DRLJEVIĆ I PRESKER

Evropska unija mora pokazati posvećenost Zapadnom Balkanu i spremnost na proširenje, poručeno je tokom sastanka glavnog pregovarača Aleksandra Drljevića sa novim ambasadorom Slovenije u Podgorici Gregorom Preskerom, i ocijenjeno da Crna Gora treba da nastavi sa planiranim reformama i aktivnostima u cilju bržeg napretka prema Uniji.

Drljević je istakao da perspektiva članstva u EU ostaje glavni pokretač reformi i izvor stabilnosti na Zapadnom Balkanu.

„Zato je važno da pristupanje zemalja regiona ostane visoko na agendi EU, a da snažna politička podrška reformama bude kontinuirano prisutna u bilateralnim odnosima država članica i u komunikaciji evropskih zvaničnika sa Crnom Gorom i susjedima. Uprkos svim dešavanjima unutar EU, ali i svake države koja teži članstvu, raduje nas što u Crnoj Gori i dalje postoji entuzijazam kad je u pitanju pristupanje EU, što je potvrdilo i posljednje istraživanje javnog mnjenja“, rekao je glavni pregovarač.

Ambasador Presker je istakao da su odlični bilateralni odnosi dvije države dodatno ojačani savezništvom u NATO-u i prenio spremnost Slovenije da i dalje pruža podršku Crnoj Gori na njenom putu prema EU.

On je pohvalio inicijativu Savez za Evropu i uključivanju cjelokupnog društva u dijalog o evropskoj integraciji, s ciljem bržeg napretka i jačanja međusobnog povjerenja.

“Drljević i Presker su razmijenili mišljenja i o novoj metolodiji proširenja i saglasili se da je svaki model koji će pomoći bržoj i kvalitetnijoj integraciji regiona u EU, uz uvažavanje individualnih rezultata, više nego dobrodošao”, saopšteno je iz Vlade.

SD

Sačuvali smo izvornu socijaldemokratsku ideju i mi ćemo je u narednim godinama samo unapređivati. Moramo graditi Crnu Goru u kojoj se svaki njen građanin komotno osjeća. Socijaldemokrate su, za kratko vrijeme, uspjele da održe balans stabilnosti Crne Gore. To je poručeno na II izbornoj konvenciji Socijaldemokrata Ulcinja, na kojoj su izabrani delegati za predstojeći Kongres partije, kao i kandidati za članove GO Socijaldemokrata Crne Gore.

Predsjednik Socijaldemokrata, Ivan Brajović, ocijenio je da su bile potrebne četiri godine vrijednog, napornog i posvećenog rada da bi Socijaldemokrate mogle da kažu da su ostvarile ono u šta su vjerovale.

“Mi smo stvorili jednu ozbiljnu partiju i Socijaldemokrate to pokazuju kroz cijelu Crnu Goru”, rekao je Brajović.

On je dodao da su Socijaldemokrate sačuvale izvornu socijaldemokratsku ideju i da će je u narednim godinama samo unapređivati.

“Vodićemo računa o tome da država mora imati svoju socijalnu komponentu, vodićemo računa o onome što je važno svakome danas u Crnoj Gori, a to je da se ravnomjernije dijeli ono što je stvoreno”, zaključio je on.

Generalni sekretar Socijaldemokrata, Danilo Mirotić, posebno je istakao građansku opciju Socijaldemokrata, kao najvažniju komponentu, ističući da je najbitnije da možemo da kažemo da je svakome dovoljo široko i da se komotno osjeća.

“Možemo da konstatujemo da smo u svakoj opštini u Crnoj Gori, bio gdje da smo se pojavili, od Šavnika do Ulcinja ili od Herceg Novog do Rožaja, prisutni i zastupljeni u svakom parlamentu u Crnoj Gori”, rekao je Mirotić.

Član Predsjedništva Socijaldemokrata Selim Resulbegović, osvrnuo se na četiri godine postojanja SD-a i konstatovao da je SD danas najbrže rastuća partija u Crnoj Gori. On je naveo da vjeruje da će SD uvijek biti tiha vodilja napretka Crne Gore, posebno u oblasti evropskih integracija.

