AUTORSKI TEKST

Crna Gora je sekularna država, zato je odgovor na sva pitanja koja dijele društvo, uvijek u dijalogu, a dijalog se vodi pod okriljem institucija države, naveo je u autorskom tekstu poslanik DPS-a Andrija Nikolić.

Umjesto da Mitropolija crnogorsko primorska Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori zbog nezadovoljstva sadržajem Zakona o slobodi vjeroispovijesti, podnese Ustavnom sudu incijativu za ocjenu ustavnosti tog zakona, njeni crkveni prvaci su, po svoj prilici, odabrali vaninsticuionalnu metodu pritiska na državu.

Ako se zna da se Mitropolija crnogorsko primorska, iako je to bila najavila, nije obratila Ustavnom sudu Crne Gore, a da je zahtijevala da to ne čini niko drugi, onda litije koje organizuju definitivno poprimaju karakter puzajućeg udara na državu i njene institucije. Cilj je skopčan sa politikom – ubijediti što više građana da o Crnoj Gori i njenim nacionalnim interesima, ne treba da odlučuje Crna Gora, već neka druga adresa, gdje se tradicionalno definišu zajednički interesi Srba u regionu. U suprotnom, postavlja se pitanje, da li bi Mitropoliji crnogorsko primorskoj SPC u Crnoj Gori, u ovom trenutku odgovarao scenario u kojem bi Ustavni sud, recimo, proglasio Zakon o slobodi vjeroispovijesti neustavnim. Šta bi nam tada sugerisala pozicija SPC u ustavno pravnom sistemu Crne Gore? Prvo, da je Mitropolija crnogorsko primorska SPC podnoseći žalbu Ustavnom sudu prihvatila ustavno pravni poredak Crne Gore i da se odriče samoproglašenog naddržavnog statusa. I drugo, to bi značilo da su crkveni velikodostojnici SPC zainteresovani za dijalog sa Vladom. Zato je i znakovito odugovlačenje najavljenog podnošenja inicijative o ustavnosti Zakona o slobodi vjeroispovijesti, odnosno upitno je da li će je Mitropolija crnogorsko primorska uopšte i predati Ustavnom sudu.

Žalba

Da li je zakon o slobodi vjeroispovijesti diskriminatorski, odnosno da li ugrožava neko od vjerskih prava i sloboda određenim grupama ili pojedincima, može da odluči jedino Ustavni sud, ali da bi Ustavni sud izašao sa stavom, potrebno je da se prethodno stvore uslovi, odnosno, da bude podnešena inicijativa za ocjenu ustavnosti. Istovremeno, skoro da je retoričko pitanje, koliko su realne šanse da jedan zakon, sa diskriminatorskim elementima dobije zeleno svjetlo Venecijanske komisije, u kojoj sjede pravni eksperti, svjetski stručnjaci iz oblasti ustavnog i međunarodnog javnog prava. Čak i da to zanemarimo, u slučaju da se pred crnogorskim sudovima povede postupak o ustavnosti Zakona o slobodi vjeroispovijesti, te da SPC u Crnoj Gori bude nezadovoljna odlukom crnogorskog suda, može da inicira postupak pred sudom za ljudska prava u Strazburu, koji bi imao zadnju riječ. Dakle, onaj ko vjeruje u snagu svojih argumenata, nema čega da se plaši.

Ustanak

Međutim, suština je u drugome. Prerano su se poradovali svi koji su mislili da su velikodržavni nacionalizmi na Balkanu rekli posljednju riječ. Frustracije velikosrpskog nacionalizma nagomilavane su od devedesetih, tačnije od poraza u ratovima za proširenje teritorija u Bosni, preko gubitka Kosova, do osamostaljenja Crne Gore. Danas su narasle, što bi rekao jedan od istaknutih velikosrpskih ideologa, do “najmasovnijeg ustanka pravoslavnih hrišćana”. Ne čudi onda što je sa pravnog, priča namjerno skliznula na politički teren, gdje dominira nacionalizam sa militantnim prizvukom. Zagovornici ideje “Velike Srbije” koji pozivaju na ustanak pravoslavnih Srba protiv pravoslavnih Crnogoraca, postojanje Crne Gore vezuju za kraj mandata aktuelne crnogorske vlasti, procijenivši da je sad odsudna i vjerovatno posljednja šansa da ostvare svoj san. Istu priliku vrebaju i čelni ljudi prosrpskog Demokratskog fronta, koji sebe vide kao visoko zaslužne za početak crkvenih protesta. U slučaju da vlast ne povuče “sporni” zakon, Andrija Mandić predlaže da svi koji učestvuju na litijama dođu u Podgoricu, i da se ne razilaze, dok zakon ne bude stavljen van snage. Ništa drugo do već viđeni poziv, da se vlast smijeni sa ulice.

