KONJEVIĆ

Svjedoci smo da na sceni ima i previše isključivosti, kao i pogrešnog tumačenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti čiji je krajnji cilj da se ovom pitanju, umjesto argumentima i činjenicama, pristupi propagandistički, uz neizostavno etiketiranje svih onih koji o tom pitanju drugačije misle, smatra zamjenik predsjednika SDP-a Raško Konjević.

Konjević je na sjednici Opštinskog odbora SDP Bijelo Polje, kojoj je prisustvovao generalni sekretar SDP Ivan Vujović, naveo da je legitimno pravo svakoga ko smatra da su mu ovim Zakonom ugrožena neka prava, da iskaže svoj protest na miran način.

Meutim, poručio je da je prisutna je želja brojnih aktera u Crnoj Gori i van nje da se to pitanje  iskoristi i za određene političke ciljeve kojima se želi osporiti građanski karakter crnogorske države i njeno pravo da suvereno odlučuje o svim pitanjima.

“Crna Gora se ne smije vraćati u prošlost već mora jačati svoj građanski i multietnički karakter i što je posebno važno uspostaviti vladavinu prava i nezavisne institucije koje su najbolji garant njene stabilnosti i odbrane od neprimjerenih vanjskih uticaja”, rekao je Konjević.

Poručio je da vjeruje da građani žele da upravo političari doprinose spuštanju tenzija i boljem međusobnom razumijevanju, “kako bismo konačno obratili pažnju na brojne nagomilane probleme koji muče naše društvo, a o kojima se u posljednjih dva mjeseca malo ili nimalo razgovara”.

Zamjenik predsjednika SDP-a je naglasio da su nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti u drugi plan potisnute brojna važna pitanja koja opterećuju gradjane, a tiču se njihovog ekonomsko socijalnog položaja i životnog standarda.

“SDP je prepoznat na političkoj sceni kao subjekat koji pokreće važna pitanja koja se tiču kvaliteta života gradjana, i to činimo kroz predlaganje konkretnih rješenja kroz parlamentarnu proceduru, a time ćemo i dalje nastaviti da se bavimo. Trenutno smo posvećeni kampanji prikupljanja potpisa za usvajanje izmjena Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju koji treba da obezbijedi značajno poboljšanje statusa penzionera kao najugroženije kategorije stanovništva. Veoma smo zadovoljni odzivom i činjenicom da su već hiljade gradjana podržale našu inicijativu tokom akcija u samo nekoliko crnogorskih gradova”, kazao je Konjević.

Iz SDP-a je saopšteno da je povodom političke situacije u Crnoj Gori održana je i sjednica Opštinskog odbora te partije u Petnjici.

SADŽAKOV TVRDI

Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori već dugo ima privilegovan položaj i donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti način je da se SPC prilagodi crnogorskom pravnom sistemu, kazao je za Radio Crne Gore doktor etike i profesor na Univerzitetu u Novom Sadu, Slobodan Sadžakov.

Za državu Crnu Goru, smatra Sadžakov, važno je da Srpsku pravoslavnu crkvu uvede u pravni sistem kako bi i njen položaj bio regularan po uzoru na sve evropske države. Savremeni model sekularizacije, novo definisanje odnosa crkve i države, ističe profesor etike, SPC ne odgovara.

„Velika bi stvar bila da za Srpsku pravoslavnu crkvu da se prisjeti svoje izvorne religijske uloge, a ne da se toliko bavi politikom i sticanjem. Postavlja se  pitanje: Koliko su velikodostojnici SPC autentični  u svojoj vjeri? Vidimo da se velikodostojnici SPC rađe bave svim drugim stvarim više nego religijom, tu su hoteli, tu su plaže, tu je ogromno bogatstvo, tu je bavljenje politikom.. tako da, aktuelno ponašanje SPC pokazuje samo jednu neregularnost društvenog života ne samo u Crnoj Gori već i u Srbiji“, kazao je Sadžakov.

“SPC fundamentalno ne priznaje CG”

Doktor etike ističe da je novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori otvorio „Pandorinu kutiju“ punu neregularnosti.

„Puno je neregularnosti u pravnom smislu. Ogromna polemika koja se vodi- promašena je. Akteri te polemike ne žele da priznaju istorijske činjenice koje su neosporne. Činjenice su da je imovina crkve do 1918. pripadala Crnoj Gori, činjenica je da  je kasnije uknjižena na jedan neregularan način, činjenica je i da je Crna Gora pokušavala da napravi ugovor sa svim vjerskim zajednicama i to je Srpska pravoslavna crkva dugo ignorisala. Neistinite su izjave rektora Cetinjske bogoslovije, Gojka Perovića, da ništa nije učinjeno kako bi se došlo do nekog dogovora ili sporazuma. SPC se do danas ignorantski ponašala prema Crnoj Gori zato što je u fundamentalnom smislu ne priznaje kao državu i željela je da bude država u državi i uživa privilegovan položaj“, konstatovao je Sadžakov.