“Za kratko vrijeme postojanja partije, Socijaldemokrate su sa dva poslanika u Skupštini Crne Gore uspjele da održe balans stabilnosti Crne Gore. Nemamo dvojbu da ćemo svakog dana biti sve veći, sve jači i sve prisutniji na političkoj sceni Crne Gore. Vjerujem da će trend našeg rasta biti održan”, rekao je Resulbegović.

Osvrćući se na aktuelnu političku situaciju, on je konstatovao da manipulacije intimnim ličnim vjerskim uvjerenjima sugrađanki i sugrađana iza kojih stoje čisti politički interesi koji imaju za cilj da destabilizuju građansku, multietničku i sekularnu Crnu Goru nijesu dobre, te da će one završiti kao svi njihovi pokušaji da oslabe suverenitet i samosvjesnost Crne Gore.

“Ja ništa nemam protiv vjernika, dapače, ja se klanjam onima koji vjeruju u boga i od njih nikada ne možemo očekivati ništa loše”, rekao je Resulbegović.

Predsjednik OO SD Ulcinja, Ćazim Hodžić, istakao je da je SD građanska partija koja okuplja sve nacije, sve konfesije, kako u Ulcinju, tako i u Crnoj Gori.

“Siguran sam, a i svi to dobro znate, da jedino tako složni možemo doći do uspjeha”, rekao je on.

Hodžić je rekao da je Ulcinj jedno od uporišta socijaldemokratske ideje u Crnoj Gori i da je uvjeren da će partija u tom gradu nastaviti da bilježi još bolje rezultate.

Kongres Socijaldemokrata, na kojem se biraju predsjednik, dva potpredsjednika i novi Glavni odbor partije održaće se 30. maja 2020. godine u Podgorici.

BAŠELE ĐUKANOVIĆU

Komesarska za ljudska prave Mišel Bašele pozdravila je početak dijaloga između crkve i Vlade, dodajući da očekuje da to bude konstruktivan proces koji će voditi rješenju prihvatljivom za sve.

Bašele je danas razgovarala sa crnogorskim predsjednikom Milom Đukanoviće koji učestvuje na 43. sesiji Savjeta za ljudska prava Ujedinjenih nacija (UN) u Ženevi.

Iz Đukanovićevog kabineta saopšteno je, da je Bašele navela da je Vlada zainteresovana da smiri trenutnu situaciju.

“Iako je došlo do masovnih protesta, vlada je zainteresovana da smiri situaciju i to je proces koji teče mirno uz profesionalno djelovanje policije i poziv Srpske pravoslavne crkve na uzdržanost”, kazala je Bašele

Navodi se da se Bašele zahvalila predsjedniku za saradnju i pozdravila posvećenost ciljevima Savjeta za ljudska prava na putu ka Evropskoj uniju (EU).

Đukanović je, kako se navodi informisao Bašele o stabilnom demokratskom i evropskom razvoju Crne Gore, i posvećenom usvajanju evropskih standarda.

“U tom kontekstu je i usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti, što je nastavak procesa harmonizacije sa savremenim tekovinama Evrope”, rekao je Đukanović.

Kako je kazao, suština problema je borba između onih koji vide zapadni Balkan u EU i onih koji bi da konzerviraju taj region Balkan u prošlost.

Đukanović je poručio da nema sumnje čemu budućnost pripada i da će i ovu situaciju riješiti sami.

On je kazao da je Crna Gora kao mala mala multietnička zemlja posvećena promovisanju ljudskih prava u društvu.

“Mmultikulturalizam je dio naše tradicije, ali i naših obaveza na putu ka EU, i zbog toga vidimo veliku šansu usaradnji sa Savjetom za ljudska prava i Kancelarijom komesara”, kazao je Đukanović.

Kako je saopšteno, on je na sastanku pozdravio prioritete Kancelarije u dijelu prevencije ljudskih prava, posebno u vremenu izazova politizacije ljudskih prava i finansijskih izazova.

Đukanović je naglasio da je to dodatni motiv za tješnju saradnju Crne Gore sa sistemom Ujedinjenih nacija u čemu će pomoći i opredjeljivanje eksperta za podršku kancelariji u Crnoj Gori, i pilot projekat za ustanovljavanje baze podataka za ljudska prava.

ČANAK

Lider socijaldemokrata Vojvodine (LSV) Nenad Čanak ocjenjuje da iza protesta protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Croj Gori stoji interes da se obori proevropska koncepcija Crne Gore kroz navodni napad na Zakon.

