DANILOVIĆ MARKOVIĆU

Ujedinjena Crna Gora otvorena je za razgovor, naveo je predsjednik partije Goran Danilović u odgovoru premijeru Dušku Markoviću i dodao da se ipak redoslijed mora znati.

Danilović je odgovoru Markoviću naveo nekoliko pitanja, na koja, kako navodi traži odgovore prije početka dijaloga.

“Jesmo li mi, kojima ste uputili poziv, dio “ludačkog pokreta” koji ruši Crnu Goru? Je li naša Crkva i njene eparhije (SPC) u Crnoj Gori čuvar “infrastrukture za Veliku Srbiju”? Jeste li spremni da povučete Zakon o slobodi vjeroispovijesti, ili da iz njega ostranite norme koje su raspolutile Crnu Goru kao nikada ranije?”, neka su od pitanja koje Danilović postavlja.

Danilović dodaje da je spreman za razgovor za dobro svih.

“Tu smo da se dogovorimo oko budućnosti, ali se zna red. Prvo mora prestati gotovo javna policijska tortura! Morate vratiti naše Specijalne policijske jedinice u “kasarnu”! Morate prestati sa sijanjem straha! Morate pokazati Vladu ne vodi lider DPS-a! Morate nas uvažiti da bismo razgovarali!”, navodi Danilović.

Kaže i da je premijer razgovor trebalo da inicira mnogo ranije.

“Otvoreni smo za razgovor! Bili smo i onda kada Vama nije padalo na pamet da ga pokrenete. Redoslijed se međutim zna i jasno smo ga predočili”, zaključio je Danilović.

BRAJOVIĆ U VAŠINGTONU

Predsjednik Skupštine Crne Gore Ivan Brajović prisustvuje danas 68. Molitvenom doručku koji se tradicionalno održava u Vašingtonu, uz učešće predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa i velikog broja američkih i svjetskih zvaničnika.

Posjetu Vašingtonu predsjednik Brajović je iskoristio i za susrete u Kongresu sa kongresmenom Majklom Tarnerom kao i kopredsjedavajućim Crnogorskog kokusa kongresmenima Šeli Pingri i Dagom Lambornom.

Brajović je upoznao sagovornike sa aktuelnim političkim događajima u Crnoj Gori i regionu Zapadnog Balkana, posebno izražavajući zahvalnost zbog podrške i pomoći koju Kongres SAD u kontinuitetu pruža našoj državi.

Kako je saopšteno iz Brajovićevog kabineta, predsjednik Skupštine je istakao važnost daljeg intenziviranja bilateralnih odnosa i jačanja strateškog partnerstva između dvije prijateljske države u svim oblastima saradnje.

Naglasio je značaj prisustva Sjedinjenih Država na Zapadnom Balkanu, kako bi potvrdile svoju posvećenost rješavanju izazova u regionu.

 “Tokom razgovora još jednom je naglašena posvećenost naše zemlje daljim reformama i važnosti što skorijeg članstva u Evropskoj uniji”, saopšteno je iz Brajovićevog kabineta.

Kongresmen Tarner je potvrdio značaj članstva Crne Gore u NATO, koje je uticalo na dalje širenje evroatlanskih vrijednosti u regionu i dodao da zato Crna Gora zaslužuje da bude nagrađena.

„Vaša zemlja ima mnogo prijatelja u Sjedinjenim Američkim Državama i zato je važno da redovno održavamo kontakte kako bismo pomogli razvoju Crne Gore“- istakao je kongresmen Tarner.

Imajući u vidu da dolazi iz države Mejn, kongresmenka Pingri istakla je važnost strateškog partnerstva sa Crnom Gorom, naročito saradnje dvije vojske. Kazala je da Crna Gora može računati na podršku Sjedinjenih Američkih Država kako bi savladala posljednje izazove na putu ka Evropskoj Uniji.

Kao koopredsjedavajući kokusa, kongresmen Lambor je kazao da je ponosan na rezultate koje je Crna Gora postigla, kao i na unutrašnju i vanjsku politiku koju vodi.

Na sastanku u Centru za strateške i međunarodne studije, predsjednik Brajović se sreo sa potpredsjednicom Heder Konli, koja je objasnila da ova organizacija sa velikom pažnjom prati odvijanje demokratskih procesa i ukupna dešavanja na Zapadnom Balkanu.

U okviru posjete Sjedinjenim Američkim Državama, predsjednik Skupštine će se u sjedištu Ujedinjenih nacija danas sastati sa generalnim sekretarom Antoniom Guterešom.