“CG dugo tolerisala bahato ponašanje SPC”

Sagovornik Radija Crne Gore, smatra da SPC ima snage da mobiliše prosrpske nacionalističke snage i stvori histeriju. Takvo postupanje SPC obavezuje državu Crnu Goru da istraje i sprovede Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

Prirodni neprijatelj državnosti Crne Gore jeste velikosrpski nacionalizam, smatra Sadžakov i dodaje da ga u ovom momentu predstavlja, prije svega, Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori.

„Ovo je na neki način najbitniji momenat borbe za pun kapacitet crnogorske državnosti i neki značajniji kompromis sa SPC predstavljalo bi slabost države, jer je Crna Gora u mnogo slučajeva tolerisala bahate postupke SPC. U tom smislu, pomenuo bih, prije svega, podizanje nelegalne crkve na Rumiji. Crna Gora mora da bude istrajna i odlučna u procesu sekularizacije i definisanju pravnog statusa SPC“, ukazuje Sadžakov.

“Teza „ugroženi Srbi“ samo je jedna zavodljiva fraza”

Osvrnuli smo se i na tezu koja sa čuje sa nekih adresa da su Srbi u Crnoj Gori ugroženi. Ugroženost Srba, za Sadžakova, stara je floskula velikosrpskog nacionalizma. To je samo jedna zavodljiva fraza kojom se želi postići nešto.

Sadžakov, ističe da su posljednja dešavanja pokazala koliko su loši odnosi Srbije i Crne Gore i koliko je toga nezdravog u društvu. Srbija je pokazala veliku agresivnost i histeriju, kazao je Sadžakov.

“Nedopustivo ponašanje Srbije proizilazi iz velikosrpskog nacionalizma koji u prošlosti ništa dobro nije donio ovim prostorima. Srpska pravoslavna crkva koristi tu vrstu negativnog naboja jer je ona zapravo preuzela baklju velikosrpskog nacionalizma i pokušava spasiti šta se može spasiti od te ideje, koja je uvijek bila politika ekspanzionizma”, zaključio je Sadžakov.

Sanja Ćosović, Radio Crne Gore

RADOMAN OCJENJUJE

Kad se analizira prljava medijska kampanja koja je iz Srbije krenula ne prije dva mjeseca nego još u vrijeme najave donošenja Zakona, u proljeće 2019, kad se sagledaju istupi najviših srpskih zvaničnika, sasvim je očito da je riječ o pripremanom i koordiniranom procesu, kaže prodekan za nastavu na Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju Aleksandar Radoman.

Radoman je u intervjuu Vikend novinama kazao da je jasno da su Zakon o slobodi vjeroispovijesti i njegovi „sporni članovi“ samo povod za nešto drugo, što ima političku pozadinu.

Smatra da su „mirne litije“ sofisticiraniji oblik udara jer je direktne pozive na rat i barikade zamijenila naoko bezazlena i bogougodna retorika“.

„Vojnom terminologijom rečeno, ako je duga kontinuirana medijska haranga na Crnu Goru bila svojevrsna artiljerijska priprema, litije su već ulazak pješadije“, ocjenjuje Radoman.

Veliki broj ljudi na litijama je, po njegovim riječima, rezultat nesuočavanja sa prošlošću I guranja problema pod tepih.

“Raspad jednoga sistema, ratovi, egzodusi, žrtve… sve to je u nekom trenutku gurnuto pod tepih i proglašeno tabuom. S ideologijom koja je stajala iza svega niti smo se suočili niti smo je razumjeli. To što smo gurnuli jednom pod tepih sad nam kuca na vrata. Najpostojaniji promoter te ideologije krvi i tla u nas je SPC. Iako inspirator zbivanja 90-ih, ona je danas jača nego ikad. U prećutnom paktu s vlastima izgradila je mrežu na kojoj joj Država može pozavidjeti”, kaže Radoman.

 Višedecenijski terenski rad, zajednički poslovi i s vlašću i s opozicijom, povlađivanje širokim masama, kako kaže prodekan, urodilo je plodovima vidljivim svakome ko četvrtkom ili neđeljom veče pokuša da izađe iz kuće.

“Svoditi taj fenomen na vještinu manipulisanja iracionalnim, iako je u tome SPC nesumnjivo izuzetno uspješna, bila bi opasna redukcija, jer u toj masi svijeta ima nemali broj onih koji nijesu tu zbog straha od kletvi, već iz socijalnih, političkih i drugih razloga. Do onih do kojih Država ništa ne preduzima da stigne u protekle tri decenije stigla je SPC, a na talasu njihova često i opravdanoga nezadovoljstva broj svojih privrženika SPC je makar udvostručila”, naveo je on.

Kult slobode i „nezavisinosti“, kako kaže Radoman, je ono po čemu su Crnogorci bili prepoznatljivi.

“Dvadeseti vijek donio je ne samo slom toga kulta već i negiranje crnogorske samosvojnosti. Na početku XXI vijeka potomci onih koji su ginuli ispod crnogorskoga barjaka na Grahovcu ili Vučjem dolu, tu istu zastavu spaljuju ili huškaju đecu da to čine!? Pri svemu tome, đe god da odu izvan CG, drugi će ih lako prepoznati baš kao Crnogorce! Ako to nije endemska patologija, onda zaista ne znam što je”, kaže Radoman.