“Mislim da iza ovih demonstracija u Crnoj Gori stoji nešto drugo. Mislim da stoji interes da se obori proevropska koncepcija Crne Gore kroz navodni napad na Zakon o slobodi vjeroispovijesti”, kazao je Čanak.

On tvrdi da jedan od stotinu učesnika litija nije pročitao Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Čanak smatra da je Zakon samo povod.

“Suština je u tome da su se sklopili interesi sa jedne strane Ruske federacije kojoj je potreban izlaz na toplo more pa samim tim proevropska i članica NATO-a Crna Gora je tu velika prepreka jer je tu jedina šansa da Rusija ima pomorsku bazu na Jadranu a sa druge strane to je i šansa određenih krugova u SPC da povećaju svoj politički uticaj time što će uspjeti da jedan svetovni zakon dovedu u pitanje i samim tim se nametnu kao politički faktor u sekularnoj državi”, kazao je Čanak za Krstaš medija.

Lider Lige socijaldemokrata Vojvodine smatra da je sada u pitanju jedna koordinisana akcija.

“Moj stav je jasan, ako Crna Gora i njen evropski put bude doveden u pitanje, ako njena demokratska i sekularna opcija bude dovedena u pitanje onda neka se spreme ostale države na Balkanu. Jer Balkan je sistem sporednih sudova, što se desi u jednoj državi biće samo početak domino efekta širom Balkana”, zaključio je Lider.

SNP TVRDI

Nedavno usvojeni Zakon o radu u Crnoj Gori nosi nove sofisticirane zamke za zaposlene, koji će praktično 24 sata dnevno biti na raspolaganju poslodavcu i pod maksimalnim pritiskom, smatraju u Socijalističkoj narodnoj partiji.

Zaposleni je u obavezi da u roku od tri dana obavijesti poslodavca o promjeni adrese stanovanja, dok se u radno vrijeme ne računa i vrijeme pripravnosti za koje zaposleni nije na radnom mjestu, ali je dužan da se odazove na poziv poslodavcu.

„Ugovor o radu na određeno vrijeme koji sada može trajati 36 mjeseci, ne kooptira pripravnički staž, vrijeme koje je zaposleni proveo na porodiljskom ili roditeljskom odsustvu, odnosno usvojiteljskom ili hraniteljskom odsustvu, pa samim tim ova kategorija zaposlenih mora znatno duže provesti na radu na određeno vrijeme kod istog poslodavca, da bi zasnovali stalni radni odnosi“, navodi se u saopštenju.

Poslodavcu je data mogućnost da postupa van ugovora i aneksa ugovora o radu, jer će moći zaposlenog rasporediti na druge poslove na period od 30 dana u toku kalendarske godine, kad mu to odgovara.

„Ni godišnji odmori koji su se koristili u kontinuitetu nijesu ostali bez poslodavačkog uticaja. Ako se zaposleni u toku korišćenja godišnjeg odmora razboli neće moći da nastavi korišćenje godišnjeg odmora bez saglasnosti poslodavca“, kažu iz SNP-a.

Prvi put je u radno zakonodavstvo unesena i odredba da novčana potraživanja zaposlenih zastarijevaju u roku od četiri godine od dana nastanka obaveze.

„Iz opšteg kolektivnog ugovora su preuzete odredbe: stupanje zaposlenog na rad; pripravnici; aneks ugovora o radu; zarade, naknade i druga primanja, odgovornost i disciplinski postupak i individualni otkaz“, navodi se u saopštenju.

Opšti kolektivni ugovor koji je zaključen na određeno vrijeme prestaje da važi 31. decembra, te shodno preuzetim odredbama prestaje da bude važan podzakonski akt u regulisanju radno-pravnih odnosa, posebno za zaposlene koji tim ostvaruju veći obim prava u odnosu na Zakon o radu.

„Jasno je da će veoma značajna pitanja kao što su iznosi uvećanja zarada za rad noću, u dane vjerskih i državnih praznika, prekovremeni rad i posebno uvećanje zarade po osnovu radnog staža (minuli rad), u postojećim iznosima, postati prošlost za koje sindikati nijesu uspjeli da se izbore putem ovog Zakona“, zaključeno je u saopštenju.

