DAMJANOVIĆ OCIJENIO

Dijalog o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti između Vlade i Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) treba da bude ključni dio širokog društvenog i političkog dijaloga na koji premijer Duško Marković poziva društvene i političke aktere u Crnoj Gori, smatra nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović.

Marković je početkom mjeseca uputio relevantnim političkim i društvenim činiocima poziv na dijalog o svim pitanjima koji će, kako je rekao, pomoći da se prevaziđu podjele i nađe zajednički imenitelj u interesu građana i evropske perspektive države.

Damjanović je, u odgovoru Markoviću, naveo da dijeli stavove o tome da članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji, i proces pregovora o tom članstvu, prevazilaze dnevno-političke interese, kao i da je politički konsenzus i kompromis neophodan uslov stabilnosti i bezbjednosti zemlje, što je u interesu svih građana Crne Gore. 

„Dijeleći odgovornost, u mjeri našeg političkog uticaja, za situaciju u kojoj se danas nalazi naše društvo, pretpostavljam da se slažete oko ocjene da postoji evidentna institucionalna kriza u ključnim institucijama sistema, između ostalih, i u onim koje su direktno odgovorne za realizaciju demokratskog izbornog procesa po međunarodnim standardima“, naveo je Damjanović. 

O toj krizi, kako je kazao, najbolje govore činjenice da „u ovom trenutku imamo svojevrsno vd stanje u institucijama poput Ustavnog suda, Sudskog savjeta, Državnog tužilaštva, Državne izborne komisije i Agencije za sprečavanje korupcije“. 

Damjanović je podsjetio i na činjenicu da je izborna godina, a da nije usvojen novi izborni zakon koji bi uvažio, između ostalog, i preporuke i sugestije OEBS/ODIR-a, kao i da još ne postoji model, odnosno način kako bi se primijenilo i sprovelo izborno i prateće zakonodavstvo.

Jasno je, naglasio je on, da je način izlaska iz sadašnje institucionalne, političke, pa i društvene krize, širok, iskren, ozbiljan, sveobuhvatan dijalog i kompromis o tim, i svim drugim pitanjima i problemima koja opterećuju crnogorsko društvo.

„Uz sve navedene izazove i probleme, pred Crnom Gorom je trenutno najveći izazov zaustavljanje ozbiljnih društvenih podjela, kojih je u Crnoj Gori uvijek bilo, a koje su posljednjih mjeseci i nedjelja posebno produbljene usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti“, istakao je Damjanović.

Prema njegovim riječima, te podjele, koje su posljedica, kako suštinskih odredbi Zakona koje su protivne brojnim ustavnim načelima, tako i načina na koji je tekla procedura predlaganja i usvajanja Zakona, bez širokog, inkluzivnog i sveobuhvatnog dijaloga, ugrožavaju, između ostalog, upravo i evropsku perspektivu države.

„Upravo dijalog oko rješavanja pitanja Zakona između Vlade i MCP i eparhija Srpske pravoslavne crkve (SPC) treba da bude neizostavni, ključni dio širokog društvenog i političkog dijaloga na koji pozivate društvene i političke aktere. Uvjeren sam da i sami sagledavate da je bez tog dijaloga, ili mimo njega, svaki drugi pokušaj dijaloga parcijalan, sa veoma ograničenim dometima i ciljevima“, smatra Damjanović. 

Prema njegovim riječima, svaki iskreni dijalog uključuje i objektivno sagledavanje problema o kojem treba razgovarati.

„A a uvjeren sam da zajednički sagledavamo da je usvajanje navedenog Zakona, upravo prouzrokovalo probleme, koji se reflektuju u nezadovoljstvu ogromnog broja građana, prije svega pravoslavne vjeroispovijesti, koji su zabrinuti zbog posljedica koje isti izaziva ili može da izazove“, dodao je Damjanović. 

On smatra da je, upravo zbog toga, neophodno da Vlada, kroz ozbiljan dijalog, uvaži primjedbe i sugestije koje su u više navrata iznijeli predstavnici MCP i eparhija SPC, kao predstavnika kanonske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

„A koje se odnose na potrebu definisanja onakvih zakonskih rješenja koja će voditi pomirenju, prije svega unutar državotvornog naroda Crne Gore, kao i cjelokupnog crnogorskog društva, a ne kao što je to sada slučaj, stvaranjem novih raskola i produbljivanjem podjela u Crnoj Gori“, kazao je Damjanović.

On je rekao da želi da vjeruje da u Vladi, ali i među ostalim političkim i društvenim činiocima, postoje kapaciteti da se rješavanju kako navedenih problema, tako i brojnih drugih otvorenih pitanja, pristupi sa maksimalnim međusobnim uvažavanjem i spremnošću na kompromis.

NA POZIV IŠINGERA

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović otputovaće danas u Minhen, gdje će učestvovati na 56. Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji, na poziv predsjedavajućeg Volfganga Išingera.