JAKIČ

Za Crnu Goru, kao zemlju kandidata koja je najdalje odmakla u pregovorima, važno je da što prije zatvara poglavlja, kazao je bivši poslanik Evropskog parlamenta i Skupštine Slovenije Roman Jakič. U razgovoru sa dopisnikom TVCG iz Brisela, Jakič naglašava da ne vidi veliku razliku između nove metodologije i prethodne osim veće motivacije za otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.

Jakič ističe da je važno što prije zatvarati poglavlja a ne koja je metodologija. Crna Gora je, kako dodaje, već napravila najveći iskorak po tom potanju i smatra da je stvar u suštini preračunavanja, koja metodologija bi ubrzala proces.

“Ako je to metodologija koja već egzistira onda treba ostati na njoj a ako vide u ovoj novoj neku perspektinu da bi još brže mogli zatvarati poglavlja onda treba nju izabrati”, navodi se u saopštenju.

Poslije razgovora sa komesarom, dodaje, da nije vidio puno razlike između stare i nove motodologije.

“Možda je samo motivacija veća za države koje će početi pregovaranje u konkretnom slučaju za Albaniju i Makedoniju prije samita u Zagrebu”, kazao je Jakič.

AMBASADA SAD

Američka ambasada pozvala je sve strane da se uključe u konstruktivni dijalog o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti.

“Pozivamo i dalje sve aktere da pokažu suzdržanost i izbjegnu bilo kakvu eskalaciju nasilja ili nasilne akte. Sjedinjene Države snažno podržavaju temeljne slobode poput slobode govora, udruživanja, okupljanja i prava pojedinaca da mirno uživaju slobodu vjeroispovijesti i uvjerenja”, navodi se u saopštenju Američke ambasade.

Navode i da poštuju, prava svih suverenih zemalja da donose i primjenjuju zakone u skladu sa demokratskim normama i bez stranog uplitanja.

“U nastojanju da u potpunosti razumijemo pitanja važna za građane Crne Gore, službenici Američke ambasade redovno se sastaju sa pojedincima iz svih dijelova društva, uključujući civilno društvo i vjerske zajednice. Kao prijatelji, partneri i saveznici, Sjedinjene Države snažno podržavaju evroatlantske težnje Crne Gore i posvećene su njenoj dugoročnoj bezbjednosti i prosperitetu”, zaključuje se u saopštenju Ambasade SAD.

DPS

“Zakonom o slobodi vjeroispovijesti ne otima se imovina SPC. Čak se država obavezuje da brani pravo SPC da ostane vlasnik svih onih objekata za koje ima dokaze o vlasništvu”, saopšteno je iz DPS-a. Demokratska partija socijalista, objavila je odgovore na najčešća pitanja u vezi sa Zakonom o slobodi vjeroispovijest.

Obnavljanjem državne nezavisnosti 2006. godine, Crna Gora je stekla i pravo i obavezu da na svojoj teritoriji uredi korpus vjerskih prava i sloboda, odnosno, da normira položaj vjerskih zajednica i njihovih odnosa sa državom.

 
Zakon je usaglašen sa najvišim međunarodnim standardima, počev od konvencija Ujedinjenih nacija u ovoj oblasti, preko Evropske konvencije o ljudskim pravima sa pratećom praksom Evropskog suda za ljudska prava, do Smjernica Venecijanske komisije i OEBS/ODIHR-a iz 2004. i 2014. godine, a sada je u cjelosti usaglašen i sa posljednjim preporukama Venecijanske komisije iz juna ove godine.
  
Ovaj zakon garantuje svakom građaninu Crne Gore slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja, pri čemu država štiti imovinu i kulturno blago koje pripada svim građanima i obezbjeđuje da zakoni Crne Gore jednako važe za sve, na čitavoj teritoriji države. 
 
Usvajanjem ovog zakona ispunjava se ustavna i međunarodno-pravna obaveza da pitanja slobode vjeroispovijesti u Crnoj Gori uredi modernim zakonom, usklađenim sa najvišim međunarodnim standardima.
 
Sloboda misli, savjesti i vjeroispovjesti garantovana je Ustavom Crne Gore, ali je na podustavnom nivou i dalje je bio na snazi Zakon iz 1977. Ovaj zakon je usvojen prije gotovo pola vijeka, u bivšoj državi, u doba socijalizma, od kada su relevantni međunarodni standardi slobode vjeroispovjesti znatno unaprijeđeni, što je još jedan od ključnih razloga za donošenje ovog zakona koji je u potpunosti usklađen s Ustavom Crne Gore.
 
