ČANAK

Lider socijaldemokrata Vojvodine (LSV) Nenad Čanak ocjenjuje da iza protesta protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Croj Gori stoji interes da se obori proevropska koncepcija Crne Gore kroz navodni napad na Zakon.

“Mislim da iza ovih demonstracija u Crnoj Gori stoji nešto drugo. Mislim da stoji interes da se obori proevropska koncepcija Crne Gore kroz navodni napad na Zakon o slobodi vjeroispovijesti”, kazao je Čanak.

On tvrdi da jedan od stotinu učesnika litija nije pročitao Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Čanak smatra da je Zakon samo povod.

“Suština je u tome da su se sklopili interesi sa jedne strane Ruske federacije kojoj je potreban izlaz na toplo more pa samim tim proevropska i članica NATO-a Crna Gora je tu velika prepreka jer je tu jedina šansa da Rusija ima pomorsku bazu na Jadranu a sa druge strane to je i šansa određenih krugova u SPC da povećaju svoj politički uticaj time što će uspjeti da jedan svetovni zakon dovedu u pitanje i samim tim se nametnu kao politički faktor u sekularnoj državi”, kazao je Čanak za Krstaš medija.

Lider Lige socijaldemokrata Vojvodine smatra da je sada u pitanju jedna koordinisana akcija.

“Moj stav je jasan, ako Crna Gora i njen evropski put bude doveden u pitanje, ako njena demokratska i sekularna opcija bude dovedena u pitanje onda neka se spreme ostale države na Balkanu. Jer Balkan je sistem sporednih sudova, što se desi u jednoj državi biće samo početak domino efekta širom Balkana”, zaključio je Lider.

SNP TVRDI

Nedavno usvojeni Zakon o radu u Crnoj Gori nosi nove sofisticirane zamke za zaposlene, koji će praktično 24 sata dnevno biti na raspolaganju poslodavcu i pod maksimalnim pritiskom, smatraju u Socijalističkoj narodnoj partiji.

Zaposleni je u obavezi da u roku od tri dana obavijesti poslodavca o promjeni adrese stanovanja, dok se u radno vrijeme ne računa i vrijeme pripravnosti za koje zaposleni nije na radnom mjestu, ali je dužan da se odazove na poziv poslodavcu.

„Ugovor o radu na određeno vrijeme koji sada može trajati 36 mjeseci, ne kooptira pripravnički staž, vrijeme koje je zaposleni proveo na porodiljskom ili roditeljskom odsustvu, odnosno usvojiteljskom ili hraniteljskom odsustvu, pa samim tim ova kategorija zaposlenih mora znatno duže provesti na radu na određeno vrijeme kod istog poslodavca, da bi zasnovali stalni radni odnosi“, navodi se u saopštenju.

Poslodavcu je data mogućnost da postupa van ugovora i aneksa ugovora o radu, jer će moći zaposlenog rasporediti na druge poslove na period od 30 dana u toku kalendarske godine, kad mu to odgovara.

„Ni godišnji odmori koji su se koristili u kontinuitetu nijesu ostali bez poslodavačkog uticaja. Ako se zaposleni u toku korišćenja godišnjeg odmora razboli neće moći da nastavi korišćenje godišnjeg odmora bez saglasnosti poslodavca“, kažu iz SNP-a.

Prvi put je u radno zakonodavstvo unesena i odredba da novčana potraživanja zaposlenih zastarijevaju u roku od četiri godine od dana nastanka obaveze.

„Iz opšteg kolektivnog ugovora su preuzete odredbe: stupanje zaposlenog na rad; pripravnici; aneks ugovora o radu; zarade, naknade i druga primanja, odgovornost i disciplinski postupak i individualni otkaz“, navodi se u saopštenju.

Opšti kolektivni ugovor koji je zaključen na određeno vrijeme prestaje da važi 31. decembra, te shodno preuzetim odredbama prestaje da bude važan podzakonski akt u regulisanju radno-pravnih odnosa, posebno za zaposlene koji tim ostvaruju veći obim prava u odnosu na Zakon o radu.