Mošti

Zato ne čudi kad se u frontalnom propagandnom ratu protiv Crne Gore, koriste kombinovane metode psihološkog, vjerskog, političkog i medijskog pritiska i manipulacije. Jedna od njih je i parola “ne damo svetinje”. Slogan koji bi valjda trebalo da sugeriše, da su Crnogorci nasrnuli da otimaju crkve i spomenike kulture, koje su kroz istoriju branili životima. Plašiti Crnogorce moštima Svetog Vasilija Ostroškog, isto je što i huliti na viteški podvig vojvode Mirka Petrovića i 19-orice Crnogoraca, koji su 1853. tokom “devet krvavih ostroških dana”, termopilskim junaštvom odbranili svečeve kosti od stostruko brojnijeg neprijatelja, pa kad je pristigla pomoć, napravili proboj kroz neprijateljski obruč, i sveca odnijeli u Cetinjski manastir. To može biti samo kulturna i civilizacijska legitimacija jednog naroda, ali i neoboriv dokaz da Crna Gora ima jako istorijsko pamćenje, čije krivotvorenje neće dozvoliti.

Ko je stariji?

Druga manipalicija odnosi se na to da je SPC starija od Crne Gore. To bi vjerovatno imalo nekog smisla kada bi država Srbija bila starija od države Crne Gore. Pod različitim imenima, Crna Gora traje puni milenijum. Duklja, istorijski najstarija crnogorska država, ujedno je i najstarija država na Balkanu. Za vrijeme prve crnogorske dinastije Vojislavljevića, koji su vladali od sredine X do kraja XII vijeka, Duklja je izborila nezavisnost 1042-ge u bici kod Tuđemila, da bi se kasnije uzdigla na nivo kraljevstva. Prvi kralj dinastije Vojislavljević bio je Mihailo, kojem se Papa Grgur VII, 1078. godine obraća kao Slovenskom kralju (Sclavorum regi). Poređenja radi, najstarija srpska država Raška, stekla je nezavisnost 1190. godine, a prvi srpski kralj Stefan Prvovenčani krunisan je 1217. godine.

Petar Prvi i Amfilohije

Treći pokušaj obmane odnosi se na to da nam se najviši velikodostnojnik SPC u Crnoj Gori mitropolit Amfilohije, oglašava sa trona Svetog Petra Cetinjskog. Šta je istina? Mitropolit Petar Prvi, bio je vladika i vladar Crne Gore iz dinastije Petrović, koji je predvodio Crnu Goru u teškim bitkama za slobodu i nezavisnost na Martinićima i Krusima. Petar Prvi je čovjek koji je sa svog trona mirio zavađene Crnogorce i pozivao ih na slogu. Petar Prvi je bio duhovni i svjetovni vladar kojeg je narod birao na opštecrnogorskom narodnom zboru. Sa trona ga nijesu mogli ukloniti ni ruski car i Sinod, koji su 1803-će godine, tražili od Crnogoraca da ga zbace sa vlasti i da ga sprovedu Rusima da mu oni sude, a da Rusija zauzvrat predloži novog mitropolita. Na crkveno narodnom zboru sredinom 1804. Crnogorci, su pozivajući se na kanonska pravila, odbili ruski zahtjev, potvrdivši autokefalnost crnogorske crkve. Nasuprot Petru Prvom, gospodin Amfilohije je mitropolit Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, kojeg na to mjesto postavlja srpski patrijarh. On za razliku od Petra Prvog ne govori sa poštovanjem o Crnoj Gori, već je zove fildžan državicom, a Crnogorce komunističkim nakotom i kopiladima. Srpski Patrijarh Irinej je nadređeni za njegovo službovanje u Crnoj Gori, i ima mogućnost da ga smijeni, ili čak raščini, ukoliko mitropolit crnogorsko primorski uradi nešto što nije u duhu srpskih nacionalnih interesa. To je formalna i suštinska razlika između Petra Prvog i mitropolita Amfilohija.

