JONICA OCIJENILA

Zakon o slobodi vjeroispovijesti uzrok je dodatnog produbljenja podjela u Crnoj Gori, ocijenila je predsjednica Socijalista Snežana Jonica, dodajući da podržava dijalog predstavnika Vlade i Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP).

Ona je rekla da je Zakon o slobodi vjeroispovjesti centralna tema proteklih mjeseci, tako da su ostala pitanja u oblasti evropskih integracija u značajno manjoj mjeri zaokupljuju pažnju javnosti.

“Dijalog i dogovor su one vrijednosti na kojima je stvorena Evropska unija (EU), i zato ako nema dogovora unutar našeg društva kako onda možemo da očekujemo da budemo dobrodošli u društvo evropskih naroda koje je nastalo kao rezultat dijaloga i dogovora”, rekla je Jonica u intervjuu za agenciju MINA.

Ona je navela da očekuje razum i odgovornost, kako bi se kroz svestrani dijalog i dogovor došlo do rješenja na zadovoljstvo svih.

“Samo je potrebno ispoštovati evropske standarde za koje se kao država zalažemo i kojima stremimo. U ovom slučaju, aktuelna vlast je u prilici da na djelu pokaže da li je apsolutno i neotuđivo pravo svojine, pravna sigurnost i pravna jednakost samo deklarativno zalaganje ili istinski cilj Crne Gore”, smatra Jonica.

Kao što je, kako je rekla, dogovor izgradio EU, tako dogovor treba da izgradi mostove koji će od Crne Gore napraviti društvo i državu u kojoj jednako žele da žive i dobro se osjećaju i Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci i Hrvati.

“Krajnje je vrijeme da se zapitamo da li smo mi uradili sve što je bilo do nas, da bi bili dio porodice razvijenih evropskih država i ako nismo- ko je sve odgovoran za to”, poručila je Jonica.

EU, kako je navela, treba stabilan Zapadni Balkan, države sa punim demokratskim kapacitetima i odgovornim upravljanjem.

Jonica smatra da Crna Gora duguje građanima više reda, rada i odgovornosti.

“Upravo građanima dokazati, a Evropi pokazati, da crnogorsko društvo sposobno da ima uređenu drzavu. Da bi se to ostvarilo potrebna je iskrena politička volja, stvarna, a ne deklarativna reforma državne uprave, ozbiljna borba protiv organizovanog kriminala i korupcije”, istakla je Jonica.

Govoreći o novoj metodologiji procesa pristupanja EU koju je usvojio kolegijum komesara, a čija je svrha da se ponovo uspostavi vjerodostojna perspektiva članstva Zapadnog Balkana, Jonica je rekla, da je na Crnoj Gori da li će da prihvati nove izmjene ili ne.

“Činjenica je da kao društvo imamo lošu naviku da radimo samo ono što moramo, pa mi se čini da je nova metodologija dobar recept za brzo suočavanje sa sopstvenim slabostima”, smatra Jonica.

Nova metodologija, kako je objasnila, vrednuje urađeno, ali kažnjava zastoje, i to je dobar model koji će jasno pokazati “da brzina kojom idemo u procesu evropskih integracija zavisi samo od nas”.

“Bićemo sami zaslužni za svaki veliki korak naprijed, ali i direktno odgovorni za svaki korak nazad”, zaključila je Jonica.

SAGOVORNICI TVCG

Sagovornici TVCG iz Bosne i Hercegovine kažu da ih najnovija dešavanja u Crnoj Gori podsjećaju na 90-e godine. Srpska pravoslavna crkva, koja nije pravni subjekt u našoj zemlji ponaša se kao institucija koja je iznad svih pravnih i ustavnih normi i pokušava da destabilizuje crnogorsko multikulturalno društvo, ali i državu Crnu Goru, koja je, kako navode, dostigla najviše standarde demokratije.

Beograd, Banja Luka, Foča, Trebinje samo su neki od gradova gdje su građani izašli na ulice, u znak podrške SPC i Srbima u Crnoj Gori, koji od početka godine litijama, kako kažu, brane svetinje.

Za novinara Ahmeda Burića pokušaj SPC da protestima spriječi primjenu zakona u Crnoj Gori, ali i kampanja koja se vodi protiv Crne Gore iz Srbije nije ništa novo, zato što je, kako kaže, pokušaj okupacije Crne Gore kontinuitet.

Burić SPC vidi kao paravojnu formaciju, koja ne želi da se legalizuje u Crnoj Gori, jer bi na taj način priznala i Crnogorce kao narod, ali i nezavisnu Crnu Goru.

“Amfilohije koji je sve samo ne duhovna ličnost, Crnogorce naziva kopiladima. U cijeloj toj stvari podržavam borbu Crne Gore da se SPC stavi u okvir koji joj pripada. Ovo je, ja se nadam kraj hegemonističkog puta Srbije po Balkanu, a njoj će se taj plan i to zlo vratiti. Prvo su mrzjeli Slovence, pa Hrvate, jer kad izgube Crnu Goru prestaje da postoji plan velike Srbije”, kaže Burić za TVCG.

Bosanskoherecegovačkog pisca Mila Stojića sadašnja dešavanja podsjećaju na ekspanziju srpskog nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji. A Crna Gora je, kaže, poseban cilj te i takve politike.

“I te snage su potpomognute iz Srbije i ne mogu se pomiriti sa činjenicom da Crna Gora ide ka Evropi i da je primjer države koja ne želi sukobe i rat, već da bude dio civilizovanog svijeta”, kaže on za TVCG.

Nema sumnje, saglasan je Burić, da trenutna dešavanja liče na devedesete, ali i ne samo na devedesete.

“I ne samo na 90-e, već i na 1914. i na 1870. Onog trenutka kada shvate da im nije ostao niko koga ne mrze pogledaće se u ogledalo. SPC stavlja balvane na normalan život”, navodi Burić.

Osvrćući se na ulogu crkve u savremenom društvu, Stojic kaže da nije civilizovano da crkva izlazi na ulicu, jer joj je uloga nešto sasvim drugo.

“Crkva mora biti u bogomoljama i hramovima, a ne da huška. Crkva kod nas je pohrlila u politički život, u sukobe. I mislim da je riječ o svojini i vlasništvu. Zagovaraju duhovni život, a bore se za imovinu”, poručio je Stojić.