Najznačajniji svjetski bezbjednosni forum okupiće i ove godine šefove država i vlada, ministre vanjskih poslova i odbrane, visoke predstavnike međunarodnih organizacija, civilnog sektora i medija, kao i eksperte iz raznih oblasti.

Predsjednik Đukanović učestvovaće na okruglom stolu o bezbjednosti Balkana i imati niz bilateralnih susreta.

Teme 56. Minhenske konferencije obuhvataće političke i bezbjednosne izazove sa kojima se suočavaju Evropa i međunarodna zajednica, sa ključnim akcentom na analizi evropskog projekta, odbrambene saradnje i liberalnog međunarodnog poretka u cjelini.

U delegaciji Crne Gore biće i ministar odbrane Predrag Bošković.

DEMOS SAOPŠTIO

Ozbiljan i odgovoran predsjednik države trebalo bi da bude inicijator i glavni akter javnog dijaloga o suštinskim pitanjima društva, ocijenjeno je danas iz Demosa.

Navode da je takva praksa u demokratskim društvima.

Iz Demosa kažu da bi doprinos predsjednika države klimi dijaloga i elementarnih normi demokratije bio odgovor “da li je uoči Nove godine na privatnom putu za Majami koristio državni avion”.

“Ako je predsjedniku države iz nekog razloga teško da uvaži pitanja javnosti – biće dovoljno da predsjednikov kabinet, makar i kratko odgovori na postavljeno javno pitanje”, rekli su iz Demosa.

Ako i dalje izostane odgovor, naveli su iz Demosa, “građanima će biti jasni razlozi”. 

“NEPREMOSTIVE RAZLIKE”

Član Predsjedništva i predsjednik Gradskog odbora u Podgorici Predrag Kalezić, podnio je ostavku na sve funkcije u partiji i pridružio se Demokratama. Razlog su, kako je naveo u pismu medijima, nepremostive razlike u viđenju budućnosti crnogorskog društva.

Kalezić je kazao da su u prethodnom periodu donošene veoma krupne i plodne odluke, te da su se stvorile razlike o smjeru u kom treba da ide Crna Gora.

“Odgovorne i važne odluke da se najprije kroz podršku građanima osnaži probuđena građanska svijest, te stalna potreba da se stavovima i činjenjem principijelno stavimo na stranu svakog građanina čija su prava ugrožena ili uskraćena, počele su među nama rađati jasan koncepcijski jaz i znakovite razlike u promišljanju smjera u kome treba da ide Crna Gora”, navodi se u saopštenju.

Objašnjava da su  političke razlike u viđenju budućeg političkog rada i djelovanja, a vezane za  budućnost našeg društva, postale nepremostive.

“U crnogorskom političkom prostoru stasala je nova plejada marljivih, vrijednih i politički pismenih ljudi. Pred generacijom mladih političkih djelatnika, dakako iskrenijom i neopijenom vlašću i klijentelizmom, je istorijska šansa da se izborimo za promjene za dobro svih. Neophodno je vratiti nadu da se politikom mogu baviti odvažni i odgovorni ljudi”, naveo je Kalezić.

Zato je odlučio da se priključi Demokratama.

“Moj put je očigledan: gradjanka Crna Gora, topla i po mjeri svih; slobodni i pošteni izbori; vladavina prava, prava svima i jednakost za sve; Evropa bez alternative i odmah; mir, umjerenost i poštovanje različitosti; Demokratska Crna Gora Alekse Bečića”, naveo je Kalezić.

Dodao je da građani treba da podrže one koji imaju hrabrosti i “koji bez zadrške žele da se ovi procesi završe na dobro svakog od nas”.

BEŠLIN ZA RCG

Istorijski posmatrano Ustav Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) i Ustav Kraljevine Crne Gore, ali i izvori iz Carigradske i Moskovske patrijašije, svjedoče da je u našoj državi postojala autokefalna crnogorska crkva, kazao je u intervjuu za Radio Crne Gore istoričar, Milivoj Bešlin. Dodaje da se i u Odluci o ujedinjenju crnogorska autokefalna crkva pominje kao subjekt koji će od 1920. činiti dio Srpske pravoslavne crkve.

“Dakle, apsolutno, istorijski posmatrano, nema spora da je Crna Gora imala autokefalnu crkvu i sve drugo što potencira njeno negiranje je istorijski falsifikat sa jasnom intencijom da se postignu nekakvi političko-ideološki ciljevi u savremenosti”, kazao je Bešlin.

Intencija Srpske pravoslavne crkve je i očuvanje monopola u Crnoj Gori, smatra Bešlin.

“SPC želi da bude jedina pravoslavna crkva u Crnoj Gori i da ima imunitet nad ustavno-pravnim poretkom države Crne Gore. Želja im je da sebe stave iznad zakona i to Mitropolija crnogorsko-primorska ne krije, to dokazuju i izjave mitropolita Amfilohija koji je u više navrata kazao da je crkva starija od države što je jedna tragikomična situacija”, dodao je Bešlin.