Litije

Četvrta manipulacija, tiče se broja ljudi koji učestvuju u litijama. Nesumnjivo, broj ljudi na ulicama nije beznačajan, naprotiv, riječ je o brojci koju crnogorska opozicija nikad nije mogla da okupi na nekim protestima. Međutim, i tu se namjerno pretjeruje i preuveličava, pa se od sedamdeset hiljada ljudi na ulicama Crne Gore, došlo do brojke od dvjesta hiljada. Naime, na Referendumu 2006. godine, 230 661 građanin, odnosno 55, 5 odsto ukupno izašlih, glasalo je da Crna Gora bude nezavisna i međunarodno priznata država. 185 002 građana izjasnilo se za zajedničku državu sa Srbijom. Na popisu 2011., 45 posto građana Crne Gore izjasnilo se da su Crnogorci po nacionalnosti, dok se 28, 7 odsto stanovnika Crne Gore, odnosno njih 178 110 izjasnilo kao Srbi. Na prošlim parlamentarnim izborima samo za Demokratski front je glasalo 80 hiljada građana, i otprilike još toliko za ostatak opozicije. Dakle, na litijama ne šeta više ljudi od onog broja koji tradicionalno glasa opoziciju na izborima, niti prosrpska politika može osvojiti vlast u Crnoj Gori bez podrške bivših suverenističkih glasova. Svježa su nam sjećanja kako je okončan pokušaj da se Pozitivna i SDP navedu na tu vodenicu, kao što je trebalo da se dogodi Zakon o slobodi vjeroispovijesti da bi Demokrate pokazale svoje pravo lice. Danas Pozitivna nema rejting, a SDP pokušava da sanira štetu koju joj je nanijela politika njenog nekadašnjeg lidera. Takođe, slaba je vajda da će nakon povratka na fabrička podešavanja, Demokrate ućariti neki suverenistički glas.

Punktovi moći

No, pritisci na Crnu Goru nijesu samo unutrašnji, niti su mediji iz Srbije usamljeni u kampanji diskreditacije Crne Gore i njene vlasti. Poruke se odašilju tako što se osluškuju ključni punktovi moći u Srbiji. Tako je za generalnog sekretara predsjednika Srbije Nikolu Selakovića, “Crna Gora klasična srpska država”. Patrijarh Irinej smatra da su Crnogorci Srbi, isto kao i Šumadinci i Vojvođani, dok ministar spoljnih poslova Ivica Dačić prijeti Crnogorcima koji žive u Srbiji oduzimanjem državljanstva ukoliko podrže Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Najbrutalniji je bio ministar zdravlja Zlatibor Lončar, koji je javno pogazio Ustav Republike Srbije, kada je u rasističkom maniru saopštio kako se trudi “da u njegovom resoru ne bude Crnogoraca,”, te da u Srbiji “na mnogo vodećih mjesta imaju Crnogorce koji ne znaju srpski da pričaju.” Ne treba se onda čuditi medijima u Srbiji (čast izuzecima), oni samo razrađuju i nijansiraju strategiju oficijelnog udara na Crnu Goru, jer se Crna Gora u njihovoj projekciji i dalje tretira kao unutrašnje političko pitanje Srbije, a Crnogorci kao Srbi koji su se odrekli svog identiteta. Toliko su retrogradni nastrtaji na Crnu Goru, da ponižavaju srpsku kulturu i politiku.
Na kraju, pitanje oko kojeg se koncentriše glavnina negativne kampanje prema Crnoj Gori: da li stoji ocjena da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti uperen protiv srpstva u Crnoj Gori i da li je opravdano kazati da vladajuća većina vodi antisrpsku politiku?

Država

Značajan dio Srba koji je glasao za zajedničku državu sa Srbijom, time se nije izjasnio protiv Crne Gore, kao što ni većina Crnogoraca koja je bila za nezavisnu Crnu Goru, na taj način nije željela da kaže da je protiv Srbije. Srbi u Crnoj Gori, treba da prihvate da na njih gledamo kao na građane i državljane Crne Gore koji su u našim porodicama, među našom braćom, kumovima, komšijama i prijateljima. Oni su i naši birači, naše kolege u partiji, i naše kolege u Skupštini. Pored ostalih, Crna Gora je i država srpskog naroda, kao što je srpski narod jedan od naroda koji je stvarao Crnu Goru. Međutim, civilizacijski je neprihvatljivo da neko ne želi da ima državu. Još je neprihvatljivije da se neko odriče svoje države, i da želi da postane administrativna cjelina druge državne oblasti. Za takav odnos prema sopstvenoj državi ne može biti opravdanja.