„Jasno je da će veoma značajna pitanja kao što su iznosi uvećanja zarada za rad noću, u dane vjerskih i državnih praznika, prekovremeni rad i posebno uvećanje zarade po osnovu radnog staža (minuli rad), u postojećim iznosima, postati prošlost za koje sindikati nijesu uspjeli da se izbore putem ovog Zakona“, zaključeno je u saopštenju.

ĐUKANOVIĆ U ŽENEVI

Zbog zakona o slobodi vjeroispovijesti Crna Gora se suočava sa višestrukim udarima, iznutra i izvana, kroz otvorenu spregu crkve s nacionalističkim vansistemskim djelovanjem, usmjerenim na urušavanje pravnog poretka i negiranje građanskog i multietničkog karaktera crnogorske države, kazao je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u Ženevi.

U svom obraćanju na 43. sesiji Savjeta za ljudska prava koja se održava u Palati nacija Đukanović je ukazao na situaciju u Crnoj Gori nakon usvajanja Zakna o slobodi vjeroispovijesti. On je kazao da se tim Zakonom na liberalan način, u skladu sa najsavremenijim legislativnim standardima, učvrćuje sloboda vjeroispovjesti, uređuje pravni položaj vjerskih zajednica i garantuje ustavni princip odvojenosti crkve od države.

On je ponovio da je postupak izrade zakona trajao 5 godina, uz inkluzivan dijalog sa svim zainteresovanim stranama, uključujući sve vjerske zajednice u zemlji i relevantne međunarodne organizacije, u prvom redu Venecijansku komisiju čije su preporuke u potpunosti prihvaćene.

Đukanović je ponovio da je ovim zakonom zamijenjen onaj iz 1977. godine iz perioda komunističke Jugoslavije.

“Međutim, već u pripremi, a posebno nakon njegovog usvajanja Crna Gora se suočila sa optužbama od strane samo jedne vjerske zajednice, i sa brutalnom medijskom kampanjom dominantno iz bližeg okruženja, s vještim manipulacijama i pokušajima da se država optuži da namjerava da otima crkvenu imovinu i mijenja njihovu viševjekovnu namjenu. Uz to, u međunarodnim forumima, uključujući i ovaj dom, mogle su se čuti optužbe da Crna Gora sprovodi politiku diskriminacije i krši vjerske slobode”, kazao je Đukanović.

On je u Savjetu za ljudska prava, potvrdio da je usvajanjem ovog zakona Crna Gora potvrdila da je građanska država, multietnička demokratija i društvo koje želi da kroz reforme i modernizaciju bude sastavni dio savremene evropske civilizacije.

“Zbog toga se suočavamo sa višestrukim udarima, iznutra i izvana, kroz otvorenu spregu crkve s nacionalističkim vansistemskim djelovanjem, usmjerenim na urušavanje pravnog poretka i negiranje građanskog i multietničkog karaktera crnogorske države, što bi u krajnjem značilo povratak na srednjovjekovni sistem u kojem je crkva bila iznad države i građana”, kazao je Đukanović.

On je istakao da stabilnost naše zemlje nije ugrožena.

“Crna Gora će, kao i 2006. kada je demokratskim referendumom, što nije baš uobičajeno na Balkanu, obnovila državu, i ovo unutrašnje pitanje riješiti na miran način, i tako odbraniti koncept u kojem svi građani, i sve vjerske zajednice, imaju ista prava i ravnopravan položaj. Ovim mi činimo dobro ne samo za sebe i svoje građane, već šire potvrđujemo da je koncept građanske, multietničke demokratije na Zapadnom Balkanu moguć i održiv; da je jedini garant stabilnosti ovog ranjivog regiona. Jednako tako, ukazujemo koliko je opasno prenebregavati realnost, igrati se osjećanjima vjernika i biti objekat ili oruđe u realizaciji opasnih velikodržavnih projekata, što bi sve zajedno trebalo da nas zabrinjava”, kazao je predsjednik Crne Gore.

On je zaključio da Crna Gora ostaje opredijeljena da dalje izgrađuje svoj kredibilitet poštovaoca i zaštitnika ljudskih prava.