ĐUKANOVIĆ U ŽENEVI

Zbog zakona o slobodi vjeroispovijesti Crna Gora se suočava sa višestrukim udarima, iznutra i izvana, kroz otvorenu spregu crkve s nacionalističkim vansistemskim djelovanjem, usmjerenim na urušavanje pravnog poretka i negiranje građanskog i multietničkog karaktera crnogorske države, kazao je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u Ženevi.

U svom obraćanju na 43. sesiji Savjeta za ljudska prava koja se održava u Palati nacija Đukanović je ukazao na situaciju u Crnoj Gori nakon usvajanja Zakna o slobodi vjeroispovijesti. On je kazao da se tim Zakonom na liberalan način, u skladu sa najsavremenijim legislativnim standardima, učvrćuje sloboda vjeroispovjesti, uređuje pravni položaj vjerskih zajednica i garantuje ustavni princip odvojenosti crkve od države.

On je ponovio da je postupak izrade zakona trajao 5 godina, uz inkluzivan dijalog sa svim zainteresovanim stranama, uključujući sve vjerske zajednice u zemlji i relevantne međunarodne organizacije, u prvom redu Venecijansku komisiju čije su preporuke u potpunosti prihvaćene.

Đukanović je ponovio da je ovim zakonom zamijenjen onaj iz 1977. godine iz perioda komunističke Jugoslavije.

“Međutim, već u pripremi, a posebno nakon njegovog usvajanja Crna Gora se suočila sa optužbama od strane samo jedne vjerske zajednice, i sa brutalnom medijskom kampanjom dominantno iz bližeg okruženja, s vještim manipulacijama i pokušajima da se država optuži da namjerava da otima crkvenu imovinu i mijenja njihovu viševjekovnu namjenu. Uz to, u međunarodnim forumima, uključujući i ovaj dom, mogle su se čuti optužbe da Crna Gora sprovodi politiku diskriminacije i krši vjerske slobode”, kazao je Đukanović.

On je u Savjetu za ljudska prava, potvrdio da je usvajanjem ovog zakona Crna Gora potvrdila da je građanska država, multietnička demokratija i društvo koje želi da kroz reforme i modernizaciju bude sastavni dio savremene evropske civilizacije.

“Zbog toga se suočavamo sa višestrukim udarima, iznutra i izvana, kroz otvorenu spregu crkve s nacionalističkim vansistemskim djelovanjem, usmjerenim na urušavanje pravnog poretka i negiranje građanskog i multietničkog karaktera crnogorske države, što bi u krajnjem značilo povratak na srednjovjekovni sistem u kojem je crkva bila iznad države i građana”, kazao je Đukanović.

On je istakao da stabilnost naše zemlje nije ugrožena.

“Crna Gora će, kao i 2006. kada je demokratskim referendumom, što nije baš uobičajeno na Balkanu, obnovila državu, i ovo unutrašnje pitanje riješiti na miran način, i tako odbraniti koncept u kojem svi građani, i sve vjerske zajednice, imaju ista prava i ravnopravan položaj. Ovim mi činimo dobro ne samo za sebe i svoje građane, već šire potvrđujemo da je koncept građanske, multietničke demokratije na Zapadnom Balkanu moguć i održiv; da je jedini garant stabilnosti ovog ranjivog regiona. Jednako tako, ukazujemo koliko je opasno prenebregavati realnost, igrati se osjećanjima vjernika i biti objekat ili oruđe u realizaciji opasnih velikodržavnih projekata, što bi sve zajedno trebalo da nas zabrinjava”, kazao je predsjednik Crne Gore.

On je zaključio da Crna Gora ostaje opredijeljena da dalje izgrađuje svoj kredibilitet poštovaoca i zaštitnika ljudskih prava.

“Vjerujem da ćemo time na najbolji način zadobiti vaše povjerenje i podršku za kandidaturu za članstvo u Savjetu za period 2022-2024”, zaključio je Đukanović u svom govoru pred Savjetom za ljudska prava u Ženevi.

On je dodao i da je Crna Gora posvećena univerzalnim vrijednostima na kojima počivaju moderne demokratije.

“Naša kontinuirana politika da budemo akter mira i bezbjednosti i saradnje u regionu, i kao lider u procesu evropskih integracija promoter najviših evropskih vrijednosti, proizilazi iz viševjekovne tradicije njegovanja multikulturalnosti i suživota”, kazao je predsjendik Crne Gore.