Vjera

Konačno, vjeroispovijest mora ostati lično pitanje, najintimniji refleks svake ličnosti, i to pravo neće, niti smije biti uskraćeno bilo kome. Nema ničega u Zakonu o slobodi vjeroispovijesti što se sa tim sukobljava. Oni koji su služili u crkvama, služiće i dalje, kao što će u crkve dolaziti oni koji su i prije dolazili. Osnovna ideja ovog zakona je da stvori institucionalne pretpostavke da svi vjerujući ljudi, nezavisno od njihove nacionalne pripadnosti, mogu slobodno zadovoljavati svoje vjerske potrebe, a ne da država arbitrira između dvije pravoslavne crkve sa ciljem da pomogne jednoj, a da odmogne drugoj. U crkvu ne treba odlaziti da bi se tamo iskazivao politički ili nacionalni stav. Makar to nije praksa u sekularnim državama. A Crna Gora jeste sekularna država, tako smo zapisali i u Ustavu. Zato je odgovor na sva pitanja koja dijele društvo, uvijek u dijalogu. A dijalog se vodi pod okriljem institucija države.

Autor: Andrija Nikolič, poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore

RAONIĆ ZA PORTAL

Vlada, pola godine pred izbore, ne smije sebi da priušti da pokaže slabost dok MCP želi da trajno kapitalizuje masovnost protesta, u toj situaciji rješenje je Ustavni sud, smatra predsjednik Građanske alijanse Boris Raonić. Raonić za Portal RTCG kaže da se kompromis može naći samo u ljudima od dokazanog integriteta i profesionalnosti, kojih kako ističe, ipak, ima mnogo, iako se kreira dugačija slika.

Raonić kaže i da su reakcije, političara i javnosti u Srbiji na situaciju koja je nastala u Crnoj Gori nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, očekivane te da predstavljaju nastavak trodecenijskog modela bavljenja politikom na prostorima bivše Jugoslavije.  

Nažalost, taj model je i dalje dominantan jer, kako kaže, građani ne uviđaju njegovu pogubnost. 

Smatra da je političarima najlakše da mobilišu glasače na etničkom principu, na strahu i ugroženosti od drugog, a da pri tome vjerovatno i nijesu pogledali rješenja iz Zakona ili uporednu praksu.

“Osim političara, naravno istu matricu ponašanja su preuzeli pojedini mediji pod kontrolom političkih struktura koje vode tu kampanju, što je dodatano pogoršalo odnose dvije države,” kaže Raonić.

Iako smatra da je poziv na dijalog odgovoran potez Vlade, kaže da je mogao doći i ranije, ali da je svakako bolje da je do njega došlo, nego da se društvo iscrpljuje u ovako, kako kaže, tragično podijeljenim pozicijama.

“Brine što su mnogi iskoristili poziv za poruke koje mogu slati svakodnevno, kako bi onda mogli reći ono: “Kako mu ga rekoh!”. Vlada svojim radom daje prostora za kritiku, ali ako treba da se sjedne za sto i dogovore stvari od zajedničkog intersa, onda to nije trenutak. Pred nama je izborna kampanja, pa će u pola godine biti sasvim dovoljno prilike za te stvari”, smatra Raonić.

Raonić kaže da za neka pitanja jeste kasno, jer za njih osim usvajanja Zakona treba i vremena za implementaciju rješenja, odluke, izbore…

“No, ipak je veliki broj tema za koje se može naći brzo rješenje, ukoliko bi se u dijalog ušlo iskreno i bez uslovljavanja. Brine što zbog višegodišnjeg stavljanja pod tepih, sada tema nije samo izborno zakonodavstvo, već i situacija u sudstvu, tužilaštvu, Ustavnom sudu, statusu vjerskih zajednica…”

Na pitanje šta je zajednički imenitelj za postizanje političkog kompromisa u ovom trenutku, Raonić kaže da je najvažnije pitanje Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Objašnjava da su pozicije takve da Vlada ne smije pola godine pred izbore sebi da priušti da pokaže slabost, dok MCP želi da trajno kapitalizuje masovnost protesta.

“U toj situaciji rješenje je na trećoj strani, a to je Ustavni sud, koji će kao nebrojeno puta do sada uraditi ono što se od njih očekuje. Stavljanjem te teme ad acta, ostaju da se riješe pitanja blokade institucija i tu se kompromis može naći samo u ljudima od dokazanog integriteta i profesionalnosti. A njih, ipak, ima mnogo, iako se kreira slika da nema, ali su samo zbog ukupne situacije odlučili da sačuvaju svoj dignitet i bili su van javnih dešavanja”, navodi Raonić.

Bojkot nemoguć jer nije moguće jedinstvo opozicije

Čujemo uslovljavanje opozicije, i zahtjev da se povuče Zakon, koliko je bojkot moguć scenario i šta ukoliko da toga dođe?