Burić je zaključio da je plan SPC neodrživ jer je protiv modernosti i dodao da je i ruski klerikalni nacionalistički korpus, u aktuelna dešavanja, debelo umiješao prste.

Prilog: Nevenka Jovović, TVCG:

VUKOVIĆ

Sa zadovoljstvom se može konstatovati da gradska uprava predvođena Demokratskom partijom socijalista marljivo i predano radi na ispunjavanju planova iz predizbornog programa čime ne samo što ispunjavamo data obećanja već svakodnevno poboljšavamo život u Podgorici, saopštila je odbornica DPS-a u Skupštini Glavnog grada Dunja Vuković.

“Izuzetno smo ponosni što je Glavni grad, u partnerstvu sa Vladom Crne Gore, dao značajan podsticaj u izgradnji Doma za stare kroz ustupanje parcele na kojoj se izvode radovi i što je izvršio komunalno opremanje zemljišta. Urađena je takođe i pristupna saobraćajnica, kao i nedavno u Gornjoj Gorici, u ulici Miloja Pavlovića koja je otvorena prije nekolika dana”, kazala je ona.

Takođe, konstatuje da je Ministarstvu turizma i održivog razvoja podnijeta inicijativa da se do daljeg na području brda Gorica zabrani gradnja. Gorica predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola Podgorice i od suštinske je važnosti održati potreban stepen njene zaštite, ističe Vuković.

“Težimo ka cilju da namjena tog prostora bude najznačajnija sportsko rekreativna zona na teritoriji Glavnog grada. Takođe, za nekoliko dana Skupština Glavnog grada usvojiće Odluku o davanju zemljišta-parkovskih površina čime se stvaraju preduslovi za dalju valorizaciju parkovskih površina kroz izgradnju avanturističkih parkova i sličnih sadržaja koji će upotpuniti ponudu u ovoj oblasti. Demokratska partija socijalista će nastaviti sa posvećenim zalaganjem da kroz realizaciju kapitalnih projekata unaprijeđuje i poboljšava kvalitet života u Podgorici, njenih građana, gostiju i posjetilaca”, zaključila je Vuković.

SOCIJALDEMOKRATE U TIVTU PORUČILE

SD je radio dok su se drugi svađali, ponaša se građanski, civilizovano i pristojno, i kao takav, jedina je partija pored DPS-a koja ima odbornike u svim opštinama, jedina partija koja na svim izborima konstantno raste, i partija koja očekuje dalji rast u Tivtu na lokalnim izborima zakazanim u aprilu. Tivat sebi ne smije više da dozvoli apsolutnu vlast, jer je politika stvar dogovora”, poručeno je sa opštinske konvencije Socijaldemokrata u Tivtu za izbor delegata i kandidata za Glavni odbor na II Kongresu Socijaldemokrata Crne Gore.

Kako su istakli, profit Aerodroma Crne Gore, koje je najuspješnije preduzeće, treba da ostane Tivtu i Crnoj Gori, a ne stranom koncesionaru, zbog čega SD smatra da Aerodromi moraju ostati u državnom vlasništvu.

“Radimo na unapređenju Aerodroma CG koji iz godine u godinu obara rekorde kada je riječ o broju putnika i prometu. Zahvaljujući nama socijaldemokratama, to je ne samo najbolje, nego i najprofitabilnije preduzeće u državi, zbog čega smo od početka dosljedni u opredjeljenju da ta desetomilionska dobit, koja se iz godine u godinu uvećava, treba da ostane Tivtu i Crnoj Gori, a ne stranom koncesionaru, ma ko to bio”, kazao je potpredsjednik SD CG Damir Šehović.

Kako je dodao, prethodne četiri godine će pamtiti po sjajnim izbornim, ali i rezultatima za poštovanje koje su predstavnici SD ostvarili u svojim resorima za koje su preuzeli punu odgovornost na državnom i lokalnom nivou.
 
Obraćajući se prisutnima, predsjednik Socijaldemokrata Ivan Brajović podsjetio se lokalnih izbora u Tivtu koji su održani 2016. godine, navodeći da je izvanredan rezultat partije na tim izborima, od 10 odsto i četiri odbornika, bio jak vjetar u jedra pred parlamentarne izbore na kojima su Socijaldemokrate stekle parlamentarni status.

On je posebno istakao činjenicu da su, uz DPS, Socijaldemokrate jedina politička partija koja u svim opštinama ima odbornike, a što znači, da su SD-u vrata u svakom kutku Crne Gore otvorena. Brajović je zaključio konstatacijom da su zato u velike uspjehe Tivta ugrađeni uspjesi Socijaldemokrata, ali da će Socijaldemokrate ići na još bolji rezultat, kako bi se izbjegle i pojedine loše odluke, jer Tivat, sa svim svojim potencijalima, mora bolje. A to može jedino sa još jačim učešćem SD u vlasti. 

Zdravko Mitrović, predsjednik OO SD Tivat, istakao je da su Socijaldemokrate u Tivtu dio vlasti, ali još bitnije, kontrolori vlasti. U narednom periodu nastojaće da ne budu više samo kontrolori vlasti, već da budu vlast u pravom smislu te riječi, da preuzmu veću odgovornost na sebe. 

On je prisutnima poručio da Tivat ne smije sebi da dozvoli apsolutnu vlast, jer je takva vlast loša.

“Najjače sredstvo kojim se Socijaldemokrate bore jeste naš program, a naš program znači rad”, zaključio je Mitrović.

Odbornik Socijaldemokrata u SO Tivat Igor Petković, istakao je da su Socijaldemokrate u Tivtu druga partija po jačini sa četiri osvojena mandata. Rezultati naših funkcionera u Tivtu daju nam za pravo da budemo uvjereni da ćemo na izborima 5. aprila postići mnogo bolji rezultat”, zaključio je Petković.

SD

Obaveza svih političkih aktera je da svojim postupcima doprinesu da dođe do dijaloga i pokažu istinsku volju za nalaženje zajedničkog jezika, kazala je članica Predsjedništva Socijaldemokrata (SD), Marija Blagojević i dodala da vjeruje da Crna Gora ima kapaciteta za to.

Ona je navela da je SD uvijek podržavao dijalog, koji je, kako je dodala, odgovornost ne samo jedne strane.