Ta patologija korijen ima u, kako je rekao, ideologiji zla s kojom se nijesmo suočili i kojoj smo dozvolili da u ime navodne slobode govora postane legitimni društveni stav.

“S tom ideologijom nema kompromisa, ni malih, ni velikih. Jedan od nosilaca te politike u Crnoj Gori upravo je SPC, a iza tog koncepta stoje centri moći izvan CG. Međutim, pitanje je koliko je Država zaista, ne deklarativno, uložila u obrazovanje, inkluziju, promociju vrijednosti građanskoga društva, multikulturalizma i sl.”, tvrdi prodekan.

Radoman trenutnu situaciju vidi kao pat poziciju.

“Dugo očekivani susret predstavnika Vlade i SPC u Crnoj Gori nije donio ništa novo. Za sve vrijeme halabuke kristalisalo se da SPC ima primjedbe na dva ili tri člana toga zakona, tvrdeći da je on neustavan. Umjesto da primjedbe dostave Ustavnome sudu, kao jedinoj legalnoj instanci za to, oni su se odlučili na metode koje izlaze iz okvira institucionalnoga djelovanja. Ne razumijem kakav se tu kompromis može napraviti osim da se SPC ubijedi da preda svoje primjedbe Ustavnom sudu i sačeka njegove odluke. Ili da CG odustane od vrijednosti na kojima počiva, suspenduje samu sebe i preda se na upravu SPC”, navodi Radoman.

Teško je, kako ocjenjuje, sad predvidjeti krajnje posljedice.

“No čini mi se da je promjena pristupa koju je SPC u Crnoj Gori demonstrirala kad je s najave „krvavih badnjaka“ prešla na „mirne“ litije i kad se distancirala od političara krajnje desnice, neobično slična transformaciji onoga političkog subjekta u Crnoj Gori koji je prije neku godinu od podmlatka jedne desničarske stranke prerastao u umivenu, populističku, kamuflažno građansku partiju. Između crvenih kravata i crvenih epitrahilja trenutno ne vidim suštinsku razliku, a identične metode djelovanja navješćuju mogućnost da SPC isturi novi talas „mladih, lijepih i pametnih“ kao svoje favorite”, ocjenjuje Radoman.

Smatra da je država adekvatno reagovala na taj prvi talas, koji je bio prijetnja za bezbjednost.

“ Pozivi poslanika u Skupštini ratnim drugovima da otkopaju oružje nalikovali su prijetnjama koje je uoči početka rata u BiH u skupštini izgovorio R. Karadžić, baš kao što su scene barikada u Sarajevu iz marta 1992. godine mogle podsjetiti na blokade Podgorice iz svih saobraćajnih pravaca te blokade mostova i saobraćajnica po CG i sl. Ali, nakon što se te metode nijesu pokazale djelotvornim, prešlo se na drugi talas, „mirne litije“, bez javno istaknute političke ikonografije. Vojnom terminologijom rečeno, ako je duga kontinuirana medijska haranga na CG bila svojevrsna artiljerijska priprema, litije su već ulazak pješadije”, kaže prodekan.

Smatra da na tu, kako kaže, vješto pripremljenu strategiju država nije adekvatno odgovorila, a da su najednom na površinu isplivale brojne slabosti sistema koji nije bio ni medijski ni operativno spreman za ovaj oblik otpora.

 „Mirne litije jesu sofisticiraniji oblik udara jer je direktne pozive na rat i barikade zamijenila naoko bezazlena i bogougodna retorika. Poruka da će svetinje braniti životima, kad se ima u vidu da je riječ o katastarski neregularno upisanim vjerskim objektima i imovini, jasno upućuje na namjere koje niti su mirne niti su bogougodne”, kaže Radoman.

On kaže da je svima jasno da između Amfilohija I Irineja “ima nekih čegrsti”.

“No, u pogledu odnosa prema crnogorskome identitetu, ali i građanskim, multikulturalnim, sekularnim i antifašističkim tradicijama koje su u osnovi savremene CG – između arhijereja SPC nema nikakve ni čegrsti ni nesuglasice. Jednako o tome misle i Irinej i Amfilohije, i njima potčinjeni jereji, ma kakvim se retoričkim marifetlucima ovih dana služili ne bi li omasovili svoje političke skupove”, navodi Radoman.

Đukanović je glavna meta napada unionističkih krugova, smatra on.

“Đukanović je, nesumnjivo, metonimija crnogorskih političkih uspona i padova u potonje tri decenije. Nakon odbacivanja pogubne Miloševićeve politike i prihvatanja idejne platforme LSCG i SDP-a, Đukanović je postao glavna meta napada unionističkih krugova. Zanimljivo je da je tada, zbog bliskosti s njim, od strane unionista i današnji njihov duhovni i politički predvodnik zavrijedio parolu “Amfilohije, Turčine“. Kao ličnost koja dominantno reprezentuje vladajuću političku strukturu nije neobično što je baš Đukanović na udaru ideoloških i političkih protivnika. Međutim, pitanje je koliko je ta politička elita zaista uspjela ovo društvo transformisati u ozbiljnu državu i je li ono u mnogim domenima još zavisno od kulta ličnosti. U tom slučaju direktni udari na ličnost jesu forma borbe za slom države koju predstavlja”, kaže Radoman.