U skladu sa najvišim međunarodnim standardima u ovoj oblasti, dobili smo izuzetno liberalan zakon, koji obezbjeđuje viši stepen slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti i značajno viši stepen prava i sloboda nego bilo koji zakon iz ove oblasti u našem okruženju.
 
Zašto je važan ovaj Zakon?

Da bi nam djeca i unuci živjeli u miru i slozi i da ne bi i oni za 20 ili 30 godina raspravljali da li je bilo koja vjera ili nacija u Crnoj Gori starija i važnija od same Crne Gore. 

Da jednom za svagda utvrdimo da u Crnoj Gori nema vjere ili nacije koja je važnija i zaslužnija od drugih, i da je Crna Gora naša zajednička kuća gdje nikome nije tijesno i gdje svi imamo ista prava. 

Da bismo ispravili tešku istorijsku nepravdu koja je nanesena Crnoj Gori nasilnim ukidanjem njene nezavisnosti 1918. godine. Ovim Zakonom zaokružujemo ono što smo započeli 21. maja 2006. godine i učvršćujemo temelje državne kuće koju su zajedno gradili Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i svi drugi. 

Da zakoni Crne Gore važe jednako za sve – da svako ko je vlasnik imovine mora imati dokaz o vlasništvu, da svako pravno lice mora da bude evidentirano kod države i da se kulturna baština svih nas mora zakonito koristiti. 

Da bi bogomolje, kao u razvijenom svijetu, bili spomenici vjere i kulture, a ne mjesta gdje se politički i nacionalno prebrojavamo.  

Da li ovaj Zakon otima imovinu SPC?

Ne. Čak se država obavezuje da brani pravo SPC da ostane vlasnik svih onih objekata za koje ima dokaze o vlasništvu. 

Dakle, kao što niko ne može nijednom građaninu uzeti objekat koji je njegovo vlasništvo, tako niko ne može uzeti ni SPC objekat za koji ima dokaz da je njeno vlasništvo. Ovo se posebno odnosi na objekte koje je SPC gradila samostalno ili, naprimjer, uz podršku Vlade Crne Gore, kao što je Saborni hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici, koji je neprikosnovena imovina Pravoslavne Mitropolije crnogorsko-primorske. 

Zakon samo konstatuje da oni vjerski objekti koji su građeni od državnog novca i zajedničkim ulaganjem građana prije nasilnog ukidanja nezavisnosti Crne Gore 1918. godine pripadaju državi. I to samo pod uslovom da neka vjerska zajednica nema dokaze da je tu imovinu zakonito stekla, po propisima koji su nekada važili ili koji danas važe, a radi se o kulturnim dobrima koji kao takvi pripadaju svim građanima Crne Gore. 

Hoće li država tjerati sveštenike i vjernike SPC iz hramova? 

Ne, to je manipulacija onih koji žive od podjela u Crnoj Gori. Najbolji dokaz za to je da je Cetinjski manastir i danas upisan u katastar na Prijestonicu Cetinje, pa niko ne brani Mitropolitiji crnogorsko-primorskoj da joj u tom manastiru čak bude sjedište. Osim toga, najznačajniji istorijski vjerski objekti u Rusiji, Francuskoj i nekim drugim državama su vlasništvo države. 

Ako bi bilo ko pokušao da istjera nekog sveštenika ili vjernika iz hrama, država bi ih prva branila, a branila bi ih i cijela Crna Gora. To se neće desiti! 

Dodatno, i ako se utvrdi državno vlasništvo nad nekim vjerskim objektima, država nikoga neće iseljavati iz tih vjerskih objekata. Ali će se vjerski objekti u državnom vlasništvu morati koristiti zakonito i savjesno, u svrhu promocije vjere, i čuvati kao kulturno dobro. 

Država će imati i dodatnu obavezu da ulaže u obnovu i očuvanje hramova koji budu u državnom vlasništvu, kao kulturna baština Crne Gore. 

Dakle, ništa se u vjerskom životu neće promijeniti – svaki vjernik će i dalje ići u svoju crkvu, svaki monah će ostati u svojoj keliji, svaki sveštenik će služiti u svojoj parohiji i u svojoj crkvi. 

Čije interese ovaj Zakon štiti?

Ovaj zakon štiti pravo svakog građanina da, po sopstvenoj savjesti, bude ili ne bude vjernik bilo koje vjeroispovijesti. 