“Bojkot je nemoguć, jer je nemoguće jedinstvo opozicije, a i postoji mnogo načina koje vlast ima da delegitimiše ideju bojkota, poput onoga što gledamo u Srbiji, jer je veliki broj malih, retorički opozicionih subjekata, koji su spremni na simuliranje izbornog procesa. Vidjeli smo recimo samo koliko je maski “nezavisnih” intelektualaca palo kada se pojavila potreba od strane sistema za podršku Zakonu o slobodi vjeroispovijesti. Zato opozicija treba da iskoristi momenat i izbori se za maksimum fer izbora i na talasu vjerskog i socijalnog nezadovoljstva i loših kadrovskih rješenja vlasti, pokuša da ostvari cilj”.

Raonić smatra da je bez učešća međunarodne zajednice veoma teško očekivati uspješan proces.

“Tu prvenstveno mislim na SAD, Veliku Britaniju, ali i neke moćne članice EU. Sama Delegacija EU u Crnoj Gori, je kroz prethodne pokušaje pokazala da je nedorasla izazovu koji je prihvatila i nažalost, njen mandat će ostati obilježen neuspjesima, jer nijesu ostvarili niti jedan opipljiv rezultat u mandatu koji se završava na ljeto”, naveo je on. 

Zato ovog puta, smatra Raonić, međunarodna zajednica treba mnogo bolje da mapira situaciju i uđe u proces odlučnije i sa jasnijim ciljem.

Milica Mandić

SNP CG

U Crnoj Gori se moraju preduzeti konkretne aktivnosti kako bi se zaustavila bijela kuga koja sve više prijeti cijeloj državi, smatraju u Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP).

 Iz te partije su naveli da najnoviji podaci Zavoda za statistiku MONSTAT pokazuju da se prirodni priraštaj u Crnoj Gori od 2016. godine smanjio skoro duplo.

„Statistika ukazuje na zabrinjavajući trend o kome se mora povesti računa: broj opština u kojima je evidentiran negativan prirodni priraštaj u prošloj godini porastao je na 16“, kazali su iz SNP-a.

U tim tendencijama, kako su naveli, prednjače opštine u sjevernom regionu, ali njihovu sudbinu sve više dijele i pojedini gradovi u južnoj i centralnoj regiji – Nikšić, Cetinje, Herceg Novi, Ulcinj.

„Očekivano, i dalje je situacija najgora u Pljevljima, gdje je razlika između umrlih i novorođenih bila 213“, kaže se u saopštenju SNP-a.

Prema njihovim riječima, u čak 14 opština broj stanovnika se smanjio, a statistika pokazuje da najviše građana odlazi iz Bijelog Polja, Nikšića i Pljevalja.

„Iako se predsjednik Vlade svojevremeno hvalio da je njegova administracija uložila milijardu EUR u sjever, i da je taj region „jedno veliko gradilište“, čini se da te napore i ulaganja stanovnici sjevernih opština ne vide i ne osjećaju nikakav boljitak, zbog čega se i odlučuju za napuštanje svojih rodnih mjesta“, kazali su iz SNP-a.

Kako su naveli, loša ekonomska situacija, nedostatak radnih mjesta, propale fabrike koje su nekada zapošljavale hiljade radnika, korupcija i partijsko zapošljavanje, kratak su opis stanja u kojem se nalaze gradovi na sjeveru.

„Umjesto bacanja prašine u oči javnosti, moraju se preduzeti konkretni koraci kako bi se zaustavila bijela kuga koja sve više prijeti cijeloj zemlji“, naglasili su iz SNP-a.

U toj partiji smatraju da su otvaranje novih radnih mjesta, stimulisanje mladih parova na ulazak u brak putem obezbjeđivanja beskamatnih stambenih kredita, dodjela novčane pomoći za veći broj djece, vraćanje dječijeg dodatka i slično, ključne mjere koje treba preduzeti.

„Naravno, za preduzimanje ovakvih poteza potrebna je odgovorna vlast kojoj će prioritet biti dobro građana, a ne bogaćenje vladajuće elite i sa njom povezanih pojedinaca“, zaključuje se u saopštenju SNP-a.

ĐUROVIĆ

Poziv premijera Duška Marković na dijalog trebalo bi da bude prihvaćen, kazala je gostujući u emisiji “Fokus”, profesorica Ekonomskog fakulteta Gordana Đurović.

Poziv premijera, kako navodi Đurović, ima specifičnu težinu i to je poziv prema svim akterima.

“I EU sada ulazi u dvoipogodišnji proces dijaloga sa građanima, da bi se vidjelo u kojem smjeru treba dalje da se mijenja. To je jedna od tema kao i sve druge iz korpusa ljudskih prava i vladavine prava u državama EU i u Evropi uopšte”, poručila je Đurović.