Objašnjavajući da je riječ o crkvi srpskog naroda i crkvi kao instituciji države Srbije, Bešlin smatra da “ako o tim stvarima govorimo otvoreno predstavnici Srpske pravoslavne crkve ne obraćaju se Crnogorcima, a ako im se i obrate onda je to posredno kroz uvrede, od toga, citiram velikodostojnike SPC, da je to nepostojeća nacija i kopile komunizma. Oni su time redukovali sebe kao poglavare samo dijela pravoslavnog naroda u Crnoj Gori i predstavljaju se kao institucija Srbije”.

SPC posljednja noga u vratima velikosrpskog projekta

Bešlin za Radio Crne Gore dodaje da je bitno uočiti model manipulacije Srpske pravoslavne crkve i da se o tome mora razgovarati na racionalan način. Pojašnjava da, osim što ne predstavlja sve pravoslavne vjernike u Crnoj Gori, Srpska pravoslavna crkva ne priznaje i ne prihvata crnogorske institucije i u tom smislu, prema njegovim riječima, SPC je posljednja noga u vratima velikosrpskog projekta.

„Iako je Srbija u ratovima devedesetih poražena- idejno nikada nije odustala od velikosrpske ideje i upravo po načinu ideološkog i političkog djelovanja i arondacije eparhija Srpske pravoslavne crkve vidite da je SPC posljednji čuvar vatre velikosrpskog projekta“, kazao je Bešlin.

SPC koristi Zakon da izvrši politički udar na Crnu Goru

Govoreći uporedno o zakonima koji uređuju vjerske slobode kod nas i u regionu Bešlin za Radio Crne Gore ističe kao relevantnu činjenicu da je Venecijanska komisija dala pozitivnu ocjenu. Politički i ideološki vođena Srpska pravoslavna crkva, smatra Bešlin, Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koristi kao povod da uzdrma i izvrši pritisak i politički udar na Crnu Goru.

Cetinjski manastir duhovna vertikala Crne Gore i Crnogoraca

Smatra da se vjerski objekti koji su i kulturna baština Crne Gore ne mogu svesti pod SPC.

„Šta je Cetinjski manastir? Kako njega možete da svedete na Srpsku pravoslavnu crkvu srpskog naroda u Crnoj Gori, a da ga izuzmete od onoga što je kontekst crnogorske istorije i kulture? Ja teško mogu da zamislim.. znate.. to bi bio jedan dobar povod da se ovaj Zakon donese… teško da mogu da zamislim veću sramotu u Crnoj Gori od one koja se dešavala devedesetih kada je mitropolit Amfilohije u Cetinjski manastir dovodio ratnog zločinca Arkana da čuva Cetinjski manastir od Cetinjana i Crnogoraca. E, znate, to je nivo sramote za Crnu Goru sa kojom će ona sad morati da se suoči. I sada SPC pokušava da taj manastir u kojem je rođena moderna Crna Gora oduzima Crnoj Gori kao državi i Crnogorcima kao narodu i da ga monopoliše i zadrži za sebe“, kazao je.

Cetinjski manastir i brojni drugi vjerski objekti moraju biti spomenici kulture Crne Gore, ustvrdio je Bešlin i kategorično dodao da, ma šta god pisalo, Cetinjski manastir je mjesto rođenja moderne države Crne Gore i on će uvijek biti spomenik crnogorske istorije i kulture.

Optimističan je Bešlin da je državni, kulturni i nacionalni identitet u Crnoj Gori danas dovoljno snažan i da su crnogorske institucije dovoljno stabilne te da je demokratsko društvo dovoljno zrelo da na pritiske iz Srbije pruži adekvatan otpor.

Bešlin se osvrnuo i na ulogu medija.

„Mediji moraju pokazati građanima o kakvim zakonskim rješenjima je riječ, moraju pokazati da se ne radi ni o kakvoj represiji ili nasilju i da nema govora o otimanju imovine.. Mediji se moraju odgovorno ponašati i pokazati da Zakon o slobodi vjeroispovijesti pokušava da na pravni način uredi vlasništvo vjerske imovine i ispravi jednu nepravilnost koja se, zaista, u kontinuitetu dešavala”, zaključio je Bešlin.

Radio Crne Gore, Sanja Ćosović

AUTORSKI TEKST

Crna Gora je sekularna država, zato je odgovor na sva pitanja koja dijele društvo, uvijek u dijalogu, a dijalog se vodi pod okriljem institucija države, naveo je u autorskom tekstu poslanik DPS-a Andrija Nikolić.

Umjesto da Mitropolija crnogorsko primorska Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori zbog nezadovoljstva sadržajem Zakona o slobodi vjeroispovijesti, podnese Ustavnom sudu incijativu za ocjenu ustavnosti tog zakona, njeni crkveni prvaci su, po svoj prilici, odabrali vaninsticuionalnu metodu pritiska na državu.