 Okolnost da je proces Đukanovićeve difamacije započeo onda kad je proklamovao suverenističke stavove upućuju na takav zaključak.

“Na to nas upućuju, uostalom, i istorijska iskustva s početka XX vijeka. Glavna Đukanovićeva krivica u očima predvodnika litija ne ogleda se u evidentnim slabostima ovoga društva kao što su partitokratija, nepotizam, kontroverzne privatizacije i sl., već upravo u onome što su nesporne zasluge Đukanovićeve politike: izmicanje sa stranputice 90-ih, obnova državnosti, ulazak u NATO, put ka EU, vjerska tolerancija, građansko društvo, promocija antifašizma. Lažni borci za bolji životni standard i za uvezenu tuđu tradiciju idolopoklonski bi se, kao nekad, odnosili prema Đukanoviću da je on predśednik srpske Crne Gore, makar ona bila i gladna i bijedna i korumpirana i pod sankcijama”, zaključuje Radoman.

VETO NA POSJETU ĐUKANOVIĆA

Potez Milorada Dodika da stavi veto na Odluku o zvaničnoj posjeti našeg predsjednika Mila Đukanovića Bosni i Hercegovini za sagovornike Radija Crne Gore nepromišljen je i uobičajen za srpskog člana Predsjedništva BiH. To je, kako ocjenjuju, poruka netrpeljivosti prema Crnoj Gori i njenom rukovodstvu.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je saopštio da mu je upravo Dodik, kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, uputio poziv da posjeti tu zemlju, da bi danas kao član Predsjedništva bio protiv toga.

Đukanović je, u intervjuu za sarajevsku TV “Face”, poručio da je potez Dodika dio nacionalne predstave, koju ne treba dalje hraniti i saopštio da neće posjetiti Sarajevo 2. marta, uprkos pozivu preostala dva člana Predsjedništva BiH.

Politički analitičar iz Banja Luke Đorđe Vuković smatra da je ta posjeta, u političkom kontekstu, neizvodljiva.

“Strasti u regionu su toliko naelektrisane da se razborite i nepromišljene odluke teško donose. Nažalost, u našoj političkoj tradiciji je da su strasti češće rukovodioci i inspiratori političkih odluka nego razumna i demokratska politička utemeljenja. Odluka Milorada Dodika nije odluka Bosne i Hercegovine, već srpskog predstavnika u zajedničkim organima i inače pokazuje unutrašnju raspolućenost BiH koja gotovo ni po čemu nema jedinstven stav”, kazao je Vuković.

Vuković dalje pojašnjava da u Bosni i Hercegovini veto, zabrane i međusobne optužbe uvijek imaju prednost u odnosu na jedan razuman dijalog. Tragično je, ističe, ako aktuelna situacija bude uticala na odnose unutar Zapadnog Balkana.

Analitičara i sociologa Esada Bajtala veto nije iznenadio. Potez je to uobičajan za Dodika, ali ne i za diplomatsku praksu.

“To je čovjek koji inače postavlja veto na sve, na sve što vidi i čuje. Dodik vodi politiku blokadu, politiku netrpeljivosti, to je čovjek koji vodi jednu autističnu politiku, politiku koja čuje samo sebe samu”, kazao je Bajtal.

Za diplomatu i bivšeg ministra inostranih poslova Branka Lukovca, takva odluka Dodika demonstrira krajnje neprijateljski stav prema Crnoj Gori i njenom rukovodstvu.

“U ovoj sadašnjoj hajci nacionalističko-hegemonističkih snaga na Crnu Goru Dodik želi da bude najradikalniji, jedan od lidera, jednako kao što je jedna od najdestruktivnijih ličnosti u procesu razvoja Bosne i Hercegovine kao stabilne, demokratske, građanske, jedinstvene i funkcionalne države. Ostaje da se nadamo da će vrijeme učiniti svoje i odbaciti takve osobe i snage destrukcije. Crna Gora i BiH treba da nastave sa izgradnjom prijateljskih odnosa u atmosferi međusobnog razumijevanja, povjerenja i saradnje uprkos takvim snaga, politika i pojedinaca”, zaključio je Lukovac.

ĐUKANOVIĆ

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović saopštio je da 2. marta neće ići u Sarajevo, iako su ga dva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine pozvala u posjetu toj zemlji.

Predsjedništvo BiH je, sa dva glasa za i jednim protiv, usvojilo zaključak kojim se 2. i 3. mart utvrđuje kao termin zvanične posjete predsjednika Crne Gore. Za posjetu Đukanovića su glasali predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić i bošnjački član Šefik Džaferović, dok je srpski član Milorad Dodik bio protiv.

Đukanović je, u intervjuu sarajevskoj TV “Face”, govoreći o situaciji nastaloj protivljenjem Dodika da dođe u BiH, rekao da je nedavno u Briselu kazao predsjedavajućem Predsjedništva Željku Komšiću da je protiv toga da se insistira na toj posjeti.

