Za Holivud je 2019. bila prilicno anemicna, ali se nada mogla pronaci na najmracnijim mjestima – na nasilnom paganskom festivalu, u iskrivljenim dubinama svijeta sa druge strane ogledala i na krsevitim obalama udaljenog svetionika iz 19. vijeka.

Tri najuzbudljivija i najuspjesnija izdanja niskog ili srednjeg budzeta djela su povezivana sa horor zanrom i na debiju su prestravila Sandens festival prije nego sto su pocela da osvajaju bioskope.

“Midsommar”, “Us” i “The Lighthouse” filmovi su koje su distribuirale dvije razlicite kompanije, sa razlicitim strategijama, u drugacijim dobima godine, ali sva tri potpisuju talenti cije kreativne vizije podrazumijevaju kompletnu umjetnicku kontrolu koju moderni Holivud rijetko dozvoljava. Cinjenica koja se posebno izdvaja je da su sva tri filma radili reditelji koji su bili ujedno i scenaristi, a kojima je dodatno samopouzdanje donio zanr koji ih je prvobitno i proslavio.

Horor zanr ima elasticne granice koje definise sve ono sto marketing timovi uspiju da ubace pod njegov siroki kisobran, a jos odavno se pokazao kao pouzdano sredstvo za upumpavanje zivahnosti u bioskope. Ti filmovi su uglavnom jeftini, obozavatelji posveceni, a kolektivni dozivljaj primalan. Ipak, u vremenu koje je prema rijecima Martina Skorsezea brutalno i negostoljubivo prema umjetnosti i svakome ko sanja da pravi filmove niko ne moze garantovati novoj generaciji autora da ce im horor debiji, koliko god voljeni i profitabilni bili, omoguciti da naprave karijeru. Sa slicnom dilemom suocavaju se glumci koji igraju superheroje – jednom kad iskocis sa precizno nacrtane ti putanje svi uspjesi iz proslosti postaju irelevantni.

I pored toga Ari Aster, Robert Egers i Dzordan Pil su uspjeli na svoj nacin da iskoriste horor kao trojanskog konja kako bi publiku iznenadili cudesnim djelima. Ako filmska industrija zeli da prezivi u ovakvom stanju u kakvom je sad, prema misljenju magazina “IndieWire”, morace da ovakve umjetnike prepozna i podrzi na svaki moguci nacin.
Nije problem samo u tome sto je horor ogranicavajuci zanr, vec i to sto se filmadzije mogu osjecati ogranicenim na njega.

“Da ‘The LIghthouse’ nije zanrovski film tesko bi dobio novac za produkciju – Na papiru ‘Midsommar’ i ‘Us’ su izgledali kao flmovi koji mogu da zarade, a ‘The Lighthouse’ bas i nije”, kazao je Egers par mjeeci prije nego sto je njegovo ostvarenje zaradilo vise od sedam miliona dolara tokom svojih prvih 18 dana prikazivanja.

Produkcijska kompanija koja je radila i horor hit “The Witch”, RT Featerus je prvobitno preuzela projekat, ali ga je finansirao Regency Enterprises uz distribuciju A24.

“Svi oni su mi dali nevjerovatnu slobodu. Bio sam privilegovan i sokiran sto sam uopste uspio to da napravim. Naravno, zbog uspjeha filma ‘The Witch’ su ljudi bili zainteresovani za saradnju sa mnom”, dodaje Egers.

Ali “The Witch” i “The Lighthouse” nisu nimalo slicni, a Egersu je blizi srcu ovaj drugi.
“Bio sam ponosan na ‘The Witch’ jer je to moj prvi film, ali sam van toga bio razocaran. Da sam ga gledao kao neko ko je platio kartu u bioskopu, ne bi mi se svidio. ‘The Lighthouse’ je blizi mojoj originalnoj viziji”, istice reditelj.

Jos jedna bitna razlika na koju je ukazao je to da ne pripadaju istom zanru. On kaze da razumije zasto neki ljudi smatraju da “The Witch” nije horor film, ali on smatra da jeste, za razliku od “The Lighthouse”.