“Vjerujem da ćemo time na najbolji način zadobiti vaše povjerenje i podršku za kandidaturu za članstvo u Savjetu za period 2022-2024”, zaključio je Đukanović u svom govoru pred Savjetom za ljudska prava u Ženevi.

On je dodao i da je Crna Gora posvećena univerzalnim vrijednostima na kojima počivaju moderne demokratije.

“Naša kontinuirana politika da budemo akter mira i bezbjednosti i saradnje u regionu, i kao lider u procesu evropskih integracija promoter najviših evropskih vrijednosti, proizilazi iz viševjekovne tradicije njegovanja multikulturalnosti i suživota”, kazao je predsjendik Crne Gore.

Đukanović je dodao da Crna Gora kontinirano djeluje u pravcu zaštite, unapređenja i ispunjavanja ljudskih prava.

“To čini, između ostalog, kao zemlja koja redovno izvještava ugovorna tijela, otvoreno sarađuje sa sistemom specijalnih procedura, jača djelotvornost Opšteg periodičnog pregleda, osnažuje inkluzivnost i saradnju sa civilnim društvom i međunarodnim partnerima”, kazao je Đukanović.

Pored intenzivnog rada na normativnom aspektu i snaženju demokratskih institucija, Đukavović je ukazao i da se u Crnoj Gori radi na utvrđivanju okvira za praćenje napretka.

“Zbog toga izuzetno cijenimo podršku Kancelarije, kroz koju Crna Gora kao pilot zemlja razvija novi mehanizam. U tom kontekstu, zahvaljujem komesarki Bašele na upućivanju eksperta u Crnu Goru”, kazao je.

Predsjendik je poručio i da su vladavina prava i temeljne slobode prioritet pregovaračkog procesa Crne Gore za punopravno članstvo u Evropskoj uniji, što, kako je kazao, zajedno čini da napredak, usvajanje i primjena najviših standarda ima apsolutan nacionalni prioritet.

“Ne tako rijetko, inovativna dostignuća na nacionalnom planu dobijala su međunarodna priznanja i postajali modeli zaštite pogodni za primjenu u drugim zemljama, naročito u oblasti prava djeteta. Ipak, jasno prepoznajemo izazove koji traže odlučniji angažman. Tu prije svega mislim na pitanja rodne ravnopravnosti i ženskih prava; unapređenje položaja osoba sa invaliditetom; dalju inkluziju romske populacije; povećanje djelotvornosti nacionalnog odgovora na trgovinu ljudima; i unapređenje medijskih sloboda i zaštitu novinara, gdje smo fokusirani na: finalizaciju paketa medijskih zakona usaglašenih sa najvišim evropskim standardima; kreiranje transparentnih i ravnopravnih modela podrške finansijskoj održivosti nezavisnih medija; i stvaranje ambijenta nulte tolerancije na nasilje prema novinarima. Uporedo, radimo na snaženju ekonomije i životnog standarda, vodeći se i ciljevima Agende 2030. i vjerujući da je održivi razvoj preduslov pouzdanog mira”, kazao je Đukanović u Ženevi.

U ŽENEVI

Crnogorski predsjednik Milo Đukanović učestvovaće danas na 43. sesiji Savjeta za ljudska prava Ujedinjenih nacija (UN) u Ženevi.

Đukanović će, kako je saopšteno iz njegovog kabineta, govoriti na segmentu na visokom nivou 43. sesije Savjeta za ljudska prava UN.

Kako su kazali na otvaranju sesije govoriće predsjednica Savjeta za ljudska prava Elisabeth Tichy-Fisslberger, predsjednik Generalne skupštine Tijani Muhamed-Bande.

Navodi se da će na otvaranju govoriti i generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš, visoka komesarka UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet i član Savezne vlade i ministar vanjskih poslova Švajcarske Ignazio Cassis.

Đukanović će tokom boravka u Ženevi imati bilateralne susrete sa Visokom komesarkom za ljudska prava Michelle Bachelet i predsjednicom Savjeta za ljudska prava Elisabeth Tichy-Fisslberger.