“I rekao sam mu, uz svu zahvalnost njemu i Džaferoviću, nemojte da osjećate nikakvu nelagodu, ja je ne osjećam. I koliko se god ko trudio, ne može od mene napraviti neprijatelja ni BiH, ni Republike Srpske”, poručio je Đukanović.

On je poručio da je potez Dodika dio nacionalne predstave, koju ne treba dalje hraniti.

Predsjednik Crne Gore je odgovorio i na pitanje da li će ići u Srebrenicu ako bude pozvan.

“Naravno. Stav Crne Gore i moj je tu jasan. Ako treba i prisustvom pokazati pijetet prema žrtvama tog genocida, pa kakav je problem. Naprotiv”, poručio je Đukanović.

Đukanović je, komentarišući situaciju u BiH, upozorio da “nas svako pristajanje na cijepanje te države nezadrživo vraća u rat”.

On je poručio kako očekuje efikasnu akciju međunarodne zajednice za povratak BiH u punu stabilnost i stvaranje pretpostavki za njenu bolju funkcionalnost.

ĐUKANOVIĆ

Zakon o slobodi vjeroispovijesti ničim ne ugrožava svetinje bilo koje crkve, ili vjerske zajednice, i njih će i dalje koristiti vjernici, poručio je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u intervjuu sarajevskoj TV “Face”.
Predsjednik je ocijenio i da Crna Gora, kao i sve ostale države, ima pravo na svoju autokefalnu pravoslavnu crkvu.

Đukanović je naglasio da je Zakon dobar pravni akt kojim se Crna Gora dodatno harmonizuje sa evropskim sistemom vrijednosti. Ni po čemu, kako navodi, ne ugrožava ni slobodu vjeroispovijesti, niti svetinje crkve, ili bilo koje druge vjerske zajednice, pa ni SPC.

“Raspoložen sam, u svakom trenutku da pred licem javnosti sa bilo kim ukrstimo argumente i to sam u nekoliko navrata već radio, i da zaista vidimo da li ima ikakvog osnova, strah, makar bilo kog pojedinca, ne samo SPC, da država nekim svojim zakonom ugrožava njihova vjerska prava i slobode. Kada bih čuo jedan takav argument, vjerujte sugerisao bih i Vladi i Parlamentu da ispitamo svoje rješenje. Ne, ubijeđen sam da smo u četvorogodišnjem radu u Crnoj Gori i u četvorogodišnjim konsultacijama sa vrhovnim pravnim autoritetima u Evropi, na čelu sa Venecijanskom komisijom sagledali svaki aspekt te materije, da smo napisali jedan moderan i liberalan zakon, koji zaista u punoj mjeri štiti vjerske slobode”, kazao je Đukanović.

“Velikosrpski nacionalizam nije od juče”

On je naveo da manipulacija, u vezi sa zakonom, još traje.

“Ljudi kroz novoustanovljene protesne litije protestuju protiv državne politike Crne Gore i riječ je o jednom pitanju koje nije crkveno, po meni nije više ni pitanje odnosa države i crkve. Ja bih rekao, strogo političko pitanje, i na toj političkoj platformi danas su upregnuti interesi raznih struktura koje djeluju protiv države Crne Gore, i protiv njenog građanskog koncepta”, kazao je Đukanović.

Dodao je da velikosrpski nacionalizam nije od juče i da ne ugrožava o Crnu Goru od vremena aktuelnog predsjednika i političke garniture u Beogradu, nego je, kako navodi, to jedna pojava koja traje vjekovima. 

Velikosrpski ideolozi, navodi Đukanović, shvatajući da je Kosovo izgubljeno višedecenijskom pogrešnom politikom Beograda, pokušavaju da pronađu supstitut za projekat Velike Srbije.

“Republika Srpska je nešto što im prvo pada na pamet, ali po mojoj ocjeni, to ne zadovoljava njihove apetite. Republika Srpska sa Crnom Gorom bi mogla biti odgovarajuća kompenzacija za ideologe i realizatore politike Velike Srbije u našem regionu”, rekao je predsjednik.

Đukanović naglašava da se primjećuje ponavljanje jednog deformiteta u srpskoj nacionalnoj politici u odnosima sa susjedima.

“Predsjednik Srbije je izrazio svoj vrijednosni stav o protestima u Crnoj Gori čiji je je jedan od ciljeva, deklarisanih neupitno, promjena vlasti u Crnoj Gori. U redu, primamo k znanju i naravno odredićemo se prema tome, svojim odnosom prema Srbiji, prema njenoj političkoj sceni”, kazao je Đukanović.

Ocjenjuje i da neki u Crnoj Gori smatraju da se trebaju spriječiti suverene državne odluke.

“Velikosrpski nacionalisti u Crnoj Gori smatraju je crnogorska nezavisnost greška, da je crnogorska orjentacija ka EU i NATO-u izbor pogrešnog smjera i da Crnu Goru treba spriječiti u donošenju takvih suverenih odluka, da je treba vratiti pod kišobran Srbije i učiniti odgovornom prema Srbiji i prema sveslovenskim interesima čija je centrala u Moskvi”, naglasio je Đukanović.