Kao što država štiti zakonito stečenu imovinu svakog građanina, isto tako će štititi i imovinu svih vjerskih zajednica. 

Takođe, svi koji zakonito i savjesno koriste vjerske objekte koji budu u državnom vlasništvu moći će da nastave da ih koriste.

Svi vjernici i sve vjerske zajednice su u potpunosti zaštićeni i svi imaju jednaka prava.  

KOPRIVICA SMATRA

Dijalog koji je inicirala Vlada u ovom trenutku neophodan je crnogorskom društvu, ocijenili su iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT) i poručili da će se odazvati pozivu.

Premijer Duško Marković uputio je relevantnim političkim i društvenim činiocima poziv na dijalog o svim pitanjima koja će, kako je rekao, pomoći da se prevaziđu podjele i nađe zajednički imenitelj u interesu građana i evropske perspektive države.

Izvršni direktor CDT-a, Dragan Koprivica, kazao je agenciji MINA da će ta nevladina organizacija učestvovati u dijalogu koji je inicirala Vlada, prije svega zbog toga što je društvu u ovom trenutku taj dijalog neophodan.

„To je bila i naša ideja, više puta smo pozivali da takav dijalog treba da počnemo. Kakav će on biti, to će zavisiti od Vlade“, naveo je Koprivica.

CDT će, kako je rekao, učestvovati u dijalogu sve dok on bude imao jasan cilj. 

„Ako se slučajno desi, a nadamo se da neće, da to bude dijalog radi dijaloga, u tome nećemo učestvovati“, kazao je Koprivica.

Upitan šta očekuje od dijaloga u dijelu koji se odnosi na stvaranje uslova za slobodne i fer izbore, Koprivica je odgovorio da će znanjem i idejama podržati svaki razgovor koji bude išao u pravcu povećanja povjerenja u izborni proces.

Upitan da li smatra da je tema evropske integracije Crne Gore trenutno u sjenci situacije u vezi sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti, Koprivica je naveo da zakon nije kriv zbog toga što je u crnogorskom društvu ta tema stavljena u drugi plan.

Prema njegovim riječima, i Zakon o slobodi vjeroispovijesti je jedna veoma važna evropska tema, jer taj pravni akt treba da modernizuje crnogorsko društvo i promijeni ga u evropskom smislu. 

„Nije Zakon o slobodi vjeroispovijesti zaustavio proces evropske integracije, nego to što Evropa ima unutrašnje probleme i što mi nijesmo odradili dobar posao. Nadam se da bi ovaj dijalog mogao to da pokrene sa mrtve tačke“, kazao je Koprivica. 

Na pitanje kakvu poruku Crna Gora šalje međunarodnoj zajednici, imajući u vidu aktuelnu situaciju, on je odgovorio da u ovom trenutku poručujemo da smo nesposobni da rješavamo probleme, i to je najgora moguća poruka koju jedno društvo može da pošalje međunarodnim partnerima.

Ipak, kako je naveo Koprivica, postoji nada da će crnogorsko društvo pokazati da može da rješava probleme. 

„Ako ne, ostaje nam da konstatujemo da jesmo politička provincija i ne znamo da rješavamo probleme sami“, kazao je Koprivica.

POPOVIĆ PORUČIO

Evropska Unija, kao što je ranije uradio NATO, mora biti svjesna da ponekad mora napraviti hrabre poteze, prigrliti države u stalnoj prijetnji od nacionalističkih krugova i uz snažnu podršku smanjiti pokušaje njihove destabilizacije čija bi nesigurnost ili labavost, uzdrmala temelje EU i dovela u pitanje i sigurnost same EU, kazao je u Evropskom parlamentu lider Liberalne partije Andrija Popović.

Popović učestvuje je na dvodnevnoj konferenciji Evropskog Parlamenta i grupe liberala Renew Europe u Briselu koja se završava danas.

Popović je govorići na Konfrenciji kazao da opcija u kojoj Crna Gora, ali i druge države Zapadnog Balkana neće biti dio Evropske unije, ne može biti razumna alternativa te da će takva Unija uvijek će biti krhka.

“On je rekao da put Crne Gore može da posluži kao primjer regionu kako se zapravo lako može iskoračiti naprijed ukoliko postoji politička volja sa svih strana, sa 32 otvorena poglavlja od 33 i najdubljim reformama u regionu. Predsjednik LP je kazao da je Crna Gora ostvarila ogromne pomake, nezamislive prije samo 10 godina, u pogledu vladavine prava i jačanja sudstva. Procesurani su mnogi slučajevi visokog kriminala i najviši državni funkcioneri su odgovarali pred sudovima a njihova imovina oduzeta”, navodi se u saopštenju LP.

