OMAŽ AUSTRIJSKOM PJESNIKU

Poetsko veče posvećeno jednom od najvećih austro-njemačkih pisaca Rajner Marija Rilke održano je večeras na Cetinju u organizaciji Narodne biblioteke i čitaonice “Njegoš” i ambasade Austrije u Crnoj Gori . O životu i stvaralaštvu jednog od najvećih evropskih pjesnika govorili su konzulka Austrije u Crnoj Gori i zamjenica šefa dipomatske misije Ute Friessner, književnik i publicista Božidar Proročić i profesor književnosti Veljko Đukanović.

“Život i poezija Rilkea bila inspiracija za brojne, umjetnike, glumce, slikare sportiste. I danas posle toliko godina njegova poetska zvijezda blista na plavom nebu Evrope”, kazala je Ute Friessner.

Posebno je istakla da joj je posebno zadovoljstvo što najstarija biblioteka u Crnoj Gori je napravila tako divan omaž Rilkeu.

“Svoj život Rilke je poistovjetio sa pjesništvom. Za njega je pjesma svijet, a zadatak pjesnika je da uranja i stapa se sa svijetom. Na taj način Rilke pravi identifikaciju između pjesme i postojana. U ‘Sonetima Orfeju’ kaže: Pjesma je postojanje. Za njega je poezija zaista i bila jedini oblik postojanja, neprekidno je pisao i objavljivao, počev od svoje petnaeste godine. Za drugu vrstu rada nije znao. Sa ovakvim odnosom prema poeziji ne moramo se složiti, ali Rilke živi svoje poimanje umjetnosti i u tom kontekstu nema potrebe išta mu zamijerati. Stičući sve veća životna iskustva, njegova poezija će se razvijati”, kazao je Božidar Proročić.

Veljko Đukanović je kazao da svijet koji Rilke opisuje nije onakav kakav izleda i kakav jeste u stvarnosti,nego onakav kako ga pojedinac doživljava. Pojedinac je, kako je naveo, ogledalo svijeta, pa otuda ne čudi što pjesnik u svijetu vidi patnju, trpljenje i gnjev jer su to pratioci njegovoglirskog subjekta.

“U X elegiji pjesnik odgovara na pitanje što se obično može naći kod ljudi: „Kod ljudi ćeš ponekad / naći komad brušene iskonske patnje, ili / istarog vulkana, u zguru skamenjen gnjev“… „Bisere / patnje i tanane velovetrpljenja“. Ovo su bili njegovi stihovi a sara ću pročitati odlomak iz Rilkeovogpisma mladom pjesniku u kojem govori o svijetu i životu: „Svoj život moramozamišljati i primati široko, kojiko god možemo; sve, pa i nečuveno, mora u njemuda bude moguće. To je u osnovi jedina hrabrost koja se od nas traži; biti hrabar zabnajneobičnije, najčudnije što nas može zadesiti na našem životnom putu. Nemamorazloge da gajimo nepovjerenje prema našem svijetu, jer taj svijet nije protiv nas.Ako u njemu ima užasa, to jenaš užas, ako ima ponora, ti ponori pripadaju nama,ako ima opasnosti, onda moramo pokušati da ih zavolimo“. Pa i samu sreću nemožemo tražiti van sebe, možemo je jedino naći onda kad je u sebi preobrazimo”, istakao je Đukanović.

Noć posvećenu Rilkeu upotpunili su đaci osnovne škole Lovćenski partitanski odred – recitator Vasilije Đukanović, na violini Iva Vučković i gitarska pratnja Aleksa Pravilović. Učenice osnovne škole ,,Njegoš” Elena Ratković i Anastasija Marković su recitovale Rilkeove stihove. Takođe, akademik i prevodioaca za njemački jezik Sretena Vujovića govorio je stihove velikog Nobelovca Njemačke Hesea.