predstavnici partija i nevladina organizacija “Green Home” osnovali su u Podgorici zelenu parlamentarnu grupu u koju su svoje predstavnike delegirale sve crnogorske parlamentarne stranke.

2009 – U Madridu je, u 104. godini, umro spanski pisac, sociolog i esejista Fransisko Ajala. Prvu knjigu “Tragikomedija covjeka bez duha” objavio je 1925, a jedno od njegovih najpoznatijih djela je zbirka prica o spanskom ratu “Ovnujska glava “.

2009 – Premijeri Slovenije i Hrvatske Borut Pahor i Jadranka Kosor potpisali su pod pokroviteljstvom Evropske unije u Stokholmu sporazum kojim su medunarodnom arbitraznom sudu prepustili rjesavanje granicnog spora izmedu te dvije zemlje.

2011 – Drzavni sekretar za politicka pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore Nebojsa Kaluderovic urucio je ambasadoru Srbije u Crnoj Gori Zoranu Lutovcu ostar protest povodom mijesanja Vlade te zemlje u spor Srpske pravoslavne crkve s Crnom Gorom pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, koji je Srpska crkva pokrenula 2004. radi povracaja imovine za koju tvrdi da joj pripada. Srbija se, u formi prijatelja suda, tuzbi pridruzila u septembru, i u svom podnesku iznijela nekoliko klasicnih politickih kvalifikacija, ocijenjeno je u protestu. Crnogorska pravoslavna crkva naziva se ,,takozvanom”, sto znaci neuvazavanje prava na vjerski identitet gradana Crne Gore koji pripadaju Crnogorskoj crkvi, kao i vrijedanje slobode vjeroispovijesti. Srpske vlasti osvrcu se, takode, i na Temeljni ugovor Crne Gore i Vatikana, potpisan u septembru, dakle sedam godina nakon sto je Srpska crkva tuzila Crnu Goru. Govori se zatim i o istorijskim spomenicima srpskog naroda u Crnoj Gori, cime se indirektno negira crnogorski nacionalni identitet. U Vladi Crne Gore, koja je na sjednici 3. novembra razmatrala informaciju zastupnika drzave u sporu pred sudom u Strazburu Zorana Pazina, ocijenjeno je da pojedini elementi podneska srpske Vlade tom sudu, predstavljaju, kako je ocijenjeno, ,,direktno mijesanje u unutrasnje stvari suverene drzave Crne Gore”. Tim povodom generalni sekretar Matice crnogorske Marko Spadijer zatrazio je od predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovica da reaguje.

Na danasnji dan dogodilo se i sljedece:

1878 – U Baru je osnovana opstenarodna osnovna skola koju su pohadali ucenici svih vjeroispovijesti.

1890 – Knjaz Nikola obratio se narodu i naredio da je svaki vojnik iz, kako je navedeno, “onijeh mjesta de moze rodit loza, duzan da iste godine usadi 200 korijena loze, svaki brigadijer 20 korijena maslina, komandijer 10, a oficijer pet korijena”.

1890 – U Londonu je otvorena prva linija podzemne elektricne zeljeznice u svijetu.

1918 – Na Cetinju je objavljen prvi broj dnevnog biltena “Novo doba”, koji je donosio vijesti raznih pres-biroa i dnevne vijesti. Izdavac lista bila je knjizara “Rajnvan”.

1922 – U dolini kraljeva kod Luksora u Egiptu, engleski arheolog Hauard Karter otkrio je grob faraona Tutankamona.

1946 – Osnovan je UNESKO (Organizacija UN za obrazovanje, nauku i kulturu).

2004 – Sjedinjene Americke Drzave priznale su Republiku Makedoniju pod njenim ustavnim imenom umjesto dotadasnjeg privremenog imena Bivsa jugoslovenska republika Makedonija.

2009 – U Podgorici je otvoren prvi bridz klub.