Poštovanje religijskih zajednica, kako dodaje, važno je i za EU, iako nema evropske pravne tekovine u toj oblasti.

“Vjerske zajednice su respektabilan partner i EU ih uvažava, ako idemo tim pravcem onda ćemo se i mi tako ponašati”, kazala je Đurović i podsjetila da su i EU zvaničnici pozvali na dijalog u Crnoj Gori.

“Ono što je meni ovdje primarno jeste da se poštuju institucije države Crne Gore”, navela je Đurović.

Podsjetila je da prema posljednjem popisu, 72 odsto stanovnika u Crnoj Gori čini pravoslavna zajednica, ali kako dodaje, moramo poštovati sve konfesije.

“Nadam se da će se kreirati prostor za dijalog i da će svi njemu iskreno pristupiti”, zaključila je Đurović.

LIBERALNA PARTIJA

Liberalna partija (LP) zatražila je od Uprave policije da obrazloži zašto je i pod kakvim uticajima odbila da odobri održavanje dva procrnogorska skupa na Cetinju.

Oni su naveli da Zakon o javnim okupljanjima jasno dozvoljava svako okpljanje bez ikakve dozvole osim ukoliko postoji izvjesna opasnost, “koju je ovdje teško uočiti”.

“Uprava policije, koja mirno već mjesecima posmatra okupljana i narušavanje javnog reda i mira od strane SPC u crnogorskim gradovima, bez ikakvih dozvola, po sopstvenom priznanju, nije nikada našla za shodno da ne odobri neki od takvih skupova uprkos velikom riziku i po učesnike i po ostale građane”, navodi se u saopštenju.

Kako su naveli, ostaje nejasno zašto su skupovi onih koji drugačije misle na Cetinju ostali neodobreni i da li predstavljalju prijetnju za javni red i mir.

Oni su pitali ko su oni koji prijete javnoj bezbjednosti u slučaju organizovanja crnogorskih skupova.

Oni smatraju da bez obrazloženja, koja su izostala u oba slučaja na Cetinju, Uprava policije može dovesti u situaciju da svako nagađa i kreira svoju stvarnost i da zloupotrebljava takav stav policije protiv Crne Gore i crnogorskih pokreta i organizacija u nastavku obračuna sa državom.

“Država Crna Gora mora ostati čvrsto na kursu pravne države i vladavine prava. Zakoni i pravila jednaki su za sve u svakom slučaju i u svakoj situaciji bez diskriminacije bilo koga bez obzira na bilo kakvu pripadnost”, poručuje se u saopštenju.

SASTANAK U BRISELU

NATO će nastaviti da pruža odlučan odgovor kada je u pitanju borba protiv terorizma, koji zahtijeva angažovanje cjelokupne međunarodne zajednice. To je ocijenjeno na sastanku Sjevernoatlantskog savjeta na nivou ministara odbrane, koji se održava u Briselu, a na kojem učestvuje i crnogorski ministar Predrag Bošković.

Prvi godišnji sastanak predstavlja priliku da ministri odbrane sumiraju učinke u protekloj godini, kao i da na osnovu ostvarenih rezultata, daju smjernice za dalji rad na sprovođenju aktivnosti Alijanse u cilju jačanja kolektivne odbrane.

“Još jednom je naglašeno da saveznice ostaju čvrsto posvećene očuvanju globalnog mira i bezbjednosti i da, u tom cilju, nastavljaju da djeluju u skladu sa principima projektovanja stabilnosti, uzimajući u obzir važnost postojanja stabilnog okruženja na granicama Alijanse”, saopšteno je iz Ministarstva odbrane.

U tom kontekstu, bilo je riječi o nastavku angažmana savezničkih snaga u mirovnim misijama i operacijama, a naglašeno je i da će NATO nastaviti da pruža odlučan odgovor kada je u pitanju borba protiv terorizma, koji zahtijeva angažovanje cjelokupne međunarodne zajednice.

Kako je saopšteno iz MO ministri su istakli da će saveznice sa pažnjom pratiti dešavanja na Bliskom istoku kako bi se, uz sveobuhvatan pristup, našlo najbolje rješenje za uspostavljanje dugoročne stabilnosti.

Bošković je istakao da Crna Gora, kroz angažovanje pripadnika u okviru međunarodnih misija i operacija, jasno pokazuje posvećenost naporima Alijanse usmjerenih ka jačanju sveukupne bezbjednosne situacije.