Ako se zna da se Mitropolija crnogorsko primorska, iako je to bila najavila, nije obratila Ustavnom sudu Crne Gore, a da je zahtijevala da to ne čini niko drugi, onda litije koje organizuju definitivno poprimaju karakter puzajućeg udara na državu i njene institucije. Cilj je skopčan sa politikom – ubijediti što više građana da o Crnoj Gori i njenim nacionalnim interesima, ne treba da odlučuje Crna Gora, već neka druga adresa, gdje se tradicionalno definišu zajednički interesi Srba u regionu. U suprotnom, postavlja se pitanje, da li bi Mitropoliji crnogorsko primorskoj SPC u Crnoj Gori, u ovom trenutku odgovarao scenario u kojem bi Ustavni sud, recimo, proglasio Zakon o slobodi vjeroispovijesti neustavnim. Šta bi nam tada sugerisala pozicija SPC u ustavno pravnom sistemu Crne Gore? Prvo, da je Mitropolija crnogorsko primorska SPC podnoseći žalbu Ustavnom sudu prihvatila ustavno pravni poredak Crne Gore i da se odriče samoproglašenog naddržavnog statusa. I drugo, to bi značilo da su crkveni velikodostojnici SPC zainteresovani za dijalog sa Vladom. Zato je i znakovito odugovlačenje najavljenog podnošenja inicijative o ustavnosti Zakona o slobodi vjeroispovijesti, odnosno upitno je da li će je Mitropolija crnogorsko primorska uopšte i predati Ustavnom sudu.

Žalba

Da li je zakon o slobodi vjeroispovijesti diskriminatorski, odnosno da li ugrožava neko od vjerskih prava i sloboda određenim grupama ili pojedincima, može da odluči jedino Ustavni sud, ali da bi Ustavni sud izašao sa stavom, potrebno je da se prethodno stvore uslovi, odnosno, da bude podnešena inicijativa za ocjenu ustavnosti. Istovremeno, skoro da je retoričko pitanje, koliko su realne šanse da jedan zakon, sa diskriminatorskim elementima dobije zeleno svjetlo Venecijanske komisije, u kojoj sjede pravni eksperti, svjetski stručnjaci iz oblasti ustavnog i međunarodnog javnog prava. Čak i da to zanemarimo, u slučaju da se pred crnogorskim sudovima povede postupak o ustavnosti Zakona o slobodi vjeroispovijesti, te da SPC u Crnoj Gori bude nezadovoljna odlukom crnogorskog suda, može da inicira postupak pred sudom za ljudska prava u Strazburu, koji bi imao zadnju riječ. Dakle, onaj ko vjeruje u snagu svojih argumenata, nema čega da se plaši.

Ustanak

Međutim, suština je u drugome. Prerano su se poradovali svi koji su mislili da su velikodržavni nacionalizmi na Balkanu rekli posljednju riječ. Frustracije velikosrpskog nacionalizma nagomilavane su od devedesetih, tačnije od poraza u ratovima za proširenje teritorija u Bosni, preko gubitka Kosova, do osamostaljenja Crne Gore. Danas su narasle, što bi rekao jedan od istaknutih velikosrpskih ideologa, do “najmasovnijeg ustanka pravoslavnih hrišćana”. Ne čudi onda što je sa pravnog, priča namjerno skliznula na politički teren, gdje dominira nacionalizam sa militantnim prizvukom. Zagovornici ideje “Velike Srbije” koji pozivaju na ustanak pravoslavnih Srba protiv pravoslavnih Crnogoraca, postojanje Crne Gore vezuju za kraj mandata aktuelne crnogorske vlasti, procijenivši da je sad odsudna i vjerovatno posljednja šansa da ostvare svoj san. Istu priliku vrebaju i čelni ljudi prosrpskog Demokratskog fronta, koji sebe vide kao visoko zaslužne za početak crkvenih protesta. U slučaju da vlast ne povuče “sporni” zakon, Andrija Mandić predlaže da svi koji učestvuju na litijama dođu u Podgoricu, i da se ne razilaze, dok zakon ne bude stavljen van snage. Ništa drugo do već viđeni poziv, da se vlast smijeni sa ulice.

Mošti

Zato ne čudi kad se u frontalnom propagandnom ratu protiv Crne Gore, koriste kombinovane metode psihološkog, vjerskog, političkog i medijskog pritiska i manipulacije. Jedna od njih je i parola “ne damo svetinje”. Slogan koji bi valjda trebalo da sugeriše, da su Crnogorci nasrnuli da otimaju crkve i spomenike kulture, koje su kroz istoriju branili životima. Plašiti Crnogorce moštima Svetog Vasilija Ostroškog, isto je što i huliti na viteški podvig vojvode Mirka Petrovića i 19-orice Crnogoraca, koji su 1853. tokom “devet krvavih ostroških dana”, termopilskim junaštvom odbranili svečeve kosti od stostruko brojnijeg neprijatelja, pa kad je pristigla pomoć, napravili proboj kroz neprijateljski obruč, i sveca odnijeli u Cetinjski manastir. To može biti samo kulturna i civilizacijska legitimacija jednog naroda, ali i neoboriv dokaz da Crna Gora ima jako istorijsko pamćenje, čije krivotvorenje neće dozvoliti.