Ponosan na građansku Crnu Goru

Predsjednik Crne Gore kazao je da je jako ponosan na građansku državu Crnu Goru, na multietničko društvo…

“Ono što radim svakog dana je potvrda da ja ne mogu biti ni antisrbin, niti antibošnjak, niti antihrvat, niti antialbanac, ja sam čovjek crnogorske nacionalnosti koji je jedan od zagovornika aktuelnog ustavnog ustrojstva Crne Gore, da je Crna Gora država građana. I dozvolite da primijetimo da smo kroz razne ofanzive nacionalističkih pritisaka na Crnu Goru ostali istrajni i dosljedni takvom svom konceptu”, kazao je Đukanović.

Poručuje da je na jednoj strani koncept multietničke demokratije, evropske i evroatlanske perspektive Zapadnog Balkana. Na drugom polu je, kako navodi, konzerviranje naše prošlosti, a to je nevjerica u multietnička društva, to je povratak na ideje iz 90-ih, rekonfiguracija Z.Balkana i umjesto postojećih država izgradnja tri uvećane nacionalne države na Z.Balkanu.

“U slučaju Crne Gore se sada jasno kristališe pitanje: Hoće li Crna Gora nastaviti dalje putem izgradnje građanske države, multietničkog društva evropskog sistema vrijedosti i pripadnosti evropskoj i evroatlanskoj zajednic,i ili će dozvoliti da bude vraćena na pozicije monoetničke države, preciznije, srpske države kojom upravlja SPC, dakle teokratske države, da li će dozvoliti da bude vraćena na pozicije srednjevjekovne države. Između toga Crna Gora danas bira”, poručio je Đukanović.

Crnu Goru brane institucije

“Kada govorimo o otimanju imovine jako je važno kazati sledeće: u to vrijeme dok imamo nezavisnu državu Crnu Goru, i dok imamo autokefalnu CPC, u svim pravnim pravnim aktima od Ustava pa na dalje, stoji jasno zapisana odrednica: crkva koristi imovinu, a ne može je otuđivati bez nadležnog državnog organa”, kazao je Đukanović u intervjuu TV “Face”.

Naglašava da je dovoljno pogledati dva međunarodno validna dokumenta.

“Jedan je katalog Ruske pravoslavne crkve iz 1851. godine i drugi je sintagma Vaseljenske crkve iz 1855. godine, i u jednom i u drugom dokumentu u nabrajanju autokefalnih crkvi stoji i CPC”, kazao je Đukanović. 

Poručuje da Crnu Goru sada brane njene državne institucije, koje su veoma legitimno utemljenje na onome što je većinska volja građana Crne Gore na referendumu 2006.

“Nestala je crnogorska država, nestala je i Crnogorska pravoslavna crkva, ali moje pitanje je a šta ćemo sa 2006. kada je obnovljena crnogorska država? Što sada Crna Gora nema isto pravo koje imaju sve države, koje imaju značajnu pravoslavnu zajednicu, da formira svoju autokefalnu pravoslavnu crkvu”, pita Đukanović.

Dodaje  da je crnogorka većinska javnost oslonjena na snagu jedne moćne slobodarske i antifašističke tradicije u Crnoj Gori.

“To je nešto na šta smo vrlo ponosni, što je za nas nepokolebljiva kategorija i ta većina u Crnoj Gori koja je dala podršku obnovi nezavisnosti i reformama i našem proevropskom kursu je danas stamena brana Crne Gore u odnosu na sve izazove, uključujući i ovaj o kome govorimo”, poručio je Đukanović.

Govoreći o broju onih koji učestvuju na litijama, Đukanović je napomenuo da njihov broj nikada nije prešao 70 hiljada. On navodi da ima respekt prema njihovim stavovima, ali i dodaje:

“Moramo podsjetiti da je 530.000 ljudi u biračkom spisku Crne Gore, pod pretpostavkom da je ovih svih 70.000 punoljetno, a vidjećete kada pogledate malo, koliko je tu djece, nažalost izmanipulisane djece, moramo se zaista zapitati, pa dobro imaju li pravo ovih 460.000 na svoj stav, daleko sam od pomisli da svi podržavaju vlast, ali biće ipak da se ne slažu sa takvim izražavanjem stava o državi, o njenom karakteru i o odnosu države i vjerskih zajednica u njoj”, poručio je Đukanović.

BOŠKOVIĆ

Biće mi zadovoljstvo da vratim orden Srpskoj pravoslavnoj crkvi, da mi ga ne moraju oduzimati, posebno kad vidim kome su sve taj orden dali, poručio je ministar odbrane Crne Gore Predrag Bošković. On je, gostujući u Dnevniku TVCG, kazao da ga ne čude izjave mitropolita Amfilohija, budući da se, kako navodi, u posljednje vrijeme ponaša više kao biznismen nego kao svešteno lice.