„Valjda je svima jasno da dijalog u institucijama nema alternativu, ukoliko želimo da gradimo demokratsko, zrelo, ozbiljno društvo. Bježanje od dijaloga je bježanje od odgovornosti“, rekla je Blagojević agenciji MINA.

Kako je navela, postoje teme o kojima je potrebno da se razgovara u cilju postizanja najšireg društvenog konsenzusa, a uloga nevladinog sektora, medija i akademske zajednice u tome takođe je važna.

„Svi politički akteri su odgovorni da svojim postupcima doprinesu da do dijaloga dođe i pokažu istinsku volju za nalaženje zajedničkog jezika“, istakla je Blagojević, navodeći da vjeruje da Crna Gora ima kapaciteta za dijalog.

To, kako je naglasila, zavisi od iskrene volje aktera da se na temljan, činjeničan i iskren način razgovara o najvažnijim temama.

SD, kako je navela Blagojević, tu volju i iskrenu namjeru uvijek je imao i demonstrirao.

„Prethodni period obilježava i nezadovoljstvo usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Naš stav je tu jasan i podržali smo Zakon jer na moderan i savremen način reguliše položaj svih vjerskih zajednica i u potpunosti uvažava karakter Crne Gore kao građanske, sekularne, multikonfesionalne, antifašističke države“, dodala je Blagojević.

Kako je navela, njihova je obaveza da svim građanima koji su nezadovoljni objasne norme tog Zakona i jasno poruče da se tim pravnim aktom nikom ništa ne otima, niti zabranjuje.

„Na taj način ćemo spriječiti da nečija najintimnija vjerska osjećanja budu zloupotrijebljena od onih koji ponašanjem pokazuju da nažalost nijesu prijatelji Crne Gore, a Crna Gora je dom svih nas i tako treba da ostane“, kazala je Blagojević.

Upitana šta očekuje od dijaloga u vezi sa izbornim zakonodavstvom, ona je odgovorila da vjeruje da može doći do dijaloga i povodom te teme, i da će sa što više konsenzusa dočekati izbore na jesen.
Blagojević smatra da je tekst zakona koji su tokom prošle godine utvrdili sa nevladinim sektorom i akademskom zajednicom odlična platforma za nastavak razgovora.

„Cilj je da dobijemo zakon koji nećemo mijenjati iz izbornog ciklusa u ciklus gdje se dogovaranje normi nerijetko pretvara u političku trgovinu“, kazala je Blagojević.
Ona je rekla da su poslanici vlasti, predstavnici nevladinog sektrora i akademske zajednice u protekloj godini radili intenzivno, posvećeno i profesionalno sa ciljem da se dođe do što kvalitetnijih normi koje su utemljene u standardima i primjenljive u praksi.

„Bili smo spremni da prihvatimo sve konstruktivne predloge opozije koji su takođe utemeljeni u standardima i sprovodivi u praksi. Nažalost, ponekad se činilo da miješaju pojam dijaloga sa pojmom uslovljavanja, da ne kažem ucjenjivanja“, kazala je Blagojević.

Na pitanje da li bi Crna Gora pregovore sa Evropskom unijom (EU) trebalo da nastavi po novoj metodologiji Evropske komisije, ona je odgovorila da je najvažnije da Crna Gora nastavi reformske procese.

Crna Gora, kako je dodala, najdalje je odmakla u procesu, i ima samo jedno neotvoreno poglavlje.

„Raduje nas što je i nova briselska administracija visoko na agendu postavila politiku proširenja. Važno je što i nova metodologija jasno afirmiše da u pogledu napretka treba cijeniti rezultate i dostignuća svake države pojedinačno“, rekla je Blagojević.

Ona je kazala da je važno da sami rezultati procesa budu opipljiviji za građanke i građane Crne Gore.

„Za nas članstvo u EU nema alternativu. Podržavamo saradnju sa svim susjedima, ali bilo kakav model koji bi bio supstitut punopravnom članstvu u Uniji za nas nije prihvatljiv“, zaključila je Blagojević.

NUHODŽIĆ

Ministar unutrašnjih poslova, Mevludin Nuhodžić pozvao je pojedine aktere javne scene da zastanu sa, kako je rekao, nedobronamjernom, neprimjerenom i zapaljivom retorikom koja uznemirava građane i doprinosi konfuziji o činjenicama nakon donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

To, kako je rekao, ne znači da ima mjesta za zabrinutost, niti da je na bilo koji način ugrožena bezbjednosna situacija, u bilo kojem segmentu.

“Naprotiv. Uvjeren sam da nema razloga za brigu jer su institucije države Crne Gore i pozvane i sposobne da štite, kako imovinu tako i lični i integritet svakog građanina. Na to smo obavezni i po slovu zakona i Ustavu”, rekao je Nuhodžić agenciji MINA.

On je pozvao crnogorske poslenike javne riječi da odgovornim odnosom, koji zahtijeva aktuelna situacija, kao i objektivnim informisanjem građana, doprinesu javnom dijalogu koji je neophodan da bi se došlo do rješenja aktuelnog pitanja.

Prema njegovim riječima, dijalogu se ne doprinosi dezinformacijama, propagandističkim tekstovima, lažnim i naručenim rukopisima.

Time se, kako je rekao, samo podstiču netrpeljivost i mržnja, »što nije svojstveno Crnoj Gori«.

“Smatram da smo u profesionalnom smislu dužni da poštujemo i ono mišljenje koje ne dijelimo, da u civilizovanom ambijentu razgovaramo, kako bismo čuli jedni druge naročito o temama koje su ozbiljne i koje traže poseban senzibilitet”, kazao je Nuhodžić.

On je naveo da svi civilizovani i mirni izrazi nezadovoljstva, uživaju punu zaštitu institucija, prije svih policije.

“Poštujući iskazivanje odnosa vjernika prema rješenjima za koja smatraju da su nepovoljna za konfesiju kojoj pripadaju, naglašam da svi civilizovani i mirni izrazi nezadovoljstva, uživaju punu zaštitu institucija, prije svih policije, jer smo dužni štititi Ustavom zagarantovana ljudska prava, u skladu sa zakonom, pa i pravo na drugačiji doživljaj realnosti”, poručio je Nuhodžić.