Ko je stariji?

Druga manipalicija odnosi se na to da je SPC starija od Crne Gore. To bi vjerovatno imalo nekog smisla kada bi država Srbija bila starija od države Crne Gore. Pod različitim imenima, Crna Gora traje puni milenijum. Duklja, istorijski najstarija crnogorska država, ujedno je i najstarija država na Balkanu. Za vrijeme prve crnogorske dinastije Vojislavljevića, koji su vladali od sredine X do kraja XII vijeka, Duklja je izborila nezavisnost 1042-ge u bici kod Tuđemila, da bi se kasnije uzdigla na nivo kraljevstva. Prvi kralj dinastije Vojislavljević bio je Mihailo, kojem se Papa Grgur VII, 1078. godine obraća kao Slovenskom kralju (Sclavorum regi). Poređenja radi, najstarija srpska država Raška, stekla je nezavisnost 1190. godine, a prvi srpski kralj Stefan Prvovenčani krunisan je 1217. godine.

Petar Prvi i Amfilohije

Treći pokušaj obmane odnosi se na to da nam se najviši velikodostnojnik SPC u Crnoj Gori mitropolit Amfilohije, oglašava sa trona Svetog Petra Cetinjskog. Šta je istina? Mitropolit Petar Prvi, bio je vladika i vladar Crne Gore iz dinastije Petrović, koji je predvodio Crnu Goru u teškim bitkama za slobodu i nezavisnost na Martinićima i Krusima. Petar Prvi je čovjek koji je sa svog trona mirio zavađene Crnogorce i pozivao ih na slogu. Petar Prvi je bio duhovni i svjetovni vladar kojeg je narod birao na opštecrnogorskom narodnom zboru. Sa trona ga nijesu mogli ukloniti ni ruski car i Sinod, koji su 1803-će godine, tražili od Crnogoraca da ga zbace sa vlasti i da ga sprovedu Rusima da mu oni sude, a da Rusija zauzvrat predloži novog mitropolita. Na crkveno narodnom zboru sredinom 1804. Crnogorci, su pozivajući se na kanonska pravila, odbili ruski zahtjev, potvrdivši autokefalnost crnogorske crkve. Nasuprot Petru Prvom, gospodin Amfilohije je mitropolit Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, kojeg na to mjesto postavlja srpski patrijarh. On za razliku od Petra Prvog ne govori sa poštovanjem o Crnoj Gori, već je zove fildžan državicom, a Crnogorce komunističkim nakotom i kopiladima. Srpski Patrijarh Irinej je nadređeni za njegovo službovanje u Crnoj Gori, i ima mogućnost da ga smijeni, ili čak raščini, ukoliko mitropolit crnogorsko primorski uradi nešto što nije u duhu srpskih nacionalnih interesa. To je formalna i suštinska razlika između Petra Prvog i mitropolita Amfilohija.

Litije

Četvrta manipulacija, tiče se broja ljudi koji učestvuju u litijama. Nesumnjivo, broj ljudi na ulicama nije beznačajan, naprotiv, riječ je o brojci koju crnogorska opozicija nikad nije mogla da okupi na nekim protestima. Međutim, i tu se namjerno pretjeruje i preuveličava, pa se od sedamdeset hiljada ljudi na ulicama Crne Gore, došlo do brojke od dvjesta hiljada. Naime, na Referendumu 2006. godine, 230 661 građanin, odnosno 55, 5 odsto ukupno izašlih, glasalo je da Crna Gora bude nezavisna i međunarodno priznata država. 185 002 građana izjasnilo se za zajedničku državu sa Srbijom. Na popisu 2011., 45 posto građana Crne Gore izjasnilo se da su Crnogorci po nacionalnosti, dok se 28, 7 odsto stanovnika Crne Gore, odnosno njih 178 110 izjasnilo kao Srbi. Na prošlim parlamentarnim izborima samo za Demokratski front je glasalo 80 hiljada građana, i otprilike još toliko za ostatak opozicije. Dakle, na litijama ne šeta više ljudi od onog broja koji tradicionalno glasa opoziciju na izborima, niti prosrpska politika može osvojiti vlast u Crnoj Gori bez podrške bivših suverenističkih glasova. Svježa su nam sjećanja kako je okončan pokušaj da se Pozitivna i SDP navedu na tu vodenicu, kao što je trebalo da se dogodi Zakon o slobodi vjeroispovijesti da bi Demokrate pokazale svoje pravo lice. Danas Pozitivna nema rejting, a SDP pokušava da sanira štetu koju joj je nanijela politika njenog nekadašnjeg lidera. Takođe, slaba je vajda da će nakon povratka na fabrička podešavanja, Demokrate ućariti neki suverenistički glas.