Navodi se da će Đukanović biti i visoki gost na ručku koji u čast Generalnog sekretara UN-a i Predsjednika Generalne skupštine priređuje predsjednica Savjeta za ljudska prava, stalna predstavnica Austrije.

“Savjet će održati trodnevni segment na visokom nivou, na kojem će visoki zvaničnici iz više od 90 zemalja i međunarodnih i regionalnih ogranizacija ukazati na pitanja ljudskih prava koja su od nacionalnog i međunarodnog interesa i koja izazivaju zabrinutost, nakon čega će početi redovan dio martovskog zasijedanja Savjeta”, kaže se u saopštenju.

Navodi se da će visoka komesarka UN-a za ljudska prava 27. februara izvijesti Savjet o stanju ljudskih prava u svijetu.

BEČIĆ

Predsjednik Demokratske Crne Gore Aleksa Bečić kazao je u intervjuu za Dan da smatra da je suština uspjeha opozicije u međusobnom uvažavanju, nenapadanju i uzajamnoj solidarnosti.

On je naglasio da je za prevazilaženje političke krize potrebno naprije povući Zakon o slobodi vjeroispovijesti, nakon čega bi bilo neophodno uključivanje međunarodne zajednice u rješavanje mnogih drugih dubioza.

Govoreći o crnogorskoj opozicionoj političkoj sceni, smatra da je suština uspjeha opozicije u međusobnom uvažavanju, poštovanju, nenapadanju i uzajamnoj solidarnosti.

“Kada govorimo o načinu nastupa, možemo se podsjetiti da je u Budvi, Kotoru, Herceg Novom, Beranama opozicija ostvarila pobjede nastupajući u više ozbiljnih kolona, koje nijesu bile međusobno suprotstavljene. Na posljednjim parlamentarnim izborima opozicija je nastupajući u nekoliko respektabilnih kolona ostvarila rekordan broj glasova”, kazao je Bečić.

On navodi da u ovom trenutku nemamo uslove za fer i slobodne izbore.

“Opozicija treba da bude jedinstvena u paktu o međusobnom nenapadanju i uvažavanju, u bojkotu crnogorskog parlamenta i u bojkotu izbora, kako bismo izvršili najjači mogući demokratski pritisak sa ciljem stvaranja uslova za fer izbore pod ravnopravnim uslovima”, zaključio je Bečić.

JOZELIĆ

Zakonodavno uređenje pitanja crkvene imovine je indirektno povezano sa procesom izgradnje Crne Gore nacionalnog jedinstva i državnosti i to Srpska pravoslavna crkva želi da zaustavi stvaranjem osjećaja nacionalne i religiozne ugroženosti koja dominira javnim diskursom, ocijenila je u intervjuu za Pobjedu Jasna Jozelić, sociološkinja religije, savjetnica u Norveškom centruza ljudska prava na Univerzitetu u Oslu.

SPC se, kaže ona, našla u začaranom krugu politike i religije i jako je teško izaći iz njega.

“Sigurna sam da će SPC u skorije vrijeme biti primorana da prepozna činjenicu da crkva kao institucija nije iznad države i da su dijalog i vladavina prava najvažniji i za očuvanje same SPC u Crnoj Gori”, kaže Jozelić.

Bez ikakve sumnje, kaže da, SPC sada djeluje kao politički aktor, a ne kao religiozna institucija.

“Da bi zadržala svoju legitimnost kao religiozna institucija SPC se mora depolitizirati i „vratiti“ svojoj ulozi. Nažalost, ona i dalje preuzima ulogu političke ideologije i otvoreno zastupa interese određenih grupa građana, a ne svojih vjernika. Došlo je vrijeme da se SPC skloni iz politike i da se osvrne malo na sebe i reflektira na primjer što se sve radilo u ime njihove vjere i kako i danas pojedinci te iste crkve podržavaju nasilje i negiraju genocid. Nažalost pojedinci SPC više ne predstavljaju dobro pravoslavlja, već zlo politike”, zaključila je Jozelić.