On je naglasio da su svi dužni da poštuju državu i njene institucije, njene zakone i koncept građanske multietničke i multikulturne Crne Gore.

“Države kojoj je najveća vrijednost upravo njegovanje različitosti na kojima počivaju naša istorija, naše zajedništvo suživota, koje nema alternativu jer nam je Crna Gora jedina država. Nju ne može, niti treba da čuva i uređuje niko van njenih granica, nego samo mi koji smo njeni građani”, smatra Nuhodžić.

Kako je naveo, obaveza, u tom smislu, pripada na prvom mjestu vlasti, ali i opoziciji i građanima i vjernicima.

“Vjerujem da je započetim dijalogom poslata poruka spremnosti da se razgovara za stolom i argumentima na dobrobit vjernika, građana i države Crne Gore. I hoću da vjerujem da smo, u tome, svi na istoj strani”, zaključio je Nuhodžić.

DRLJEVIĆ PORUČIO

Crnogorska Vlada pažljivo će razmotriti primjenu nove metodologije i odlučiti da li će pristupne pregovore nastaviti po postojećim ili novim pravilima, najavio je glavni pregovarač sa Evropskom unijom (EU), Aleksandar Drljević.

On je uvjeren da će Crna Gora uspjeti da usaglasi model nastavka pregovaračkog procesa tako da se najbolje valorizuje ostvareno, kao i da će izvući maksimum iz predloženog modela.

“Uvažavajući rezultate koje je Crna Gora ostvarila u pregovaračkom procesu, na osnovu kojih s pravom zadržava poziciju lidera u regionu, Vlada će veoma pažljivo razmotriti primjenu nove metodologije i u narednim danima odlučiti da li ćemo pristupne pregovore nastaviti po postojećim ili novim pravilima”, kazao je Drljević u intervjuu agenciji MINA.

On je rekao da, nakon izazova sa kojima se EU suočila i koji su izvjesno morali rezultirati određenim reformama unutar EU, očekivane su i izmjene u segmentu politike proširenja, kao jedne od njenih najvažnijih politika.

“Cilj nove metodologije je, kako je pojašnjeno iz Evropske komisije, olakšavanje procesa proširenja EU, uz više vjerodostojnosti za sprovođenje temeljnih reformi u državama Zapadnog Balkana i uvođenje uslovnosti i reverzibilnosti u proces”, kazao je Drljević.

On je optimističan prema toj inicijativi Evropske komisije.

“Vjerujemo da će se otvorena razmjena mišljenja i dalja saradnja s našim evropskim kolegama na ovom pitanju pozitivno odraziti na nastavak našeg pregovaračkog procesa o članstvu u EU”, rekao je Drljević.

Upitan da li će nova metodologija uticati na brzinu procesa pristupanja, odgovorio je da je Crna Gora u fazi pregovora u kojoj izmjene ili nova metodologija ne mogu bitno uticati na brzinu, “niti na našu posvećenost kvalitetnom sprovođenju reformi”.

“Naše opredjeljenje je isto – nastojimo da radimo što bolje, kvalitetnije i efikasnije, uz uvjerenje da će naši rezultati biti prepoznati i da će ih EU adekvatno vrednovati”, dodao je Drljević.

On očekuje da će, imajući u vidu da je Bregzit, čije rješavanje je zaokupilo mnogo pažnje EU, završen, pitanje proširenja ponovo dobiti mjesto koje mu pripada.

“A da se u tom procesu vrednuju ostvareni rezultati i da konačno otvorimo preostalo neotvoreno poglavlje i zatvorimo ona koja su za to spremna”, poručio je Drljević.

On se nada da će novom metodologijom napredovanje prema članstvu biti brže, u skladu sa ostvarenim rezultatima.

“Svakako ćemo u narednom period detaljno sagledati da li nova metodologija to i osigurava”, kazao je Drljević.

On je pojasnio da cilj nove metodologije, kako je pojašnjeno iz EU, je da uvede više jasnoće i predvidivosti u proces pridruživanja, istovremeno namećući i pozitivne i negativne posljedice.

“Metodologijom se uvodi pojam uslovnosti i reverzibilnosti, a oblasti poput vladavine prava, borbe protiv korupcije i osiguravanja pravilnog funkcionisanja demokratskih institucija visoko su na listi”, pojasnio je Drljević.

Kako je precizirao, taj pristup uključuje odredbe za države koje dobro rade, dok oni koji odgađaju ili odustanu od traženih reformi mogu biti sankcionisani i zaustaviti finansiranje ili pregovore.

To bi, dodao je on, moglo rezultirati ponovnim otvaranjem ili resetovanjem već zatvorenih poglavlja ako se pitanja unutar njih moraju preispitati.

“Budući da je naša posvećenost procesu evropske integracije i reformama neupitna, ovaj segment metodologije vidimo kao podstrek za sve države koje streme članstvu da efikasno i kvalitetno do kraja sprovedu započete reforme”, poručio je Drljević.

Prema njegovim riječima, druga važna promjena je grupisanje poglavlja umjesto da se otvaraju jedno po jedno.

“Izneseno kao način da se proces pojednostavi, poglavlja će se grupisati u Osnove, Unutrašnje tržište, konkurentnost i inkluzivni rast, Zelenu agendu, održivu povezanost, resurse, poljoprivredu i koheziju i vanjske odnose”, rekao je Drljević.

To će, pojasnio je, omogućiti jači fokus na ključnim sektorima u političkom dijalogu, podstaknuti politički dijalog na višem nivou omogućiti prepoznavanje najhitnijih i najvažnijih reformi za svaki sektor.

“Kad su u pitanju poboljšanja koja se ovim dokumentom uvode u proces pregovora, vidimo namjeru da se pregovori s EU stave u fokus vanjskopolitičkog djelovanja, kako država kandidata, tako i država članica EU i samih institucija EU, čime se ovo pitanje ponovo aktuelizuje i izdiže na viši nivo”, rekao je Drljević.

On je poručio da raduje predlog da se proces učini predvidljivijim.

“Odnosno da se dodatno poradi na prepoznavanju zadataka i uslova za njihovo ispunjenje, kao i da postojeća komunikacija država kandidata s državama članicama bude intenzivirana i usmjerena na pojedinosti procesa”, kazao je Drljević.