Punktovi moći

No, pritisci na Crnu Goru nijesu samo unutrašnji, niti su mediji iz Srbije usamljeni u kampanji diskreditacije Crne Gore i njene vlasti. Poruke se odašilju tako što se osluškuju ključni punktovi moći u Srbiji. Tako je za generalnog sekretara predsjednika Srbije Nikolu Selakovića, “Crna Gora klasična srpska država”. Patrijarh Irinej smatra da su Crnogorci Srbi, isto kao i Šumadinci i Vojvođani, dok ministar spoljnih poslova Ivica Dačić prijeti Crnogorcima koji žive u Srbiji oduzimanjem državljanstva ukoliko podrže Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Najbrutalniji je bio ministar zdravlja Zlatibor Lončar, koji je javno pogazio Ustav Republike Srbije, kada je u rasističkom maniru saopštio kako se trudi “da u njegovom resoru ne bude Crnogoraca,”, te da u Srbiji “na mnogo vodećih mjesta imaju Crnogorce koji ne znaju srpski da pričaju.” Ne treba se onda čuditi medijima u Srbiji (čast izuzecima), oni samo razrađuju i nijansiraju strategiju oficijelnog udara na Crnu Goru, jer se Crna Gora u njihovoj projekciji i dalje tretira kao unutrašnje političko pitanje Srbije, a Crnogorci kao Srbi koji su se odrekli svog identiteta. Toliko su retrogradni nastrtaji na Crnu Goru, da ponižavaju srpsku kulturu i politiku.
Na kraju, pitanje oko kojeg se koncentriše glavnina negativne kampanje prema Crnoj Gori: da li stoji ocjena da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti uperen protiv srpstva u Crnoj Gori i da li je opravdano kazati da vladajuća većina vodi antisrpsku politiku?

Država

Značajan dio Srba koji je glasao za zajedničku državu sa Srbijom, time se nije izjasnio protiv Crne Gore, kao što ni većina Crnogoraca koja je bila za nezavisnu Crnu Goru, na taj način nije željela da kaže da je protiv Srbije. Srbi u Crnoj Gori, treba da prihvate da na njih gledamo kao na građane i državljane Crne Gore koji su u našim porodicama, među našom braćom, kumovima, komšijama i prijateljima. Oni su i naši birači, naše kolege u partiji, i naše kolege u Skupštini. Pored ostalih, Crna Gora je i država srpskog naroda, kao što je srpski narod jedan od naroda koji je stvarao Crnu Goru. Međutim, civilizacijski je neprihvatljivo da neko ne želi da ima državu. Još je neprihvatljivije da se neko odriče svoje države, i da želi da postane administrativna cjelina druge državne oblasti. Za takav odnos prema sopstvenoj državi ne može biti opravdanja.

Vjera

Konačno, vjeroispovijest mora ostati lično pitanje, najintimniji refleks svake ličnosti, i to pravo neće, niti smije biti uskraćeno bilo kome. Nema ničega u Zakonu o slobodi vjeroispovijesti što se sa tim sukobljava. Oni koji su služili u crkvama, služiće i dalje, kao što će u crkve dolaziti oni koji su i prije dolazili. Osnovna ideja ovog zakona je da stvori institucionalne pretpostavke da svi vjerujući ljudi, nezavisno od njihove nacionalne pripadnosti, mogu slobodno zadovoljavati svoje vjerske potrebe, a ne da država arbitrira između dvije pravoslavne crkve sa ciljem da pomogne jednoj, a da odmogne drugoj. U crkvu ne treba odlaziti da bi se tamo iskazivao politički ili nacionalni stav. Makar to nije praksa u sekularnim državama. A Crna Gora jeste sekularna država, tako smo zapisali i u Ustavu. Zato je odgovor na sva pitanja koja dijele društvo, uvijek u dijalogu. A dijalog se vodi pod okriljem institucija države.

Autor: Andrija Nikolič, poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore

RAONIĆ ZA PORTAL

Vlada, pola godine pred izbore, ne smije sebi da priušti da pokaže slabost dok MCP želi da trajno kapitalizuje masovnost protesta, u toj situaciji rješenje je Ustavni sud, smatra predsjednik Građanske alijanse Boris Raonić. Raonić za Portal RTCG kaže da se kompromis može naći samo u ljudima od dokazanog integriteta i profesionalnosti, kojih kako ističe, ipak, ima mnogo, iako se kreira dugačija slika.

Raonić kaže i da su reakcije, političara i javnosti u Srbiji na situaciju koja je nastala u Crnoj Gori nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, očekivane te da predstavljaju nastavak trodecenijskog modela bavljenja politikom na prostorima bivše Jugoslavije.  

Nažalost, taj model je i dalje dominantan jer, kako kaže, građani ne uviđaju njegovu pogubnost. 

Smatra da je političarima najlakše da mobilišu glasače na etničkom principu, na strahu i ugroženosti od drugog, a da pri tome vjerovatno i nijesu pogledali rješenja iz Zakona ili uporednu praksu.