NENAD PROKIĆ

U kakvom se to balkanskom brlogu svi mi batrgamo, evo, već trideset godina – od kad je borbeni ateizam zamijenjen vulgarnim balkanskim nacionalizmom?

Religijske zajednice su u našim krajevima propast komunističkog režima dočekale euforično, likujući nad njegovom propašću. Odmah su krenuli da otkopavaju masovne grobnice i jame kosturnice, organizovana su hodočašća na ratna gubilišta i ova i ona, prebrojavale su se žrtve, licitiralo se brojevima…

Ratni pokliči

Nije to bila dostojanstvena intimnost puna iskrenog pijeteta, bili su to ratni krvožedni pokliči, bila je to prijetnja protivničkoj vjeri i naciji, bilo je to besramno huškanje na rat i osvetu. Malobrojni su shvatali kakva se budućnost sprema iz te podlosti.

A ta podlost se sastojala uglavnom u tome sto su hrišćanske crkve, i jedna i druga, preuzele matrice bivšeg režima i zaoštrile ih do te mjere na teritorijama u kojima su bile većinske crkve – da nije mnogo vremena prošlo kad je većina naroda zažalila za Ancien Régime.

To je obnovilo mišljenje po kojem je hrišćanstvo nastalo na najvećoj mogućnoj distanci prema vladajućoj politici, ali je konstantinovskim preokretom postalo sastavni deo tih vladajućih odnosa. Konstantin je bio rođen u Nišu, dakle na Balkanskom poluostrvu, pa je taj podatak možda i odredio dalje događaje do dana današnjeg.

Pučkom religioznošću, možda baš tada začetom, i danas se hrane nacionalne ideologije, i to u toj mjeri da sada skoro i nema razlike između religijskog i nacionalnog. To liči na potpuni praktični poraz hrišćanstva na ovom terenu. Danas Republika Hrvatska i Republika Srbija funkcionišu kao crkvene države i državne crkve. A to se, vidim, sprema i ostalima.

Profitabilne veze

Jedna zabluda se tako zamjenjuje novom, odnosno vjerovanjem da se potpuna suverenost nacije ostvaruje suverenošću nacionalne države, isto tako i crkve.

I ja bih bio protiv toga, kad Srbija u kojoj živim, ne bi dozvoljavala sebi ono što ne dozvoljava drugima. Jer, to više nije hrišćanstvo koje je “svijetlost svijeta i sol zemlje”, nego je to hrišćanstvo koje je u profitabilnoj sprezi s nacionalnim ideologijama, koje koristi društvenu moć i monopol, koje osvaja državu sa sebe, ukida ljudske slobode, osporava vladavinu prava, podržava one najgore u društvu, tranzicijske profitere, kriminalce i ratne zločince.

Takve crkve više ne nude emocionalnu i duhovnu domovinu, one nemaju oči za tuđu patnju, nemaju osjetljivost za rane cijelog svijeta. One žive u nervozi i grču sopstvenih uskogrudosti, u strahu da će se urušiti same od sebe ili od djelovanja drugih, a istovremeno su u komuniji – ne sa vjernicima, već sa nacionalnim i političkim svecima.

Najteži grijeh ovdašnjih crkava jeste njihova sprega s nacionalizmom, a možda još i više neosjetljivost na socijalna pitanja. Kad zasijeda Sveti Sinod u Beogradu, vozni park ispred Patrijaršije zasjenjuje onaj koji vidimo ispred Predsjedništva i Vlade. Izručenost ekspoloatatorskom, tranzicijskom, liberalnom, seljačkom i otimačkom liberalnom kapitalizmu je sasvim neosporna. Na taj način se ne može zaslužiti poštovanje sopstvenih vjernika, barem ne onih koji koriste mozak.

Vizije i religije

Religije koje su ispražnjene od svoje moralne vizije, one koje se rukovode nacionalnim ili ekonomskim interesima svode sebe na alat za rat. Zatvoreni i isključivi identiteti niti odgovaraju izvornom duhu hrišćanstva, niti su mogućni u otvorenim i pluralističkim društvima. Na taj način oni ostaju daleko od Isusa iz Nazareta i njegovog kraljevstva Božjeg.