Đukanović je dodao da Crna Gora kontinirano djeluje u pravcu zaštite, unapređenja i ispunjavanja ljudskih prava.

“To čini, između ostalog, kao zemlja koja redovno izvještava ugovorna tijela, otvoreno sarađuje sa sistemom specijalnih procedura, jača djelotvornost Opšteg periodičnog pregleda, osnažuje inkluzivnost i saradnju sa civilnim društvom i međunarodnim partnerima”, kazao je Đukanović.

Pored intenzivnog rada na normativnom aspektu i snaženju demokratskih institucija, Đukavović je ukazao i da se u Crnoj Gori radi na utvrđivanju okvira za praćenje napretka.

“Zbog toga izuzetno cijenimo podršku Kancelarije, kroz koju Crna Gora kao pilot zemlja razvija novi mehanizam. U tom kontekstu, zahvaljujem komesarki Bašele na upućivanju eksperta u Crnu Goru”, kazao je.

Predsjendik je poručio i da su vladavina prava i temeljne slobode prioritet pregovaračkog procesa Crne Gore za punopravno članstvo u Evropskoj uniji, što, kako je kazao, zajedno čini da napredak, usvajanje i primjena najviših standarda ima apsolutan nacionalni prioritet.

“Ne tako rijetko, inovativna dostignuća na nacionalnom planu dobijala su međunarodna priznanja i postajali modeli zaštite pogodni za primjenu u drugim zemljama, naročito u oblasti prava djeteta. Ipak, jasno prepoznajemo izazove koji traže odlučniji angažman. Tu prije svega mislim na pitanja rodne ravnopravnosti i ženskih prava; unapređenje položaja osoba sa invaliditetom; dalju inkluziju romske populacije; povećanje djelotvornosti nacionalnog odgovora na trgovinu ljudima; i unapređenje medijskih sloboda i zaštitu novinara, gdje smo fokusirani na: finalizaciju paketa medijskih zakona usaglašenih sa najvišim evropskim standardima; kreiranje transparentnih i ravnopravnih modela podrške finansijskoj održivosti nezavisnih medija; i stvaranje ambijenta nulte tolerancije na nasilje prema novinarima. Uporedo, radimo na snaženju ekonomije i životnog standarda, vodeći se i ciljevima Agende 2030. i vjerujući da je održivi razvoj preduslov pouzdanog mira”, kazao je Đukanović u Ženevi.

U ŽENEVI

Crnogorski predsjednik Milo Đukanović učestvovaće danas na 43. sesiji Savjeta za ljudska prava Ujedinjenih nacija (UN) u Ženevi.

Đukanović će, kako je saopšteno iz njegovog kabineta, govoriti na segmentu na visokom nivou 43. sesije Savjeta za ljudska prava UN.

Kako su kazali na otvaranju sesije govoriće predsjednica Savjeta za ljudska prava Elisabeth Tichy-Fisslberger, predsjednik Generalne skupštine Tijani Muhamed-Bande.

Navodi se da će na otvaranju govoriti i generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš, visoka komesarka UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet i član Savezne vlade i ministar vanjskih poslova Švajcarske Ignazio Cassis.

Đukanović će tokom boravka u Ženevi imati bilateralne susrete sa Visokom komesarkom za ljudska prava Michelle Bachelet i predsjednicom Savjeta za ljudska prava Elisabeth Tichy-Fisslberger.

Navodi se da će Đukanović biti i visoki gost na ručku koji u čast Generalnog sekretara UN-a i Predsjednika Generalne skupštine priređuje predsjednica Savjeta za ljudska prava, stalna predstavnica Austrije.

“Savjet će održati trodnevni segment na visokom nivou, na kojem će visoki zvaničnici iz više od 90 zemalja i međunarodnih i regionalnih ogranizacija ukazati na pitanja ljudskih prava koja su od nacionalnog i međunarodnog interesa i koja izazivaju zabrinutost, nakon čega će početi redovan dio martovskog zasijedanja Savjeta”, kaže se u saopštenju.

Navodi se da će visoka komesarka UN-a za ljudska prava 27. februara izvijesti Savjet o stanju ljudskih prava u svijetu.

BEČIĆ

Predsjednik Demokratske Crne Gore Aleksa Bečić kazao je u intervjuu za Dan da smatra da je suština uspjeha opozicije u međusobnom uvažavanju, nenapadanju i uzajamnoj solidarnosti.