Izbor i priprema: C. Durdic

Na danasnji dan 1805. Petar I, vladika i gospodar Crne Gore, uputio je pismo Dositeju Obradovicu u kojem je izrazio zahvalnost zbog novih knjiga koje mu je Dositej poslao.Vladika je pohvalio i podrzao Dositejev prosvjetiteljski rad i izvijestio ga kako se trudi da i u Crnoj Gori bude uvedena tzv. mala skola, te da ce Dositeja, o ponudi da radi kod njega na Cetinju, obavijestiti u narednom pismu.

1847 – Umro je njemacki kompozitor i dirigent Feliks Mendelson, osnivac konzervatorijuma u Lajpcigu, istaknuti predstavnik muzickog romantizma. Kao pijanista debitovao je u devetoj godini, u 15. je napisao prvu simfoniju, a u 16. majstorsko djelo, scensku muziku za “San ljetnje noci”. Zasluzan je za budenje interesovanja za Bahovu muziku, koja je bila skoro zaboravljena na prelazu iz 18. u 19. vijek, kao i za djelo Franca Suberta. Privlacila ga je mnogo vise muzika prethodnika, nego svojih savremenika, o cemu je i Nice pisao:”Muzika Feliksa Mendelsona je muzika dobrog ukusa za sve ono sto nam je proslost ostavila: ona stalno gleda unazad.” Komponovao je pet simfonija, scensku muziku, oratorije, kantate i solo pjesme.

1912 – Crnogorska vojska zauzela je Dakovicu. U oslobodilackom marsu Istocnog odreda kroz Sandzak i Metohiju, trupe brigadira Radomira Vesovica usle su u grad. Postavljen je oblasni upravitelj, predsjednik suda i sef policije. Dan kasnije, da bi se sklonile od nevremena, uz dozvolu Vesovica, usle su i srpske trupe s pukovnikom Paunovicem. Paunovic je svojevoljno postavio predsjednika opstine, a komandant ibarske vojske, general Mihailo Zivkovic trazio je da se Crnogorci povuku iz Dakovice. Da bi zastitili svoja prava, Janko Vukotic i Radomir Vesovic stavili su crnogorske trupe u stanje pripravnosti. Zategnutost oko Dakovice rijesena je razmjenom telegrama izmedu Cetinja i Beograda, a spor je okoncan tek 1913. prilikom razgranicenja Crne Gore i Srbije.

1918 – Cetinje su, bez oruzanih incidenata, poceli da napustaju i posljednji vojnici austrijske vojske. Nakon odlaska austrijske, ostala je srpska vojska u Crnoj Gori. Cilj njenog zadrzavanja bila je priprema “terena” za odrzavanje nelegalne Podgoricke skupstine.

1956 – Sovjetske trupe ugusile su pobunu u Madarskoj, a za novog premijera postavljen je Janos Kadar. Dotadasnji premijer Imre Nad sa jos nekoliko saradnika sklonio se u jugoslovensku ambasadu u Budimpesti. I pored garancija novih vlasti da nece progoniti politicke zatvorenike, Nad je poslije napustanja ambasade 22. novembra uhapsen i nakon montiranog procesa pogubljen u junu 1958.

1995 – U Tel Avivu je ubijen izraelski premijer Jicak Rabin, koji je po dolasku na vlast 1992. poceo proces pomirenja s Arapima. Atentat je izvrsio izraelski ekstremista Jigal Amir, nakon mirovnog skupa na kojem je ucestvovao premijer.

2008 – Nakon dvogodisnje kampanje, u Sjedinjenim Americkim Drzavama odrzani su predsjednicki izbori na kojima je za 44. predsjednika izabran demokratski senator iz Ilinoisa Barak Husein Obama. Cetrdesetsedmogodisnji Obama prvi je crnac na predsjednickoj funkciji u Sjedinjenim Americkim Drzavama, a njegov protivkandidat na izborima, koji se ocjenjuju kao najznacajniji u modernijoj americkoj istoriji, bio je republikanac Dzon Mekejn.