Još je veći grijeh što ovdašnje crkve znaju vrlo dobro da djeluju na tradicionalnoj, neprosvećenoj, nacionaliziranoj i primitivnoj teritoriji južnoslovenskog prostora, tako da je ovde riječ o zloupotrebi religije iznutra, dakle od strane vođa i članova religijskih zajednica. Vjera koju oni propovijedaju na taj način postaje egoistična, autistična, monološka i isključiva, ona koja misli samo na sebe i na svoje, koja okreće leđa drugima, njihovim slobodama, pravima i nevoljama. Tako ona postaje izopačena, nakazna i opasna, tako ona postaje religija bez Boga.

Jedan meksički umjetnik je naslikao platno „Isus uništava svoj krst“. Naslikao je zapravo kako Isus ustaje iz groba i uništava krst na koji su ga razapeli. To je zaista snažna poruka za sve ljude, u okviru koje posljednju riječ u čovjekovom životu nema patnja, nego život i uskrsnuće. Patnju treba suzbijati i umanjivati, dakle ona vjera koja poziva da se izađe iz tame i grobova – Bog života, a ne Bog patnje i smrti.

Iz te zaboravnosti bi bilo nužno da se trgnu svi oni koji u Crnoj Gori (a i bilo gdje) predstavljaju, po sopstvenom stavu, samo jednu nacionalnu grupu; oni koji se obraćaju onima koji čine 28 odsto od ukupnog broja, dok one koji predstavljaju 45 odsto pravoslavnih Crnogoraca nazivaju kopiladima, volovima, komunističkim nakotom, a državu Crnu Goru fildžan državom. Da li postoji način da se tim ljudima neko iz SPC obrati, a da to ne bude kroz uvrede? Zar zaista još nisu naučili da izbjegavaju riječi kojima se zatvaraju vrata za pregovore i dogovore? Ili, i pored svih poraza i dalje misle kako na taj način mogu ikada i igdje pobijediti?

Projekat

Zašto Crna Gora ne može imati što ima Hrvatska, sa stanovišta SPC? I ono što ima sama Srbija? Vjerovatno zbog toga što projekat velike države istura zahtjev koji je identitetski, a ne religisjki. To je sasvim u skladu aktuelne srpske himne, gdje se govori o srpskim zemljama – pa na taj način slijedi da Srbija ne brani Srbe u Austriji, SAD, Njemačkoj… kao što ih brani u zemljama koje smatra srpskim: Bosni, Crnoj Gori, Hrvatskoj…

To pokazuje da je sprski nacionalizam, veliki ili mali, isključivo teritorijalni. Zato se i govori prevashodno o razgraničenju, kad je riječ o Kosovu, a ne o suživotu, kulturi, sreći, prijateljstvu, liječenju rana, ljubavi, zajedničkoj budućnosti i svim ostalim daleko važnijim stvarima nego što je teritorija. Srbija je, sjetimo se, napadala avojevske granice, a po pitanju Kosova ih brani. Kada vidi da više ne može da ih odbrani, onda ide po principu daj šta daš, daj nešto, daj bilo šta.

Zakonom o veroispovijesti u Crnoj Gori se uvodi ravnopravnost svih zajednica. Problem je što srpski nacionalisti na teritorijama koje smatraju svojim svaku ideju o ravnopravnosti, umjesto svoje dominacije, doživljavaju kao diskriminaciju. Srbi koji su u DPS ili u državnim službama nemaju problem s tim, ali oni koji su u DF ili nekoj opozicijskoj stranci imaju.

To je već stranačko pitanje. Vladajuća stranka u Crnoj Gori, baš kao i u Srbiji i Hrvatskoj, zapošljavava svoje, bez obzira na naciju. Međutim, ko je bio dobitnik najuglednije nagrade u Crnoj Gori 2019? Ko je bio selektor fudbalske reprezentacije Crne Gore? Ko je vodio ugledni pozorišni festival u Tivtu? Ko dobija većinu književnih, pozorišnih i glumačkih nagrada u Crnoj Gori? Većina njih su Srbi.