Osvrćući se na aketuelnu situaciju Popović je naveo „svaki napredak u Crnoj Gori praćen je i snažnom političkom antikampanjom koja i danas visi nad glavom Crne Gore i njene evropske perspective”.

“Snažne nacionalističke, crkvene i konzervativne struje vrše ogroman uticaj na crnogorsku politiku i stalna su prijetnja proevropskoj i umjerenoj većini kojoj u vladi Crne Gore pripada i LP sa svojim partnerima”, kazao je Popović.

 Crna Gora je, kako je kazao, od parlamentarnih izbora 2016. godine  u stalnoj prijetnji od nacionalističkih krugova koji imaju snažnu podršku crkve.

“ Ovih dana na ulicama upravo te strukture protestuju protiveći se modernizaciji zakodavstva u oblasti vjerskih zajednica, kao što su nedavno demonstrirali i protiv ulaska Crne Gore u NATO savez, ranije protiv odluke o priznanju nezavisnosti Kosova i slično, vršeći ogroman pritisak i izazivajući nered u gradovima”, kazao je Popović.

Danas smo, kako je dodao, ponovo pod udarom hibridnog rata, lažnih vijesti i dezinformacija iz regiona ali i Crne Gore “koje su očito stalna prijetnja”.

„Evropska Unija, kao što je ranije uradio NATO, mora biti svjesna da ponekad mora napraviti hrabre poteze, prigrliti sve ove države i uz snažnu podršku smanjiti pokušaje destabilizacije ovih država čija bi nesigurnost ili labavost, uzdrmala temelje EU i dovela u pitanje i sigurnost same EU“, zaključio je Popović.

 Na konferenciji je predstavljena perspektiva daljeg puta Zapadnog Balkana ka Evropskoj uniji kroz novu metodologiju koja može ubrzati ovaj proces i uliti novu snagu u evrointegracije ali i reforme u državama.

Predsjednik LP susreo se sa komesarom EU za proširenje i susjedsku politiku Oliverom Varheljiem. Komesar je odgovarao na pitanja o funkcionisanju nove metodologije proširenje i daljeg puta Crne Gore nakon osam godina pregovora i načinima jačanja evroentuzijazma.

VUKSANOVIĆ PORUČILA

Dijalog, konsenzus i međusobna tolerancija prijeko su potrebni crnogorskom društvu, saopštila je predsjednica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović, i poručila da će se ta stranka naknadno izjasniti o pozivu premijera Duška Markovića na dijalog.

Vuksanović je potvrdila da je dobila poziv Markovića, koji je pozvao sve relevantne političke i društvene činioce na dijalog o pitanjima koja će, kako je rekao, pomoći da se prevaziđu podjele i nađe zajednički imenitelj u interesu građana i evropske perspektive države.

“SDP je dobila poziv Markovića, zauzećemo stav i javnost će biti blagovrmeneo obaviještena kao i premijer”, kazala je Vuksanović na konferenciji za novinare u Skupštini Crne Gore.

On je rekla da je SDP kao demokratska i evropska partija uvijek bila i ostala privržena dijalogu.

“Tako će biti i ovog puta, naravno ukoliko procijenimo da postoji ozbiljan politička namjera da se u izbornoj godini dijalogom riješe krupni politički i institucionalni problemi u društvu”, navela je Vuksanović.

Ona je kazala da SDP podržava nedavnu izjavu ambasadora Evropske unije Aiva Orava da su dijalog i konsenzus prave evropske vrijednosti.

“Smatramo da su dijalog, konsenzus i međusobna tolerancija nešto što je prijeko potrebno ovom društvu i borićemo se da do toga dođe”, rekla je Vuksanović.

Ona je kazala da vjeruje u dijalog jer samo na taj način neki problemi mogu da se riješe.

Vuksanović je navela da se problemi ne mogu rješavati monologom.

“Nije dovoljno samo pismo, dovoljno je da se okupimo oko zajedničkih interesa a to je međusobno uvažavanje, tolerancija i konsenzus oko svih značajnih pitanja koji će imati za cilj da riješe ovu političku i institucionalnu krizu koja trenutno postoji u Crnoj Gori”, kazala je Vuksanović.