2008 – U 67. godini umro je jedan od najpoznatijih americkih pisaca bestselera, autor romana “Park iz doba Jure” i “Sfera” Majkl Krajton. Vrlo rano se zainteresovao za kriminalisticke i horor price, koje je poceo da pise u svojim dvadesetim godinama i koje su mu dvaput donijele nagradu ,,Edgar Alan Po”. Tokom sedamdesetih rezirao je nekoliko kultnih filmova: ,,Zapadni svijet” (1973), ,,Koma” (1976) i ,,Velika pljacka voza” (1978). Njegov roman ,,Izlazece sunce” (1991) izazvao je burne reakcije zbog ,,antijapanskog” tona. Kasnija filmska verzija donekle je ublazila originalnu pricu.

2009 – Predstavnici partija i nevladina organizacija “Green Home” osnovali su u Podgorici zelenu parlamentarnu grupu u koju su svoje predstavnike delegirale sve crnogorske parlamentarne stranke.

2009 – U Madridu je, u 104. godini, umro spanski pisac, sociolog i esejista Fransisko Ajala. Prvu knjigu “Tragikomedija covjeka bez duha” objavio je 1925, a jedno od njegovih najpoznatijih djela je zbirka prica o spanskom ratu “Ovnujska glava “.

2009 – Premijeri Slovenije i Hrvatske Borut Pahor i Jadranka Kosor potpisali su pod pokroviteljstvom Evropske unije u Stokholmu sporazum kojim su medunarodnom arbitraznom sudu prepustili rjesavanje granicnog spora izmedu te dvije zemlje.

2011 – Drzavni sekretar za politicka pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore Nebojsa Kaluderovic urucio je ambasadoru Srbije u Crnoj Gori Zoranu Lutovcu ostar protest povodom mijesanja Vlade te zemlje u spor Srpske pravoslavne crkve s Crnom Gorom pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, koji je Srpska crkva pokrenula 2004. radi povracaja imovine za koju tvrdi da joj pripada. Srbija se, u formi prijatelja suda, tuzbi pridruzila u septembru, i u svom podnesku iznijela nekoliko klasicnih politickih kvalifikacija, ocijenjeno je u protestu. Crnogorska pravoslavna crkva naziva se ,,takozvanom”, sto znaci neuvazavanje prava na vjerski identitet gradana Crne Gore koji pripadaju Crnogorskoj crkvi, kao i vrijedanje slobode vjeroispovijesti. Srpske vlasti osvrcu se, takode, i na Temeljni ugovor Crne Gore i Vatikana, potpisan u septembru, dakle sedam godina nakon sto je Srpska crkva tuzila Crnu Goru. Govori se zatim i o istorijskim spomenicima srpskog naroda u Crnoj Gori, cime se indirektno negira crnogorski nacionalni identitet. U Vladi Crne Gore, koja je na sjednici 3. novembra razmatrala informaciju zastupnika drzave u sporu pred sudom u Strazburu Zorana Pazina, ocijenjeno je da pojedini elementi podneska srpske Vlade tom sudu, predstavljaju, kako je ocijenjeno, ,,direktno mijesanje u unutrasnje stvari suverene drzave Crne Gore”. Tim povodom generalni sekretar Matice crnogorske Marko Spadijer zatrazio je od predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovica da reaguje.

Na danasnji dan dogodilo se i sljedece:

1878 – U Baru je osnovana opstenarodna osnovna skola koju su pohadali ucenici svih vjeroispovijesti.

1890 – Knjaz Nikola obratio se narodu i naredio da je svaki vojnik iz, kako je navedeno, “onijeh mjesta de moze rodit loza, duzan da iste godine usadi 200 korijena loze, svaki brigadijer 20 korijena maslina, komandijer 10, a oficijer pet korijena”.

1890 – U Londonu je otvorena prva linija podzemne elektricne zeljeznice u svijetu.