Da li želimo da to tako više ne bude?

Govor istine

Nije teško saznati da je CPC bila autokefalna. To je pisalo u Ustavu Knjaževine i Kraljevine Crne Gore i u Ustavu CPC. I carigradska i moskovska patrijaršija su priznavale tu autokefalnost. U tom svjetlu se crkveno pitanje u Crnoj Gori pojavljuje kao iznad svega političko, a djelovanje SPC u Crnoj Gori djeluje prvenstveno kao djelovanje političke organizacije.

Sve izjave koje daje SPC u u Crnoj Gori su isključivo političke izjave i nemaju nikakve veze sa svetinjama, osim ako te svetinje nisu zloupotrijebljene u političke svrhe.

S druge strane, one koja nije Dačićeva, na posljednjem popisu stanovništva 2011. godine u Srbiji je bilo oko 38.000 Crnogoraca. A godine 2002. bilo ih je 69.049. Ali godine 1991. čak 118.934 građana Srbije se izjasnilo da su Crnogorci. Rekord je bio 1981. kada ih je bilo 147.466. Građani Crne Gore koji se izjasne kao Crnogorci (iako žive u Srbiji decenijama) ne mogu da dobiju dokumenta, ne mogu da se liječe i školuju, dok oni koji se izjasne kao Srbi dobijaju sva ta prava. Šta je to, ako ne čista diskriminacija?

U Beogradu ne možeš da pronađeš na kioscima crnogorsku štampu, u Crnoj Gori na svim kioscima na raspolaganju cjelokupni izbor štampe iz Srbije. Šta li je onda to?

Autor je srpski dramski pisac i reditelj, profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, jedan od osnivača LDP i narodni poslanik u Skupštini Srbije u dva mandata

PEROVIĆ

Uz sve limitirajuće faktore, kritike, razočaranja i rezignacije, suverenistička energija Crne Gore nije slabija nego 2006. godine, kaže za Dnevne novine prof. dr Milenko Perović.

“Osnovna razlika je što su se 2006. osvajale sloboda i država, a danas ih treba braniti”, kaže u razgovoru za Dnevne novine prof. dr Milenko Perović.

Komentarišući litije, Perović ističe da “svoju masu koja prividno djeluje zastrašujuće – Risto Radović ne smije upotrijebiti protiv države”, jer Crna Gora, kako dodaje, nikada u svojoj istoriji nije bila zaštićenija spolja ni iznutra.

“Pošto ne može silom, Radović svoju „izlaznu strategiju” pokušava fingirati neumornim drilom šetnji svojih pristalica, sve boga moleći da se desi neko čudo pa da „milom” postigne ono što ne smije niti može silom”, kaže Perović.

PEŠIĆ OCIJENIO

Predsjednik košarkaškog kluba “Crvena zvezda” Nebojša Čović očigledno pokušava da se kandiduje za neku ozbiljniju političku sinekuru i zato se danas preporučuje nizom kleveta i izmišljotina kojima se obrušio na Crnu Goru, saopštio je predsjednik Savjeta mladih DPS-a Nikola Pešić.

Čović je danas izjavio da je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović davao oružje i gorivo srpskoj vojsci u Srebrenici i da je bivšeg generala Vojske Repubke Srpske i haškog optuženika Ratka Mladića krio u Crnoj Gori.

“Nije sa baš potrudio da smisli nešto novo, već reciklira ofucane laži Momčila Mandića, koje je prije 3 godine lansirao, kao osvetu jer je zbog krivičnih djela za koje je bio optužen deportovan iz Crne Gore, u kojoj se skrivao, u Bosnu i Hercegovinu. Jasno je da Čović, sa imidžom osobe koja je služila svima i svakoga na kraju izdao, ipak mora malo više da se potrudi da bi u datim okolnostima zavrijedio neku ozbiljniju političku funkciju. Ako uzmemo u obzir da je upravo njegovo ime spominjano od strane svjedoka saradnika i uhapšenih članova zemunskog klana u kontekstu naručioca atentata na premijera Đinđića, u čijoj vladi je bio potpredsjednik, da su i advokati koji su zastupali majku ubijenog srpskog premijera potvrdili da se radi o Čoviću, razumljiivo je zašto se sa podozrenjem na njega gleda i u Srbiji, i zašto i pored velikih napora i truda i dalje sjedi samo na direktorskom mjestu jednog sportskog kluba, uprkos svojim velikim ambicijama”, poručio je Pešić.