“Osim političara, naravno istu matricu ponašanja su preuzeli pojedini mediji pod kontrolom političkih struktura koje vode tu kampanju, što je dodatano pogoršalo odnose dvije države,” kaže Raonić.

Iako smatra da je poziv na dijalog odgovoran potez Vlade, kaže da je mogao doći i ranije, ali da je svakako bolje da je do njega došlo, nego da se društvo iscrpljuje u ovako, kako kaže, tragično podijeljenim pozicijama.

“Brine što su mnogi iskoristili poziv za poruke koje mogu slati svakodnevno, kako bi onda mogli reći ono: “Kako mu ga rekoh!”. Vlada svojim radom daje prostora za kritiku, ali ako treba da se sjedne za sto i dogovore stvari od zajedničkog intersa, onda to nije trenutak. Pred nama je izborna kampanja, pa će u pola godine biti sasvim dovoljno prilike za te stvari”, smatra Raonić.

Raonić kaže da za neka pitanja jeste kasno, jer za njih osim usvajanja Zakona treba i vremena za implementaciju rješenja, odluke, izbore…

“No, ipak je veliki broj tema za koje se može naći brzo rješenje, ukoliko bi se u dijalog ušlo iskreno i bez uslovljavanja. Brine što zbog višegodišnjeg stavljanja pod tepih, sada tema nije samo izborno zakonodavstvo, već i situacija u sudstvu, tužilaštvu, Ustavnom sudu, statusu vjerskih zajednica…”

Na pitanje šta je zajednički imenitelj za postizanje političkog kompromisa u ovom trenutku, Raonić kaže da je najvažnije pitanje Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Objašnjava da su pozicije takve da Vlada ne smije pola godine pred izbore sebi da priušti da pokaže slabost, dok MCP želi da trajno kapitalizuje masovnost protesta.

“U toj situaciji rješenje je na trećoj strani, a to je Ustavni sud, koji će kao nebrojeno puta do sada uraditi ono što se od njih očekuje. Stavljanjem te teme ad acta, ostaju da se riješe pitanja blokade institucija i tu se kompromis može naći samo u ljudima od dokazanog integriteta i profesionalnosti. A njih, ipak, ima mnogo, iako se kreira slika da nema, ali su samo zbog ukupne situacije odlučili da sačuvaju svoj dignitet i bili su van javnih dešavanja”, navodi Raonić.

Bojkot nemoguć jer nije moguće jedinstvo opozicije

Čujemo uslovljavanje opozicije, i zahtjev da se povuče Zakon, koliko je bojkot moguć scenario i šta ukoliko da toga dođe?

“Bojkot je nemoguć, jer je nemoguće jedinstvo opozicije, a i postoji mnogo načina koje vlast ima da delegitimiše ideju bojkota, poput onoga što gledamo u Srbiji, jer je veliki broj malih, retorički opozicionih subjekata, koji su spremni na simuliranje izbornog procesa. Vidjeli smo recimo samo koliko je maski “nezavisnih” intelektualaca palo kada se pojavila potreba od strane sistema za podršku Zakonu o slobodi vjeroispovijesti. Zato opozicija treba da iskoristi momenat i izbori se za maksimum fer izbora i na talasu vjerskog i socijalnog nezadovoljstva i loših kadrovskih rješenja vlasti, pokuša da ostvari cilj”.

Raonić smatra da je bez učešća međunarodne zajednice veoma teško očekivati uspješan proces.

“Tu prvenstveno mislim na SAD, Veliku Britaniju, ali i neke moćne članice EU. Sama Delegacija EU u Crnoj Gori, je kroz prethodne pokušaje pokazala da je nedorasla izazovu koji je prihvatila i nažalost, njen mandat će ostati obilježen neuspjesima, jer nijesu ostvarili niti jedan opipljiv rezultat u mandatu koji se završava na ljeto”, naveo je on. 

Zato ovog puta, smatra Raonić, međunarodna zajednica treba mnogo bolje da mapira situaciju i uđe u proces odlučnije i sa jasnijim ciljem.

Milica Mandić

SNP CG

U Crnoj Gori se moraju preduzeti konkretne aktivnosti kako bi se zaustavila bijela kuga koja sve više prijeti cijeloj državi, smatraju u Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP).

 Iz te partije su naveli da najnoviji podaci Zavoda za statistiku MONSTAT pokazuju da se prirodni priraštaj u Crnoj Gori od 2016. godine smanjio skoro duplo.

„Statistika ukazuje na zabrinjavajući trend o kome se mora povesti računa: broj opština u kojima je evidentiran negativan prirodni priraštaj u prošloj godini porastao je na 16“, kazali su iz SNP-a.

U tim tendencijama, kako su naveli, prednjače opštine u sjevernom regionu, ali njihovu sudbinu sve više dijele i pojedini gradovi u južnoj i centralnoj regiji – Nikšić, Cetinje, Herceg Novi, Ulcinj.