1918 – Na Cetinju je objavljen prvi broj dnevnog biltena “Novo doba”, koji je donosio vijesti raznih pres-biroa i dnevne vijesti. Izdavac lista bila je knjizara “Rajnvan”.

1922 – U dolini kraljeva kod Luksora u Egiptu, engleski arheolog Hauard Karter otkrio je grob faraona Tutankamona.

1946 – Osnovan je UNESKO (Organizacija UN za obrazovanje, nauku i kulturu).

2004 – Sjedinjene Americke Drzave priznale su Republiku Makedoniju pod njenim ustavnim imenom umjesto dotadasnjeg privremenog imena Bivsa jugoslovenska republika Makedonija.

2009 – U Podgorici je otvoren prvi bridz klub.

AMBASADORKA CG OPERE

Crnogorka Ivana Canovic prva je operska pjevacica koja je ovih dana nastupila na Holivudskoj stazi slavnih. Nakon nastupa Ivani je dodjeljena nagrada Festivala Los Andelesa, za doprinos razvoju umjetnosti u svijetu. Za televizuju Crne Gore kaze da su nagrade veoma vazne, ali da je vaznije biti ambasadorka crnogorske opere.

Ivana Canovic godinama nastupa rame uz rame sa svijetskim poznatim zvijezdama i promovise klasicnu muziku sirom svijeta. Ovih je dana imala nastup u Kineskom tetru u Holivudu. Pjevala je arije na dodjeli pocasnog oskara Akademije filmskih umjetnosti i nauke, cuvenoj italijanskoj rediteljki Lini Vertmiler. Nakon nastupa, kako kaze, dodjeljena joj je nagrada Festivala Los Andelesa, kao zeni koja doprinosi razvoju umjetnosti u svijetu.

A italijanska rediteljka Lina je 28. oktobra izrazila zelju da nasa umjetnica sa njom otkrije, cuvenu holivudsku zvijezdu i otpjeva dvije arije i tako je usla u istoriju, kao prva operska pjevacica koja je tu nastupila.

Zelja Ivane Canovic je da upozna crnogorsku publiku sa ovom umjetnoscu. Na tome kako kaze radi sa Ministarstvom kulture, Muzickim Centrom i Crnogorskim narodnim pozoristem.

A od inostranih projekata, najavljuje fenomenalno opersko djelo Dakoma Pucinija, cuvenu operu “Madam Baterflaj”, koju je posvetio crnogorskoj princezi Jeleni Savojskoj. Ta joj je uloga posebno draga, zakljucuje ambasadorka crnogorske opere.

AMBASADORKA CG OPERE

Crnogorka Ivana Canovic prva je operska pjevacica koja je ovih dana nastupila na Holivudskoj stazi slavnih. Nakon nastupa Ivani je dodjeljena nagrada Festivala Los Andelesa, za doprinos razvoju umjetnosti u svijetu. Za televizuju Crne Gore kaze da su nagrade veoma vazne, ali da je vaznije biti ambasadorka crnogorske opere.

Ivana Canovic godinama nastupa rame uz rame sa svijetskim poznatim zvijezdama i promovise klasicnu muziku sirom svijeta. Ovih je dana imala nastup u Kineskom tetru u Holivudu. Pjevala je arije na dodjeli pocasnog oskara Akademije filmskih umjetnosti i nauke, cuvenoj italijanskoj rediteljki Lini Vertmiler. Nakon nastupa, kako kaze, dodjeljena joj je nagrada Festivala Los Andelesa, kao zeni koja doprinosi razvoju umjetnosti u svijetu.

A italijanska rediteljka Lina je 28. oktobra izrazila zelju da nasa umjetnica sa njom otkrije, cuvenu holivudsku zvijezdu i otpjeva dvije arije i tako je usla u istoriju, kao prva operska pjevacica koja je tu nastupila.

Zelja Ivane Canovic je da upozna crnogorsku publiku sa ovom umjetnoscu. Na tome kako kaze radi sa Ministarstvom kulture, Muzickim Centrom i Crnogorskim narodnim pozoristem.