“Ono na šta sam posebno ponosan je to što se moji i politički stavovi Rista Radovića dijametralno suprotno razilaze. U emisiji “Svjedok Božje ljubavi” mogli smo da vidimo dosta materijala koga to on podržava i blagosilja”, ocijenio je ministar.

Bošković je naglasio da orden SPC nije ni tražio, te da je bio u Odboru Rudnika uglja Pljevlja, kada su pomogli finansiranje nekoliko vjerskih objekata.

“Izuzetno sam ponosam na to što smo tada radili i da sam danas u prilici, sigurno bih isto uradio i pomogao izgradnju vjerskih objekata, ili obnovu postojećih, bilo gdje na teritoriji Crne Gore”, poručio je Bošković.

Stabilna bezbjednosna situacija

Bošković je ocijenio da je bezbjednosna situacija u Crnoj Gori stabilna i da su državni organi i u prošlosti znali da se izbore sa izazovima koji su bili mnogo složeniji s aspekta bezbjednosti.

“Siguran sam da imamo i snage i kapaciteta da sve ovo prevaziđemo na miran i dostojanstven način i u skladu s onim praksom koja se baštini u razvijenim evropskim državama, porodici naroda kojoj Crna Gora teži”, kazao je ministar u Dnevniku.

Dodao je i da je pozvao načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore Dragutina Dakića i čestitao mu na stavu i izjavi da se od vojnika očekuje da brani državu u skladu sa zakonima i Ustavom.

“Ako dobro pročitate izjavu, vidjećete da je on rekao da je sloboda vjeroispovijesti osnovno ljudsko pravo svakog pojedinca i da će zaštititi bilo pojedinca bilo Vojsku u cjelini od zloupotrebe u bilo koje, političke ili vjerske svrhe”, kazao je Bošković.

Ministar odbrane je poručio da Crna Gora ima vojsku koja je odana državi i koja je spremna da zaštiti teritorijalni integritet i državni poredak.

DEMOKRATE

Lokalna vlast na Cetinju danas je u zgradi skupštine Prijestonice postavila nova ograničenja koja na brutalan način gaze slobodu komunikacije odbornika i javnost rada parlamenta, saopšteno je iz Demokratske Crne Gore

“U Poslovniku nigdje nije propisana zabrana upotrebe telefona, fotografisanja i snimanja. Naprotiv, u članu 130 stav 1 propisano je da je rad Skupštine javan. Ako ne postoje druga ograničenja, a imamo opštu odredbu o javnosti rada, ne vidimo gdje je to DPS pronašao uporište za ovako grube odluke”, navode iz te parkije.

Dodaju da je pokušaj ućutkivanja odbornika opozicije u parlamentu počeo je prethodnog mjeseca u Pljevljima, kada je skupštinska služba iznijela iz sale kompletnu opremu za TV prenos i onemogućila ozvučenje sale.

“Danas se u još jednom obliku pokušavaju uskratiti prava odbornicima da njihove riječi i djela dođu do građana Crne Gore”, navode, između ostalog, Demokrate.

ADŽIĆ

Suština politike koju vodi mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije nije usmjerena ka prosperitetu Crne Gore nego degradaciji i devastaciji državne nezavisnosti, smatra pravnik i istoričar Novak Adžić. To, kako kaže, potvrđuju i njegove izjave.

Izjave mitropolita i svestenštva Srpske pravoslavne crkve za pravnika i istoričara Novaka Adžića nijesu iznenađenje. Cilj je, kaže, jasan – negacija države Crne Gore i njene nacije.

“Suština politike koju vodi mitropolit Amfilohije koji je lider političko, ideološko klerikalnih socijalnih i litija u Crnoj Gori nije usmjerena ka prosperitetu Crne Gore nego ka degradaciji i devastaciji državne nezavisnosti Crne Gore jer je on onaj ideolog koji je podržavao apsolutno uništenje države, koji je naciju nakotom i kopiladima nazivao. On je vođa litija koji promoviše vođu četničkog pokreta Dražu Mihajlovića što znači da vođa litija determiniše suštinu ‘pokreta koji vodi”, ocjenjuje Adžić.

Oštre izjave mitropolita Amfilohija javnost je imala prilike da čuje i ranije.

Adžić, međutim, kaže da mitropolit Amfilohoje nije nasljednik već uzurpator trona Svetog Petra Cetinjskog.

“Njegove kletve i parodiju koju pravi u odnosu koju pravi u odnosu na poslanice Svetog Petra nemaju utemeljenje. Mitropolit SPC Amlfilohije je ličnost koja nikad nije prznala crnogorsku državu i naciju jer je smatra privremenom i prolaznom tvorevinom i u tom smislu je dosljedan evo 30 godina, što znači da njegove kletve podrazumijevaju neprijateljski odnos prema Crnoj Gori koju on ne doživljava kao svoju domovinu”, kazao je Adžić za TVCG.

Ipak, Adžić vjeruje da će se Crna Gora oduprijeti ponovnom pokušaju pretvaranja u, kako kaže, feud velike Srbije i da neće dozvoliti da se ponovi repriza 1918.