On dalje ističe da, ako se svemu tome doda i činjenica da je Čovića kao bivšeg šefa Koordinacionog tijela za Kosovo, u okviru istrage o mahinacijama sa izgradnjom državnih stanova prije 6 godina saslušavalo Specijalno tužilaštvo, a tabloidi bliski vlasti najavljivali hapšenje, jasno da ovakvim izjavama o Crnoj Gori, on prvo mora da se oduži onima koji su ga zatvora spasili, a tek onda preporuči.

“Uostalom o moralnim kvalitetima ovog političara, možda najbolje govori činjenica da se učestalim napadima na Crnu Goru, i učešćem u prljavim kampanjama, pokušava dodvoriti i preporučiti onima koji su ga pogrdno nazivali “mafijaškom pudlicom”, i u skladu sa tim nadimkom tretirali”, zaključio je Pešić u saopštenju.

BRKOVIĆ I BAZDULJ

Nacionalizmi su uvijek opasni za društvo i teško ih je civilizovati, čak i u trenutku koji živimo, smatraju pisci Muharem Bazdulj i Balša Brković.
No, bez obzira što uznemiravaju, nacionalizmi danas djeluju kao farsa, saglasni su sagovornici TVCG.

Nacionalizam je politička pojava koja postoji gotovo u svakom društvu. Pitanje nije da li se može iskorijeniti, već da li se može civilizovati, kaže bosanskohercegovački pisac Muharem Bazdulj i podsjeća kad je najopasniji.

“Nacionalizam je najopasniji kad iza sebe ima neku vrstu oružane sile i kad može da napravi stvarni problem kao što smo imali devedesetih, dakle raspad Jugoslavije i ono što se dešavalo devedesetih je najbolja ilustracija i nama ovdje niko sa strane ne treba da objašnjava šta je nacionalizam”, kaže Bazdulj.

Pisac Balša Brković ne vjeruje da je na taj način moguć neki rasplet koji bi bio paklen ali, navodi da je za njega kao građanina i ova mobilizacija već dovoljno uznemiravajuća.

Opasnom mobilizacijom Brković naziva ono što jedni nazivaju srednjim vijekom, a drugi građanskim proljećem u Crnoj Gori. Najviše ga brine, kako kaže, zabluda u kojoj neko litije posmatra kao demokratsku šansu, jer od crkve ne treba očekivati potrebu za demokratizacijom, niti joj ona pripada.

“Ta vrsta mobilizacije se uvijek odvija na nekoj rigidnoj matrici koja je najčešće nacionalistička, ili je utemeljena u nekim vjerskim postulatima, nesavremenim i upravo se to ovdje dešava”, navodi Brković.

On se pita i kada će to svima da nam postane jasno.

“Kad obučete dres, onda vi nemate problem. Onaj ko obuče dres kao vi, on je vaša ekipa. To ima smisla u ograničenom vremenskom prostoru igre kakav je fudbal, ali ti dresovi u svijesti ljudi su jako opasni”, upozorava Brković.

Muharem Bazdulj sve te dresove u regionu vidi kao farsu.

“Ovo meni najviše liči na onu staru Hajneovu frazu o istoriji koja se jednom dešava kao tragedija, drugi put kao farsa. Ovo je farsa, ne kazem da nije nekada degutantna, ali je farsa”, kaže Bazdulj.

Živjeli Srednji vijek, ili demokratsko proljeće, našim sagovornicima djeluje kao da je čitavom regionu potrebna jedna nova renesansa.

 Anka Radović, TVCG