A od inostranih projekata, najavljuje fenomenalno opersko djelo Dakoma Pucinija, cuvenu operu “Madam Baterflaj”, koju je posvetio crnogorskoj princezi Jeleni Savojskoj. Ta joj je uloga posebno draga, zakljucuje ambasadorka crnogorske opere.

KIC POP HOR

Podgoricki KIC pop hor sinoc je izvanrednim koncertom “podigao na noge” ucesnike 7. kongresa Jevreja svijeta Mahar 2019. koji se odrzava od 31. oktobra do 4. novembra, u Hotelu “Avala” u Budvi.

Popularni hor “profesionalnih amatera” kako ih nazivaju crnogorski mediji, izveli su kolazni, evergreen program sastavljen od partizanskih i antifasistickih pjesama “Po sumama i gorama”, “Da nam zivi rad”, “Sivi sokole”, “Ciao bella”, preko “Djevojko mala”, “Dodi u 5 do 5” i “Singing in the rain”, do “Negativa”, “No roots” i “Happy” i naravno “Hava nagila””.

Komentari publike su, kako je naglaseno, bili: “Bravo”, “Nestvarno”, “Ovoga nigdje nema”, “Ovo samo Crna Gora moze da ima”, “Fantasticno”, “Dodite i kod nas” …

Iz hora porucuju da ce doci, jer tvrde da Ljubav nema granica!

Solisti su bili – Dubravka Zivkovic, Sanja Crvenica i Dragan Radulovic, a hor pjeva pod dirigentskom palicom Sase Barjaktarovica.

Menadzerka KIC pop hora Snezana Burzan najavljuje da se hor moze i u Podgorici slusati u KIC-u 14.novembra na veceri klapa i horova, kao i 22. novembra kada ce biti gosti solistickog koncerta sevdaha njihove clanice Tamare Pavicevic. KIC pop hor 30. novembra nastupa sa projektom “Bez dileme – antifasizam” u Pljevljima.

KIC POP HOR

Podgoricki KIC pop hor sinoc je izvanrednim koncertom “podigao na noge” ucesnike 7. kongresa Jevreja svijeta Mahar 2019. koji se odrzava od 31. oktobra do 4. novembra, u Hotelu “Avala” u Budvi.

Popularni hor “profesionalnih amatera” kako ih nazivaju crnogorski mediji, izveli su kolazni, evergreen program sastavljen od partizanskih i antifasistickih pjesama “Po sumama i gorama”, “Da nam zivi rad”, “Sivi sokole”, “Ciao bella”, preko “Djevojko mala”, “Dodi u 5 do 5” i “Singing in the rain”, do “Negativa”, “No roots” i “Happy” i naravno “Hava nagila””.

Komentari publike su, kako je naglaseno, bili: “Bravo”, “Nestvarno”, “Ovoga nigdje nema”, “Ovo samo Crna Gora moze da ima”, “Fantasticno”, “Dodite i kod nas” …

Iz hora porucuju da ce doci, jer tvrde da Ljubav nema granica!

Solisti su bili – Dubravka Zivkovic, Sanja Crvenica i Dragan Radulovic, a hor pjeva pod dirigentskom palicom Sase Barjaktarovica.

Menadzerka KIC pop hora Snezana Burzan najavljuje da se hor moze i u Podgorici slusati u KIC-u 14.novembra na veceri klapa i horova, kao i 22. novembra kada ce biti gosti solistickog koncerta sevdaha njihove clanice Tamare Pavicevic. KIC pop hor 30. novembra nastupa sa projektom “Bez dileme – antifasizam” u Pljevljima.

ANDREA AKOVIC

Jureci za najvecom ljubavi, glumom, talentovana Crnogorka Andrea Akovic prije sest godina posla je na studije u Sarajevo, odakle sada pakuje kofere, jer je njen dar prepoznala jedna od vodecih filmskih i glumackih skola u Americi, Njujorska filmska akademija. Akovic ce se od januara naci u klasi medu 15 odabranih talenata iz cijelog svijeta.