PALMER

Zakon o slobodi vjeroispovijesti, sam po sebi, je u skladu sa crnogorskim obavezama, kao kandidata za članstvo u Evropskoj uniji i mnoge evropske države imaju slične zakone, kazao je specijalni izaslanik Stejt dipartmenta za Zapadni Balkan Metju Palmer.
On smatra da Rusi taj zakon vide kao priliku da povise tenzije i naprave razdor između Crne Gore i Srbije.

“Razumijemo zabrinutost koju izražava Srpska pravoslavna crkva i važno je da o tome razgovaraju vlada i crkva, da se smire tenzije i eliminiše rizik od nasilja na ulicama”, poručio je Palmer u intervjuu Glasu Amerike.

Palmer ocjenjuje da Rusi ovaj zakon vide kao ranjivu tačku koju mogu da iskoriste kao priliku da naprave razdor između Srbije i Crne Gore i povise tenzije.

Glas Amerike: Crnogorska vlada i Srpska pravoslavna crkva započele su dijalog o Zakonu o slobodi vjeroipovijesti koji je izazvao proteste u zemlji i u regionu. Šta SAD očekuju od tog dijaloga?

Palmer: Mi očekujemo da će razgovor biti otvoren i transparentan, vođen u dobroj vjeri, a sa ciljem da se dođe do razumjevanja o tome kako se ovaj zakon može primijeniti, a da zaštiti interese crnogorske vlade, građana Crne Gore, ali i legitimne interese SPC.

Glas Amerike: Da li će SAD posredovati u dijalogu u nekom trenutku, jer obje strane za sada čvrsto ostaju pri svojim pozicijama?

Palmer: Dijalog je tek počeo, premijer Marković i mitropolit Amfilohije su se tek sastali 14. i to na Dan zaljubljenih, Svetog Valentina, to mora da je dobar znak. Nadamo se da će proces dobiti na zamahu, a mi ćemo nastaviti da držimo otvoreni kanal komunikacije sa svim stranama i da se zalažemo za kompromis i duh saradnje, dok oni rade na pronalaženju miroljubivog rješenja.

Glas Amerike: SPC tvrdi da je zakon diskriminatoran i da je cilj da se oduzme imovina crkve, a crnogorska vlada to demantuje. Da li SAD vjeruju da je zakon diskriminatoran i da mu je cilj da se oslabi uticaj SPC u Crnoj Gori?

Palmer: Vidjeli smo mišljenje Venecijanske komisije o zakonu. Jako je važno da iza razumijevanja između vlade i crkve o tom kako će zakon biti primijenjen u praksi i šta to znači u praktičnom smislu. Nadamo se da će ovaj dijalog premijera i mitropolita dovesti do uzajamnog razumjevanja.

Glas Amerike: Ali SAD ne zauzimaju nikakav stav o zakonu i o njegovom sadržaju?

Palmer: Zakon sam po sebi je u skladu sa crnogorskim obavezama, kao kandidata za članstvo u EU, mnoge evropske države imaju slične takve zakone. Razumijemo zabrinutost koju izražava SPC i važno je da o tome razgovaraju vlada i crkva i da se smire tenzije koje je ovaj zakon izazvao i da se eliminiše rizik od nasilja na ulicama.

Glas Amerike: Zakon je izazvao tenzije između Crne Gore i Srbije, bilo je veoma oštre retorike srpskih zvaničnika, kako to vidite?

Palmer: Bilo je mnogo dezinformacija oko zakona i spora izmedju vlade i SPC. Jako smo zabrinuti kada čujemo šta dolazi iz ruskih izvora koji često koriste srpske posrednike. Mnogi izvještaji koje su uradile kompetentne, profesionalne i ozbiljne institucije u CG, identifikovali su ogroman broj dezinformacija, lažnih vijesti emitovanih sa namjerom podizanja tenzija, da se ovo pretvori u etničko pitanje između Srba i Crnogoraca, kada ga ne treba gledati kao etničko pitanje. To je namjerna provokacija i smatram da odgovornost za to najviše leži na Moskvi.

Glas Amerike: Da li Rusija koristi SPC za promovisanje svojih interesa i izazivanje podjela u Crnoj Gori i u regionu?

Palmer: Sigurno mislim da je to rizik. Rusi vide ovaj zakon kao ranjivu tačku koju mogu da iskoriste, kao priliku da naprave razdor između Srbije i Crne Gore, da povise tenzije. Rusija, koja odbija da prihvati realnost u Evropi poslije Hladnog rata, vidi situaciju u kojoj postoji velika napetost kao nešto što je njen strateški interes na Zapadnom Balkanu, a to je suprotno od onoga što žele da vide Sjedinjene Države. Mi želimo da vidimo mir, harmoniju i saradnju u regionu, gdje zemlje sarađuju da bi prevazišle razlike. Rusi svakodnevno rade na tome da prodube i povećaju te razlike i podjele.

Glas Amerike: I dok se Crna Gora bori protiv te kampanje bez presedana, počela je da hapsi novinare i građane zbog objava na društvenim mrežama. Kako to komentarišete?

Palmer: Mislim da je sloboda medija osnovno pravo i nešto što Crna Gora treba da poštuje na svom putu ka EU.