Crna Gora će, naveo je on, nastojati da iskoristi prednosti tog dokumenta, nakon što izvuče konačne zaključke u pravcu svih etapa i elemenata koji će činiti reformisani pregovarački proces.

Drljević je rekao da je nova metodologija dominantno usmjerena na države kandidate, koje tek treba da otpočnu pregovore s EU i fokusirana je na fazu otvaranja pregovora u poglavljima, odnosno tematskim klasterima.

“Iz ovoga je jasno da Crna Gora, koja je u osmoj godini pregovora koji se odvijaju po dosad najzahtjevnijim kriterijumima i sa jednim preostalim neotvorenim i tri privremeno zatvorena pregovaračka poglavlja, nije podobna za primjenu ovog segmenta metodologije”, rekao je Drljević.

S druge strane, kazao je on, dokument daje širu perspektivu i otvara mogućnost za produbljivanje i snaženje postojećeg pregovaračkog procesa.

“Ubijeđeni smo da je i evropskoj i našoj strani u zajedničkom interesu da ovaj proces učinimo što efektnijim i kvalitetnijim kako bismo osigurali potreban nivo spremnosti za buduće uspješno članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji”, poručio je Drljević.

NA NEFORMALNOJ VEČERI

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović otputovaće danas u Brisel, gdje će večeras, na poziv predsjednika Evropskog savjeta Šarl Mišela, učestvovati na neformalnoj večeri za lidere država Zapadnog Balkana.

Neformalnoj večeri prisustvovaće i predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lejen, visoki predstavnik EU za vanjsku politiku Žosef Borelj kao i Andrej Plenković premijer Hrvatske predsjedavajuće EU.

Predsjednik Đukanović će se sjutra sastati  sa predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom i predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon  der Lajen.

Kasnije popodne, Đukanović će učestvovati na donatorskoj konferenciji za pomoć u rekonstrukciji Albanije nakon razornih zemljotresa koja se organizuje pod pokroviteljstvom predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen.

Na donatorskoj konferenciji učestvovaće države članice EU, partneri sa Zapadnog Balkana, predstavnici drugih zemalja kao i međunarodne institucije, uključujući UN i Svjetsku banku.
 

NIKOLAIDIS

Amfilohije poručuje Đukanoviću da na tronu može biti samo jedan. A taj jedan je, razumije se, on, Amfilohije. Njegovi pozivi Đukanoviću da ga krsti način su da potvrdi svoje prvenstvo. Što je teokratski impuls. Uostalom, Amfilohijev projekat je teokratija. Uspije li u svom naumu, Crna Gora bi, iako na tlu Evrope, bila najsličnija Teheranu 1979. godine.

Koliko divizija ima taj papa, pitao je Staljin američkog predsjednika Ruzvelta i britanskog premijera Čerčila, koji su mu 1945. godine na Jalti navodno natuknuli da bi u dogovor o novoj podjeli Evrope valjalo uključiti i vrhovnog poglavara Katoličke crkve.

Kada su početkom januara 2020. krenuli protesti Srpske pravoslavne crkve, organizovani povodom usvajanja crnogorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, možda je nekome i palo na pamet da se, parafrazirajući Staljinovu ciničnu opasku iz navedene anegdote, zapita- koliko divizija ima taj Amfilohije.

Pa, koliko ih ima?

“Nakon što su na ulice crnogorskih gradova uspjele da izvedu respektabilan broj ljudi, Rusija, Srbija, Srpska pravoslavna crkva i prosrpska opozicija svakako neće dozvoliti da se pokazana energija tek tako ispumpa i prospe”, uvjeren je crnogorski i bosanskohercegovački pisac i novinar Andrej Nikolaidis.

Riječ je, tvrdi Nikolaidis, o “mobilizaciji koja zahtijeva ostvarenje zacrtanog cilja”.

Kojeg cilja? Na kojoj ideji je izvršena mobilizacija o kojoj govorite?

Nikolaidis: Na ideji velikosrpskog nacionalizma, u čijoj je suštini poništenje crnogorske države i crnogorskog identiteta. To danas tobože ne prepoznaju građanski intelektualci i mediokriteti koji ćute i čekaju da vide ko će iz ove bitke izaći kao pobjednik.

Pored velikosrpskog nacionalizma, važan faktor mobilizacije su ekonomske i socijalne prilike u društvu. Crnogorska vladajuća koalicija nikako da shvati koliko su predatorski kapitalizam, visok stepen korupcije i nefunkcionalnosti institucija pogubni po crnogorsko društvo. Nije dovoljno s vremena na vrijeme ritualno uzviknuti “Nikad više 1918!”, a onda nastaviti sa lukrativnim dilovima sa funkcionerima Demokratskog fronta i sa samom SPC.

Ponekad je neophodno pokazati i neku vrlinu. Svaki lanac snažan je onoliko koliko je snažna njegova najslabija karika. Ako je sistem nagrižen korupcijom, onda je mnogo slabih karika. Korumpirani ljudi su uplašeni; njihova jedina kalkulacija je da prežive buru i zadrže privilegije nakon eventualnih političkih promjena. Na takve se ne može računati.

Na koga može?

Nikolaidis: Na one s vrlinom. Odavno je moralo biti jasno da progresivni projekat nezavisne države Crne Gore kao članice NATO i EU zahtijeva veliku posvećenost i vrlinu. Paradoksalno, za stvaranje projekta Republike Srpske, tog najnižeg oblika udruživanja zasnovanog na ideologiji krvi i tla, bio je potreban određeni broj koljača i oružja. A toga uvijek ima.

Istovremeno, za evropsku Crnu Goru, onakvu kakva je bila zamišljena, neophodno je mnogo više vrline. Znate li ko je shvatio značaj vrline?

Ko?

Nikolaidis: Amfilohije Radović. Nije lako hodati od Ulcinja do Bara, znate…

Iako su moji ideološki, civilizacijski i vrednosni stavovi temeljno drugačiji, moram konstatovati da su učesnici litija u organizaciji SPC posljednjih sedmica pokazali odlučnost, upornost, istrajnost. I to je vrlina kojom Amfilohije pokušava da impresionira dio građana koji ne ide za njim. Neki od sljedbenika srpskog mitropolita prepješačili su dvadeset, trideset kilometara po snijegu i hladnoći, pokazujući da vjeruju u ideju, koja je po mom sudu pogrešna. Problem sa Demokratskom partijom socijalista i vladajućom strukturom je taj što niko više ne zna u šta zapravo ti ljudi vjeruju. Imaju li uvjerenja iza kojih su spremni stati ili su uvijek raspoloženi za trgovinu, pregovore, kalkulacije, kompromise?