Mlada Podgoricanka je prva crnogorska glumica koja je dobila priliku da svoj talenat nadogradi na toj prestiznoj Akademiji, a za to, ne bas jeftino skolovanje, ocekuje podrsku drzave.

Vedra i nasmijana, Andrea je vec ocarala pozorisnu publiku u Bosni i Hercegovini, gdje je nakon zavrsene Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu ostala da radi. Vec sa 26 godina uspjela je da ostvari san vecine evropskih glumaca, da dozivi premijeru filma na Kanskom filmskom festivalu. “Ruku pod ruku” sa svojom partnerkom iz filma “The Sign”, legendarnom jugoslovenskom glumicom Sekom Sablic, Andrea je zablistala na velikom platnu pred najvecim auditorijumom sedme umjetnosti u gradu na Azurnoj obali.

Dio je velikih pozorisnih projekata u BiH, ali svoj talenat nije jos pokazala na crnogorskoj pozornici.

Primljena si u jednu od najvecih akademija filma i glume u Americi, ispricaj nam kako si dosla na ideju da se prijavis i na koji nacin si izabrana da budes dio te ekipe?

Nakon sto sam snimila prvi kraki film ,,The sign” cija je premijera bila u Kanu ove godine, pozeljela sam da se dalje skolujem za filmsku glumu. Odlucila proguglati i naci master program na koji bih se prijavila. Moja je namjera tog dana bila samo da vidim kako aplikacija izgleda, s obzirom na to da nikad prije nisam to istrazivala, Medutim, ispunila sam cijelu prijavi i tako je pocelo.

Nakon toga mi se vrlo brzo javio asistent sa akademije i vodio me kroz proces prijavljivanja. Prijemni ispit se sastojao od dva monologa, komedija i drama, od 60 do 90 sekundi. Dobila sam tacne upute na koji nacin treba da se snimim i sta traze. Poslala sam svoj snimak i nakon nekoliko dana sam dobila poziv od asistenta koji mi je saopstio da sam primljena i da sam dobila stipendiju za talente u iznosu od 9.000 americkih dolara, sto nisam uopste ocekivala.

Da li znas sta te tamo ocekuje, koliko ces imati kolega na klasi, koliko ce trajati usavrsavanje?

Ocekuje me vrlo slican program kao i u nasim glumackim skolama, osim sto je gluma pred kamerom, pa cu imati priliku da stalno budem na setu sto je i bila moja velika zelja koja me je pokrenula. Dakle, strucni predmeti su skoro isti kao i na osnovnim studijama nasih glumackih akademija. Casovi glume su koncipirani tako da se dobije scenario i priprema se sedam dana nakon cega se citave naredne sedmice snima. Na klasi je 15 ljudi iz ijelog svijeta. Prva godina je u Njujorku i traje osam mjeseci, a druga godina je u Los Andelesu i traje 16 mjeseci.

Ako se ne varam, ti si prva crnogorska glumica koja ce imati priliku da uci u jednoj od vodecih skola iz oblasti filma i glume u Americi. Kako si se osjecala kada si vidjela da si primljena, jer znamo da je to san ogromnog broja tvojih mladih kolega sirom svijeta?

Da, tako je, prva sam iz Crne Gore koja je primljena na ovakvu vrstu studija. Kad sam saznala da sam primljena bila sam u soku naravno. Cekanje rezultata me je tjeralo na analiziranje svega sto mi se dogodilo u dosadasnjem profesionalnom zivotu i bas je bilo emotivno. Ma, bila sam jako srecna i jos uvijek sam naravno. Mnogo sam zahvalna sto imam priliku da ucim glumu u toj prestiznoj ustanovi.

U maju si se sa filmom Sign, u kom si glumila sa legendarnom Sekom Sablic predstavila na festivalu u Kanu. Kakve utiske nosis sa najveceg evropskog filmskog festivala?