On je naglasio da je za prevazilaženje političke krize potrebno naprije povući Zakon o slobodi vjeroispovijesti, nakon čega bi bilo neophodno uključivanje međunarodne zajednice u rješavanje mnogih drugih dubioza.

Govoreći o crnogorskoj opozicionoj političkoj sceni, smatra da je suština uspjeha opozicije u međusobnom uvažavanju, poštovanju, nenapadanju i uzajamnoj solidarnosti.

“Kada govorimo o načinu nastupa, možemo se podsjetiti da je u Budvi, Kotoru, Herceg Novom, Beranama opozicija ostvarila pobjede nastupajući u više ozbiljnih kolona, koje nijesu bile međusobno suprotstavljene. Na posljednjim parlamentarnim izborima opozicija je nastupajući u nekoliko respektabilnih kolona ostvarila rekordan broj glasova”, kazao je Bečić.

On navodi da u ovom trenutku nemamo uslove za fer i slobodne izbore.

“Opozicija treba da bude jedinstvena u paktu o međusobnom nenapadanju i uvažavanju, u bojkotu crnogorskog parlamenta i u bojkotu izbora, kako bismo izvršili najjači mogući demokratski pritisak sa ciljem stvaranja uslova za fer izbore pod ravnopravnim uslovima”, zaključio je Bečić.

JOZELIĆ

Zakonodavno uređenje pitanja crkvene imovine je indirektno povezano sa procesom izgradnje Crne Gore nacionalnog jedinstva i državnosti i to Srpska pravoslavna crkva želi da zaustavi stvaranjem osjećaja nacionalne i religiozne ugroženosti koja dominira javnim diskursom, ocijenila je u intervjuu za Pobjedu Jasna Jozelić, sociološkinja religije, savjetnica u Norveškom centruza ljudska prava na Univerzitetu u Oslu.

SPC se, kaže ona, našla u začaranom krugu politike i religije i jako je teško izaći iz njega.

“Sigurna sam da će SPC u skorije vrijeme biti primorana da prepozna činjenicu da crkva kao institucija nije iznad države i da su dijalog i vladavina prava najvažniji i za očuvanje same SPC u Crnoj Gori”, kaže Jozelić.

Bez ikakve sumnje, kaže da, SPC sada djeluje kao politički aktor, a ne kao religiozna institucija.

“Da bi zadržala svoju legitimnost kao religiozna institucija SPC se mora depolitizirati i „vratiti“ svojoj ulozi. Nažalost, ona i dalje preuzima ulogu političke ideologije i otvoreno zastupa interese određenih grupa građana, a ne svojih vjernika. Došlo je vrijeme da se SPC skloni iz politike i da se osvrne malo na sebe i reflektira na primjer što se sve radilo u ime njihove vjere i kako i danas pojedinci te iste crkve podržavaju nasilje i negiraju genocid. Nažalost pojedinci SPC više ne predstavljaju dobro pravoslavlja, već zlo politike”, zaključila je Jozelić.

NENAD PROKIĆ

U kakvom se to balkanskom brlogu svi mi batrgamo, evo, već trideset godina – od kad je borbeni ateizam zamijenjen vulgarnim balkanskim nacionalizmom?

Religijske zajednice su u našim krajevima propast komunističkog režima dočekale euforično, likujući nad njegovom propašću. Odmah su krenuli da otkopavaju masovne grobnice i jame kosturnice, organizovana su hodočašća na ratna gubilišta i ova i ona, prebrojavale su se žrtve, licitiralo se brojevima…

Ratni pokliči

Nije to bila dostojanstvena intimnost puna iskrenog pijeteta, bili su to ratni krvožedni pokliči, bila je to prijetnja protivničkoj vjeri i naciji, bilo je to besramno huškanje na rat i osvetu. Malobrojni su shvatali kakva se budućnost sprema iz te podlosti.

A ta podlost se sastojala uglavnom u tome sto su hrišćanske crkve, i jedna i druga, preuzele matrice bivšeg režima i zaoštrile ih do te mjere na teritorijama u kojima su bile većinske crkve – da nije mnogo vremena prošlo kad je većina naroda zažalila za Ancien Régime.