„Očekivano, i dalje je situacija najgora u Pljevljima, gdje je razlika između umrlih i novorođenih bila 213“, kaže se u saopštenju SNP-a.

Prema njihovim riječima, u čak 14 opština broj stanovnika se smanjio, a statistika pokazuje da najviše građana odlazi iz Bijelog Polja, Nikšića i Pljevalja.

„Iako se predsjednik Vlade svojevremeno hvalio da je njegova administracija uložila milijardu EUR u sjever, i da je taj region „jedno veliko gradilište“, čini se da te napore i ulaganja stanovnici sjevernih opština ne vide i ne osjećaju nikakav boljitak, zbog čega se i odlučuju za napuštanje svojih rodnih mjesta“, kazali su iz SNP-a.

Kako su naveli, loša ekonomska situacija, nedostatak radnih mjesta, propale fabrike koje su nekada zapošljavale hiljade radnika, korupcija i partijsko zapošljavanje, kratak su opis stanja u kojem se nalaze gradovi na sjeveru.

„Umjesto bacanja prašine u oči javnosti, moraju se preduzeti konkretni koraci kako bi se zaustavila bijela kuga koja sve više prijeti cijeloj zemlji“, naglasili su iz SNP-a.

U toj partiji smatraju da su otvaranje novih radnih mjesta, stimulisanje mladih parova na ulazak u brak putem obezbjeđivanja beskamatnih stambenih kredita, dodjela novčane pomoći za veći broj djece, vraćanje dječijeg dodatka i slično, ključne mjere koje treba preduzeti.

„Naravno, za preduzimanje ovakvih poteza potrebna je odgovorna vlast kojoj će prioritet biti dobro građana, a ne bogaćenje vladajuće elite i sa njom povezanih pojedinaca“, zaključuje se u saopštenju SNP-a.

ĐUROVIĆ

Poziv premijera Duška Marković na dijalog trebalo bi da bude prihvaćen, kazala je gostujući u emisiji “Fokus”, profesorica Ekonomskog fakulteta Gordana Đurović.

Poziv premijera, kako navodi Đurović, ima specifičnu težinu i to je poziv prema svim akterima.

“I EU sada ulazi u dvoipogodišnji proces dijaloga sa građanima, da bi se vidjelo u kojem smjeru treba dalje da se mijenja. To je jedna od tema kao i sve druge iz korpusa ljudskih prava i vladavine prava u državama EU i u Evropi uopšte”, poručila je Đurović.

Poštovanje religijskih zajednica, kako dodaje, važno je i za EU, iako nema evropske pravne tekovine u toj oblasti.

“Vjerske zajednice su respektabilan partner i EU ih uvažava, ako idemo tim pravcem onda ćemo se i mi tako ponašati”, kazala je Đurović i podsjetila da su i EU zvaničnici pozvali na dijalog u Crnoj Gori.

“Ono što je meni ovdje primarno jeste da se poštuju institucije države Crne Gore”, navela je Đurović.

Podsjetila je da prema posljednjem popisu, 72 odsto stanovnika u Crnoj Gori čini pravoslavna zajednica, ali kako dodaje, moramo poštovati sve konfesije.

“Nadam se da će se kreirati prostor za dijalog i da će svi njemu iskreno pristupiti”, zaključila je Đurović.

LIBERALNA PARTIJA

Liberalna partija (LP) zatražila je od Uprave policije da obrazloži zašto je i pod kakvim uticajima odbila da odobri održavanje dva procrnogorska skupa na Cetinju.

Oni su naveli da Zakon o javnim okupljanjima jasno dozvoljava svako okpljanje bez ikakve dozvole osim ukoliko postoji izvjesna opasnost, “koju je ovdje teško uočiti”.

“Uprava policije, koja mirno već mjesecima posmatra okupljana i narušavanje javnog reda i mira od strane SPC u crnogorskim gradovima, bez ikakvih dozvola, po sopstvenom priznanju, nije nikada našla za shodno da ne odobri neki od takvih skupova uprkos velikom riziku i po učesnike i po ostale građane”, navodi se u saopštenju.

Kako su naveli, ostaje nejasno zašto su skupovi onih koji drugačije misle na Cetinju ostali neodobreni i da li predstavljalju prijetnju za javni red i mir.

Oni su pitali ko su oni koji prijete javnoj bezbjednosti u slučaju organizovanja crnogorskih skupova.

Oni smatraju da bez obrazloženja, koja su izostala u oba slučaja na Cetinju, Uprava policije može dovesti u situaciju da svako nagađa i kreira svoju stvarnost i da zloupotrebljava takav stav policije protiv Crne Gore i crnogorskih pokreta i organizacija u nastavku obračuna sa državom.

“Država Crna Gora mora ostati čvrsto na kursu pravne države i vladavine prava. Zakoni i pravila jednaki su za sve u svakom slučaju i u svakoj situaciji bez diskriminacije bilo koga bez obzira na bilo kakvu pripadnost”, poručuje se u saopštenju.