Kan je stvarno jedan veliki festival, najznacajniji u Evropi tako da nosim sa sobom mnogo lijepa sjecanja sa te filmske premijere, sa moje prve filmske premijere u zivotu. Mislim da cu to pamtiti citavog zivota. Filmski centar Crne Gore i Udruzenje glumaca su mi pomogli da odem u Kan i mnogo to cijenim.

Veoma si angazovana na teritorili Bosne i Hercegovine, kazi nam na kojim projektima trenutno radis?

Trenutno igram predstavu ,,Tvoj sin Huckleberry Finn” mladog BiH rezisera Alena Simica u Narodnom pozoristu u Tuzli i djeciju predstavu ,,Lakonoga u carobnoj sumu” u Centru za kulturu u Sarajevu. Radim u Hospitality sektoru u East West Centru Harisa Pasovica gdje pripremamo novi festival koji ce se odrzati u decembru ove godine. Dio sam performansa ,,Nasilje nad novinarkama” koji se ovih dana odrzava u nekoliko gradova BiH.

Kakvi su ti planovi u narednom periodu i sta je sljedeci korak u vezi sa skolovanjem na NYFA?

U narednom periodu se bavim papirologijom naravno. Ali ono najbitnije, pokusavam da nadem sredstva kako bih mogla da odem jer su skole u Americi jako skupe, tako da ja ocekujem podrsku drzave s obzirom na to da sam prva osoba iz Crne Gore koja je primljena na ovaj studij.

Kada ce crnogorska publika imati priliku da te gleda u nekom projektu?

Za Crnu Goru nazalost jos uvijek ne znam i ne mogu govoriti o ponudama. Ali svakako da ce to biti jedan poseban trenutak kad zaigram u svojoj zemlji. Radujem se tome naravno.

ANDREA AKOVIC

Jureci za najvecom ljubavi, glumom, talentovana Crnogorka Andrea Akovic prije sest godina posla je na studije u Sarajevo, odakle sada pakuje kofere, jer je njen dar prepoznala jedna od vodecih filmskih i glumackih skola u Americi, Njujorska filmska akademija. Akovic ce se od januara naci u klasi medu 15 odabranih talenata iz cijelog svijeta.

Mlada Podgoricanka je prva crnogorska glumica koja je dobila priliku da svoj talenat nadogradi na toj prestiznoj Akademiji, a za to, ne bas jeftino skolovanje, ocekuje podrsku drzave.

Vedra i nasmijana, Andrea je vec ocarala pozorisnu publiku u Bosni i Hercegovini, gdje je nakon zavrsene Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu ostala da radi. Vec sa 26 godina uspjela je da ostvari san vecine evropskih glumaca, da dozivi premijeru filma na Kanskom filmskom festivalu. “Ruku pod ruku” sa svojom partnerkom iz filma “The Sign”, legendarnom jugoslovenskom glumicom Sekom Sablic, Andrea je zablistala na velikom platnu pred najvecim auditorijumom sedme umjetnosti u gradu na Azurnoj obali.

Dio je velikih pozorisnih projekata u BiH, ali svoj talenat nije jos pokazala na crnogorskoj pozornici.

Primljena si u jednu od najvecih akademija filma i glume u Americi, ispricaj nam kako si dosla na ideju da se prijavis i na koji nacin si izabrana da budes dio te ekipe?

Nakon sto sam snimila prvi kraki film ,,The sign” cija je premijera bila u Kanu ove godine, pozeljela sam da se dalje skolujem za filmsku glumu. Odlucila proguglati i naci master program na koji bih se prijavila. Moja je namjera tog dana bila samo da vidim kako aplikacija izgleda, s obzirom na to da nikad prije nisam to istrazivala, Medutim, ispunila sam cijelu prijavi i tako je pocelo.