“To je zanrovska stvar koja se igra sa mnogim karakteristikama horora, ali sigurno da taj film nije strasan. Ova deliricna prica o dva cuvara svetionika iz 19. vijeka vise me podsjeca na neku dramu Harolda Pintera”, objasnjava on.

Horor ili ne, Egers je znao da “The Lighthouse” mora publici obecati uzbudenja kako bi privukao siru masu, morao je da evocira sve ono sto se ljudima svidjelo kod njegovog proslog filma, dok im usput otkriva nesto sasvim novo.

“Pokusavali smo da nademo taj balans i zeljeli smo da ljudi shvate da je smijesan. Ali film je sniman u crno-bijeloj tehnici i tu vec postoji odredena barijera. Onda pocnu da se postavljaju pitanja na koji nacin film moze biti komercijalniji, mozemo li ubaciti tu neka stvorenja… Postao sam svjestan toga, cak i kad pisem, razmisljam kako da napisem nesto sto ne otkriva sve, a opet nudi dovoljno interesantnih scena koje mozes da ubacis u trejler. Ako ‘The Lighthouse’ nekako zaradi novac, to ce biti zahvaljujuci A24 marketingu”, kazao je Egers.

I pored toga sto reditelj sad ima dva filma od kojih se to nije ocekivalo, a koji su bili uspjesni i komercijalno i kod kritike, Egers ce morati da se suoci sa jos vecim izazovima kako njegov budzet bude rastao, a on se udaljavao od zanra koji ga je stavio na mapu.

“Necu da pravim glupe skupe filmove, radije cu da odaberem manji projekat nad kojim cu imati vecu kontrolu. ‘The Lighthouse’ je opskurniji od ‘The Witch’, ali namjera iza njega je bila da napravim nesto sto je vise mejnstrim sa namlo vise novca, a da opet ostanem svoj”, naglasava on.

A biti svoj za Egersa ne znaci nuzno da radi striktno horor fimove. On kaze da voli da ih gleda, ali da nije pretjerano zainteresovan za taj zanr.

“Najvise me interesuje proslost – atmosfera i vremenski period su stvari koje prvo odredim kad pisem, i mislim da ce tako i ostati”, kazao je reditelj oji je u meduvremenu poceo da trazi glumce za svoju vikinsku dramu koju priprema, a koja nosi naziv “The Northman”.

Aster, koji priznaje da mu vjerovatno ne bi bilo dozvoljeno da izgradi cijelo selo kraj Budimpeste da je radio romanticnu komediju, isto tako horor zanr vidi kao sredstvo koje ce ga dovesti do cilja.

“Ono sto mene zanima je stvaranje svjetova. To je ono sto sam oduvijek zelio da radim. Napisao sam mnogo raznih scenarija prije nego sto sam napravio ‘Hereditary’, koji sam napisao strateski jer sam znao da nisam napisao jeftine filmove. Estetika mi je takode bitna. A razmisljajuci o hororu pomislio sam da bih uz malo srece mogao da u tom zanru radim sto zelim. I posrecilo mi se”, objasnio je Aster na promociji njegovog aktuelnog filma “Midsommar”.

Uspjeh njegovog debija “Hereditary” omogucio mu je rad na ovom projektu koji je napisan mnogo prije nego sto je postao poznato ime medu ljubiteljima horora.

“‘Midsommar’ je prvi scenario koji sam napisao po narudzbi. Bio sam spreman da taj projekat prepustim nekome drugome, ali sam shvatio da bih mogao da film o raskidu kakav sam oduvijek zelio da napravim iskombinujem sa folk horor zanrom. To je jedina stvar koju sam imao u ladici poslije filma ‘Hereditary’, a da je flertovala sa hororm. Mada ja na tu pricu vise gledam kao na bajku, nego horor”, objasnjava on.

I pored ritualnog terora koji se u njemu sprovodi nad umisljenim americkim turistima, “Midsommar” je ocigledno film koji koristi horor elemente kao sredstvo za ispunjenje cilja.