Naravno, imate pravo da kritikujete i DPS i vladajuću koaliciju. Ipak, činjenica je da bez snage DPS-a ne bi bilo ni nezavisne, ni bilo kakve Crne Gore, a ni njenog članstva u NATO.

Nikolaidis: To je tačno. Istina je da na strani prosvijećene, sekularne, evropske i građanske Crne Gore ima mnogo onih koji ne trguju, ne kalkulišu, koji čvrsto vjeruju u tu ideju. Međutim, većina njih je odavno isključena iz institucija, iz odlučivanja; nemaju nikakvu moć, iako vlast, u kriznim situacijama poput ove danas, računa upravo na njihovu podršku, na njihovu nedvojbenu posvećenost Crnoj Gori.

Kada govorite o vrlini učesnika protesta u organizaciji SPC, odnosno o načinu na koji mitropolit srpske crkve Amfilohije njom manipuliše, kako to da ti ljudi nijesu pokazali ni zrno humanosti, ni zrno vrline i solidarnosti sa žrtvama širom Jugoslavije? Da li se, na primjer, bilo ko od njih javno solidarisao sa roditeljima nedavno ubijenog Davida Dragičevića iz Banjaluke?

Nikolaidis: Tačno, crnogorska opozicija je prećutala i taj zločin. David Dragičević je po svemu sudeći likvidiran od strane ljudi bliskih vrhu policije Republike Srpske, što je vlast u Banjaluci pokušala da zataška. Nije uspjela, pa se na centralnom gradskom trgu u jednom momentu skupilo 40.000 ljudi; onoliko, dakle, koliko Amfilohije, tokom svoje “balvan revolucije”, nikada nije uspio da okupi u Podgorici. Demonstracije o kojima govorim Dodikova policija je brutalno razbila: građani su prebijani, uhapšeno je nekoliko poslanika opozicione Srpske demokratske stranke, partije koju je osnovao Radovan Karadžić. Tu, dakle, nisu stradali nekakvi liberalni Srbi, nego poslanik koji se slika sa četničkim znamenjima. I otac ubijenog Davida Dragičevića nekadašnji je borac Vojske RS. E, sad zamislite da se slično nasilje dogodilo u Crnoj Gori! Pa, imali bismo demonstracije i u RS i u Srbiji, i to zbog navodne ugroženosti Srba u Crnoj Gori. Iako te ugroženosti nema.

Nema je?

Nikolaidis: Nema. Srbi u Crnoj Gori ugroženi su možda u ekonomskom smislu, i to na isti način na koji su ugroženi i ostali crnogorski građani, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost. Srbi u Crnoj Gori, na primjer, imaju pravo da pišu ćirilicom, to niko ne dovodi u pitanje.

Međutim, neki od njih vjeruju da je moguće i druge natjerati da se koriste istim pismom. Ako se oduprete toj vrsti nasilja, to ne znači da ugrožavate pravo građana srpske nacionalnosti; naprotiv: to samo znači da im uskraćujete mogućnost da ugroze vaše pravo da pišete latinicom.

Slično je i sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti: SPC za sebe traži izuzetan status, izuzetan tretman, odbacujući svaku ravnopravnost sa ostalim vjerskim zajednicama. Je li to ugrožavanje? Nije. Jer, gdje su Srbi ugroženi? U bosanskohercegovačkom entitetu RS i u Srbiji, o čemu, ponavljam, ćute i Beograd i Banjaluka i crnogorska opozicija.

Ćuti i SPC. Majci ubijenog Davida Dragičevića popovi SPC nijesu dozvolili da uđe u crkvu u Banjaluci i da tamo zapali svijeću svom ubijenom sinu; baš kao što demonstrantima, koji su bježali od Dodikovih batinaša, nije bilo dopušteno da uđu u dvorište pravoslavne crkve.

Nikolaidis: Otac ubijenog Davida Dragičevića bio je prinuđen da kosti svog djeteta sa banjalučkog groblja prenese u Beč i da ih tamo sahrani. Nije ih htio ostaviti da leže u zemlji u kojoj je ubistvo njegovog djeteta prošlo nekažnjeno. Ovdje dolazimo do ključnog pitanja: o čemu, dakle, govorimo kada govorimo o SPC?

O čemu govorimo?

Nikolaidis: O velikosrpskom nacionalizmu, čije je srce SPC.

Dejan Vučinić, nekadašnji poslanik LSCG, nedavno je napisao da je veliki dio javnosti i institucija i u Crnoj Gori i u Srbiji ipak priznao ratne zločine srpske vojske počinjene devedesetih. Iako se ti zločini povremeno relativiziraju, Srbija je neke ljude poslala u Hag, donešene su i neke presude. Jedina institucija koja je tvrdo stala i ostala uz ratne zločince je SPC. Amfilohije je odlikovao osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja; održao je moleban Radovanu Karadžiću, osuđenom ratnom zločincu; posjećivao Slobodana Miloševića u Hagu. SPC, podsjeća Vučinić, nije osudila narativ o ratnim zločincima kao herojima, što bi bilo izuzetno važno prije svega za generacije djece čiji su očevi u tim ratovima učestvovali. Takvoj djeci crkva nikada nije rekla da su njihovi očevi bili na pogrešnoj strani istorije, da su neki od njih okrvavili ruke, da su počinili zločine. Naprotiv: svjesno je produbljivala njihove zablude i nacionalizam.

I pored toga, u svim istraživanjima javnog mnjenja SPC je institucija od najvišeg povjerenja građana. Što to govori o društvu?