PIŠE RADULE NOVOVIĆ

Evo već više od mjesec dana svjedočimo o burnim reakcijama na nedavno izglasani Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Namjerno navodim cijeli naziv Zakona, jer, nekako, u ovoj sveopštoj halabuci, zaboravljamo da je ovdje, ipak, samo riječ o jednom zakonu.

Piše: Radule Novović, poslanik DPS-a

Slušajući smislenost nekih reakcija, normalno je da se zapitate da li su brojni komentatori zaista pročitali Zakon o kome govore.

Oni koji jesu, znaju da će, kao i do sada, vjernici Srpske pravoslavne crkve sa svojim sveštenstvom nesmetano koristiti pravo na slobodu svih vjerskih obreda: krštenja, pričešća, crkvenog vjenčanja, nalaganja badnjaka, slavljenja krsne slave, opijela, svete liturgije, ispovijesti… To im niko ne može uskratiti. Niti ikome pada na pamet da im to uskrati. Svakodnevni život i religijska praksa vjernika SPC ostaće isti kao i do sad.

Njihova prava potvrđuje sam Zakon: Sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja podrazumijeva pravo svakog da, postupajući po sopstvenoj savjesti, sam ili u zajednici sa drugim, javno ili privatno ispoljava vjeru ili uvjerenje molitvom, propovjedima, običajima, obredom ili na drugi način, pravo da prihvati ili promijeni vjeru ili uvjerenje, slobodu da učestvuje u vjerskoj pouci i nastavi, ili pouci odnosno nastavi koji odgovaraju nečijem uvjerenju, kao i pravo da njeguje i razvija vjersku tradiciju ili tradiciju u skladu sa nečijim uvjerenjem (član 4).

Nažalost, nalazimo se u vremenu vladavine „lažnih vijesti“. Pojedini mediji, instruirani sebičnim interesima određenih političkih krugova, manipulišu i zloupotrebljavaju vjerska osjećanja pravoslavnih građana. Tako se plasiraju vijesti da će neko „izbaciti“ vjernike ili sveštenike iz hramova, da će Crna Gora biti „pokatoličena“, da SPC neće moći da se registruje pod svojim imenom i tako dalje…

Dok tabloidi svakodnevno zastrašuju građane, rijetki pojedinci koji su pročitali zakon znaju da upravo on zabranjuje sve „progone“ i „pogrome“ koji se najavljuju na naslovnicama, a članom 58 propisuje se novčana kazna, u iznosu do 20.000 eura, za pravno lice koje sprečava nekoga da učestvuje u ispoljavanju vjeroispovijesti ili onemogući drugo lice da zbog pripadnosti ili nepripadnosti vjerskoj zajednici koristi prava koja mu pripadaju po zakonu.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti ni u jednom članu ne nalaže „oduzimanje“ imovine Srpske pravoslavne crkve, već samo propisuje da je državno vlasništvo ona sakralna kulturna baština za koju ne postoje dokazi o pravu svojine. Dakle, ukoliko je SPC zakonski vlasnik određenog objekta, i ukoliko su zakoni i dokazi na njenoj strani, onda nema razloga za negodovanje. Kao što je to ranije jasno saopštila Vlada Crne Gore, ako neka vjerska zajednica raspolaže dokazima da je na osnovu nekad ili danas važećih propisa postala vlasnik neke imovine, država će to priznati i poštovati. Niko neće osporiti vlasništvo SPC nad, recimo, Sabornim hramom Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, Sabornim hramom Svetog Jovana Vladimira u Baru ili Hramom Svetog Velikomučenika Georgija u Pljevljima.

Takođe, SPC na raspolaganju ima čak šest nivoa pravne zaštite, uključujući i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu. Podsjetimo, sud u Strazburu je 2012. godine odbacio tužbu SPC o crkvenoj imovini u Crnoj Gori. Takođe, isti sud je nedavno odbio zahtjev da se Crnoj Gori zabrani sprovođenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti do donošenja odluke Ustavnog suda ili do zaključenja temeljnog ugovora.

Uostalom, vjerovatno najpoznatija crkva na svijetu, katedrala Notr Dam u Parizu, u vlasništvu je države Francuske. Niko u Francuskoj ni ne pomišlja da se ovaj istorijski hram pokloni instituciji koja pripada nekoj drugoj državi.

Mislim da jeste trenutak da „stanemo na loptu“ i prisjetimo se svih činjenica koje sam maločas pomenuo. I da se manemo onoga što nam serviraju pojedini tabloidi i portali iz Crne Gore i van nje.

Nažalost, moć medijskog spina ponekad nadjača glas zdravog razuma.