Nakon toga mi se vrlo brzo javio asistent sa akademije i vodio me kroz proces prijavljivanja. Prijemni ispit se sastojao od dva monologa, komedija i drama, od 60 do 90 sekundi. Dobila sam tacne upute na koji nacin treba da se snimim i sta traze. Poslala sam svoj snimak i nakon nekoliko dana sam dobila poziv od asistenta koji mi je saopstio da sam primljena i da sam dobila stipendiju za talente u iznosu od 9.000 americkih dolara, sto nisam uopste ocekivala.

Da li znas sta te tamo ocekuje, koliko ces imati kolega na klasi, koliko ce trajati usavrsavanje?

Ocekuje me vrlo slican program kao i u nasim glumackim skolama, osim sto je gluma pred kamerom, pa cu imati priliku da stalno budem na setu sto je i bila moja velika zelja koja me je pokrenula. Dakle, strucni predmeti su skoro isti kao i na osnovnim studijama nasih glumackih akademija. Casovi glume su koncipirani tako da se dobije scenario i priprema se sedam dana nakon cega se citave naredne sedmice snima. Na klasi je 15 ljudi iz ijelog svijeta. Prva godina je u Njujorku i traje osam mjeseci, a druga godina je u Los Andelesu i traje 16 mjeseci.

Ako se ne varam, ti si prva crnogorska glumica koja ce imati priliku da uci u jednoj od vodecih skola iz oblasti filma i glume u Americi. Kako si se osjecala kada si vidjela da si primljena, jer znamo da je to san ogromnog broja tvojih mladih kolega sirom svijeta?

Da, tako je, prva sam iz Crne Gore koja je primljena na ovakvu vrstu studija. Kad sam saznala da sam primljena bila sam u soku naravno. Cekanje rezultata me je tjeralo na analiziranje svega sto mi se dogodilo u dosadasnjem profesionalnom zivotu i bas je bilo emotivno. Ma, bila sam jako srecna i jos uvijek sam naravno. Mnogo sam zahvalna sto imam priliku da ucim glumu u toj prestiznoj ustanovi.

U maju si se sa filmom Sign, u kom si glumila sa legendarnom Sekom Sablic predstavila na festivalu u Kanu. Kakve utiske nosis sa najveceg evropskog filmskog festivala?

Kan je stvarno jedan veliki festival, najznacajniji u Evropi tako da nosim sa sobom mnogo lijepa sjecanja sa te filmske premijere, sa moje prve filmske premijere u zivotu. Mislim da cu to pamtiti citavog zivota. Filmski centar Crne Gore i Udruzenje glumaca su mi pomogli da odem u Kan i mnogo to cijenim.

Veoma si angazovana na teritorili Bosne i Hercegovine, kazi nam na kojim projektima trenutno radis?

Trenutno igram predstavu ,,Tvoj sin Huckleberry Finn” mladog BiH rezisera Alena Simica u Narodnom pozoristu u Tuzli i djeciju predstavu ,,Lakonoga u carobnoj sumu” u Centru za kulturu u Sarajevu. Radim u Hospitality sektoru u East West Centru Harisa Pasovica gdje pripremamo novi festival koji ce se odrzati u decembru ove godine. Dio sam performansa ,,Nasilje nad novinarkama” koji se ovih dana odrzava u nekoliko gradova BiH.

Kakvi su ti planovi u narednom periodu i sta je sljedeci korak u vezi sa skolovanjem na NYFA?

U narednom periodu se bavim papirologijom naravno. Ali ono najbitnije, pokusavam da nadem sredstva kako bih mogla da odem jer su skole u Americi jako skupe, tako da ja ocekujem podrsku drzave s obzirom na to da sam prva osoba iz Crne Gore koja je primljena na ovaj studij.

Kada ce crnogorska publika imati priliku da te gleda u nekom projektu?

Za Crnu Goru nazalost jos uvijek ne znam i ne mogu govoriti o ponudama. Ali svakako da ce to biti jedan poseban trenutak kad zaigram u svojoj zemlji. Radujem se tome naravno.