Nikolaidis: Govori da je to društvo neprosvijećeno. Na izvjestan način, u Crnoj Gori je prosvjetiteljska politika vođena od 1997. do danas: naime, ova Crna Gora nije ona s početka devedesetih; neuporedivo je bolja. Ipak, period 1945-1989. bio je Periklovo doba prosvjetiteljstva. Komunizam je jedini period u kojem su jugoslovenski narodi bili istinski prosvijećeni. Revolucija je odradila svoje, ali je, bogami, i kontrarevolucija 1987-1997. u međuvremenu obavila svoj dio posla. Sistem koji su komunisti gradili je razoren, sve je privatizovano. Istovremeno, u ideološkom smislu, procesi u Crnoj Gori još nijesu završeni.

Što nije završeno?

Nikolaidis: Crna Gora je jedina zemlja u kojoj nije pobijedila kontrarevolucija. Baš zato se za Crnu Goru vrijedi boriti. Protesti u organizaciji SPC ozbiljan su pokušaj da se kontarevolucija dovrši. Građani koji se danas bune ne shvataju da je to što teško žive posljedica njihovih pogrešnih odluka. Ne bih ih u tom smislu lišio odgovornosti. Jer, ako ste sredinom osamdesetih počeli prebrajati zločine Tita i komunista, a početkom devedesetih bili u punom nacionalnom i religijskom naponu, ako su vas, usljed vlastitih gluposti i pogrešnih izbora, nedugo zatim poslali na ratište, ako ste, vrativši se iz rata, ostali bez posla, ako vam je familija u inostranstvu, a vi životarite sa 200 eura penzije, što da vam kažem?! I kontrarevolucija jede svoju djecu.

Na pitanje jesmo li se vratili u devedesete, istoričarka Latinka Perović odgovara: “Zar smo ikada iz njih izašli?!”. Da je pitanje opravdano dokazuju i “čuda” o kojima se ponovo govori i piše: krilato novorođenče, “ukazivanje” svetaca, krsta, mitropolita Amfilohija… Otkuda to?

Nikolaidis: Građani se plaše Amfilohija, njegovih vradžbina i kletvi. Zato je on tako opasan protivnik, kako ovoj vlasti, tako i svakom prosvjetiteljstvu. Dijelom zbog toga, a dijelom zato što su njegovi protivnici, umjesto jačanjem institucija, decenijama bili zaokupljeni prvobitnom akumulacijom kapitala, što je eufemizam za pljačku.
Mislim da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti mogao biti donešen i 2008. godine, kada je to bilo daleko lakše budući da je protivnik tada bio ako ne u nokautu, ono barem u nokdaunu. Zašto? Kako zbog rezultata referenduma o obnovi državne nezavisnosti, time i veće podrške građana, tako i zbog činjenice da vlast još u toj mjeri nije bila izranjavana korupcionaškim aferama. Zašto to nijeste uradili? Zato što ste se bojali Amfilohija. Kao što ga se i sada bojite. Većina. Pored toga, Amfilohije je partner u mnogim poslovima.

Čiji je partner mitropolit SPC Amfilohije?

Nikolaidis: Vlasti. Nedavno sam vidio fotografiju gradilišta kod Budve: na žutoj tabli piše da su investitori MCP i HD “Laković”, dok je izvođač radova Bemaks. Živo me interesuje kako napreduju radovi, da li su ideološke tenzije na relaciji vlast – SPC uticale na tempo izgradanje ili biznis teče as usual. Da sam urednik medija, novinarima bih dao zadatak da to ispitaju.

Dobijamo podršku iz Berlina, Pariza, Njujorka, Londona, ne samo od predstavnika pravoslavne crkve, na čelu sa našim i carigradskim patrijarhom, nego i od rimskog pape i od naše braće Muslimana“, kazao je prošle nedjelje mitropolit SPC Amfilohije. Imate li utisak da se srpski mitropolit rivalizira sa predsjednikom Milom Đukanovićem, da želi da mu pokaže ko je gazda?

Nikolaidis: Imam. Amfilohije Đukanoviću poručuje da na tronu može biti samo jedan. A taj jedan je, razumije se, on, Amfilohije. Njegovi pozivi Đukanoviću da ga krsti način su da potvrdi svoje prvenstvo. Što je teokratski impuls. Uostalom, Amfilohijev projekat je teokratija. Uspije li u svom naumu, Crna Gora bi, iako na tlu Evrope, bila najsličnija Teheranu 1979. godine.

Amfilohijeva ideologija retorički je donekle izmijenjena, pa se on od tvrdo nacionalističkog diskursa polako kreće ka svetopavlinskom univerzalizmu. Nema više Jevrejin i Grk, slobodnjak i rob, muško i žensko, ponavlja Amfilohije, koji naprasno postaje i Crnogorac i Srbin. Naravno, riječ je o sitnom lukavstvu, kojim srpski mitropolit pokušava da relativizuje vlastitu nacionalističku ideologiju, inače, jedinu konstantu svog cjelokupnog djelovanja.

Je li sitno lukavstvo i to što mitropolit SPC Amfilohije danas Muslimane naziva braćom?

Nikolaidis: Jeste. Amfilohije je Muslimane do juče nazivao “lažnim ljudima”, “lažnom vjerom”. Danas ih, pokušavajući da dovrši svoj projekat teokratske države, naziva braćom, iako u to niko ne vjeruje. Najmanje on sam.

Uostalom, zna li Amfilohije kako se posljednjih mjeseci osjećaju njegova “braća Muslimani”? Razmišlja li nekad o tome? Ikonografija koja se posljednjih sedmica može vidjeti na ulicama crnogorskih gradova korišćena je uoči i tokom ratova devedesetih; ona je opterećena nasljeđem rata i ratnog zločina. Ako je ponovo izvedete na ulicu, čak i kada bi vam ideologija bila mirotvoračka, pripadnici manjina vas moraju doživjeti kao vojsku koja je ušla u Srebrenicu i počinila genocid.

U tome je glavna manjkavost Amfilohijevog do sada savršeno vođenog projekta: previše je laži, previše obmana. Jer niti su Srbi u Crnoj Gori ugroženi, niti Zakon o slobodi vjeroispovijesti predviđa oduzimanje bogomolja, niti ikome na pamet pada da u crkvama otvara butike i kafane. Sve je to magla. Gusta magla, koju bi mogao razgrnuti samo neki jaki vjetar.

Ima li tog jakog vjetra?