Govoreći o važnosti zajedničkih napora saveznica u suočavanju sa prijetnjama koje dolaze iz pravca istočnih granica Alijanse, ministar je podsjetio da je tokom decembra u Letoniju upućena treća rotacija, čime je nastavljen aktivan doprinos Ojačanom prisustvu Alijanse na Istoku – eFP.

Takođe, Bošković je naglasio i važnost produbljivanja strateškog partnerstva sa Evropskom unijom, odnosno snaženja transatlantskog partnerstva, u cilju efikasnijeg suočavanja sa izazovima koje sa sobom nosi savremeno bezbjednosno okruženje, a koje karakteriše kompleksnost, nepredvidivost i međusobna povezanost međunarodnih aktera.

“Imajući u vidu da su gotovo sve saveznice ratifikovale Protokol o pristupanju, ministri su pozdravili ulazak Sjeverne Makedonije u Alijansu u narednih nekoliko sedmica, ističući da će to pozitivno uticati, ne samo na unutrašnje prilike u toj zemlji, već i na Zapadni Balkan u cjelini”, saopšteno je iz MO.

Pristupanje Sjeverne Makedonije, kako navode, biće najbolja potvrda politike otvorenih vrata i dokaz da posvećenost reformama daje konkretne rezultate.

Ministri su ponovili punu posvećenost Alijanse Zapadnom Balkanu, uz naglasak da se stabilnost ovog regiona ne može posmatrati odvojeno od cjelokupne evroatlantske zajednice.

Na marginama sastanka, ministar je potpisao Amandman na Memorandum o razumijevanju, koji se odnosi na multinacionalnu saradnju u vezi sa nabavkom odlučujuće municije kopnene vojske.

DPS GLAVNOG GRADA

Demokratski front sebe vidi kao političko krilo crkvenih protesta, pa sugerišu Mitropoliji crnogorsko primorskoj da oroči litije, a da ih u kasnijoj fazi transformiše u šatorsko crkveno naselje, navodi se u reagovanju podgoričkog Odbora DPS-a.

Lider Demokratskog fronta Andrija Mandić, gostujući u emisiji srpske televizije O2 kazao je da građani koji protestuju protiv usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti treba da saopšte koji je to dan do kada će čekati da se Zakon povuče.

U DPS-u navode da opravdano sumnjaju da se jedan od lidera DF-a Andrija Mandić odselio iz Crne Gore, jer ga, kako dodaju, nigdje nema sem na regionalnim televizijama, sa čijih se programa ne skida. 

“Zauzet silnim medijskim aktivnostima, u pokušaju da crkvene proteste veže za svoj lik i djelo, a ponajviše za svoj Demokratski front, Mandić juče nije ni za Vulina imao vremena. Iako je bilo za očekivati da će pokazati zahvalnost, ako ništa drugo bar zbog one spomen medalje za podvige sa kraja prošlog vijeka”, poručuju iz Odbora DPS-a Glavnog grada.

Očigledno je, kako navode u DPS-u, da Mandić ima važnija posla.

“Osim što, na svojoj beogradskoj medijskoj turneji, namjerno pogrešno tumači Zakon o slobodi vjeroispovjesti, on ne preskače svaki put da spomene zasluge Demokratskog fronta za početak protesta. Na taj način poručuje crkvi da je upravo Front taj koji je inicirao pobunu”, poručuju iz OO DPS Podgorica.

Kažu da je Mandića nedavno Episkopski savjet opomenuo da ne politizuje proteste.

Ističu da Mandić upravo u najnovijem medijskom uratku, otkriva novu strategiju DF.

“Tom strategijom, kojom bi se ucijenila i paralisala država, a život u Podgorici postao nemoguć. DF koji sebe očigledno vidi kao političko krilo crkvenih protesta to sugeriše Mitropoliji da oroči litije, a da ih u kasnijoj fazi transformiše u šatorsko crkveno naselje”, poručuju iz podgoričkog DPS-a.

Podsjećaju da je na pitanje novinara šta poslije datuma do kojeg čekaju ukidanje Zakona, Mandić kaže da se nakon toga treba okupiti u Podgorici i ostati tu, dok se ne povuče zakon.

“Praktično, da se ponovi, jesen 2015. koju pamtimo po jurišu na Skupštinu i po tome da je komandant jurišne vojske, vrijeme najžešćih borbi ispred parlamenta, nasrtaja na policiju i crnogorske institucije, proveo u Kristalu, dovršavajući koljenicu”, zaključuje se u saopštenju podgoričkog DPS-a.

MANDIĆ

Lider Demokratskog fronta Andrija Mandić, gostujući u emisiji srpske televizije O2, kazao je da građani koji protestuju protiv usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti treba da saopšte koji je to dan do kada će čekati da se Zakon povuče.