Prica o tuznoj mladoj zeni koju igra Florens Pu, koja se prikljucjuje njenom partneru (Dzek Rejnor) i njegovoj ekipi sa koledza na putovanju u izolovano svedsko selo gdje se odvija misteriozni paganski ritual nije toliko posvecena plasenju publike, koliko izvrtanju svog smrcu opterecenog okvira u storiju o ponovnom rodenju.

Aster je znao da preuzima odredeni rizik kad je odlucio da se vrati svojim “korijenima”, znao je da bi “Midsommar” dalje mogao da ga zacementira kao nekoga ko samo pravi bolne filmove o smrti. Ali nakon deset godina uspostavljanja statusa nekoga ciji rad sad ljudi sa uzbudenjem prate, bio je spreman da se upusti u to.

“‘Hereditary’ je ucinio da shvatim da u ovom zanru postoji nesto sto inspirise ljude da se ujedine u nesto poput plemena. Ali u tom zanru te cesto ocjenjuju na osnovu toga koliko si vragolast. Fora je u tome sto ja nisam zelio da ostanem u tim okvirima, iako sam na to nacelno pristajao. ‘Midsommar’ prati putanju folk horor price na mnogo nacina, toliko da moze i da iritira neke ljude, ali ja sam prije svega bio zainteresovan za vezu izmedu tih dvoje ljudi”, objasnjava reditelj.

Tako se ovi tzv. horor autori mogu izvuci sa ubistvom, cak i ovom dobu kad Holivud nije bas spreman na rizike, ali moraju svoje oruzje kriti od publike. U tom smislu, “Midsommar” se moze dozivjeti kao mikrokosmos trzista na kojem su Aster i Egers natjerani da se snalaze, ostajuci u okviru zacrtanih linija kako bi kopali dublje ispod njih. Asterov naslov zaradio je 41 milion dolara sirom svijeta i uveliko prosirio njegovu bazu fanova.

Naravno, ta taktika trojanskog konja nije nista novo u horor tradiciji, jos od vajmarske kinematografije do Dzordza Romera, malo koji zanr je tako uspjesno privlacio publiku i tjerao je da spusti gard kako bi bila ranjivija. To je strategija koju je Dzordan Pil tako uspjesno iskoristio sa “Get Out”, kulturoloski i komercijalno seizmickim dogadajem cija kemp premisa je otkrila zlokobnost “postrasne Amerike”. “Get OUt” je otkrio americke grijehe na nacin na koji nijedan “obican” film ne bi mogao.

Uraden sa budzetom od samo cetiri i po miliona dolara, zaradivsi preko 255 miliona i nominaciju za Oskara za najbolji film, Pil je postigao sve sto je zelio.

“Ja sam toliki ludak za hororom da mi je konfuzija oko zanra ‘Get Outa’ pomalo slomila srce. Htio sam da napravim horor film, a to na neki nacin i nije horor film”, kazace Pil za “Rolling Stone”.

Njegov sljedeci film “Us” ima jasnije karakteristike zanra, scena upada u kucu ne ostavlja puno prostora za dilemu, ali jos ubjedljivije koristi tu pricu kako bi ukazao na drustvene probleme. Koristeci ogledala koja tjeraju publiku da vidi svoj iskrivljeni odraz “Us” je izokrenuo poznate vizuelne karakteristike horora (maskirani napadaci, jezivi glasovi, krvavi sukobi) kako bi se uhvatio u kostac sa pitanjima klase i nevidenim posljedicama “americkog sna”.

Pil je napravio jos jedan originalan hit srednjeg budzeta koji se ne uklapa u standardnu holivudsku ponudu, koristeci svoj brend da pokaze ljudima nesto sto mozda drugacije ne bi bili u mogucnosti da vide. “Us” ne funkcionise tako dobro jer prevazilazi horor zanr, vec zato sto povezuje horor sa svim drugim oko sebe.