Moramo razlikovati iskrene pravoslavne vjernike od onih koji na njima zarađuju i koriste njihova osjećanja za ostvarenje finansijskih i političkih interesa. Smatram da pravi vjernik ne pristaje da između Boga i njega stoje posrednici poput vladike Kačavende, Pahomija, Filareta ili milionski biznis kome pripadaju. Ne pristaju da se kao „veliki vjernici“ reklamiraju oni koji krše sve Božje zapovijesti. Tetovaža manastira na ruci i zlatni krst oko vrata nijesu sertifikati o istinskoj vjeri.

Takođe, pravi vjernici ne pristaju da ih predstavljaju oni crkveno-politički krugovi koji su blagosiljali tenkove, odlikovali Šešelja, kanonizovali ratne zločince, tjerali princa Nikolu iz Cetinjskog manastira, a crnogorsku naciju proglasili za „kopile“ i „zlo“.

Ovakvi „duhovnici“ najbolje se „uklapaju“ u stihove velikog srpskog pjesnika, Đure Jakšića, koji u pjesmi „Kaluđeri“ kaže: Slušo sam vas kad kunete / Svoje stado, svoje verne, / I kad tajni prizovete, / Licemerni, licemerne!

Bez obzira na svu negativnu kampanju kojoj smo izloženi, siguran sam da dolaze dani u kojima će se pravoslavno biće Crne Gore ujediniti oko opšteljudskih vrijednosti i u kome će sadašnje podjele konačno postati dio prevaziđene prošlosti.

VARGA ZA RCG

Svijet mora da osudi zastarjeli kolonijalizam i Zapad bi trebalo više i odlučnije da reaguje, poručio je kolumnista, novinar i nezavisni analitičar Boris Varga u intervjuu za Radio Crne Gore.

Aktuelnu situaciju i odnos Srbije prema Crnoj Gori poredi sa odnosom Rusije i Ukrajine. Skoro po istom modelu, radeći dugo za BBC, objašnjava Varga, primijetio je koliko sličnosti i analogije sve ono što je vidio na Istoku ima i na Balkanu. 

„Ono što radi Rusija na jedan imperijalistički način: negira identitet Ukrajincima i spriječava zaokruživanje i konsolidovanje ukrajinske države i demokratije, spriječava ukrajinsko učlanjenje u NATO i Evropsku uniju, negira i omalovažava postojanje ukrajinskog jezika, gotovo po istom konceptu mi imamo pritisak iz Beograda na Podgoricu koji nije uvijek bio isti, ali možemo da kažemo u jednom univerzalnom modelu gdje se, takođe, negira crnogorski identitet, omalovažava se crnogorska državnost i negira se crnogorski jezik”, ističe Varga.

Ukazivajući na sličnost Crne Gore i Ukrajine, sagovornik Radija CG podsjeća, da se u Ukrajini problem sa crkvom odigrao tako da su Ukrajinci uspjeli da se izbore za svoju crkvu.

Zastarijeli kolonijalizam, ne smije da postoji, ni u Ukrajini ni u Crnoj Gori

Varga dalje pojašnjava da u odnosu Srbije i Crne Gore nije u pitanju imperijalizam, jer je, kako je kazao, Srbija i suviše mala, već je riječ o jednom ekspanzionizmu političkom i institucionalnom, a ne duhovnom, u kome Srbija preko crkve pravi politički pritisak na Crnu Goru, njeno društvo i na učlanjenje u EU.

„Ne može više Srbija da čini pritisak na učlanjenje u NATO, ali može na neki način da pruža podršku, kao što smo vidjeli u slučaju pokušaja državnog udara, na razne načine, možda ne direktnu podršku, ali svi ti ljudi koji su učestvovali pa čak i državni službenici iz struktura sile došli su iz Srbije. Tu smo vidjeli veze Srbije i Rusije. Analogija ogromna postoji i tu analogiju treba pratiti. Mislim da ono što treba da osudi svijet, ne samo region, je taj zastarijeli kolonijalizam, jer on više ne smije da postoji, niti u Ukrajini niti u Crnoj Gori. I Zapad bi trebalo odlučnije da reaguje”, naveo je Varga.

Varga ističe da srpsko društvo nije naučilo lekciju devedesetih.

„Šta više imamo jednu reviziju istorije. Stuktura koja je sada na vlasti u Srbiji pokušava da na neki način napravi istorijski spoj od Drugog svjetskog rata preko ratova devedesetih sve do sad, da napravi jedan kontinuitet, da revidira posebno fašističke i nacističke pokrete II svjetskog rata, nacionalističke agresije koje je činila u Hrvatskoj, a posebno u Bosni, kao što je genocid. Negira se genocid, negiraju se zločini na Kosovu. To nesuočavanje sa prošlošću mislim da će Srbiju politički koštati”.