Nikolaidis: Ima. Amfilohije neće uspjeti u svom naumu, ali ne zbog snage onih koji brane sekularnu, evropsku i prosvijećenu Crnu Goru, nego zbog slabosti strane koja sprovodi kontrarevoluciju. Kako ojačati one koji brane evropsku Crnu Goru? Možda tako što ćete napraviti široku koaliciju vrijednosti, kojoj bi prethodilo obnavljanje iskrenog dijaloga među suverenistima, njihovo veće uključivanje u procese, što bi podrazumijevalo ozbiljne ustupke DPS-a i promjenu načina njihove vladavine. Možda bi samo na taj način neke krupne greške konačno bile ispravljene. Većina nas uvijek sanja drugu šansu, ali je, istina, malo ko dobije. U svojoj naivnosti, nadam se da ću ipak vidjeti tu crnogorsku drugu šansu.

Jesu li vam dovoljni bob i voda? Koji građanski intelektualci na litijama ne vide manifestaciju srpskog nacionalizma?

Nikolaidis: Uvijek je riječ o istom krugu ljudi koji tvrdi da je sa Demokratskim frontom moguća demokratska, evropska i slobodna Crna Gora. To je psihodelična ideja, kaže Rade Bojović. Jeste. Čovjek se mora nagutati dobrih tripova ili pečuraka da bi branio takvu ideju. Imam razumijevanja za one koji se distanciraju od crnogorske vladajuće koalicije, koji imaju ozbiljne zamjerke, čak i gađenje spram te politike; ipak, nemam ga za one koji tvrde da se ništa neće promijeniti ako na vlast dovedete Andriju Mandića.

Što bi se promijenilo?

Nikolaidis: Crna Gora bi za pet godina napustila NATO, bile bi zaustavljene EU integracije, Rusima bi bila data baza na Jadranu, a za narednih stotinu godina bila bi ugašena svaka misao o crnogorskoj nezavisnoj državi i crnogorskom identitetu. Ako to nije jasno…

Je li jasno?

Nikolaidis: Svima je jasno. Oni koji tvrde suprotno veliki su licemjeri. I to rade iz koristoljublja. I, ako bih mogao da biram kako da završim ovaj razgovor…

Birajte!

Nikolaidis: Nedavno sam čitao navodni razgovor između Diogena i Platona.

“Jadni moj prijatelju”, kaže Platon, “živiš kao pas, a sve zbog svog dugog jezika. Zar zaista ne razumiješ kako funkcioniše svijet? Kada bi naučio da se pogneš pred bogovima, ne bi morao živjeti na bobu i vodi”.

“Jadni moj prijatelju,”, odgovara Diogen, “zar zaista ne razumiješ kako funkcioniše univerzum? Kad bi prihvatio da su ti bob i voda dovoljni, nikada se ne bi morao klanjati bogovima!”

Ako su vam, dakle, dovoljni bob i voda, nećete klečati pred Amfilohijem i onim što on predstavlja.

Žalosno je što mizerna politika Beograda može da izazove probleme u Crnoj Gori

Jeste li iznenađeni žestinom anticrnogorske kampanje koja dolazi iz Srbije?

Nikolaidis: Nijesam. Devedesetih sam, uoči početka rata u BiH, kao dječak bio u prilici da posmatram nešto veoma slično. Mislim da je važno prisjetiti se kako je počela kampanja u Crnoj Gori. Sigurno nije mirnim litijama, nego Amfilohijevom izjavom bosanskoj televiziji da zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti može doći do rata. Nastavilo se radikalizacijom Demokratskog fronta, po čije je vođe Vlada Srbije poslala avion, odvezla ih u Beograd po instrukcije, najavila haos i pokušala ga realizovati.

“Gledam da ih nema”, rekao je ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar odgovarajući na pitanje ima li Crnogoraca u zdravstvenom sistemu Srbije. Kako ste razumijeli tu poruku?

Nikolaidis: Kao dio medijske agresije koju sprovodi zvanični Beograd. Vučić je sjutradan pozvao Lončara da se ispriča, od čega, naravno, nije bilo ništa. Jedina dobra stvar je to što je srpski ministar nehoteći priznao crnogorski jezik.

Zašto kažete da od izvinjenja ministra Lončara “naravno” nije bio ništa? Zašto – naravno?

Nikolaidis: Zato što je taj poziv Lončaru da se ispriča, baš kao i sva Vučićeva retorika, u velikom neskladu sa njegovim postupcima. Ko još ozbiljno shvata Vučića i njegove poruke? Možda Aleksandar Vulin, ministar zadužen za nastupidnije, najbizarnije izjave? Ili Ivica Dačić, koji je, pak, zadužen za one najopasnije? Vučić pokušava da stvori privid vlastite političke pozicije koja je “nešto između” ta dva ekstrema, što su jeftine, petparačke, palanačke finte. Žalosno je samo što je ta mizerna politika u stanju da u Crnoj Gori izazove ovakve probleme.

Ima li Crna Gora na to odgovor?

Nikolaidis: Većina funkcionera vladajuće koalicije sve ovo posmatra iz svojih mišjih rupa, neki pet, a neki deset metara pod zemljom. Neki, pak, otvoreno sarađuju sa Amfilohijem. Što takođe ne čudi. Jer, ne možete institucije napuniti kukavicama i mediokritetima, a onda od njih očekivati da se usprave i da brane sekularnu Crnu Goru i ono malo njenog preostalog prosvjetiteljskog nasljeđa. Ta negativna selekcija dugo traje, znate… Nedavno je neko rekao da niko nikada nije komandovao gorom vojskom od ove kojom danas komanduje Milo Đukanović. To je istina. Međutim, istina je i da mu se niko nije miješao u posao. Tu je vojsku sam izabrao.

Tamara Nikčević

29. FEBRUARA

Patrijarh srpski Irinej predvodiće 29. februara litiju u Podgorici, povodom praznika Svetog Simeona Mirotočivog, saopštio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije u intervjuu za Televiziju Hram.

Na Svetosimeonskoj litiji učestvovaće i mitropolit kijevski i sve Ukrajine Onufrije sa četvoricom episkopa. Prema riječima Amfilohija litija će se kretati od Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja do manastira Svetog Simeona na Nemanjinoj obali.

Govoreći o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, Amfilohije je istakao da je potreban propis o odnosu države prema crkvi i vjerskim zajednicama, ali ne “ovakav kakav je donesen u Crnoj Gori”.