Svaki reditelj u usponu suocava se sa perverznom dilemom kad radi na svom drugom ostvarenju – da li da ponovi trik koji je prosli put bio uspjesan ili da napravi nesto sto ljudi ni ne znaju da zele da vide. Transgresivni geniji filmova kao sto su “The Lighthouse”, “Midsommar” i “Us” neodvojivi su od nacina na koji su njihovi autori koristili horor da zamrace razlike. A sto im vise finansijeri i distributeri budu dozvoljavali da rade tako, vise ce i industrija biti otvorena za originalne projekte.

“Mozete to zvati hororom ili kako god zelite. Ali od ‘Let the Right One In’ preko ‘The Witch’ do ‘Hereditary’, sve vise ljudi gleda ove filmove, publika je sve veca i to su ljudi koji ne prate samo taj zanr. U pitanju su ostvarenja koja su pristupacnija nego sto se na prvi pogled cini”, smatra Egers.

On kaze da sa uzbudenjem radi na sljedecem koraku ka buducnosti gdje ce filmadzije moci da se izraze kako god zele.

“Zelim da vidim vise cudnih, opskurnih stvari i da nastavim da razbijam trenutni vokabular koji vise nije u modi”, zakljucuje on.

Al Pacino i Roberto De Niro imaju caroban odnos, ocijenio je kultni reditelj Martin Skorseze, nekoliko dana pred izlazak njegovog posljednjeg filma “The Irishman”, gdje je legendarni glumacki duo na sceni.

“Ono sto se vidi na filmu to je odnos glumaca, kao i njihovo prijateljstvo koje traje 40 ili 45 godina”, rekao je Skorseze, ciji veoma ocekivani film o mafiji izlazi onlajn na Netfliksu 27. novembra.

Ostvarenje govori o bivsem mafijaskom ubici, kojeg igra De Niro, a koji razmislja o svom zivotu punom nasilju i odnosu prema nestalom bivsem lideru sindikata, kojeg igra Pacino.

Slavni glumacki duo igrao je u filmu “Kum, drugi dio” iz 1974. godine kao i u kultnom ostvarenju “Vrelina” iz 1995. godine.

“The Irishman” je deveti film Skorsezea sa De Nirom. Njih dvojica se poznaju od 16. godine i dugo su razmisljali o novom filmu.

“Ispostavilo se da smo u pravu. Sada imamo 75, 76 godina i razmisljamo sta smo uradili u zivotu i sta je trebalo da uradimo. To je bio dobar trenutak da se osvrnemo na nase zivote 60-ih i 70-ih godina, na Holivud, na kinematografiju…”, rekao je reditelj.

Film traje tri i po sata i kostao je 160 miliona dolara. Vec se prikazuje u nekim bioskopima a pominje se kao jedan od favorita za Oskara.

Skorseze (76) osam puta je nominovan za Oskara u kategoriji najbolje rezije. Oskara je osvojio 2007. godine za film “Dvostruka igra” (The Departed).

Srpski ministar zdravlja, Zlatibor Loncar, rekao je da predsjednik Srbije Aleksandar Vucic ima hronicne, manje probleme sa srcem, ali da je u petak doslo do ozbiljnog pogorsanja njegovog zdravstvenog stanja, kada je odlucio da se obrati ljekarima VMA.

Loncar je za Tanjug rekao da je po prijemu na VMA procijenjeno da je predsjednik Srbije zivotno ugrozen.

U toj zdravstvenoj ustanovi su medicinski timovi momentalno sproveli sve neophodne mjere za saniranje ovako ozbiljnog stanja, a Vucic je, prema rijecima Loncara, dobro odreagovao na terapiju koja mu je prepisana.

Ipak, strucni timovi VMA su predsjedniku Srbije preporucili da u narednom periodu smanji svoje redovne aktivnosti kako bi se u potpunosti oporavio od pogorsanja zdravstvenog stanja do kog je doslo u petak.

“Koristim ovu priliku da licno zahvalim medicinskim timovima VMA, koji su jos jednom pokazali svoju strucnost i profesionalizam”, rekao je Loncar, dodajuci da su vrhunski ljekari i sestre potvrda snage jedne drzave.

I Vucic je zahvalio radnicima Vojnomedicinske akademije. Porucio je da ce od ponedjeljka biti “u puno radnom pogonu”.