To je obnovilo mišljenje po kojem je hrišćanstvo nastalo na najvećoj mogućnoj distanci prema vladajućoj politici, ali je konstantinovskim preokretom postalo sastavni deo tih vladajućih odnosa. Konstantin je bio rođen u Nišu, dakle na Balkanskom poluostrvu, pa je taj podatak možda i odredio dalje događaje do dana današnjeg.

Pučkom religioznošću, možda baš tada začetom, i danas se hrane nacionalne ideologije, i to u toj mjeri da sada skoro i nema razlike između religijskog i nacionalnog. To liči na potpuni praktični poraz hrišćanstva na ovom terenu. Danas Republika Hrvatska i Republika Srbija funkcionišu kao crkvene države i državne crkve. A to se, vidim, sprema i ostalima.

Profitabilne veze

Jedna zabluda se tako zamjenjuje novom, odnosno vjerovanjem da se potpuna suverenost nacije ostvaruje suverenošću nacionalne države, isto tako i crkve.

I ja bih bio protiv toga, kad Srbija u kojoj živim, ne bi dozvoljavala sebi ono što ne dozvoljava drugima. Jer, to više nije hrišćanstvo koje je “svijetlost svijeta i sol zemlje”, nego je to hrišćanstvo koje je u profitabilnoj sprezi s nacionalnim ideologijama, koje koristi društvenu moć i monopol, koje osvaja državu sa sebe, ukida ljudske slobode, osporava vladavinu prava, podržava one najgore u društvu, tranzicijske profitere, kriminalce i ratne zločince.

Takve crkve više ne nude emocionalnu i duhovnu domovinu, one nemaju oči za tuđu patnju, nemaju osjetljivost za rane cijelog svijeta. One žive u nervozi i grču sopstvenih uskogrudosti, u strahu da će se urušiti same od sebe ili od djelovanja drugih, a istovremeno su u komuniji – ne sa vjernicima, već sa nacionalnim i političkim svecima.

Najteži grijeh ovdašnjih crkava jeste njihova sprega s nacionalizmom, a možda još i više neosjetljivost na socijalna pitanja. Kad zasijeda Sveti Sinod u Beogradu, vozni park ispred Patrijaršije zasjenjuje onaj koji vidimo ispred Predsjedništva i Vlade. Izručenost ekspoloatatorskom, tranzicijskom, liberalnom, seljačkom i otimačkom liberalnom kapitalizmu je sasvim neosporna. Na taj način se ne može zaslužiti poštovanje sopstvenih vjernika, barem ne onih koji koriste mozak.

Vizije i religije

Religije koje su ispražnjene od svoje moralne vizije, one koje se rukovode nacionalnim ili ekonomskim interesima svode sebe na alat za rat. Zatvoreni i isključivi identiteti niti odgovaraju izvornom duhu hrišćanstva, niti su mogućni u otvorenim i pluralističkim društvima. Na taj način oni ostaju daleko od Isusa iz Nazareta i njegovog kraljevstva Božjeg.

Još je veći grijeh što ovdašnje crkve znaju vrlo dobro da djeluju na tradicionalnoj, neprosvećenoj, nacionaliziranoj i primitivnoj teritoriji južnoslovenskog prostora, tako da je ovde riječ o zloupotrebi religije iznutra, dakle od strane vođa i članova religijskih zajednica. Vjera koju oni propovijedaju na taj način postaje egoistična, autistična, monološka i isključiva, ona koja misli samo na sebe i na svoje, koja okreće leđa drugima, njihovim slobodama, pravima i nevoljama. Tako ona postaje izopačena, nakazna i opasna, tako ona postaje religija bez Boga.

Jedan meksički umjetnik je naslikao platno „Isus uništava svoj krst“. Naslikao je zapravo kako Isus ustaje iz groba i uništava krst na koji su ga razapeli. To je zaista snažna poruka za sve ljude, u okviru koje posljednju riječ u čovjekovom životu nema patnja, nego život i uskrsnuće. Patnju treba suzbijati i umanjivati, dakle ona vjera koja poziva da se izađe iz tame i grobova – Bog života, a ne Bog patnje i smrti.