Zapad i Evropa su, tvrdi Varga, dok se revitalizuje ideja velikosrpstva, opsjednuti sobom. Zatvaraju oči na sve ono što se dešava u Srbiji.
Mišljenja je Varga da Srbija ne može civilizacijski da se pomjeri ne samo prema Evropi već i prema budućnosti.

„Ono što smo vidjeli, divljanje u Beogradu, paljenje zastave, to je recept koji smo mi gledali devedesetih, a posljednji put, kada je Kosovo proglasilo nezavisnost”, ističe sagovornik Radija CG.

Dodaje da to nije stihijski već orkestrirani čin koji će se sigurno ponavljati.

„Ono što je za svaku osudu u Srbiji jeste obračunavanje sa Crnom Gorom, koja je krenula svojim putem, evropskim putem, kojim bi trebalo da ide i Srbija i tu se, zapravo, otvara sumnja da li Srbija želi evropski put?“, poručuje Varga.
Siguran je Varga da izvinjenje od Srbije Crna Gora neće dobiti, jer bi se to tretiralo kao politički poraz u Srbiji u kojoj postoji samo jedan diskurs, a to je nacionalizam.

U razgovoru sa dr Borisom Vargom osvrnuli smo se i na retoriku koja dolazi iz Srbije akcentujući jednu press konferenciju na kojoj je predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, uvrijedio ne samo zvaničnike Crne Gore, već i ambasadu SAD-a u našoj državi.

Sagovornik Radija CG smatra da se ne može govoriti ni o kakvom diplomatskom nivou.

„Mediji u Srbiji su to prećutali i nije bila adekvatna reakcija sa Zapada i mislim da Zapad ponovo pravi grešku koju je pravio devedesetih, da ne reaguje, ne mogu da kažem kao mi Apelom 88, ali da iz predostrožnosti zaustave neke stvari na vrijeme. Mislim da je Vučić tu u prednosti, jer je u Srbiji izražen sistem stabilokratije u kojem je dozvoljeno da lider i cijela izvršna vlast rade šta hoće. Amerika je pojačala svoje aktivnosti na Kosovu i mora da uradi isto sa Crnom Goru, ali i da upozori režim u Srbiji”, poručuje Varga.

Đukanović najdugotrajniji i najsposobniji demokratski lider 

Na pitanje da li predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović vodi mudru politiku, Varga je apostrofirao.

„Mislim da je Milo Đukanović najdugotrajniji i na određeni način najsposobniji i najkontroverzniji demokratski lider te da je Crna Gora zato uspjela da se izvuče iz velikosrpske šape, ali da nije te velikosrpske ideje ni Crna Gora ne bi mogla tako brzo da napreduje. Crna Gora je sada lider evropskih integracija i država članica NATO. Đukanović je znao da iskoristi velikosrpsku ideju zarad stvaranja države, crnogorske, moderne države i mislim da je i u ovom slučaju sa crkvom tačno znao kada treba da se donese Zakon… Možda je ovo posljednje pitanje kojim treba da pomogne emancipaciji Crne Gore”, ističe Varga.

Komentarisao je Varga i pitanje medijske propagande u Srbiji.

Smatra da se radi o namjernoj medijskoj propagandi i da je sada najlošije stanje medija u Srbiji. Ne vjeruje da će medijska propaganda iz Srbije prema Crnoj Gori stati.

„Biću slobodan da kažem da su mediji u Srbiji priželjkivali neke sukobe, pa ako se nije uspjelo 2016. sa državnim udarom, možda je sad trenutak da se destabilizuje vlasti”, zaključio je Varga.

Potreban je mir i dobri odnosi u regionu, ali i suoačavanje sa prošlošću, bez toga velikosrpska ideja i dalje će biti živa. To je neophodno, zaključuje Varga, kako bi region mogao ući u Evropsku uniju.

Sanja Ćosović, Radio Crne Gore

Boris Varga je novinar, publicista i nezavisni analitičar. Magistrirao je međunarodno novinarstvo na Lavovskom nacionalnom univerzitetu u Ukrajini i doktorirao savremene političke sisteme na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. U novinarstvu i nauci bavi se uglavnom međunarodnim temama, uža specijalnost- tranzicija i demokratizacija bivših komunističkih republika.