Fudbaler Barselone, Ivan Rakitic, spreman je da razmotri moguci prelazak u redove Milana u januaru, tvrdi Kalco Merkato.

Hrvatski fudbaler bi, ipak, ocekivao da i u italijanskom klubu zaraduje 7,8 miliona po sezoni, koliko iznosi njegova plata u Kataloniji. Taj uslov bi, kako se navodi, mogao predstavljati problem za sportskog direktora Milana, Zvonimira Bobana.

Barselona bi takode zahtijevala 35 miliona eura za Rakitica, koji je nastupio u svega sedam ligaskih utakmica ove sezone i ne krije nezadovoljstvo zbog manjka minutaze.

U idealnom scenariju, Milan bi zelio da Hrvata dovede na pozajmicu sa pravom otkupa na kraju godine.

Inter, Juventus i Mancester junajted su klubovi koji su se takode dovodili u vezu sa veznim fudbalerom Barselone.

Do 2050. godine svijet ce imati jednu valutu, istopolni odnosi nece vise biti tabu, na Arktiku skoro da i nece biti leda, roboti ce imati emocije kao i ljudi, pojavice se nove religije, bebe ce dobijati identifikacione cipove i jos mnogo toga predvidaju futurolozi na internet stranici “Kasperskog”.

Svi koje zanima kako ce izgledati buducnost za 10, 20 ili 30 godina mogu uci na interaktivnu stranicu kompanije “Kasperski lab” na kojoj mogu da istraze razlicita predvidanja kako ce tada izgledati svijet. Rijec je o interaktivnom projektu “Zemlja 2050” na kojem futurolozi, naucnici i korisnici interneta iz svih krajeva svijeta predvidaju buducnost.

Do 2033. godine 47 odsto ljudskih poslova mogli bi preuzeti roboti. Robotizacija ce uticati na ekonomiju na svim nivoima, a ljudi ce biti oslobodeni najzahtjevnijih, monotonih zadataka.

Jedno od predvidanja jeste i da ce egzoskeleti povecati fizicke sposobnosti ljudi, od svakodnevnog zivota u kome ce se invalidi moci kretati bez pomoci invalidskih kolica, pa sve do istrazivanja svemira i odbrane, posto ce vojnici u “mehanickim odijelima” biti prakticno neunistivi.

Do 2050. godine pojavice se i prva svjetska opsta vjestacka inteligencija.

Napredak u kvantnim komjuterima omogucice robotima da u potpunosti rekonstruisu svijet oko sebe i da imaju emocije, ambicije, motivaciju, logiku…

Do sredine vijeka napredovace i sposobnost pamcenja svega, kao i nevjerovatna brzina ucenja novih stvari koja ce postati uobicajena. Djeca ce biti opremljena najnovijim implantatima za povecanje memorije koji ce pomagati u ucenju.

Ostecenja mozga zbog povrede glave moci ce se lijeciti, kao i gubitak pamcenja…

Predvida se i da ce do 2050. godine svijet pokretati samo jedna valuta, a ljudima ce trebati identifikacioni cip kako bi je koristili. Svima ce biti dodijeljen implantat vec pri rodenju, navode futurolozi. Bez cipa nece biti moguce nista kupiti ili prodati.

Postoje predvidanja i da ce doci do sirenja novih religija, a njihovi sljedbenici postovace vjestacke i inteligentne “bozanske entitete”.

Globalno zagrijavanje bice nastavljeno i Sjeverni pol ce se toliko istopiti da tokom ljeta na Arktiku gotovo i nece biti leda. To ce otvoriti mogucnosti za plovidbu ratnih i trgovackih brodova, pa cak i za stvaranje arktickih odmaralista.

Do 2050. godine istopolna ljubav i seksualnost bice rasprostranjeni i prihvaceni. Tabui oko istopolnih odnosa ce nestati, te ce mnogo ljudi imati takve medusobne relacije, makar i samo privremeno ili eksperimentalno – jedno je od predvidanja na interaktivnoj stranici “Kasperski lab”.

• Futurologija
• Kaspersky