Iz te zaboravnosti bi bilo nužno da se trgnu svi oni koji u Crnoj Gori (a i bilo gdje) predstavljaju, po sopstvenom stavu, samo jednu nacionalnu grupu; oni koji se obraćaju onima koji čine 28 odsto od ukupnog broja, dok one koji predstavljaju 45 odsto pravoslavnih Crnogoraca nazivaju kopiladima, volovima, komunističkim nakotom, a državu Crnu Goru fildžan državom. Da li postoji način da se tim ljudima neko iz SPC obrati, a da to ne bude kroz uvrede? Zar zaista još nisu naučili da izbjegavaju riječi kojima se zatvaraju vrata za pregovore i dogovore? Ili, i pored svih poraza i dalje misle kako na taj način mogu ikada i igdje pobijediti?

Projekat

Zašto Crna Gora ne može imati što ima Hrvatska, sa stanovišta SPC? I ono što ima sama Srbija? Vjerovatno zbog toga što projekat velike države istura zahtjev koji je identitetski, a ne religisjki. To je sasvim u skladu aktuelne srpske himne, gdje se govori o srpskim zemljama – pa na taj način slijedi da Srbija ne brani Srbe u Austriji, SAD, Njemačkoj… kao što ih brani u zemljama koje smatra srpskim: Bosni, Crnoj Gori, Hrvatskoj…

To pokazuje da je sprski nacionalizam, veliki ili mali, isključivo teritorijalni. Zato se i govori prevashodno o razgraničenju, kad je riječ o Kosovu, a ne o suživotu, kulturi, sreći, prijateljstvu, liječenju rana, ljubavi, zajedničkoj budućnosti i svim ostalim daleko važnijim stvarima nego što je teritorija. Srbija je, sjetimo se, napadala avojevske granice, a po pitanju Kosova ih brani. Kada vidi da više ne može da ih odbrani, onda ide po principu daj šta daš, daj nešto, daj bilo šta.

Zakonom o veroispovijesti u Crnoj Gori se uvodi ravnopravnost svih zajednica. Problem je što srpski nacionalisti na teritorijama koje smatraju svojim svaku ideju o ravnopravnosti, umjesto svoje dominacije, doživljavaju kao diskriminaciju. Srbi koji su u DPS ili u državnim službama nemaju problem s tim, ali oni koji su u DF ili nekoj opozicijskoj stranci imaju.

To je već stranačko pitanje. Vladajuća stranka u Crnoj Gori, baš kao i u Srbiji i Hrvatskoj, zapošljavava svoje, bez obzira na naciju. Međutim, ko je bio dobitnik najuglednije nagrade u Crnoj Gori 2019? Ko je bio selektor fudbalske reprezentacije Crne Gore? Ko je vodio ugledni pozorišni festival u Tivtu? Ko dobija većinu književnih, pozorišnih i glumačkih nagrada u Crnoj Gori? Većina njih su Srbi.

Da li želimo da to tako više ne bude?

Govor istine

Nije teško saznati da je CPC bila autokefalna. To je pisalo u Ustavu Knjaževine i Kraljevine Crne Gore i u Ustavu CPC. I carigradska i moskovska patrijaršija su priznavale tu autokefalnost. U tom svjetlu se crkveno pitanje u Crnoj Gori pojavljuje kao iznad svega političko, a djelovanje SPC u Crnoj Gori djeluje prvenstveno kao djelovanje političke organizacije.

Sve izjave koje daje SPC u u Crnoj Gori su isključivo političke izjave i nemaju nikakve veze sa svetinjama, osim ako te svetinje nisu zloupotrijebljene u političke svrhe.

S druge strane, one koja nije Dačićeva, na posljednjem popisu stanovništva 2011. godine u Srbiji je bilo oko 38.000 Crnogoraca. A godine 2002. bilo ih je 69.049. Ali godine 1991. čak 118.934 građana Srbije se izjasnilo da su Crnogorci. Rekord je bio 1981. kada ih je bilo 147.466. Građani Crne Gore koji se izjasne kao Crnogorci (iako žive u Srbiji decenijama) ne mogu da dobiju dokumenta, ne mogu da se liječe i školuju, dok oni koji se izjasne kao Srbi dobijaju sva ta prava. Šta je to, ako ne čista diskriminacija?

U Beogradu ne možeš da pronađeš na kioscima crnogorsku štampu, u Crnoj Gori na svim kioscima na raspolaganju cjelokupni izbor štampe iz Srbije. Šta li je onda to?

Autor je srpski dramski pisac i reditelj, profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, jedan od osnivača LDP i narodni poslanik u Skupštini Srbije u dva mandata