“Mislim da tog datuma treba svi da se okupimo u Podgorici i da sa ulice poručimo da se nećemo razilaziti dok se Zakon koji otima imovinu Srpske pravoslavne crkve, ne stavi van snage,”rekao je Mandić.

On je saopštio i zahtjeve učesnika litija. 

“Mi sa ulice tražimo da vlast ovaj Zakon koji otima imovinu SPC, stavi van snage, a na izborima ćemo vidjeti ko će biti vlast”, istakao je Mandić.

IZBJEGNUTA KATASTROFA

Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u naselju Vještice,koje su predstavnici firme WTE napustili 31. janura, dva mjeseca prije dogovorenog roka, ponovo je u funkciji.

Sistem kojim upravlja preduzeće “Otpadne vode”, danas je stavljen u automatski pogon, čime je izbjegnuta ekološka katastrofa, prenosi TV Budva.

Pobjeda je ranije danas objavila da bi budvanski kolektor, ukoliko se nešto hitno ne preduzme, mogao da postane ekološka i finansijska bomba, koja ne prijeti samo Crnoj Gori, nego i regionu.

To je, kako nezvanično saznaje Pobjeda, prva impresija komisije osnovane na prijedlog Opštine Budva, u kojoj su vještaci elektro (slaba i jaka struja), mašinske, građevinske, finansijske i ekološke struke, koji su 29. januara 2019. godine obišli ovo postrojenje.

DARMANOVIĆ – BOŽOVIĆ

Između Crne Gore i Srbije ne bi trebalo podizati političke tenzije, već kroz saradnju i partnerski odnos prevazilaziti nerazumijevanja koja opterećuju odnose, kazao je šef diplomatije Srđan Darmanović, tokom sastanka sa ambasadorom Srbije Vladimirom Božovićem. Božović je kazao da Srbija podržava dijalog, ocjenjujući da postoji prostor da se razlike prevaziđu, uz uvažavanje svih specifičnosti.

Darmanović je primio danas u nastupnu posjetu novoimenovanog, opunomoćenog i izvanrednog ambasadora Republike Srbije u Crnoj Gori Vladimira Božovića.

Kako je saopšteno iz MVP, ministar Darmanović je poželio ambasadoru Božoviću uspješan mandat, izražavajući uvjerenje da će tokom diplomatske misije doprinijeti boljim odnosima Crne Gore i Srbije, uprkos različitim stavovima po određenim pitanjima.

“Šef crnogorske diplomatije je ocijenio da bi evropske integracije kao zajednički cilj trebalo postaviti iznad naših povremenih političkih previranja, uključujući neslaganja koja su uslijedila nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja”, saopšteno je iz MVP.
Na toj liniji, istakao je da ne bi trebalo podizati političke tenzije, već kroz saradnju i partnerski odnos prevazilaziti nerazumijevanja koja opterećuju odnose.

Govoreći o politici proširenja Evropske unije, naglasio je da je pristupanje Crne Gore Uniji nacionalni prioritet, te da Crna Gora podržava i Srbiju na tom putu.

Istakao je da se dvije države nalaze pred novom fazom u pregovaračkom procesu i izrazio uvjerenje da je privremeni zastoj u pregovorima iza nas i da obje zemlje treba spremno i u duhu saradnje da se okrenu nastavku procesa integracije u EU.

Ambasador Božović se saglasio da su evropske integracije zajednički interes, pri čemu je naglasio da će njegovi prioriteti u diplomatskoj misiji biti i unapređenje ekonomskih i privrednih odnosa, kao i kulturne, naučne i prosvjetne saradnje.

“U tom kontekstu je naglasio značaj infrastrukturnih objekata koji nas povezuju – izgradnju auto-puta, obnavljanje pruge Beograd-Bar i korišćenje kapaciteta Luke Bar”, saopšteno je iz MVP.
 
Božović je naglasio da su u njihovom interesu najbolji mogući odnosi sa Crnom Gorom, i da vjeruje u svoj lični doprinos takvim odnosima.

Komentarišući usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja, ambasador Božović je kazao da Srbija podržava dijalog, ocjenjujući da postoji prostor da se razlike prevaziđu, uz uvažavanje svih specifičnosti.

“Sagovornici su u dugom i konstruktivnom razgovoru iskazali obostranu spremnost za pronalaženje rješenja i unapređenje odnosa Crne Gore i Srbije, imajući u vidu zajedničke interese koji su značajni i za kompletan region Zapadnog Balkana”, zaključuje se u saopštenju.